Neovisni, ali ne i neutralni

OK, znam da ce mi sada CC nabiti na nos kako skacem na svaki napad na SDP, ali jednostavno zelim izreci svoj stav po ovom pitanju. Dakle, sto se tice SDPovog prijedloga predstavljenog prije par dana na press konferenciji, mislim da ga se ne moze tako olako nazvati losim, ili povrsnim. Po mom misljenju ti se prijedlozi trebaju promatrati na tri razine.

Prvo, prijedlozi pokazuju stratesko usmjerenje SDPove politike po tom pitanju. A ono je slijedece:
- smanjiti ukupne doprinose za zdravstvo koji se placaju iz osobnog dohoka
- povecati izdvajanja u drugi mirovinski stup, nausrb izdvajanja u prvi mirovinski stup
- smanjiti ukupno opterecenje na placu.
Ovi ciljevi se ne mogu postici drugacije, nego preraspodjelom postotaka koje je predstavljeno na presici - sve dok Hrvatska ima sustav obracuna doprinosa na placu kakav ima. Nadalje, ne radi se o pretakanju iz supljeg u prazno jer bi primjena tih mjera imala konkretne rezultate: veca neto primanja zaposlenika, te manja ukupna bruto suma koju poslodavac izdvaja za zaposlenika. to je btw, nesto o cemu HDZ prica vec pet godina, pa nista. Krace receno, ovim mjerama bi, na racun drzave, profitirali i poslodavci i radnici. S tim da se uporno preskace, ali druga tocka - tj. preraspodjela uplate iz prvog u drugi mirovinski stup je izuzetno bitno, jer osigurava normalne mirovine u buducnosti. Zapravo, ta je preraspodjela definirana i u orginalnoj verziji mirovinske reforme, koja se trebala provoditi postupno kroz nekoliko godina. No dolaskom HDZa na vlast, situacija se zamrznula, novi umirovljenici su poceli odlaziti u mirovinu sa mizernim penzijama, a vidim da se ni HSU bas ne trudi oko tog pitanja.

Drugo, predlozene mjere treba gledati u siroj perspektivi SDPovih politika, koje su predstavljene i u prosloj predizbornoj kampanji. Naravno da su ove mjere na copy-paste nacin neprovedive u sustavu kojim upravlja HDZ. Zasto? Zato jer su one samo dio ukupne ekonomske i gospodarske politike SDPa. Da bi drzava mogla podnjeti financijski udar koji bi na ovaj nacin osigurao povecanje neto primanja radnicima i smanjenje bruto izdataka poslodavcima, kompletna gospodarska politika drzave mora funkcionirati na drugi nacin. To se odnosi i na ulaganje drzavnih sredstava u razvoj industrije i proizvodnje, a ne u sportske dvorane i megalomanske infrastrukturalne projekte slabe iskoristivosti (tipa peljeski most). To se odnosi i na reformu socijale, kroz uvodjenje poreznog broja, te kroz preraspodjelu socijalnih davanja drzave - koja u ovom trenutku u isto vrijeme (puno) previse izdvaja za socijalu, a u isto vrijeme oni kojima je potrebno dobijaju premalo. Zasto? Zbog "socijalnih" davanja reguliranih politickim, a ne socijalnim, kriterijima. To se odnosi i na reformu poreznog sustava, jer malo koja uspjesna europska drzava financira svoje zdravstvo iskljucivo iz nameta na placu radnika. To se na kraju odnosi i na temelnu reformu drzavne administracije, koja po apsolutno svim svjetskim kriterijima predstavlja neefikasnog birokratskog mastodonta koji previse trosi, a premalo proizvodi ("proizvodnost" se u ovom smislu odnosi na efikasnost provodjenja poslova za koje je zaduzena administracija i birokracija). Tek u kontekstu provedbe tih sirokih, ali apsolutno nuznih reformi, drzava moze drasticno smanjiti opterecenje na placu radnika, te ujedno razviti odrzivi model javnog zdravstva. Znate li koliki su zdravstveni doprinosi u Austriji na primjer?

Trece, i mozda najvaznije, SDP je ujedno predstavio puno sire mjere usmjerene prema zdravstvu, od pukok financijskog preslagivanja, i krpanja financijskih rupa koje sljedece godine dolaze na naplatu. SDP je predstavio stretegiju izgradnje "zdravstvene kosarice", tj paketa zdravstvenih usluga koje ce drzava (u skladu sa svojim mogucnostima i na temelju siroke javne rasprave) osigurati svim svojim gradjanima, bez ikakve participacije ili dodatnog osiguranja. Radi se o prvom sustavnom pristupu temi, te temeljima cost-benefit analize za sektor zdravstva.

Ovo žongliranje postocima uistinu nije ništa drugo nego prelijevanje iz šupljeg u prazno. Žalosno je da SDP kao glavna opozicija ne daje barem naznake rješenja koje bi bilo na tragu postizanja održivosti javnog zdravstvenog sistema, kao jednog od stupova društva. Selektivno smanjenje PDV-a da bi se kompenziralo veća izdvajanja za zdravstvo nema veze s ničim, jer se opet sve svodi na to da netko mora za to platiti, na jedan ili drugi način.

Zna se koliko pristojno zdravstvo košta po glavi (apsolutno i u postktu BDPa). SDP bi prvo bi trebao jasno i glasno reći koji je to standard koji smatra razumnim: 5% BDPa, ili 10% BDPa ili 15% BDPa, i kako to stoji u odnosu da današnje stanje. Dalje, razmotriti kako namaći dovoljno novca za tu ambiciju. Tu je (dugoročno) broj jedan povećanje prihoda proračuna, ali ne povećanjem izdvajanja (osim za najbogatije), nego inicijativama za povećanje proizvodnje, i agilnim podvodjenje sive ekonomije pod porezni sistem.

Broj dva je adekvatna preraspodjela proračunskih sredstava. Već sam više puta pisao da nije važno da li se neki novac zove doprinos za zdravstveno osiguranje ili porez ili nešto treće. Sve je to novac u istoj (državnoj) kasi, i treba ga rasporedjivati prema dogovorenoj politici. Ako za zdravstvo treba x milijardi, onda ih treba toliko i namaknuti, a smanjiti sredstva nekim manje važnim vidovima potrošnje. Jasno je da to nije lako, ali nije bit bavljenja politikom lakoća, nego ozbiljan i uporan rad.

Broj tri jest racionalizacija, i to na strani samog sistema i pacijenata. Javni zdravstveni sistem treba osloboditi tereta svega neneophodnog, tako da one centralne stvari budu kako treba, uključujući i plaće zdravstvenog osoblja. Sama organizacija zdravstva je daleko od optimalne i na tome treba intezivno raditi, jer se sasvim sigurno tu kriju goleme uštede. Na strani pacijenata treba svakako uvesti neka ograničenja i uvesti evidenciju potrošnje svakog osiguranika. Tako bi se veliki "potrošači" mogli brzo uočiti i pažnja sistema usmjerila prema njima da se vidi u čemu je problem. Osobno smatram da djelomično plaćanje nekih usluga, tkzv. participacija (npr. stomatologa i još nekih) nije nešto što a priori treba odbaciti kao mogućnost, jer ne zadire značajno u bit i značaj javnog zdravstvenog sistema. To bi se moglo solidarno pokriti dobrovoljnim osiguranjem u državnom, neprofitnom dopunskom osiguranju.

I na kraju, treba jasno definirati ulogu i uvjete rada privatnog sektora u zdravstvu kako bi se spriječilo isisavanje kvalitetnog kadra i nelojalna konkurencija javnom sistemu. Cijene koje privatnici mogu naplatiti državi moraju biti takve da se državi to isplati platiti, tj. manje od troška u javnom sistemu. I uz to ostalo bi i te kako dovoljno prostora za ostvarivanje profita.

Dakle, ozbiljna opozicija bi trebala davati i ozbiljna rješenja. Ovo što vidimo od SDPa je ispod nivoa.

No dobro, ne treba biti prekritičan, jer ovaj prijedlog ipak je pomak nabolje. Barem se više ne predlaže da se spomenuti manjak u državnome proračunu popuni porezom na kapitalnu dobit. Jer, kako vidimo, kapitalne dobiti u proteklih godinu dana naprosto nema. Postoje samo kapitalni gubici koji se, kako kod kojeg investitora, kreću od 40 do 60 %.
A sad na trenutak zamislimo da se s tom dobiti u protekloj godini računalo: tko bi pokrio nedostatak planiranih sredstava? Opet porezni obveznici.

ovo nije vezano strogo za tekst, ali kad se već predlaŽu različite stope pdv-a zanima me jedna stvar koja me buni, i volio bih da mi netko objasni je li je ovo što ću dolje napisati moguće i ako nije zašto nije.

npr. imamo proizvođača odjeće koji proizvodi skupe bunde.
bunde prodaje po cijeni od 2440 kuna. 22% od PDV-a ide državi, znači 440 kuna ide državi, a 2000 proizvođaču.
E, sad taj proizvođač odjeće se odluči baviti i izdavačkom djelatnošću.
tiska neku knjigu tako da mu je trošak za knjigu 20-ak kuna po komadu i odluči ih prodavati po cijeni od 2440 kuna po komadu, ali uz svaku knjigu kupac dobiva i bundu.
pošto je pdv na knjige 0% , 0 kuna ide državi, a proizvođaču 2440 kuna. uz trošak od 20-ak kuna proizvođač izbjegava plaćanje pdv-a od 440 kuna.