pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako se dogodilo da su antifašistički borci, popularni partizani, naši djedovi i bake, očevi i majke ili u mojem slučaju braća i sestre, prestali biti "nasljeđe" i interesna sfera SDP-a? Priču svi znate... uspostavom neovisne Hrvatske partizani postaju nepoćudni dio populacije, riječi: "antifašizam, AVNOJ, Tito..." sinonimi za mračnu stranu naše povijesti (iako su ugrađeni reda radi u preambulu Ustava). Partizani su ostali "iza" komunističke partije i bili su veliki rep SDP-a u očima HDZ-a, raznoraznih pravaških stranaka a o Ivi Lončaru da ne pričam. Svako malo se potezalo u Saboru: "Vi komunisti i vaši partizani... banda crvena... četničko-partizanska (kakav oksimoron)...". Polako su partizani prestali biti sredstvo obračuna. Prvo ih je zaboravio HDZ, zatim i pravaši a u međuvremenu i SDP. Jedini koji ih još spominje je vječni Lončar kojem su, čini se, partizani odnijeli sve plodove zemlje.

I tu na scenu stupa HSU. Logično je da su partizani njihova ciljana populacija jer je riječ o osobama treće životne dobi. Jednako tako riječ o ljudima koji, u pravilu teško žive od svojih primanja, ali ponosno i hrabro kao što su to činili cijeli život. Nije riječ o beskrupuloznim koljačima, povampirenim komunistima i što ti ja znam... naprotiv, riječ je o ljudima koji su dali svoju mladost i zdravlje (o ljudskim životima neću pričati, već stati minutu i razmisliti u šutnji) za vječni ideal slobode. Naše slobode. Nije mi jasno zašto se SDP odrekao partizana, zbog čega ih je sram kada netko kaže Tito? Zašto je jedino populist Bandić onaj koji posjećuje skupove antifašista? Na pamet mi ne pada niti jedan smislen odgovor. S druge strane g. Jordan i njegovi "penzići" dobro znaju da je riječ o čvrstom dijelu biračkog tijela. To izvrsno koriste što se vidi na njihovim dosadašnjim rezultatima.

Namjerno ne spominjem druge stranke jer se one nisu intenzivno bavile "partizanskim" pitanjem pa ih ne želim kuditi ili hvaliti. Jedino što želim pitati je zbog čega se SDP srami partizana? Čak ni HDZ danas nema potrebu pričati o tome. Sanader mudro šuti i pozitivno govori o antifašističkoj tradiciji. Tu i tamo da nekom desnom zastupniku da baci nekakvu "bombu" za govornicom u Saboru, ali ništa više. Umjesto da prigrabi mogućnost koju je imao Ivica Račan se odlučio na svoj provjereni modus... ne talasaj. Sorry Ivice, imao si šansu snažno vezati taj dio birača uz svoju stranku, predstavljati se kao nasljednik antifašističke tradicije i danas bi imao podršku Europe i većine građana Hrvatske. Ovako si izabrao komforniji put, nekadašnji problem je nestao a netko drugi ga je pretvorio u svoju prednost. Zbog svega navedenog SDP ne može računati na moj glas, ni na glas Đure Pucara starog, niti na onaj Moše Pijade... a što se Jordana i HSU-a tiče... vidjeti ćemo 22. lipnja!