pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prerana smrt Ivice Račana opravdano je usmjerila pažnju javnosti, poglavito medijske, na njegov politički i životni put, a mnogi domaći i strani uglednici su izrekli svoje mišljenje o njemu kao političaru i čovjeku. Pridružujem se onima koji ga smatraju jednom od dvije ili tri ključne osobe u vremenu nastanka moderne Hrvatske države, a složio bih se i s Nevenom Mimicom koji ga je nazvao ocem hrvatske demokracije. Posljednji ispraćaj Ivice Račana je bio u skladu s njegovom željom, miran, tih, dostojanstven i nadasve skroman. A život mora ići dalje. Moramo se vratiti svojim poslovima i svakodnevnim brigama. Ivice Račana ćemo se prisjećati, netko više a netko manje.

Pažnja javnosti se polako vraća na aktualne političke teme među kojima se ističu parlamentarni izbori i stanje unutar najjače oporbene stranke, Račanovog SDP-a. Nakon što ga je Račan sigurnom rukom vodio dugih sedamnaest godina, svi se pitaju tko će preuzeti ulogu kormilara. Zanima to one unutar SDP-a, ali ništa manje i one iz drugih stranaka. Neovisno o stranačkoj proceduri i formalnom definiranju tko je od zainteresiranih kandidat a tko tek pretendent na položaj predsjednika stranke, u javnosti se barata s imenima Zorana MIlanovića, Tonina Picule, Zlatka Komadine, Milana Bandića i Željke Antunović. Mediji su kalkulirali i s imenima Ljube Jurčića i Zvonimira Mršića, ali je to s vremenom napušteno. Bez obzira tko bude izabran, predsjedat će do redovite izborne konvencije koja se prema statutu stranke mora održati nakon parlamentarnih izbora. Imajući to u vidu, neki su skloni minorizirati značaj ovih unutarstranačkih izbora, međutim, u slučaju izborne pobjede, osoba koja sad bude izabrana imat će realne šanse da to ostane i u sljedećem mandatu.

SDP se ozbiljno priprema za parlamentarne izbore i prvi je krenuo s kampanjom, još najesen prošle godine. Do sada je javnosti prezentirao svoju gospodarsku strategiju, a nakon nje i one za obrazovanje, te zdravstvo. Najavljena je prezentacija i drugih SDP-ovih politika, u ponedjeljak ona prema umirovljenicima, a u lipnju će početi s predstavljanjem operativnih mjera za njihovu provedbu.
Za službenu izbornu kampanju su najavili iznošenje konkretnih mjera koje namjeravaju poduzeti nakon što osvoje vlast. Ovo je prvi put da neka politička stranka prije izbora iznosi konkretan izborni program. Do sada je sve ostajalo na licitiranju obećanjima i traženju povjerenja birača na temelju njih. Time je SDP pridobio simpatije dobrog dijela javnosti, a na aktivniji pristup je natjerao i druge političke stranke, osobito HNS koji je za 06.svibnja najavio prezentaciju svoga programa i koaliciju HSS/HSLS koja strategiju temelji na pridobivanju regionalnih i stranaka koje samostalno ne mogu prijeći izborni prag. HDZ se u takvoj klimi nije najbolje snašao i ostavlja dojam da je u defanzivi, međutim, ne treba se nadati da će do kraja ostati pasivan. Na kraju krajeva, HDZ maksimalno eksploatira činjenicu da je na vlasti i državnim novcem, te novim obećanjima, već duže vrijeme nastoji parirati aktivnijem SDP-u.

SDP je predaleko otišao s kampanjom da bi sad mogao napraviti iole značajniji zaokret. On mora nastaviti kako je počeo, a počeo je vrlo dobro. Uspio je promovirati timski rad po čemu se razlikuje od svih konkurenata koji igraju na kartu jedne osobe. Ta činjenica predstavlja okvir u kojem će morati ostati svaki od pretendenata na funkciju predsjednika stranke. Sve drugo značilo bi gubitak za sada vrlo obećavajuće potpore birača.
Neki unutar SDP-a tumače čak kako se sada zapravo bira novi trener već uigranog tima u kojem nije moguće vršiti velike promjene. A kakvi su potencijalni treneri?

Zoran Milanović je pripadnik mlađe generacije, diplomirani pravnik s diplomatskim iskustvom kojem je i sam Ivica Račan prošle godine prorekao blistavu političku budućnost. Na što je točno mislio, ostat će tajna. Zoran Milanović uživa simpatije javnosti i mlađih generacija unutar SDP-a, a kao član izvršnog odbora stranke je bio zadužen za međunarodnu suradnju. Navikao je raditi u timu pri čemu ne gubi na osobnosti. Sam je iskazao ambiciju da vodi stranku.

Tonino Picula čak i likom asocira na Račana. Vokabularom i načinom izražavanja također. On je zajedno s Račanom stvarao današnji SDP i predsjednik je Glavnog odbora stranke. Ima iskustvo ministra vanjskih poslova i kažu da je odličan operativac. Nije nagao i također timski igrač. Osobnost mu je manje izražena. Za predsjednika ga je kandidirala njegova gradska organizacija.

Zlatka Komadinu šira javnost manje pozna jer je na funkciji župana. Međutim, on je potpredsjednik stranke, pripadnik srednje generacije i vrlo cijenjen među članstvom. Unatrag godinu dana češće gostuje na TV pa ga je donekle upoznala i šira javnost. Ostavio je dojam kompetentnog i nešto energičnijeg političara. Također je nominiran ispred gradske organizacije.

Milana Bandića pak poznaju svi. Kandidatura jedne od lokalnih organizacija je za njega bila formalnost ali nije jasno izrazio svoju ambiciju kroz prihvaćanje kandidature. Kod mnogih ostavlja dojam kako je zapravo htio pokazati da ima potporu zagrebačkih SDP-ovaca i da u stvari nema ambiciju postati čelnim čovjekom stranke. Izrazite je osobnosti, neki ga smatraju i karizmatičnim, ali se manje uklapa u koncept tima jer pored njega drugi teško mogu doći do izražaja. Međutim, politički je lisac s „puno utakmica u nogama“.

Željka Antunović je zamjenica predsjednika i trenutno obnaša funkciju predsjednice stranke. Nakon što joj je Račan prepustio vođenje stranke, ona kao da je postala zrelija, odmjerenija u nastupu i pokazala je da zna stranački interes staviti ispred vlastitog. Također ima izraženu osobnost, ali je još kroz obnašanje funkcije ministrice obrane pokazala da zna upravljati timom. Čvrstinu je pokazala sređivanjem stanja u MORH-u, a za širu javnost ostaje nepoznanica koliko je političke mudrosti poprimila od stranačkog šefa.

Zapravo, svako od nabrojanih bi mogao voditi stranku i utoliko je svejedno tko će biti izabran. Snaga SDP-a se je uvijek i ogledala u tome što ima najveći izbor sposobnih kadrova. SDP-ov izborni program je ono što ih sve povezuje i oko čega je mobilizirano stranačko članstvo.
Stranka je donijela i pravila „predsjedničke kampanje“ kojih se očito svi drže jer nema prepucavanja po novinama, a ne zamjećuju se ni u stranci. Kao da svi osjećaju obvezu prema ostavštini Ivice Račana i odgovornost najjače oporbene stranke prema građanima Republike Hrvatske..
Tekst je poduži i umjesto zaključka još ovo:

Ukoliko SDP bude radio kao posljednjih mjeseci, Ivica Račan može počivati u miru.