SDP - ni srca, ni dobrih promjena

• Dnevnik vkrsnik - Pon, 04/06/2012 - 09:48
• Glasujte
  12 Up Down
• Komentari 84 dodaj komentar

Svoju izbornu konvenciju za vodeća tijela stranke, bolje rečeno partije, hrvatska Socijaldemokratska partija održala je pod motom „Srce dobrih promjena“. Taj detalj sam po sebi ukazuje na to koliko SDP kao vladajuća stranka na čelu Kukuriku koalicije ne shvaća realnost hrvatske političke, gospodarske i financijske zbilje. Nakon šest mjeseci na vlasti, premda je to bilo očigledno i prije isteka simboličnih 100 dana, SDP nije ponudio široj hrvatskoj javnosti ništa od onoga što bi se moglo podvesti pod tri značajke navedenog gesla.

Iako su u svojemu predizbornom Planu 21 obećavali biračima med i mlijeko, prva stvar koja nema veze ni sa srcem ni sa dobrim promjenama bila je povećanje porezne stope za 2 posto na 25 posto, po čemu Hrvatska spada u red država s najvišom poreznom stopom u Europi. To je samo dokaz da SDP zajedno sa svojim ambicioznim partnerima, a osobitom HNS-om, uopće nije bio spreman za preuzimanje vlasti, odnosno da za ovih osam godina koliko su bili u oporbi nisu pripremili realan plan izlaska iz krize. Ispostavilo se da je njihov Plan 21 bio samo mamac za naivne birače koje nije trebalo mnogo uvjeravati da korupcijski HDZ mora sići s vlasti. To je prva politička zabluda SDP-a koji vjeruje da su pobijedili HDZ zahvaljujući svojem programu, a ne da su birači dajući glas koaliciji glasovali više protiv HDZ-a, nego za SDP i partnere. Ni srcu, ni dobrim promjenama ne pripadaju ni druge mjere koje je SDP poduzeo, počevši od povećanje ministarstava za pet, iako su najavili štednju, ali očito samo za pučanstvo, ali ne i za njih same.

Zemlja je u ozbiljnoj gospodarskoj i financijskoj krizi, pa je njezin kreditni rejting snižen na donju granicu do samog „smeća“, a vladajuća koalicija bavi se potpuno sporednim poslovima i mjerama koje taj kreditni rejting ne će podignuti i izvući zemlju iz recesije. Da smo u recesiji priznao je i sam neiskusni premijer Milanović, kao što je to svojedobno priznao njegov prethodnik Ivo Sanader koji je ustvrdio da je „Hrvatska u banani“ To međutim nije bio signal da još tada SDP i njegovi partneri prionu na posao i ponude realan i odlučan zaokret u upravljanju državom, njezinim gospodarstvom i financijama. Oni očito nemaju savjetnike, jer taj program ne mogu ostvariti prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić i ministar financija Slavko Linić najavama da će prodati i posljednji komad obiteljskog srebra. Indikativno je da se Zoran Milanović nakon samo nekoliko dana lišio gospodarskog savjetnika Vladimira Ferdeljija koji je došao iz proizvodnog sektora, jer je kritizirao Vladu zbog neodlučnosti da radikalno uđe u nužne promjene. Simbolički rečeno, on je nudio „dobre promjene“, ali SDP-u više odgovara kozmetika.

Vlada se u ovih šest mjeseci više bavila sobom i ideologijom naslijeđenom iz komunističkih dana nego onim što ovoj zemlju treba, pa je tako ukinula pokroviteljstvo nad obilježavanjem stradanja hrvatskog naroda u Bleiburgu, raspravljala o medicinski potpomognutoj oplodnji, čak i mijenjala poslovnik u Saboru, zatim ukidanjem naknade za pet ambalažu, i sličnim glupostima. Postavlja se pitanje znaju li uistinu u SDP-u i njegovim Kukuriku partneri što se događa u državi i ne gdje Hrvatska hrli, nego gdje je već stigla.

U takvim uvjetima i okolnostima održati konvenciju vladajuće stranke pod geslom „Srce dobrih promjena“ zvuči kao dobar vic, ili još bolje novo povlačenje birača i javnosti za nos. Očito PR agencije koje se bave uljepšavanjem SDP-a i same ne znaju o čemu se radi. To neznanje prezentirao je i svojim istupima na konvenciji predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji će pored ostalih nebuloza koje je dosad izjavio ostati zapamćen po izjavi da je „demokracija ponekad dosadna“, opravdavajući tom izrekom način na koji je sam izabran za predsjednika stranke bez izazivača. Tražeći od građana razumijevanje i malo strpljenja Milanović je izjavio „promjene su tu, dolaze, traju, ali ne vidi ih se u svakom trenutku“. Ono što su građani dosad vidjeli od promjena koje su već došle i vidi ih se u svakom trenutku jest da je životni standard ozbiljno ugrožen vladinim palijativnim mjerama štednje i novim nametima i poskupljenjima.

On je čak ustvrdio da je SDP bio srce dobrih promjena i 1990, 1995, 2000. i 2007. To jednostavno nije točno, jer je SDP 1990. godine izišao iz sabornice kad se odlučivalo o osamostaljenju Hrvatske. Ne zna se na što je mislio Milanović kad je rekao da su se dobre promjene dogodile 1995. godine kad njegova stranka bila u oporbi, ali je sasvim u krivu kad tvrdi da je SDP izvršio dobre promjene 2000. godine kad je Ivica Račan umjesto da polupredsjednički sustav zamijeni za istinskim parlamentarnim, promjenom Ustava sebi dodijelio kancelarske ovlasti, pa je otada Sabor samo tijelo koje izglasava ono što aktualna vlada traži. Možda zato mladi premijer smatra da je demokracija ponekad dosadna, posebice ako ona treba proizlaziti iz vlasti naroda a ne političke elite. Je li bila dobra promjena za SDP 2007. godine kad je on izabran na demokratski način između više kandidata pokazalo se njegovim ponovnim izborom za čelnika stranke bez protukandidata. To se može opisati jedino kao korak unazad, jer dobra promjena nikako ne može biti biranje predsjednika stranke kao što se to radi u Sjevernoj Koreji.

Mora se ipak priznati da je ova izborna konvencija SDP-a pokazala da je članstvo svjesno situacije u kojoj se nalazi i sama stranka i država, jer je izabrano nešto osvježeno čelništvo stranke iz kojeg su otpali, baš kao što se to dogodilo na konvenciji HDZ-a, stariji kadrovi. Ono što SDP međutim još uvijek nije riješio unutar sebe to je pitanje vlastitog identiteta vodeće ljevičarske stranke u zemlji. SDP je još uvijek opterećen postkomunističkom ideologijom, pa se s jedne strane nije još kroatizirao a niti kristijanizirao. U zemlji u kojoj se više od 90 posto stanovnika izjašnjava kao kršćani apsurdno je da u vodećim tijelima SDP-a nema ni jednog vjernika. To se po staroj komunističkoj terminologiji naziva sektaštvom. Jednako tako kroatizacija znači i čvrstu i odlučnu obranu hrvatskih nacionalnih interesa, a samo za primjer Zorana Milanovića se jedva čulo u povodu izjave novog srbijanskog predsjednika Tomislav Nikolića da je Vukovar srpski grad, i da se Hrvati nemaju što vraćati u njega. Da bi se stvarno vodio srcem i usvajao dobre promjene SDP mora preispitati svoju poziciju u hrvatskoj politici jer kao najjača stranka ljevice snosi jednako kao i zasad oslabljena desnica odgovornost za stabilnost i prosperitet Hrvatske. Za to nisu dovoljne lažne parole. I to je to, rekao bi Zoran Milanović.

www.zivaistina.info

• Dnevnik vkrsnik - Pon, 04/06/2012 - 09:48
  
• Komentari 84
• 2464 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar