Ova članak je nastavak mog teksta "rat simbolima" samo naopako. Tada je bio naglasak na simbolima, a sada na ratu. Naravno ne oružanom, ali kao što je izvjesni gospodin rekao — ako ustreba... srećom, posezanje za argumentima noža i pištolja je, nadam se, ostalo u prošlosti.
Da se opet odmah izjasnim čisto da nismo znali — smatram se agnostikom, tako se deklariram na popisu stanovništva, a u crkvu i džamiju idem samo iz intelektualne radoznalosti. Nisam nikakav stručnjak za kršćanstvo a ono malo knjiga što sam pročitao je tek zanemariv dio literature što je o tom napisana. I ne mogu reći da poznajem previše svećenika — no svejedno ću probati nešto napisati o tome, naročito nakon što sam temeljito pročitao Glas koncila koji je bio uglavnom posvećen tome.
U odnosu Katoličke crkve, naroda i države najbitnija je sljedeća činjenica: crkva je bila ovdje prije naroda i prije države. Katolici nemaju veze s jednim narodom, uostalom katolički i znači opći. Što proizlazi iz toga?
Proizlazi da crkva može vidjeti sebe iznad države. Svakako crkva traje dulje nego što postoji hrvatska država, a i dulje nego što je itko čuo za nekakve Hrvate. Ako vjerujete u to što vjerujete — tada Crkva treba državu "podučiti" i odvesti "iz stranputica". Jer država lako može pogriješiti, a Crkvu prožima Duh sveti (koji može utjecati i na sve ljude, pa i političare, doduše). Što je najbolje, poglavar Crkve ("papa") je nepogriješiv — u nekim situacijama.
Drugo, Crkva "ima" odgovor na sva pitanja. Tko je ikada čuo od svećenika odgovor "ne znam", "to ne piše u Svetom pismu, nemam pojma" i slično? Sve ljudske situacije su se bezbroj puta odigrale u prošlih 2000 godina i katolički teolozi su imali dovoljno vremena da smisle odgovor na svaki mogući problem. Svi odgovori su poznati i zašto sada smišljati neka druga pravila, čemu bi svjetovni zakoni bili drukčiji od crkvenih?
Treće, Crkva je uvjerena u vlastitu jedinstvenost. Put do boga je moguć isključivo preko Crkve, i svi ostali su na krivom putu (koji može biti doduše vrlo blizu pravom, pa na kraju i odvesti na pravo mjesto, kao u slučaju pravoslavnih crkava). Zakoni, parlamenti, države su s druge strane prolazne tvorevine. Još jedan argument za duhovnu i intelektualnu superiornost Crkve.
S druge strane, Katolička crkva posjeduje snažnu "nacionalnu komponentu", bar kod nas. Ta komponenta na prvi pogled izgleda očita, ali zapravo u svjetlu svega što sam napisao — baš i nije. Istina je da su franjevci "štitili narod" od islamizacije i turskih progona, da su se svećenici opirali jugocentralizmu....
Ali ako se sjetimo malo dalje prošlosti, Habsburška monarhija je bila u jako dobrim vezama s Katoličkom crkvom. I ako je neki fratar i župnik u Hrvatskoj dizao narodnu svijest, u Beču je kardinal držao misu za Cara i Carstvo — pa da vidimo čije molitve se bolje čuju (kako je Homer Simpson rekao Flandersu). Je li Katolička crkva osudila "porobljenost" naroda u Austrougarskoj? Naravno da nije.
Recimo, postoji spor između Hrvatske i Slovenije. Katolička crkva — uzimajući si pravo da djeluje u svakodnevnim zbivanjima — bi mogla pomoći. Ako je svakom jasno da je Hrvatska u pravu, ako su Slovenci katolici (a jesu) jedna mala okružnica "iz centrale" bi mogla Slovence natjerati da skrušeno mole oprost.
To se naravno neće dogoditi. Par milijuna katolika u Sloveniji i Hrvatskoj su za središnjicu periferno pitanje, iako je središnjica već s druge strane Jadrana. Nacionalno opredjeljenje je lokalna stvar, sticaj okolnosti istovremenog anticrkvenog i antinacionalističkog progona.
Ako sve zajedno uzmemo u obzir, Katolička crkva je tek jedna organizacija — doduše starija i bolje organiziranija od drugih — koja želi promovirati sebe u svakom trenutku, u svakom pogledu (to je i jedno od značenja islamskog pojma džihad = "rat za načela"), želi se predstaviti važnom, smatra da su države organizacije nižeg ranga od nje same, i u svakom slučaju smatra da ima prirodni monopol na mnoge stvari, kao što je briga o ljudskim dušama.
Nema sumnje da je velika većina svećenika uvjerena u posao kojim se bavi. Ali ta moć izlazi isključivo iz običnog naroda, koji vjeruje u te stvari.
Ima još takvih pojava, npr. usporedimo to s... Dinamom: ljudi iz "neshvatljivih" razloga navijaju za taj klub (ili Hajduk...) i moć i utjecaj postoje samo zahvaljujući toj činjenici. Zamislimo da se predsjednik republike založi za izbacivanje svih simbola nogometnih klubova iz državnih institucija! Koliko bi se ljudi našlo "uvrijeđeno"... znajući da mnogi vole Dinamo više od svoje mame (bar sudeći po grafitima), a onda vjerojatno i države, između kluba i države — mnogi bi izabrali klub.
Facebook: http://www.facebook.com/pages/VoLiM-tE-MaMa-Al-ne-ViSe-Od-DINAMA/1064568...
Dinamo na hodočašću: http://www.tportal.hr/sport/TcomPrvaHNL/19780/Dinamo-na-hodocascu-u-Mari...
Zanimljivo je to biće, Homo sapiens, lako ga je uvrijediti. Naročito na ovom zemljopisnim širinama.
Hm, čime su se samo ljudi bavili nedjeljom prije Dinama?
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Hm, čime su se samo ljudi
Hm, čime su se samo ljudi bavili nedjeljom prije Dinama?
Hmmm, išli su na Svetu misu i uopće nisu znali tko je Nives Celzijus... :):)
Kad bi sve ovo nadrobljeno
Kad bi sve ovo nadrobljeno sveli na bitno to bi glasilo: agnostika smeta što postoji Katolička crkva.
P.S. Čim su se ljudi bavili nedjeljom prije Dinama? No, jasno, išli su u crkvu.
Smeta me točno koliko me
Smeta me točno koliko me smeta i Dinamo.
Inače, mise su ujutro, a utakmice obično popodne tako da nema sukoba na tom planu.
Inače, mise su ujutro,
Inače, mise su ujutro,
hehehheee, da vrli si poznavatelj Crkve.....uistinu, vidi se....bhuaahahhhahhhaaa
--------
Crni
"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"
Recimo:
Recimo: http://varazdin.hbk.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=51&I...
nedjeljom i blagdanom u 7.30, 9, 11 i 18 (19) sati
Dakle, od 4 mise, 3 su ujutro. Ogromna većina ljudi koja ide nedjeljom u crkvu, ide ujutro.
Bit je da vrijeme utakmice nije u sukobu s vremenom održavanja mise, tako da su ljudi vjerojatno išli u crkvu i prije nogometa.
Nedjeljom jesu. Ne kažem da
Nedjeljom jesu. Ne kažem da nema i kasnijih, ne kažem da ponekad nema i noćnih, ali ima ih ujutro. Svi ljudi koje poznajem, a idu nedjeljom na misu idu prije ručka, a to je valjda ujutro.
Ne mogu ti dat plus jer
Ne mogu ti dat plus jer odkad sam se ulogirala mi uopće neda da dijelim "votes" - zanimljivo, budući da mi se to stalno događa.
Inače postavio si dobru i ključnu tezu o uvredi homo sapiensa.
Iz te teze zapravo proizlazi cijeli niz ključnih pitanja:
- Koga vrijeđa micanje simbola iz državnih ustanova?
- Zašto bi to ikoga trebalo vrijeđati, ako je crkva ( tj. trebala bi biti) odvojena od države?
- Što trebaju reći oni koje ti isti simoboli u državnim ustanovama vrijeđaju?
- I na kraju, što učiniti?
Logično i zdravorazumski je prioritetno ukloniti te iste simbole, simbolizirali oni kršćanstvo, islam, budizam ili neku drugu religiju.
Zašto?
Jer se nametanjem određene vjere, stvara diskriminacija među pripadnicima različitih vjerosipovjesti, a uzmemo li u obzir da je baš Crkva ta koja navodno zagovara "moral, ljubav, poštenje, ne diskriminaciju", onda se sam čin inzistiranja na simbolima u državnim ustanovama manifestira kao teško kršenje ne samo ljudskih prava već i Crkvenih načela.
Dakle, tko god inzistira na diskriminaciji drugih, taj je daleko i od vjere i od Boga.
Bit mog teksta je prvo da
Bit mog teksta je prvo da Crkva djeluje sasvim razumno — i ja bih tako da sam njihov član.
Druga poanta je da ljudi reagiraju emocionalno na stvari na koje su drugi ravnodušni. Mnogima je Dinamo "svetinja" iako nikom nije jasno zašto bi tako nešto bilo "sveto", i što tu znači "sveto" osim velikih emocija i spremnosti na žrtvu.
S mog stajališta je sve to iracionalno. Ali ljudi vole iracionalno. Ljudi žele emocije.
Nije sve u simbolima. Postoji i dublji interes, dublji sukob, koji, jasno, može biti tek argumentacija uz jelo i piće i intelektualna razbibriga, a u lošijim vremenima eksalira do mučenja, progona, pogroma.
Moraš čistiti private data
Moraš čistiti private data ili cookije
Kako, ovisno o browseru kojeg koristiš.
javi mi na pp pa cu ti objasniti
U današnjem svijetu
U današnjem svijetu svjedoci smo zbivanja koja u um učenih ljudi unose skepsu, sumnju da je sve slučajno postalo i da se sve slučajno događa kako se događa. Barataju teorijama proizašlih iz znanstvenih disciplina, a ne mogu pronaći sebe, postavljaju si pitanje, kad gledaju zadovoljna lica vjernika:Što to oni imaju, a što ih čini tako neobjašnjivo sretnima, kakva je to pokretačka snaga koja ih drži u duhovnom svijetu u čijoj punoj ekstazi nema pristupa materijalnim vrijednostima i kakvo je to antitjelo dostatno da onemogući pristup "virusu" bolesti suvremenog svijeta (glad za materijalnim vrijednostima preko svake mjere)?
Crkva je sazdana od živih vjernika(duhovno budnih) i svih Svetinja u koje ti vjernici vjeruju.
Ne mislim tu samo na kler, nego na ukupno "živo tkivo" Kristove crkve.
Neovisno tko kakvu ideologiju zagovarao i koje vjeroispovjesti bio,
po djelima bi se trebali prepoznavati.
Isti je cilj; pobjeda dobra, a krajnji sud o rezultatu naših djela treba ostaviti "Vrhovnom sucu".
Upravo i je ovaj svijet na razvalinama djelovanja slugu zla, jer se svi oni koji se takvima ne smatraju, ne prepoznaju međusobno.
Hm, čime su se samo ljudi bavili nedjeljom prije Dinama?
Pa to je bar jasno; razmišljali su i razmišljali i onda su odlučili da osmisle Dinamo. I ne samo prije podne nego cijelog dana,znali su da im nešto fali,pa su došli do genijelne ideje:-)
Ako izuzmemo prljav novac koji se oko nogometa vrti i prilikom samih organizacija nogometa,onda nogomet ni ne ispada tako loš.
Uglavnom je sam naziv kluba"svetiji" od načina realizacije igre.
Ali je postojao i život
Ali je postojao i život prije Dinama, odnosno prije kršćanstva. I nije baš jasno da je Dinamo u svemu bolji od Hajduka, odnosno kršćanstvo od islama, odnosno da pametnom treba trošiti živce na sve to.
Ja s vremena na vrijeme pogledam koju zanimljiviju utakmicu i to je to.
Ne treba oko ničega
Ne treba oko ničega trošiti živce, pogotovo ne zbog stvaranja iskrivljene slike zbog naglašavanja različitosti.
Potrebno je izvršiti okretanje procesa ovih negativizma; tj iz svih onih različitosti koje su nam zapravo privid, treba uzimati snagu za nadopunjavanje i samoizgradnju.
Do sada su svi akteri samouzdizanja na račun ponižavanja drugih zbog različitosti neslavno završili.
Svatko ima nešto kvalitetno,nešto što može poslužiti za tu samoizgradnju i bila bi prava šteta proći pored,ne osvrnuti se i ostati na istom nivou.