Zvone Radikalni – SDP 1 : 0 !!!!
YEAAAAAH !!!
A novinsko izvješće kaže:
Furioznim napadom na slabašne i nedostatno ekipirane obrambene linije SDP-a i upornim pritiskanjem s lijevo-meritokratskog i desno-libertarijanskog krila, Zvone Radikalni je prvim postom načeo dezorijentirane redove najjače oporbene stranke u Hrvata pronašavši u postavljenoj strategiji goleme praznine između zacrtanih ciljeva s jedne strane te predviđenih financijskih sredstava i postavljenih zakonskih okvira s druge, da bi drugim postom krenuo u agresivni napad po lijevom i desnom krilu, uz kontinuirano napredovanje i osvajanje prostora na centru, što je uz precizno dodavanje argumentima, koje obrambeni igrači SDP-a nisu mogli ili nisu htjeli pobiti, rezultiralo zakucavanjem lopte škaricama u rašlje – SDP-ov PROGRAM ZA OBRAZOVANJE NE VALJA !!!
Tako to vidi Zvone Radikalni. Malac kapitalac :-))))))))
A, naravno, može se stvar promatrati i drugačije.
Npr. – „j... se nama što piskara tamo neki Zvone Radikalni“.
Ili – „koga boli k.... za obrazovanje kad „ (i sad ide nastavak po želji):
1) „su oni banditi u Hagu osudili vukovarske krvnike na sramotno male kazne“
2) „je tristo i sedandeset iljada Hrvata pred uletanjem u blažene vode kapitalizma i lake zarade“
3) „kuće propadaju u zemlju“
4) „se i zadnji heroj s Kornata bori za goli život“
5) „su Tadić i Rožić unijeli totalni rusvaj na hrvatsku političku scenu“
6) „Mamić beštima live na TVu“
7) „su xxx i yyy nominirani za izbacivanje iz Big Brother kuće“
Doista, toliko stvari „važnijih“ od obrazovanja ima u ovoj državi da mi ponekad dođe da osjetim ZAHVALNOST što sam eto uopće dobio priliku da svoje drljotine o toj tako marginalnoj i nevažnoj temi podijelim sa širim (internetskim) čitateljstvom.
A to što se nađe par stotina (ajde, možda ih se skupi i tisuću) zabludjelih duša koji to i pročitaju (da ne spominjem one koji troše svoje dragocjeno vrijeme na pisanje komentara, i to zamisli, uglavnom pozitivnih !) – neš' ti velike i značajne stvari.
I kad uz sve to vidim da se i ono malo (ne)važnosti i (ne)pažnje koju obrazovanje dobije u hrvatskom medijskom prostoru troši na takve banalnosti poput pitanja hoće li se ili neće nekim studentima dati još jedan rok za polaganje ispita (sve ovdje napisano potpisujem !) ... i to završi u svim dnevnim novinama, a bogami i u Dnevniku !!!
E onda mi dođe ...
#$&#$&“# !!!???
Ma znate što mi dođe :-)))))
Ipak, nećemo još objesiti kopačke o klin ...
P.S. Prije nego me cijenjeni komentatori razapnu zbog nepridavanja važnosti vijestima navedenim od 1) do 7), moram reći da je naravski jasno da su svi ti događaji VAŽNI (neki opet više, neki manje, ali svi su poprilično značajni na svoj način). Jedino što ja ne mislim da su baš toliko VAŽNIJI od problema hrvatskog obrazovanja. A opet, možda je problem u meni ...
Komentari
Ovako, prvo se ispricavam
Ovako, prvo se ispricavam svima jer sam anonimni korisnik, i ovdje sam kratko,pa nemam zelju za registraciju.
Ali moje je pitanje sljedece za zvonu. Citam redovito njegove komentare i sa nekim se slazem a sa nekim i ne i zelim doprinjeti ovoj diskusiji.
Sto se tice placanje skolarina na fakultetima, pod ovim uvjetima, apsolutno sam protiv toga. Jer time samo bacamo talente.
Mi moramo pomoci ljudima da se zainteresiraju za studij a ne odbijati ih.
Recimo, zanam mnogo situacija iz svog kraja. Nisam iz Zagreba ali sam redovito u Zagrebu, pa znam da ljudi koji zive i redovito provode vrijeme u Zagrebu, vide drugacije stvari nego oni koji zive van Zagreba.
A van Zagreba, imamo od ukupno hrvatske populacije, gotovo 500 000 registriranih alkohoricara. I u tim obiteljima ima jako mnogo djece. Ima u biti dosta i genijalaca. Kako ce on vidjeti da postoji drugaciji svijet, ako su mu starci socijalni slucaj, jedva uspijeva skupiti novac da zavrsi srednju skolu, radi na crno da bi prehranio obitelj, i sada kako da se on skoluje?
Nadalje, ako osoba nema roditelja, zivi u domu za nezbrinuto djecu, on ne dobiva outomatski dom, kada se i upise na fakultet. Nego on nema u biti gdje biti. On je na ulici. A ko kaze da nije novi genijalac?!
A također i ako ti roditelji imaju svaki po 3000 kuna placu, i imas jos brata i sestru, kako ces ti biti sljedecih par godina na njihovom teretu. Mislim, sadasnji sustav bolonje ti ne dozvoljava da radis, jer moras non stop biti na predavanju. A kako ces ti zivjeti tih 4 do 5 godine, ako i jesi pametan, a nemas novaca za knjige i ostale potrepstine.
Ajde, neka i bude placanja, ali sto ljudi dobiju za to placanje!? Dali dobe sigurno mjesto u predavaoni, mozda dom, kartu za autobus, ako su van zagreba ili barem neku vrstu pomoci ili besplatnih instrukcija vise.
Jer, ipak, imam mnogo pametnih medu nama, samo ne shavacaju oni to samo.
Nadalje, ako studij upises recimo sa 24, jer si prije toga radio i ustedio za taj studij, drzava te tu koci, jer sa 27 godina gubis dosta prava. Recimo na prijevoz kao student. (to ne vrijedi za ZET, jer on ne gleda studente po godinama nego po pravima, ali zato svi ostali gledaju studente po godinama).
Moje je misljenje, da ako nemas idealne uvjete za ucenje i ako nisi materijalno situiran, u Hrvatskoj zavrsiti neki tezi fakultet tipa strojastvo ili FER je gotovo nemoguca misija. A da i ne govorim kako je gadno, kada ekipa koja nije isla na studij radi nesto, ide van i ima novaca samo zato sto nije isla na studij, a ti moras nekako prezivjeti tih par godina.
Znamo da se mnogi nece sloziti sa ovim sto sam ovdje napisao, ali sam dozivio i dozivljavam stvarno dosta takvih situacija, i imamo kolega i kolegica, koje su jednostavno morale odustati od mojega studija, ne zato sto nisu znale, nego jednostavno jer nisu imale stredstava da nastave. Inace, radim ko honorarni predavac, pa dosta znam o ljudima koliko mogu nauciti i koliko znaci motivacija.
Inace, moj fakultet je u razini tezine fera i strojastvarstva i ja ga nadam se uskoro zavrsavam.
Pozrava svima
Kažeš da si protiv
Kažeš da si protiv školarina.
OK.
Ali mene zanima da li si ti protiv školarina OPĆENITO, ili protiv "Zvoninog sustava visokog obrazovanja" u kojem su školarine SAMO JEDAN DIO (važan dio, ali ipak samo jedan dio).
Jer, za sve probleme koje ti navodiš, u mom sustavu POSTOJI RJEŠENJE. Nisam to, doduše, direktno naglasio, ali kredit koji država automatski daje svakom upisanom studentu, a kojem sam ja namjenu eksplicitno vidio za pokrivanje školarine, SE MOŽE I PROŠIRITI tako da je u kredit uključen i određeni iznos za pokrivanje životnih troškova tijekom studiranja.
Pa tako neko ko je stvarno dobar, ima vjere u sebe i svoje sposobnosti i voljan je marljivo učiti i raditi, može uzeti kredit koji će mu tijekom školovanja dati "prihode" od 30.000 kn godišnje (recimo 5-10.000 za školarinu a ostalo za stan, hranu i knjige) čime će se posve (ali, naravno, samo privremeno !) osloboditi razmišljanja o rješavanju egzistencije te će se moći posvetiti isključivo studiju. Pa budi dobar na studiju i onda to naplati kad se zaposliš (i vrati kredit).
Netko drugi će rađe uzeti manji kredit, ali će to pokriti radom tijekom studija. Trećem će dati roditelji. Siromašnima država MORA pomoći kroz sustav stipendiranja. A one jako dobre će ganjati sami fakulteti.
NEmoguće je promjeniti
NEmoguće je promjeniti nabrzinu visoko obrazovanje u RH.Mislim da se najveći otpor promjenama nalazi u stogodišnjim profesorima od kojih je većina došla do pozicije političkim putem.Stvarno mi je žao mase asistenata na fakultetima kojima je opis posla pisanje znanstvenih članaka koje na kraju potpiše nadređeni profesor i pobere med.
Ako vam treba kvalitetan i obrazovan kadar koi se može nositi sa izazovima ovog vremena imam jedan prijedlog:
Odaberite kandidata i pošaljite ga na postdiplomski na neko strano renomirano sveučilište dvije godine.Uložit ćete novaca otprilike auta srednje klase ili visoke klase(ovisi o sveučilištu) i zauzvrat ćete dobiti osobu koja naprosto mete pod sa konkurencijom.Pored toga ta osoba se može mjeriti sa stranom konkurencijom.
Isplatit će vam se.
zvone, ljudi od kojih si
zvone,
ljudi od kojih si očekivao odgovor su do grla u kampanji i vjerojatno nisu imali vremena odgovoriti
s druge strane, i u tvom prvom ali i drugom tekstu ja nisam vidio ništa suprotno SDPovom obrazovnom programu osim tvog nerazumijevanja kako je on zamišljen te niz pretpostavki i generalizacija koje su te dovele do tvog zamišljenog zaključka, a o kojem se dosta pisalo u zadnjih dvadesetak dana po novinama i ono što je zanimljivo je da su mnogi pisali malo drugačije nego ti
p.s. minus zbog naslova
MOOOOOLIM: i u tvom prvom
MOOOOOLIM:
i u tvom prvom ali i drugom tekstu ja nisam vidio ništa suprotno SDPovom obrazovnom programu
Ne znam mrak, možda si ti čitao tekstove nekog drugog Zvone Radikalnog ... Ili je to možda zbog dužine tekstova ???!!! Hm ...
osim tvog nerazumijevanja kako je on zamišljen te niz(a) pretpostavki i generalizacija koje su te dovele do tvog zamišljenog zaključka
Ako sam dobro shvatio tvoj komentar - ja nisam "ništa razumio", a pored toga sam još unio u svoj post "krive pretpostavke i generalizacije".
Ad "razumijevanja" - recimo to ovako. Kad ti mrak pišeš o Hitrorezu, Zvone Radikalni pozorno sluša. Zašto ? Pa zato što je očito da si poduzetnik koji svaki dan nailazi na probleme i nelogičnosti koje bi Hitrorez treba riješiti. Ja tako o Hitrorezu ne mogu pisati, jer ja takav poduzetnik nisam i ne mogu predložiti niti neke konkretne mjere (jedino mogu srati, onako "strateški" jer svi znamo danam je javna uprava u problemima). Ali, zato ja već 10 godina gledam hrvatski sustav visokog obrazovanja iznutra. I to da još uvijek ne razumijem sve stvari koje se tu događaja je isto istina. Međutim, ipak bih volio vidjeti pojašnjenje što to ja u SDPovom programu nisam razumio.
Ad "pretpostavki i generalizacija" - da su se u SDPu potrudili napraviti nešto pametno a ne miš maš od socijalnih dimnih zavjesa za svekoliko pučanostvo (koje se u ovu problematiku razumije i daleko manje od mraka) e pa onda možda ja ne bi trebao ništa pretpostavljati i generalizirati. U stvari, vjerujem da tako nešto baš nisam ni radio. Mrak, može kontraprimjer ?
A što se tiče onih (mnogih !?) koji su pisali drugačije od mene, ajde ne budi lijen pa daj dva tri linka.
ja sam samo napisao da si
ja sam samo napisao da si jako puno toga pročitao između redova, a obzirom da su slova nevidljiva nije uopće jasno da li je ono što si ti iščitao bilo točno ili nije (a ja ponešto znam o tome, a imam i neke stavove na tu temu) pa si dajem za pravo da si donio zaključke kojima nije mjesto
što se tiče samih programa, moja najveća zamjerka je to što postoje ljudi koji žele program pročitati do u detalja (recimo ti i ja) i doista mi je žao što tako opširan program ne postoji nego samo minijaturni prikaz na dvije stranice teksta te ono što možeš shvatiti kroz govore ili intervjue pojedinaca
glede nezadovoljstva bolonjom imaš niz tekstova koji su se pojavili u primjerice jutarnjem
ne znam što se "između
ne znam što se "između redova" treba čitati u rečenici:
Redovito obrazovanje će u našem mandatu biti besplatno. I u tome nema dilema niti se o tome može pregovarati.
Cijeli moj drugi citirani post je objašnjenje ZAŠTO JE TO APSOLUTNO KRIVO i zašto neće donijeti rezultate (ni blizu !) koje SDP obećava.
A ovaj moj post je upravo kritika nedostatnosti SDPovog programa za obrazovanje, kako ga je izložila Marija Lugarić (a usput sam se i osvrnuo na važnost koju obrazovanje ima u hrvatskom društvu). A u tom "programu" ja ne vidim ništa osim jednostavnog strateško-populističkog usmjerenja ("školarina neće biti") i mnooooogo wishful thinking (em standardi em quality assurance, em ...).
I da se osvrnem na članak u Jutarnjem koji si citirao. Dakle, ja nikako ne vidim kako ti je taj članak argument da "ima onih koji o tome pišu drugačije nego ja". Naime, taj članak je prilično dobar OPIS PROBLEMA provedbe Bolonje. A ja sam u svom postu dao PRIJEDLOG sustava kojim bi se ti problemi uvelike riješili !!!
Uspoređivanje krušaka i jabuka.
mislim da je tamo bila i
mislim da je tamo bila i neka definicija što se pod redovitim obrazovanjem smatra, zar ne?
socijaldemokratski pogled na svijet je takav kakav je i možeš se s njime složiti ili ne moraš, no on je jednostavno takav, a iz socijaldemokratske doktrine proizlazi i činjenica da svi moraju imati jednake šanse (koliko je to realno moguće izvesti) i jednak pristup školovanju je jedna od politika koju socijaldemokracija zastupa
gledano na taj način, ne vidim zašto bi konkretni prijedlozi standarda i quality assurancea bio imalo veći wishful thinking rješenja problema obrazovanja od činjenice da moraš uplatiti xx tisuća kuna da bi dovršio godinu
dapače, samom uplatom a bez promjena sustava (ako se složimo da je sustav taj kojeg treba mijenjati) neće se ništa dogoditi na jednaki način kao što se na mnogim fakultetima nije ništa promijenilo samo zato što su odjedanput proglasili da rade po bolonji (koja je uzgred rečeno jedan grad s duboko usađenom socijaldemokratskom poviješću)
po mojem mišljenju investicija u školstvo je investicija koja će se ovoj zemlji najbrže vratiti, no isto tako promjena sustava je proces koji nema svoju krajnju točku nego to mora po samoj definiciji biti moving target
ja bih osobno volio nekakav koncept školarina ili studentskih kredita čiji bi povrat ovisio o dužini studija ili rezultatu kojeg student postigne i tu smo ti i ja donekle slični i utoliko se razlikujem od stava kojeg zastupa marija, no istovremeno uopće ne mislim kako je pitanje te školarine jedino ili čak i najvažnije u problemu visokog školstva
"a iz socijaldemokratske
"a iz socijaldemokratske doktrine proizlazi i činjenica da svi moraju imati jednake šanse (koliko je to realno moguće izvesti) i jednak pristup školovanju je jedna od politika koju socijaldemokracija zastupa"
Nakon ovakvog komentara moram se zapitati - JESI LI TO PROČITAO MOJ DRUGI POST (ovaj s "pojašnjenjem") ?
Mislio sam da sam bio poprilično eksplicitan da je "u mom sustavu" obrazovanje dostupno svakome (jer svi automatski imaju pravo na vrlo povoljan kredit za financiranje školarine) i da je sustav meritokratski (znači, po zaslugama).
A što se tiče "promjene sustava", opet sam zbunjen !!! Jerbo sam gotovo polovicu svog (podužeg) posta upravo posvetio odgovaranju na pitanje kako je uvođenje školarina jedini MOGUĆI način za mijenjanje trenutnog sustava !!!
Malo sam zbunjen ...
zvone, ja sam taj koji je
zvone,
ja sam taj koji je zbunjen jer ispada da su nam stavovi suglasni, da se obojca slažemo oko toga što je SDP predstavio a marija elaborirala, obojca argumentiramo u istom smjeru
ali ipak ti napišeš naslov "SDP priznao poraz"?
Znači DVA zbunjena
Znači DVA zbunjena :-)))
Let's get to basics: Jesi li ti za uvođenje školarina na fakultete ili ne ?
Mogući odgovori:
1) APSOLUTNO protiv
2) protiv, ali bi neredoviti studenti trebali plaćati
3) za, svi plaćaju (osim najboljih i socijalno ugroženih - s time da država automatski daje kredit za pokrivanje troškova) a fakultetima se putem vaučera i dalje nastavlja transfer sredstava od MZT-a u određenom iznosu
4) ZA, svi plaćaju, nema šoldi od MZT-a, a kredite nek traže od banaka :-)))
Moj stav je čvrsto 3 i (čvrstu ?) argumentaciju sam dao u postu (iako libertarijanac u meni vuče na 4, svjestan sam da je to i teorijski i praktički nemoguće - a i pitanje je bi li to bila libertarijanska utopija ;-)
SDP je, kako ja vidim, negdje između 1 i 2 (mislim, oni su deklarativno za 2, i to je izrazito pozitivno, ali pitanje je, a i to obrađujem u svojem postu, što će biti kad te vijesti "stignu" do studentske populacije).
I sad je pitanje, koji si ti broj :-) ?
ja sam načelno broj tri ali
ja sam načelno broj tri ali sam spreman pristati i na dvojku
no ponavljam, mislim da školarine nisu niti najmanji problem nego je problem cijeli sustav, ja bih volio da se neka vrst školarina uvede čisto zato da ljudi koji tu školarinu koriste razviju neki osjećaj obveze prema društvu koje im je to omogućilo, a financijska obveza je nekako najjednostavnija metoda da im daš do znanja
ja naime vjerujem da dok sam ne zaradiš novac nisi ga u stanju niti cijeniti, pa sukladno tome to mogu proširiti i na školovanje (iako, samo na visoko jer dok si u osnovnoj i dobar dio srednje još nisi došao do razine da te takve stvari uopće dotiču)
proučavao sam kako su englezi rješavali pitanje škole i školstva, dapače, pročitao i nekolicinu knjiga na tu tematiku i doista ove "vanjske manifestacije" visokog školstva poput školarine ne smatram presudnim za kvalitetu nečijeg školovanja
Kažeš da "školarine ne
Kažeš da "školarine ne smatraš presudnim za kvalitetu nečijeg školovanja".
Doista, nema se što prigovoriti toj izjavi jer kvaliteta nečijeg školovanja ovisi ponajprije o trudu koji je student spreman uložiti, o motiviranosti profesora koji mu predaje i veličini grupe u kojoj se predavanje odvija, o opremljenosti učionica i laboratorija, o ...
Da, doista školarine NISU UOPĆE BITNE - ako imaš način kako ćeš "poboljšati" sva tri gornja parametra bez njih.
Onda mrak, KAKO ĆEMO ?
Cijeli život (cca 40 god.)
Cijeli život (cca 40 god.) se, na ovaj ili onaj način, bavim pedagoškim radom. Do sada nisam vidi nikakve prijedloge reforme obrazovanja, pa ni ovaj famozni bolonjski, koje bi me impresionirale jer ne donose ništa što bi me uvjerilo da se radeći po njima mogu za studente (ili učenike) postići bolji rezultati. Dakle, ostaje po starom. A vaše pisanje je simpatično.
Zvone, jedno
Zvone, jedno pitanjce-komentar kojeg nisam prošli put postavio. Tvoj koncept dakle predstavlja uvođenje individualizacije rizika, ako se tako može nazvati, u sustav financiranja visokog školstva. Student uzima kredit za školovanje, kojeg isplačuje iz kasnijeg zaposlenja. S te strane on je motiviran da bude uspješan i vrijedan jer mu u suprotnom respektivno raste trošak školovanja. No, tko daje kredit odnosno da li država neizostavno postaje jamac kredita?! Koliki bi bio projektivno trošak za državu u odnosu na postojeća izdvajanja za visoko školstvo (studiranje uz potporu ministarstva) ako bi se školarine formirale tržišno i ako bi kredite pokrivala država?! Krediti se vračauju iz dohotka budućeg zaposlenja. To znači da država preuzima rizik moguće buduće nezaposlenosti?! Što ako se ne može nači posao u struci i u skladu s kvalifikacijom koju se steklo, da li i u tom slučaju postoji ista obaveza vračanja kredita?!
Di si dosad majstore
Di si dosad majstore :-)))
Otvaraš PRAVA pitanja. Prvo, školarine nisu jedini izvor financiranja (važniji dio su vaučeri koje fakulteti od MZTa dobivaju "po glavi studenta"). Odnosno, tako bi to trebalo biti barem na početku.
Također bi na početku država neizostavno morala biti jamac kredita jer drugačije ne bi išlo. U kojem smjeru bi se razvila financijska tržišta za stipendiranje studenata, e o tome možemo diskutirati.
Meni bi bilo logično da završeni student ima poček vraćanja kredita dok nenađe posao. Ali tada, kao što ispravno primjećuješ, država "preuzima" rizik nezaposlenosti.
E sad, kako ja vidim stvar jedan od osnovnih ciljeva reforme je smanjivanje broja studenata koji su tu "samo u prolazu" a koji troše ogroman dio resursa. Upravo takvi bi, barem po meni, predstavljali rizičnu skupinu kod koje bi nezaposlenost bila problem - i govoreći do kraja iskreno, mislim da takvi ne bi ni trebali studirati (odnosno, da ih društvo u tome NE subvencionira !).
Cilj od 100 % maturanata upisanih na fakultet je POSVE BLESAV ukoliko sustav visokog školstva nije dovoljno fleksibilan i prilagodljiv da svim tim studentima omogući stjecanje dodatnih znanja koje će moći iskoristiti na tržištu rada. Jedan od osnovnih razloga za školarine je što bi one (IMHO) potaknule na brži razvoj "tržišta obrazovanja" koje jedino može omogućiti traženu fleksibilnost.
I tako dolazimo do teme
I tako dolazimo do teme takozvanih "pozicijskih dobara". Diploma fakulteta je zasigurno postao jedan najjasnijih primjera uvođenja logike "pozicijskih dobara" u gospodarski sustav. Diploma fakulteta je postao filter za radna mjesta koja su do pred malo zahtjevala srednju stručnu spremu. I sad tvrdim da ekonomski fakultet kojeg sam pred diplomom nije potreban za 90 posto radnih mjesta koja zahtjevaju ekonomsku struku RH gospodarstvu i javnoj administraciji. Ali kad se bira između SSS i VSS, logično je da se prije izabire ovaj drugi (makar ga se pogotovo u privatnom sektoru plača kao SSS). I bez obzira koliko ljudi studira a koliko ih uspijeva završiti fakultete, nije u interesu niti onih koji mogu platiti školovanje niti samih fakuleta koji odgovaraju na takvu potražnju, uvođenje nekakvih meritokratskih principa i kvota u skladu s realnim potrebama za VSS u gospodarstvu. To se prije svega odnosi na društvene znanosti (pravo, ekonomija, pa i filozofski) dok se prirodne i tehničke (tvrde) znanosti još drže takvih principa što puno lakše prolazi jer je u skladu s njihovom egzaktnom prirodom (puno je uočljivija arbirarnost kriterija u egzaktnim znanostima).
Tako da Zvone mislim da trebamo visoko školstvo razmatrati i u toj njegovoj dimenziji, koja određuje mogućnosti, želje i potrebe za reformom. S jedne bi bilo poželjno FERU prepustiti što veću autonomiju jer bi se u takvom okviru najbolje dalje razvijao, dok bi ekonomiji, pravu i filozofskom u istom cilju trebalo ukinuti autonomiju. A provođenje reforme po dvostrukim kriterijima, makar se u praksi stalno dešava, na razini deklarativnosti teško da bilo tko ima sposobnosti legitimirati. Odnosno pokazati da bi dvostruki kriteriji u jednom drugačijem smislu tek vodili istinski ujednačenim kriterijima visokog obrazovanja.
Dakle, pitanje svih pitanja
Dakle, pitanje svih pitanja je odnos između društvenih ciljeva rasta, razvoja, blagostanja, pravednosti itd i obrazovne strukture hrvatskog stanovništva.
Mislim da tu tržište ipak nije najbolji regulator jer iskljućuje dimeziju društvenog plana koji koordinira individualne odluke u skladu s društvenim ciljevima. Naime, individualna procijena da se nekome isplati imati diplomu ekonomskog fakulteta jer će ipak tako biti u boljoj poziciji pri zapošljavanju nad nekim koji nema, je u suprotnosti sa društvenim ciljem da studiranje bude zaista obrazovanje vrhunskih kadrova. No, tko danas u vremenu demokracije, tržišta, deklarativne autonomije sveučilišta i fakulteta, ima legitimitet da određuje društvene ciljeve i u njihovoj funkciji ukida autonomiju fakulteta, "nameće" standarde i uvodi kvote?! Ekonomski fakulteti su otvaranjem obrazovnog tržišta dobili konkurenciju u privatnim školama. A tu gotovo da nema drugog mjerila nego sposobnosti plačanja, pa se zatvara krug na način da oni koji imaju plačaju djeci školovanje (kupuju diplome) da bi i dalje imali. Tako se meritokracija putem tržišta vrlo lako promeće u plutokraciju. Dakle, ekonomski fakulteti su dobiši konkurenciju, umjesto da podignu kvalitetu nju srozali kao što su sve javne službe koje uključuju ideološku dimenziju otvaranjem konkurencije i tržišta, prihvatili njemu inherentna mjerila koja teško da imaju veze sa meritokracijom. Eto, medijsko tržište je još jedan od eklatantni primjer...
Dakle Zvone, stvar ipak nije čisto egzaktna nego uključuje ideološku dimenziju koja je prirodnim i tehničkim znanostima ipak strana. Tržište je ideologija sa svojim mjerilima i vrijednostima koje se uspijevaju prikazati objektivnim i neutralnim a da to zapravo nisu..
Eeee, dobar dobar. I opet U
Eeee, dobar dobar.
I opet U SRIDU :-)). Ovo je prava diskusija ... Pa da vidimo.
Čini mi se da te muči mogućnost da bi se s uvođenjem plaćanja ZNAČAJNO SPUSTILI AKADEMSKI KRITERIJI na fakultetima. Jer, "kupac" koji plaća, mora biti zadovoljan, a kako će biti zadovoljan ako ga ti rušiš godinu :-).
Doista, to jest veliki potencijalni problem. Ipak, ja se i ovdje uzdam u tržišno rješenje - Ekonomski fakultet možda doista i hoće nakon uvođenja školarina (još više ;-) spustiti kriterije kako bi svi oni "pametni" (i bogati !) tatini sinovi i kćeri mogli završiti fakultet i dobiti "povrat" na svoju investiciju u školarine, ali će se znati koliko te diplome na tržištu rada vrijede.
A vezano uz razliku koja se ovdje javlja između prirodnih i tehničkih znanosti, te ostalih, poglavito socijalnih, mogu samo prenijeti dva linka na članke s H-altera gdje se piše o tome kakve probleme uvođenje tržišta u obrazovanje stvara za socijalne znanosti. Vrlo kritično i prema tržištu, i prema Bolonji, i ja potpisujem većinu onoga što je tamo napisano (prvi -http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=3936, drugi - http://www.h-alter.org/tekst/bolonjski-konj---2.-dio/4021#hot)
Naime, mislim da je vrlo važno napraviti razliku između konjukturnih i nekonjukturnih "grana znanosti" i, ovisno o kategoriji, pristupiti drugačije rješavanju nagomilanih problema.
Odlična dva članka na
Odlična dva članka na Halteru. Pogađaju točno "u sridu".
Evo, na ekonomiji koja je također društvena znanost nestaju svi predmeti koji imaju društveno kritičku orijentaciju, koji tretiraju pitanja pravednosti i sl, kao što je naprimjer Politička ekonomija. Sve se svodi na instrumentalno-racionalnu ili aplikativnu funkciju, i u odnosu na nju određuje mjerilo vrijednosti pojedinih kolegija. Dakle, sve više preteže utilitarizam i pragmatizam. Kod tehničkih i prirodnih znanosti utilitarizam je ipak povezan sa objektivnim duhom matematičke strogosti pa se rangiranje uspostavlja po puno pravednijem mjerilu. No, kod društvenih znanosti a pogotovo ekonomske struke, utilitarizam i pragmatizam vode krajnjem urušavanju kritičke refleksije, dakle urušavanju svih zahtjeva kritičkog uma i rada pojma, a umjesto toga uzdižu čisto performativne aspekte u smislu komunikacijske vještine, strategije dojmova, inscenacijske vještine i sl.
Tako da ono što ti navodiš Zvone da će tržište pokazati objektivnu vrijednost diploma pojedinih fakulteta, za ekonomiju i društvene znanosti baš i ne vrijedi. Naime, tu se dešava ono što je Lacan označio kao formalnu inverziju. Diploma ekonomskog fakulteta ili diploma nekakve poslovne škole umjesto da kroz mehanizam tržišnih cijena iskaže svoju objektivnu vrijednost, umjesto toga svoju objektivnu vrijednost iskazuje kao izravnu posljedice svoje cijene. Retardirane poslovne škole i privatni studiji managementa ne koštaju 30000 kuna na godinu zato jer tolika njihova objektivna vrijedost, već se oni percipiraju jako kvalitetnim jer koštaju 30000 kuna. Dakle, danas je stvar u tome da se "objektivna" vrijednost u društvenim znanostima i strukama utvrđuje po performativnom principu, dakle po principu "vrijediš koliki si uspješan u predstavljanju da vrijediš"..
hrvoje, najprije da ti
hrvoje, najprije da ti zahvalim na ovoj ugodnoj i izuzetno korisnoj diskusiji. Bio sam uvjeren da će biti šira, sa više sudionika, ali eto, ovo je moj prvi post na pollitika.com (a biiiilo ih je) koji nije završio na naslovnici :-)))) Valjda naslov nije bio "politički korektan".
U svakom slučaju, otvorili smo neke teme o kojima treba promisliti a kad razmislim, eto mene opet.
Srdačan pozdrav, druže ;-)
Hvala tebi na odličnim
Hvala tebi na odličnim opservacijama. Nego nije mi jasno kako se ovdje glasa za članak jer nikako ne uspijevam makar sam kliknuo na sve što se kliknut moglo. A to što nisi završio na naslovnici ovaj put neka te ne brine previše, meni od dva teksta niti jedan nije uspio završit u "zvjezdanoj orbiti", a da napišem nekakvo apologetsko sranje i iskažem svoju nekritičku privrženost SDP-u, sigurno bi bio obasut crvenim zvjezdicama i bodovima. Koji će mi to k..., a i tebi?!
Samo ti i dalje argumentirano rokaj, imaš moju punu podršku (čitateljsku i polemičku). A i u stranci ću ih tlačit s tvojim argumentima kad ovdje nisu u stanju na njih odgovorit :))
Drugarski pozdrav!
kriterij za naslovnicu je 8
kriterij za naslovnicu je 8 bodova, no u zadnjih nekoliko dana mi rutina za promoviranje na naslovnicu ne radi pa to radim ručno
to je jedini kriterij
mrak, kriterij je jasan i
mrak, kriterij je jasan i transparentan, i s njime nema nikakvih problema ;-))))
U sinoćnjoj je Latinici bio
U sinoćnjoj je Latinici bio prilog o obrazovnim sustavima Italije i Amerike a gostovao je i Pero Lučin.
Uglavnom, onaj sarajevski profesor koji 20 godina predaje u Americi je govorio upravo o tržišnoj vrijednosti pojedinih diploma i njenom utjecaju na određivanje visine školarina.
Vrlo je poučno i ono kad je govorio o studentskom ocjenjivanju profesora a još više o tome koliko mora promisliti prije nego studenta ruši jer je studentova izgubljena godina istovremeno gubitak jedne školarine za fakultet.
Uglavnom , iznijeto je vrijednih iskustava pa me baš zanima kako će se kod nas reformirati SUSTAV od kojeg su školarine samo jedan dio.