pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Višegodišnji trud SDP-ovog rukovodstva da iz stranke ukloni svaki, pa i najmanji trag bilo kojeg svjetonazora konačno je urodio plodom. Uspjeh im je gotovo zagarantiran, međutim izgleda da o svom pravom i istinskom cilju Račan nije najbolje upoznao sve svoje članove. Tako izvjesni Mato Gavran, inače saborski zastupnik, naivno pita otkud jedan Ante Kotromanović na čelu stranačkog Savjeta za branitelje. Pretpostavljam da bi on na čelu tog Savjeta ipak nekog tko je svjetonazorski blizak SDP, pa možda čak (pazi sad drskosti) i dugogodišnji član SDP-a. E, ne može, to je suprotno strateškom cilju da se SDP ne može povezati sa bilo kojim svjetonazorskim načelima. SDP mora ostati čist od bilo kakvog stava, koji nije moguće promijeniti preko noći.
Kako drugačije objasniti činjenicu da se za jedno od čelnih mjesta u SDP-u predlaže osoba, koja je taj isti mrski SDP još nedavno optuživala za veleizdaju i koja je organizirala mitinge s ciljem da ga sruši s vlasti? Da apsurd bude veći u obranu najnovije akvizicije SDP-a stao je i jedan bivši saborski zastupnik iz kvote SDP-a, Pavle Kalinić, koji prema pisanju Jutarnjeg lista, ni od koga pozvan, naziva novinara i tvrdi da je Kotromanović heroj te da zbog toga zaslužuje biti prvi čovjek SDP-a zadužen za formiranje stranačkog stava o svim braniteljskim pitanjima. Komedija tu ne prestaje, jer Kalinić ima i rješenje za svakoga tko se protivi Anti kao SDP-ovcu, on naime takove nepoželjne individue šalje van iz stranke i smatra da nemaju što raditi u SDP-u dok istovremeno sam nije niti je ikada bio član SDP-a.
Ovaj primjer je gotovo krunski dokaz da je SDP stranka u kojoj su dobrodošli i podržavatelji i obožavatelji osumnjičenih i optuženih ratnih zločinaca, kao i oni koji osuđuju zločine i smatraju da je svaki zločin mora biti kažnjen. Da to nije izuzetak u SDP-u i da se istim odsustvom bilo kakvih kriterija postupalo i prije dokaz je aktualni saborski zastupnik Mirko Filipović, koji u Saboru zastupa SDP dok istovremeno ima stavove o istospolnim zajednicama ili o ratnim zločinima koji su dijametralno suprotni od stavova koje zastupa npr. Šime Lučin i koji na kraju krajeva stoje zapisani u službenom stranačkom programu.
Koliko je svjetonazor postao nevažan drugoj po snazi stranci u Hrvatskoj svojedobno nam je svjedočio i primjer Ivane Brkljačić, koja je ni kriva ni dužna našla mjesto na izbornoj listi SDP-a Zagreba na lokalnim izborima 2005. iako je istovremeno bila i ostala punopravna članica HDZ-a. Da takva lista nije na kraju i predana izbornoj komisiji ne treba zahvaliti Milanu Bandiću i SDP-u već njenim prijateljima i poznanicima, koji su izvršili pritisak na nju da se kao hadezeovka makne s esdepeove liste. Dakle, prema mišljenju zagrebačkih esdepeovaca jedna članica HDZ-a je sasvim prikladna da sa svojim pogledom na svijet pred biračima zastupa i SDP.
Uglavnom, SDP je danas vrlo teško povezati s nekim načelom, a da istovremeno netko vezan uz stranku ne zastupa dijametralno suprotne stavove ili provodi dijametralno suprotnu politiku. Cilj da SDP postane prihvatljiv baš svima polako će se, kako to u životu obično biva, pretvoriti u suprotnost. Ubrzo će SDP na ovaj način postati neprihvatljiv svima i ugušiti se u svojim suprotnostima i nedosljednostima.