pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Stalno se ponavlja da postoje samo dvije velike i suprostavljene stranke i to HDZ i SDP. Po cemu je SDP suprostavljen HDZu?
O svim najvaznijim problemima hrvatskog drustva imaju iste stavove.
Ni u jednom vaznom trenutku kad je HDZ donosio katastrofalne odluke po Hrvatsku, SDP se nije suprostavio. Nema gotovo nikakve razlike izmedju te dvije stranke. Radi se o interesnim skupinama koje su jos njihovi osnivaci dogovorno organizirali da hrvatski narod drze u iluziji demokracije, a u stvari da pusu u isti rog i papaju sa istog korita.
Jesam ljevicar, ali ne takav da mislim da moje interese moze zastupati ovakav SDP.
Mislim da je vrijeme da se stvori jedna nova, istinski drugacija politicka stranka u Hrvatskoj, koja ce prikupiti glasove ljudi kojima je dosta da ih vuku za nos
nepismeni lopovi, koji su na zalost danas u vecini u svim nasim strankama.
Ova stranka ne mora imati nuzno predznak lijeve. To danas i onako vise nije bitno, a i nametnuto je umjetnim putem. Moze to biti i stranka centra, koja bi privukla nezadovoljnike raznih politickih pogleda. Vjerujem da u ovoj zemlji ipak ima vise ljudi koji zive samo od svog postenog rada, od onih koji su se prikopcali na drzavne jasle. Upravo ta vecina, koja zivi samo od svog rada mora kroz takvu novu stranku prekinuti ovaj lopovluk dok zbilja nismo propali do kraja.

Bod za pokretanje teme, no osvrnuo bih se na dvije teze koje se provlače u nekim komentarima i/ili samom tekstu:

1. "(Bi)polarizacija je kad u parlamentu postoje točno dvije stranke."
   Prema Wikipediji, polarizacija je proces dijeljenja javnog mnijenja u dvije grupacije, u pravilu značajno odmaknute. Tipičan primjer je USA, koja ima dvije dominantne stranke (Demokrate i Republikance), no one nisu jedine koje obnašaju vlast. Treća po veličini je Libertarijanska stranka, koja je "uhvatila" mali dio kolača na posljednjim izborima (izvor).
2. "Treba podržati (bi)polarizaciju jer su sve male stranke "trgovačkog" karaktera"
   Ovo također smatram krivim. Kao što često naglašavam: nije rješenje u tome da prihvatimo kako "nitko ne valja", nego da počnemo redovito "kažnjavati" na izborima točno one koji ne valjaju. Dakle, ne malim strankama prikrpiti kolektivnu krivnju, jednako kako ne smijemo svim braniteljima keljiti krivnju nekolicine zločinaca!
   Tko je iznevjerio glasače? HSS, HSLS, HSU, HSP i HDSSB (po mom misljenju, s time da za neke to odavno vrijedi; btw, sigurno sam neke i zaboravio).
   Dakle, te stranke trebaju nestati (tj. glasači ih trebaju napustiti), slično (samo intenzivnije) HSPu na prošlim izborima.
   HNS se može i ne mora prodati. Ako se proda - paf! - nema više glasača; ako ne, ajmo vidjeti kakvi su i što rade.

Vlast treba odgovarati narodu, a to nije moguće dok god glasujemo po nekom ključu koji nije "svakome prema zasluzi". Trenutno prevladavajući ("svakome prema demagogiji") podsjeća jako na socijalizam gdje nitko nije mogao dobiti otkaz, bez obzira koliko (ne) radio. Treba li nam još 50 godina takve prakse?
--
At the River of Oath...

U gornjem postu i donjim raspravama "filozofski" apstraktni štefan (slično drugi političar Oštrić) se kreće u smjeru vjerojatnijeg praktičnog nego prilično pa i naročito logični matematičar i ostali, iako sve izgleda obrnuto.

Predstoje bitke za Zagreb i ostalo 2009.g. I po iskusnim evropskim zemljama su se nedavno, nakon dugih stabilnih napredovanja, "najednom i preko noći" zaljuljali stupovi "hrama" i "kokoši" uspješno popele na tron (V. Britanija Tacher, Njemačka Merkel, Italija raspad sustava ...). U susjednoj Sloveniji, čvrsto stabilnoj i dugo, dešava se neko slično sazrijevanje.

Iako ima pojava koje čekaju i stoljeće, iako u RH sve izgleda tako čvrsto i sa malim pomicanjima da ni muha ne može nepredviđeno proletjeti od logike i usuda napretka i nužnosti toga do mjere da ni smrti ne odlučuju ništa važno a isti krugovi napretka idu dalje čak u istim likovima, ipak su mogući mali lahori i nijanasice, pa i takve zrelosti istog da već skoro sve to u punoj punini mašte na klizalištu napretka otkliza u razne piruete, aksle i tko zna šta sve ne, jer:
- nedvojbeno je da je to produljena inercija historicističko-povjesnih praksi već sedamdesetih i dalje zrelih za neku drugu praksu, kojoj su tračci šire inercije i humora malo pa i dugo produljili zrelost. Nakon snažnog zamaha inercije od 2000.g. na ovamo, kada i u susjednoj Sloveniji buja zrelost, nema nikakvog razloga da se prezreli plodovi dugog napretka ne ubiru i u Hrvatskoj. Nakon živahnih scena plesa milijardi, "političke" dramatike i "povjesnih" posjeta Putina, Busha i čega sve, sama tišina ukzuje da je zrelo;
- u bilo kakvim kretanjima i filozofija, književnost, igra, nešto drugo što nije usud i inercija, začudnost običnog, humor i šta sve ne također sudjeluje ne samo u mislima nego i zbilji, često je i stalno i više nego praktično. A s te strane je još očiglednije da je zrelo (za promjene), da se sve manje puši bilo šta šta se dugo puši, da se i naoko mrtva i apstraktna materija pojavljuju kao življe i praktičnije, pa i u vizijama, nego naoko potpuno dominantne, pa čak i da su naoko jako sukobljene pojave bliskije nego što bi do jučer itko mogao zamisliti. Tu se čak heretički zbiva to da neke elitne snage napretka nezdrživo "nelogično" napreduju ka kolosjecima kojima su se kretale za njih krajnje primitivne, nepovjesne, prealternativne i razne druge najsumnjivije snage, što baš u žiži turbonaprednih tema jako uzbuđuje duhove;
- snaga iste duge inercije je najednom još jača snaga promjena od prethodnih materijalnih i duhovnih zrelosti za promjene. Kao da ista inercijaa i isti napredak nelogično i preko noći ugrožavaju sami sebe i mjenjaju. A šta je logičnije nego da se nešto tako zbiva nakon dugih rezidencijalnih napredovanja oko nekretnina i drugih predmeta žudnje, da se nakon dugih napredovanja s onu stranu rada i mišljenja javlja potreba bar izmjene dihtunga u dolivanja grova u te moćne strojeve i industrije, da su iste turbo trupe nakon zbilja vječnosti napredovaanja iz etapa u etapu na zvidnom svjetskom nivou toliko napredovale da sve zajedno nemaju pojma o pojmu šta bi sa Donjim gradom u Zagrebu i otkud su tu takvi štakornjaci koji s njima ne samo da nemaju veze nego je to očigledno nakon više desetljeća neko spletkarenje radi čistog jalnuškog primitivizma. A takvi štakornjaci i stanje svijesti i nesvijesti je oko raznog i svuda, uz spremnost na ulaganje i suočenje sa vlastitom genezom i genezom i razvitkom pojava zna se kakva, takva da bilo kakvi znaci oko bilo čega opravdano izazivaju histeriju. Jer, gdje se samo i apstraktno bilo šta pipne, iza toga bubnjaju jaki bubnjevi koji tresu i temelje hramova i svetaca napretka a cijelu piramidu, fizički, u svijsti i nesvijesti. A kada se na to još jave i mali lahori i drugi zvuci, to očigledno i u malim i doličnim harmonijama postaju vulkani.

U navedenom smislu političke stranke i politički život već iskusno i preiskusno zna da se kreće pod vulkanima i na vulkanima. Glavne uloge, dramaturgiju scene i mizanscene te sve drugo igraju i vode likovi koji su se ne samo razvili iz šinjela prikaznih napredovanja, nego koji su puni iskustva raznih poslovanja i obarata u poslovanjima oko neodoljivih predmeta žudnje. Nakon što su sa pozornice praktički iščezli svi "neiskusni", "komplicirani", "apstraktni", "retrogradni" i razni drugi likovi, šta je logičnije nego da se počne dešavaati ono što se inače u takvim situacijama dešava, a pogotovo vezano na stanje i kretanje burza i kacija oko neodljivih predmeta žudnje.

Sve to je zapravo krenulo i komentatori pokazuju znakove da jeste - matematičar da je mogućih polova više (moguće puno a ni jedan izraziti, čak do stupnja a se matematički da izraziti cca 1/5 a za ostalo je nužno drugo), štefan da je nužno nastojanje oko nečeg da bi nešto bilo (nedvojbeno, samo je za razno već kasno a i zima je - Haustor), grgo da se sve razvija u jasnije i veću mogućnost izbora (da, samo su oko toga odigrane već mnoge utakmice) ...

Ništa ne ukazuje da je novi val dramatike nužan pa čak i da je moguć, pa niti da je išta nužno i potrebno, jer su vrata mogućnosti sada otvorena, pa i humora kao najvažnijeg djela "prehrane", pa će više nego iskusne divizije u više nego iskusnoj zemlji sa više nego dugim visokim uspjesima, u raznom najvećima u Evropi, sigurno naći smjerove i puteve za igre i razigravanja. Ni ako slučajno do lokalnih izbora 2009.g. ili potom otklizaju sve stranke i politika, neće biti ništa dramatično, što se je moguće i što je krenulo (Osijek, Split ... Zagreb kao epicentar više nego zreo, akademski vrhovi, urbanizam, zaštita kulturnih dobara i prirode, udružene tvrtke i klasteri, naprtedovanje na zapada osvajanjem istoka, sve oko poslovanja i dobiti te ulaganja ...).

Ako na ičemu, SDP ima poraditi na vlastitom PR-u. Afera za aferom, blamaža za blamažom, a nema nikoga iz SDP-a da kaže riječ jednu. Bio je Milanović u Otvorenom kada smo dobili NATO pozivnicu. Jandrokovića je trebalo samo pustiti da govori. Nitko ne može dovoljno loše govoriti o njemu, kao on sam.
O katastrofalnoj potjeri za Koradeom nem aSDP-a, ne proziva ministra koji se ne oglašava, znao kako je Kiro prolazio.
Jedino kad se SDP pojavljuje u medijima, je po pitanju unutarstranačkih odnosa, kad je bolje da se ne pojavljuje.
Ukupna percepcija javnosti je da se SDP bav internom borbom za fotelje, a neočajnim stanjem u Hrvatskoj, s Vladom koja svakodnevno pomiče granice ljudske gluposti.
Male stranke će proći kaoko su zaslužile. Pokazale su da je koaliranje i koalicijski dogovor služi samo za zabavu puka i da na kraju bude kako Drivo kaže. Sistem je dogovoriti ćemo se da bude kako ja hoću. Drivo je prvak svijeta. Nitko mu ništa ne može. Birači HSS-a i HSLS-a koji su lijevo orjentirani će se i tako okernuti SDP-u, samo ako sam SDP ne zabrlja.
Milanović za sad nije ništa krivo rekao, samo kad je rekao. Njegov problem je što se rijetko čuje da govori, kao i ostali SDP-ovci.
Neka hitno mjenja PR-a i nađe nekoga tko ima dobre veze u medijima, i naravno, nek odriješi kesu.

Bod za dnevnik jer smatram važnim otvaranje ove teme. Problem po meni nije toliko u iznesenim tezama, već u nadodređujučem okviru (horizontu; perspektivi) razumijevanja u kojem su smještene.

Općenito, smatram da je največi problem, između ostalog i u politici, kada se daju točni odgovori na pogrešna pitanja.

Prvo u ćemu se ne slažem jesu implicirana očekivanja SDP-ove potencjalne izborne baze.
U tekstu se implicira da je SDP postigao slabiji rezultat zato jer je igrao fair play, umjesto da je poput HDZ-a otvoreno išao na „usisavanje“ stranaka lijevog centra po principu „glas za njih glas je za HDZ“. Po mojem mišljenju takva taktika potpuno je neprimjerena očekivanjima i zahtjevima SDP-e izborne baze. Naime, očekivanja SDP-ove izborne baze nisu zasnovana na želji da SDP osvoji vlast samo da bi smjenio HDZ, kao što su očekivanja HDZ-ove baze dominantnije potaknuta motivom da HDZ osvoji vlast samo da na vlasti ne bude SDP. U ćemu je razlika?! U tome da HDZ ima supstancjalni identitet nacionalne stranke, i da ga sa izbornom bazom povezuje vjerovanje kako se bori za „našu stvar“, dok SDP nema takav supstancjalni društveni identitet recimo u radništvu (u klasnom antagonizmu), već predstavlja prazni, apstraktni okvir ljudskih prava, prava manjina itd, što je drugo ime za univerzalnu formu globaliziranog Kapitala. Paradoks leži u tome što se utemeljenje otpora logici globaliziranog Kapitala traži u supstancjalitetu nacije i strankama koje baštine nacionalni identitet, dakle u HDZ-u, umjesto u SDP-u koji se deklarira lijevom strankom.
Dakle, SDP-ova izborna baze ne očekuje primarno da se smjeni HDZ kao utjelovljenje supstancjalne negativnosti, već da se ponudi kvalitativna razlika u programima i logici političkog djelovanja. A SDP je upravo zakazao u tome jer nije ponudio konzistentne programe i jer je prihvatio besmislenu konfrontaciju sa HDZ-om (prvenstveno na razini osobnog sukoba Zorana Milanovića i Ive Sanadera).

Drugi problem, koji postaje sve očigledniji, jest Milanovićev gubitak referencije u ideološkom polju ljevice. Zadnja njegova relativizacija tiče se izborne koalicije sa HSP-om u Osijeku, dakle strankom koja pripada desnom centru. On opravadava prihvatljivost takve koalicije činjenicom da se lokalna razina vlasti bavi prvenstveno komunalnim problemima, koji nemaju puno veze sa ideologijom. No iz takvih njegovih teza logički proizlazi da onda za SDP postaju prihvatljivo lokalno koaliranje s HDZ-om. Ali ne, to ne dolazi u obzir, s obzirom da je smisao političke borbe da imaš neprijatelja, a ako ga nemaš, moraš ga izmisliti. Takve zamjene teza u funkciji čiste borbe za vlast potcjenjuju intelekt ljudi, a SDP sve više približuju HDZ upravo u onim negativnim aspektima za koje se naglašava da predstavljaju suštinske razliku u odnosu na SDP.. Na taj način sigurno se neće postati najjača politička snaga u Hrvatskoj...

moram sad ić...

pa situacija je sada za svakog onog tko se donekle služi vlastitim razumom kristalno jasna - postoji mogućnost izbora između SDP na jednoj strani i sveg ostalog na drugoj. sve drugo je bacanje pijeska u oči odnosno priče za malu djecu. osim ako se ne profilira neka nova politička opcija sa novim idejama ali isto tako i novim ljudima. u što čisto sumnjam. no to je samo moje skromno mišljenje.