Kako se zapravo cijelo vrijeme bavimo politikom
i političarima ,a malo onom drugom stranom rad-
nicima i sindikatima posvečujem svoj dnevnik njima.
Mislim da uz svu silu afera i lošeg gospodarenja
u našim tvrtkama imamo sindikate koji samo form-
alno postoje.Sindikalna scena je kao temeljni opo-
nent poslodavcima slaba i razjedinjena i kao takva
nema šanse izboriti baš ništa dobroga za radnika.
Središnjice vode svaka svoju politiku i osim što se
osvrču na cijenu košarice one zapravo nemaju nika-
kvu snagu.Nikada u svojoj povijesti postojanja nisu
se uspijele dogovoriti,a kamoli podržati jedna drugu.
Sramotno je da one uopće ne vode brigu o svim onim
poduzečima u kojima ni ne postoji kolektivni ugovor,a
kamoli radničko vijeće.Kad kažem ne vode brigu onda
mislim da su one te koje moraju detektirati sve one
firme koje opstruiraju sindikalno udruživanje i biti na
pomoč svakome tko bi eventualno želio prihvatiti ideju
zaštite radničkih prava.
Danas smo svjedoci da kakav takav sindikat postoji
jedino u javnim i državnim poduzečima.Samo tamo
donekle postoje kolektivni ugovori i samo tamo živi
odnos poslodavac-radnik.Jedino oni pruže otpor
lošim zakonima i neprovođenju kolektivnog ugovora.
Kad se to dogodi onda sva javnost grakne" opet se
ovi nešto bune"jer što hoće imaju sigurnu plaču i
posao i sad bi još i veču božičnicu.Naravno ta veča
božičnica je izborena davno prije na pregovaranju
samim tim postaje zakon i kao takva se mora spro-
vesti.
Dakle problem je što se u privatnom sektoru sindikat
totalno gubi iz radnog prava ,ako i postoji to je tek
nešto jača varijanta zakona o radu koji ionako ne
nudi zaštitu radnika u punoj mjeri.Vremena koja do-
laze stvarati će sve veči jaz između zaposlenih u
javnom i privatnom sektoru upravo zbog činjenice
da jedni imaju zaštitu ,a drugi ne.Tu javnost mora
biti obazriva kada komentira i donosi sud na štetu
javnih ,jer oni se ipak za dobar dio prava bore sa
poslodavcem i oni ipak reagiraju na nepravilnosti
u svom okruženju prije od javnosti i medija.
Primjer iz HEP-a govori da sindikati rade na korist
i radnika i javnosti.Oni su medije upučivali na neke
afere puno prije nego će se one dogoditi ,ali mediji
ih nisu htjeli ili nisu smjeli objavljivati več se to dog-
odilo tek kada se prelila čaša i kada se ukupna klima
u državi promjenila.Hoću reči da se unutar samih tih
tvrtki sindikati svojski bore u zaštiti njihovih prava.
Bojim se ako središnjice ne uvide da na ovakav način
kako sada funkcioniraju neče ništa dobrog donijeti
radnicima več će stvarati sve dublji jaz između onih
iza kojih stoji sindikat i onih koji su prepušteni slučaju.
Vladi naravno odgovara ovakva pozicija jer će ovaj put
nastojat za državne i javne ponuditi što lošiji kolekti-
vni ugovor.To će naravno u javnosti dobro zvučat jer
svi oni koji nemaju nikakve ugovore likovat će nad onima
koji sada imaju manje.No to neče povečati njihova prava
več će njima smanjiti njihovi poslodavci ionako mala
materijalna prava.
Posebna priča su radnička viječa koja postoje u našem
zakonu no niti njih gotovo da nema.Ona bi kao što je
to vani trebala biti korektiv između poslodavca i sindikata
i što je najbolje trebala bi imati svog predstavnika u upravi.
On bi rebao imati uvid u poslovanje tvrtke i brinuti o tome
da se poštuje kolektivni ugovor od strane poslodavca.
Toga opet ima samo u državnim i javnim poduzečima ,ali
je još daleko od pune primjene.Oni u privatnom su još jako
daleko od takvog pristupa,a središnjice brinu o košarici i
koga poslati u koju emisiju da parira vlasti i poslodavcu da
forma ostane zadovoljena.
Glavno je dobro zvučati u javnosti ,a skupit se u redove
pomaknuti stavove na opće dobro radništva probat više
organizirati radništvo u privatnom sektoru i stvorit snagu
za budučnost u kojoj radnik bez obzira gdje radi ima iza
sebe jak sindikat i zaštitu.
Zahvaljujući sindikatima,
Zahvaljujući sindikatima, točnije Vilimu Ribiću, mi danas plaćamo krizni porez. On ga je predložio, a Vlada objeručke prihvatila.
Od svih sindikalaca, jedino mi se onaj Sever čini pošten, ali ni on ne radi svoj posao. Svi glume fikuse i dodvoravaju se Vladi. Davno su zaboravili, ako su uopće ikad i znali, koja bi trebala biti svrha njihovog postojanja.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNaši sindikati su dno dna
Naši sindikati su dno dna društva ... , toliko su korumpirani , apatični da je to neviđeno... Sjetimo se najave prosvjeda pa dijeljenja u jesen . Prvo Matijašević organizira prosvjede u dogovoru sa Vladom , onda Kneževića i Nezavisni sindikati bivaju kupljeni od Vlade tako što je Vlada počela vaditi njihov prljav veš... Netko će reći nije istina , ali ja koji sam radio u HEP-u znam da su sindikati u Hrvatskoj jad i bijeda društva. Svi sindikalisti u HEP-u znaju da se krade na milijune čak i milijarde, svi znaju tko krade i to organizira , ali svi i šute i u zahvalu na to dobivaju aute na korištenje... Nijednom ti lopovski sindikati nisu stali uz radnika u bilo kojoj državnoj tvrtki koji je ukazao na kriminal i korupciju. Šta nam to govori , da su sindikati danas većinom dijelovi kriminalnog i korupcijskog aparata koji služe samo zato da se prikaže u javnosti da su i radnici nekim djelom zaštićeni , a nisu nikako zaštićeni ...
Justice for all !
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKoliko znam u Hep-u postoje
Koliko znam u Hep-u postoje tri sindikata ,istina je da neki šute,ali istina je da ima i onih koji mogu služiti kao primjer dobrog rada tako da to nije dobro generalizirat.Upučivali su oni i na kriminal i na korupciju ,ali to nije doprijelo do ušiju javnosti.Sa ostalim se u potpunosti slažem s tobom.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSindikati su svugdje samo
Sindikati su svugdje samo pro forme,neovisno koji sektor bio u pitanju.
Gdje god da pokušaš nešto pokrenuti,odgovor je isti;nije povoljno vrijeme za bilo kakvo traženje nečega.
Meni je taj odgovor sam po sebi besmislen jer kada su idealni uvjeti za radnike tj članove sindikata,onda nema potrebe ni tražiti nekakva prava.
Sindikalni čelnici su ko drogirani, pa ni ne vide stvarnost oko sebe.
Ta njihova droga je subvencija države za rad sindikalnih središnjica, od kojeg rada članstvo i nema velike koristi.
Mogli bi reći da ima više štete nego koristi, a sam smisao sindikata se gubi.
Kakvi su to sindikati koji su forsirali krizni porez, a forsiranjem istog su stopirali porez na luksuz?
Još je teža činjenica ukoliko se nisu ni sjetili poreza na luksuz.
Sve daje naslutiti da sindikalni čelnici imaju dosta luksuza koji bi im takvim porezom bio srezan.
Više su sindikalni čelnici "sljubljeni" sa HUP-om,nego sa članovima sindikata.
To je istina koja zadaje najviše boli.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSindikalna središnjica je
Sindikalna središnjica je zaista problem tu se slažem ,ali niže rangirani sindikati koji su na žalost dio i te središnjice ipak nešto i rade dobroga za članstvo.Da tamo gdje sve štima i ne treba sindikata isto ne stoji ,jer u mnogo uređenijim društvima pri pokušaju skidanja plače za par centi sindikati zovu na štrajk koji onda uredno podrže središnjice te ostali sindikati bez obzira što se njima možda u tom času ne skida plača.To se zove solidarnst u muci.Tu razinu naši mogu sanjati.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao