Tagovi

SDP & unutarstranačka demokracija

Evo me opet, kako pišem dnevnik koji se nadovezuje na Davidov dnevnik, u kojem se on osvrnuo na temu untarstranačke demokracije, ali koji ima i dosta zajedničkog sa Galetovim dnevnikom od prije cca mjesec dana. Iako je u posljednjih godinu dana SDP kao stranka demonstrirao puno višu razinu unutarstranačke demokracije od svih ostalih (relevantnih) stranaka, tema je puno dublja od toleriranja ili afirmiranja “disonantnih” izjava, a i pred SDPom na tom području pravi posao tek predstoji.

Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije, i u konačnici nepovjerenja građana prema svim vrstama političke aktivnosti – bez obzira na njihovu utemeljenost, dobronamjernost ili općedruštvenu korist.

Paralelno sa ovom motivacijom, dok sam u glavi slagao koncepte onoga što želim reći, sve mi se češće javljao Pirsig i njegove knjige “Zen i umjetnost održavanja motocikala” i “Lila”. Nemam sad namjeru ulaziti u filozofske postavke koje je tamo izložio Pirsig (niti u njihovu utemeljenost), ali činjenica je da mi je njegov koncept – dviju suprostavljenih “kvaliteta” (“Zen...”), “dinamičke” i “statičke” (“Lila”), koje ne mogu jedna bez druge, i u čijoj se međusobnoj tenziji rađa i održava sav život – izuzetno zavodljiva. Na tome ću stati, ali knjige toplo preporučam.

UNUTARSTRANAČKA KOMUNIKACIJA

Istinska demokratizacija stranke zahtjeva puno unutarstranačke komunikacije. I to u dvije dimenzije: kako po horizontali, tako i po vertikali – od članstva prema vodstvu stranke i obrnuto. Baš je ovaj drugi dio komunikacije redovito manjkav.

SDP je na posljednjim izborima za predsjednika stranke napravio velik odmak. Velik, ali ne i dovoljan. Zbog toga Milanovićevu unutarstranačku izbornu platformu «jedan član – jedan glas» smatram iznimno važnom. Takav pristup biranju vodstva – direktno od strane članstva – smatram najvažnijim pokretačem promjena, koje bi trebale rezultirati dizanjem unutarstranačke komunikacije na višu razinu. Izbjegavajući delegate – koji u ovom sustavu, kako je to Gale primjetio, lako mogu igrati «dvostruku» igru (štoviše, potaknuti su na to) prema vodstvu i bazi – vodstvo stranke je prisiljeno direktno komunicirati sa svojim biračima, tj. članovima. Takva komunikacija nužno vodi političkom profiliranju pojedinaca unutar stranke.

Što je, ne samo poželjno, nego i nužno. Na taj način bi konačno trebali dobiti političare koji jasno i glasno iznose svoje stavove i političke platforme (ne samo oko tema oko kojih postoji opći stranački koncenzus!) svojim biračima, te na kraju i odgovaraju za njih. U konačnici, to bi trebalo dovesti do jakih stranačkih osobnosti koje zastupaju jasne stavove, i još važnije - aktivno sudjeluju u komunikaciji sa svojim biračima / članovima stranke.

To je, nažalost, pozicija do koje SDP tek treba doći. U ovo doba interneta, mogućnosti za takvu interakciju su brojne – od blogova, do (zatvorenih) unutarstranačkih foruma, koji omogućavaju veći stupanj otvorenosti, ali i zahtjevaju aktivno sudjelovanje. Izgovora nema! Žalosna je situacija, da stavove, ili namjere za političku aktivaciju oko određenih pitanja, članstvo mora saznavati putem (nevjerodostojnih) medija.

STRUKTURA DONOŠENJA ODLUKA

Ovo je prvo mjesto na kojemu tenzija između dvije vrste pristupa problematici dolazi do izražaja. S jedne strane, stranka mora biti sposobna brzo i efikasno reagirati, baš kao što mora biti u stanju izgraditi političke i medijske strategije nastupanja, bez da one prije vremena, ili u krivo vrijeme, izađu u javnost. To zahtjeva manju grupu ljudi koja efektivno donosi odluke.

S druge strane, ukoliko taj pristup prevlada kao jedini ili domonantni, stranka postaje rigidno centralizirana, stranačka stega i autocenzura postaju dominantne unutarstranačke sile, a unutarstranačka demokracija misaona imenica. Takve stranke tada prakticiraju izgradnju kulta ličnosti, te pučističke unutarstranačke promjene vlasti. Najbolji primjer je HDZ.

Dakle, proces odlučivanja u stranci očigledno zahtjeva i onu “dinamičku” komponentu, u kojoj u definiranju politike, stavova i ponašanja sudjeluju najširi stranački slojevi. Jasno je da i taj pristup ima svoje granice. Ignoriranjem “statičke” stranačke strukture zalazi se u područje heterogenih nakupina koje ne mogu donjeti (i još više, sprovesti) ikakvu ozbiljniju politiku.

Zdrava demokratska stranka treba naći dobro mjesto za povlačenje te granice – razinu do koje “stranačka elita” može donositi dnevno-političke poteze, ali ujedno i razinu političkih odluka za čije donošenje treba aktivirati šira predstavnička tijela ili čak i najšire slojeve svog članstva. Ne vidim razlog zašto se oko pojedinih bitnih pitanja u strankama ne bi provodili referendumi među članstvom. Članska participacija se ne smije svesti na jedno izjašnjavanje svakih nekoliko godina.

KOMUNIKACIJA ''PREMA VAN''

Ovo je vjerojatno mjesto u kojem se moje mišljenje ponajviše razlikuje od, na nekoliko mjesta na Pollitici, propagiranih JOT ideja. Iako vjerujem da kod stranaka mora postojati «odgovornost prema trećima», vjerujem da ta odgovornost nije prioritetna. Zbog čega? Zbog toga što po mom mišljenju, prevelika otvorenost stranačke organizacije djeluje negativno prema stranačkoj sposobnosti efektivnog provođenja politike.

Koliko god lijepo zvučala postavka o «javnosti kao partneru, a ne sredstvu», današnja javnost jednostavno nije spremna za takvu vrstu komunikacije. Javnost u radu stranaka sudjeluje gotovo isključivo podsredstvom medija (što je isto nešto što treba što hitnije mijenjati), dok mediji imaju prvenstveni cilj u senzacionalizmu. Stoga, preotvoren nastup «prema van» medijima samo daje obilan materijal za senzacionalističko nabacivanje blata i proizvodnju ili prenaglašavanje tenzija. Treba priznati, te stvari prodaju novine.

Na kraju, od suvisle kritike, koja je puštena «prema van» najčešće do javnosti samo dopru hrpe blata i medijski prikaz stranke kao slabe, svađalačke i nekompetentne. To u konačnici puno više šteti i onima u stranci koji su svojom kritikom htjeli pokrenuti pozitivne trendove, jer slabljenje čitave stranke, samo onemogućava provođenje ikakve vlastite politike, bila ona dobra ili ne.

Naravno, opet bi bilo potpuno pogrešno u potpunosti isključiti komunikaciju članstva «prema van», pogotovo u okolnostima kada ni unutarstranačka komunikacija (koja je po mom mišljenju srž problema) nije dovoljno razvijena. Tu se opet radi o finom povlačenju granice između konstruktivne i destruktivne komunikacije «prema van». Nije ni čudno da mi je Pirsig stalno dolazio na pamet...

UMJESTO ZAKLJUČKA

Zbog svih tih razloga, iz punog srca pozdravljam izradu novog Statuta SDPa (na kojem se radi) i koji će, nadam se, razbiti centralističke i anti-komunikacijske načine ponašanja koje proizvodi današnji Statut. Također, puna podrška «jedan član – jedan glas» inicijativi, ali isto tako i podrška javnom iznošenju stavova i ambicija . Štoviše, volio bih da je David bio još konkretniji oko svojih ambicija, i stavova u kojima se razlikuje od Milanovića, koji je već najavio kandidaturu. Jačina stranke i njezine unutrašnje demokratičnosti, definitivno se očituje u razini dozvoljene razlike u mišljenjima (koja je kod HDZa npr bila i ostala na apsolutnoj nuli).

Naravno, sve ovo napisano, predstavlja mjesto na kojemu ja, subjektivno, povlačim linije između - nužne i potrebne više razine komunikacije unutar stranke, ali i van stranke – i štetne (pre)otvorenosti koja na kraju može samo rezultirati lošim rejtingom političke opcije do koje bi samim članovima trebalo biti stalo. Netko će reći da se te granice ni ne trebaju povlačiti, no moje je mišljenje da su takve kategoričke izjave samom svojom konstrukcijom neistinite, i da na kraju krajeva, svatko povuče svoju granicu između dinamičkog kaosa i statičke (centralizirane) smrti.

PS: kad sam započinjao sa pisanjem ovog teksta, namjeravao sam se pozabaviti unutarstranačkom demokracijom u širem kontekstu - među svim (relevantnim) strankama u Hrvatskoj, no kad sam malo bolje razmislio, uvidio sam da jedino u SDPu vidim potencijal za potrebne korijenite promjene. Ukoliko netko misli drugačije, volio bih da me demantira.

Aleksandar Hatzivelkos

Komentari

SDP i sve druge stranke će

SDP i sve druge stranke će napraviti veliki korak u demokraciji tek onda kad iz svojih redova budu isključivali sve one koji imaju bilo kakvu mrlju ili aferu iza sebe,pa makar stranke ostajale na 100 ljudi.Uopće nije bitno kojim modelom će se birati ljudi,nego je jedino bitno kako će se izbacivati ljudi koji svojim koruptivnim i nemoralnim ponašanjem štete ugledu stranke.
Ja sam pripadnik onog stabilnog biračkog tijela koji cijeli život glasa za SDP, jer sam takvog političkog uvjerenja i moj glas su uvijek dobivali, ako zbog nikog onda zbog obraza pokojnog Račana,ali danas nakon 17 godina demokracije i izbora izgubit će moj glas zbog nepoduzimanja ništa po pitanju Bandićevog ponašanja na političkoj sceni.

Tko je glasao

Niko nije apsolutno cist,

Niko nije apsolutno cist, niko nije svetac. No, dok se ne uspostave jasni kriteriji koji osiguravaju odrzivost i napredak, nesto na tragu inicijativa BURA, dotle god ce stvar dalje padat, a razna ce olos stranke koristiti kao paravan za kriminal.

Ko ce tome stati na kraj? Oni koji su najvise osteceni i oni koji nemaju sta izgubiti.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

nitko nije čist,ali u vrhu

nitko nije čist,ali u vrhu ozbiljne politike bi trebali opstajati samo čisti,a takvih ipak ima,pa iako je iluzija i utopija,tome ipak trebamo svi težiti,i to je jedini način da svi skupa jednog dana počnemo živjeti bolje i kvalitetnije

Tko je glasao

Na čemu gubite vrijeme i

Na čemu gubite vrijeme i živce ljudi moji!Ma kakva teorija Vas ovdje spopada?Ma kako uopće možete povezivati stranke,politiku i navodnu demokraciju?
Prošle godine,po izboru Milanovića,nisam bio spreman povjerovati da se dogodila bitna i važna promjena,pa makar i u stranci kao što je SDP.Provjerio sam i moja saznanja su slijedeća.
Dva puta sam posjetio sjedište SDP-a u Zagrebu.Oba puta sam razgovarao s gospodinom Zlatkom Gareljićem.Oba puta dosta dugo.I oba puta je on bio vrlo zadovoljan,ali nisam bio zadovoljan ja.Naime, informacije,a nisu bile bezvezne,već dokazane,gospodin Gareljić nije bio sklon procesuirati.Neobično,jer su se odnosile na korupciju i kriminal Vlade RH i MUP-a.Oba putovanja u Zagreb(iz Korčule)sam iskoristio za posjet Saboru RH i SDP-ovim zastupnicima predao obilje dokumenata i zahtjev da stvar objave.Nisu to napravili.Istini za volju,u Saboru sam ostavio pedesetak otvorenih pisama brojnim zastupnicima,Predsjedniku Sabora,brojnim saborskim odborima i stranačkim klubovima.Nitko mi nije ni odgovorio,ali ni stvar stavio na dnevni red ili postavio zastupničko pitanje.Sve je to bilo u lipnju 2007.godine.
U međuvremenu sam vrlo aktivno sudjelovao u nekoliko rasprava na SDP-ovoj internet stranici o njihovim strategijama obrazovanja, borbe protiv korupcije i mislim zdravstva.Radi testa sam bio prilično oštar,ali vrlo argumentiran.Odgovori su bili vrlo nevoljki,izuzetno spori,vrlo šturi i neuvjerljivi.Otprilike su se svodili na laprdanje kako im je žao što se ne slažemo i kako će oni mene uvjeriti kada pobijede na izborima.
Već u srpnju ili kolovozu mi je bilo jasno puno toga.Točno sam znao di je problem.Zato sam gospodinu Milanoviću,preko jedne od tajnica i njenog e-maila (inicijali S.B.)poslao neke dopise i prijedloge.Radilo se o pitanjima osobnog,političkog vodstva,etici karaktera, vizijama, stavovima,sinergiji i sličnim bezvezarijama. Naravno,vjerojatno sam malo naljutio gospodina što sam ga suočavao s istinom,ali ne vjerujem da je to razlog što mi nije čak ni kurtoazno odgovorio na pitanje gdje mu je taj stol za koji poziva da mu se pridruže pošteni i vrijedni građani.Vjerujte,bio bi pošao i pješke.A vjerujte mi i to da nikada nisam bio pripadnik ni jedne stranke.Osim što sam bio pripadnik dobrovoljnih branitelja 1991.
Tako sam Vam spremno dočekao,negdje krajem kolovoza 2007.
gospodina Milanovića,gospođu Antunović i glavnog tajnika SDP-a gospodina Dragovana u -Korčuli.Svakome sam postavio po jedno pitanje.Gospođa Antunović me pokušavala uvjeriti kako oni,kao opozicija nemaju mogućnosti ništa trenutno napraviti,kako nije momenat i prilika za ozbiljnu raspravu i slično.Gospodin Dragovan je bio kratak i jezgrovit."Ne mislimo ništa napraviti!".Ali "odgovor" gospodina Milanovića je bio koliko originalan toliko i rječit. Iznenađeno me pogledao i otišao bez pokušaja da bar nešto odgovori.Nakon nekoliko metara mi se okrenuo i rekao:"Moram sada poći na skup!".Koje je pitanje bilo?
Imate li gospodine Milanoviću ideju kako će te motivirati građane da na izborima glasaju za Vas i Vašu stranku i kako će te motivirati
građane da poslije izbora preuzmu odgovornost za vlastite živote?
Poslije toga mi više nije trebalo nikakvo testiranje.SDP je pao!
Sada testiram već nekoliko mjeseci HNS.Mogu Vam reći da i tu ima vrlo zanimljivih stvari,ali još nije vrijeme za objavu.Jedino Vam mogu reći moje,neprovjereno mišljenje da mi se čini kako se gospođa Pusić počela pripremati za predsjedničke izbore i stolovanje na Pantovčaku.
Adio Vam.

Tko je glasao

Nu. Dakle, proces

Nu.

Dakle, proces odlučivanja u stranci očigledno zahtjeva i onu “dinamičku” komponentu, u kojoj u definiranju politike, stavova i ponašanja sudjeluju najširi stranački slojevi. Jasno je da i taj pristup ima svoje granice. Ignoriranjem “statičke” stranačke strukture zalazi se u područje heterogenih nakupina koje ne mogu donjeti (i još više, sprovesti) ikakvu ozbiljniju politiku.

Taj dio nije tocan. Pod uvjetom da ima dovoljno jakih autoriteta koji su po obicaju itekako razumne osobe. Istina, one mogu biti suprotnih ideologija i slicnih stvari, mogu se ozbiljno razlikovati oko po nekima vrlo bitnih pitanja (po meni cesto potpuno irelevantnih), no zdrav razum tu igra vrlo ozbiljnu ulogu. A zdrav razum kaze jednostavnu stvar. United we stand, devided we fall. Ako ego triperi ( a medju jakim likovima, jako je malo takvih ) nisu dominantni (slucaj u podruznicama i tako organiziranim sustavima), to je uobicajeno.

No u velikom polju, egotriperi gube od konkurencije (pogledaj samo ovaj sajt, gdje mjesta za egotrip i nema previse) koja nuzno mora odisat razumom i zdravom logikom. A takva ekipa lako dodje do dogovora. Istina, kada je netko direkno umjesan u neku stvar (recimo ja i JOT), tada taj i ne moze previse dobro rasudjivat, no ostatak ekipe stvara kvalitetnu konkurenciju gdje oni zabrazdili ako imaju imalo soli u glavi moraju prihvatiti "stvarno" stanje. Cisto za primjer, meni nije uopce bed sto se jos nije prihvatio JOT u inicijativi, pa cak i ako se nikad ne prihvati, nije bed. Siguran sam da cemo svi ovim iskustvnom nesto nauciti i prilagoditi se jedni drugima. Bit cemo jos bolji i mudriji. Bar dio nas. Onaj drugi jednostavno ce ispasti iz igre.

U ovakvoj dinamici moras biti otvoren, a jedan od bitnih parametara ti price, koji mnogi zaboravljaju jeste da je za politicki uspjeh nuzno zajednistvo. Zajednistvo koje se lako gradi medju mudrim i utjecajnim ljudima.

Sve u svemu, covjek je autopoieticno, samoodrzivo bice. Za razliku od nezivih bica gdje sustav tezi ka entropiji i kaosu, kod zivih bica, stvar tezi ka redu. I to je detalj koji nam drzi balans.

Osim tog detalja, drugi nam nisu potrebni da osiguravaju nuzni balans. Cisti razum i zdrava logika, jeli.

Ovo je vjerojatno mjesto u kojem se moje mišljenje ponajviše razlikuje od, na nekoliko mjesta na Pollitici, propagiranih JOT ideja. Iako vjerujem da kod stranaka mora postojati «odgovornost prema trećima», vjerujem da ta odgovornost nije prioritetna. Zbog čega? Zbog toga što po mom mišljenju, prevelika otvorenost stranačke organizacije djeluje negativno prema stranačkoj sposobnosti efektivnog provođenja politike.

Pogledaj BORNU. Stvorili smo koncenzus da je Ostric vodja, jer smo zdravorazumno zakljucili (pretpostavka), da kada bi se svako od nas iz*rkavo, ne bi uspjeli u mjesec dana dogovoriti niti prvi sastanak. To je ta zdrava logika, to je ta shema koja i u JOTu omogucava itekako efektivno djelovanje. Dapace, za razliku od postojecih sistema, upravo to postaje prioritet.

Koliko god lijepo zvučala postavka o «javnosti kao partneru, a ne sredstvu», današnja javnost jednostavno nije spremna za takvu vrstu komunikacije. Javnost u radu stranaka sudjeluje gotovo isključivo podsredstvom medija (što je isto nešto što treba što hitnije mijenjati), dok mediji imaju prvenstveni cilj u senzacionalizmu. Stoga, preotvoren nastup «prema van» medijima samo daje obilan materijal za senzacionalističko nabacivanje blata i proizvodnju ili prenaglašavanje tenzija. Treba priznati, te stvari prodaju novine.

Prva stvar. Javnost ti definitivno nece odmoc, ako se boris za interes te javnosti. Kada neko krene protiv tebe, ako furas legitiman interes, ta stvar odmah utrokuje reakciju svih ostalih. Sto vise podmeces, to je reakcija jaca. Sjeti se samo kako smo svi skocili na uhicenje Peratovica. Vjerujem da je to trenutak kada su neki od nas po prvi puta i osjetili zajednistvo. E, to je zahebana stvar za igrat se s njome. I ne samo to. Cak je i jedan opaki depresivac reko, da kada je narod s tobom, niko ne moze ici protiv tebe.

Sto se tice senzacionalizma, sto vise to bolje. Ko god zeli, moze direktno vidjeti sto se dogadja na netu. Napisi jedan senzacionalisticki clanak o pollitici, gdje pljujes po cijeloj inicijativi, sutra ce ti se sjatit pola milijona ljudi da vide sto se to zapravo dogadja. A tvoj obraz je cist. I jos imas hiljadu drukera koji su na tvojoj strani. Dok je placenika itekako ogranicen broj.

Ukratko, senzacionalizam nas hrani, a trodnevna "blamaza" nije nista s obzirom na vrlo skoro okretanje price na nasu stranu. I to trajno.

BTW, to je i jedan od razloga zasto se niko nije sjetio pljuvat po jednom vrlo bitnom mediju na drzavnoj razini. Pa cak niti pisati otvoreno. Svaka poruka je dobra za one koji imaju cist obraz i to lako mogu dokazati.

Na kraju, od suvisle kritike, koja je puštena «prema van» najčešće do javnosti samo dopru hrpe blata i medijski prikaz stranke kao slabe, svađalačke i nekompetentne.

Na kraju, u drustvu zavrsi informacija kakvo je stvarno stanje stranke. Ako je stvarno stanje svadjalacko i nekompetentno, tada ce uistinu to biti slika u javnosti. Kolko para, tolko muzike. Nema prevare :-)

Naravno, opet bi bilo potpuno pogrešno u potpunosti isključiti komunikaciju članstva «prema van», pogotovo u okolnostima kada ni unutarstranačka komunikacija (koja je po mom mišljenju srž problema) nije dovoljno razvijena. Tu se opet radi o finom povlačenju granice između konstruktivne i destruktivne komunikacije «prema van». Nije ni čudno da mi je Pirsig stalno dolazio na pamet...

Ta granica mora biti jasna svakome ko zeli imat utjecaj da promijeni nesto. Jer ako ne reagiras na stvari koje bitni elementi (oni koji mogu doprinjeti da se tvoj interes provede) smatraju relevantnima, gubis. Ako svakoj budali sve objasnjavas (ala ja Mithandiru :-p), tada nemas vremena da radis pametne stvari. Istovremeno je dobro imati na umu da ekipa koja je bitna itekako ima razumijevanja (pogledaj kako su blogeri opcenito prihvatili cak i zatvaranju BORNAe). Razumljivo im je. I sve je u redu. Nema gubitka reputacije, vec upravo naprotiv. Jos smo jaci i jos smo bolji.

Sto se tice price o jedan covjek, jedan glas, tu se prije svega stvar svodi na pitanje, zelis li da oni koji mogu vrbovat najvise ekipe da udju u stranku imaju legitimitet da donose odluke. Cisto za primjer, pristajes li na mogucnost da Sanader sutra posalje na neku foru 50 000 ljudi u SDP i da ga sutra preuzmu.

Ako ne, onda moras traziti druga ili samo dodatna rjesenja bez kojih ne ides u provedbu.

Ostalo potpisujem.
UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ako izaberemo ono što je

Ako izaberemo ono što je neupitno pozitivno to je NATJECANJE.
Pritom je važno u kojoj se sredini to natjecanje odvija i da li se poštuju pravila i da li su ta pravila u skladu s moralom i (kako to volimo reći) europskom praksom. Demokracija nikada nije poticala ravnopravnost, prvenstveno u političkoj primjeni. Ali je ravnopravnost učesnika (ista pravila) u natjecanju ono što je sredstvo za prihvatljivu demokratičnost u radu političkih grupa ili stranaka.

Kada se Obama i Clinton iz iste stranke natječu nikome ne pada na pamet govoriti o rascjepu ili frakcijama kao što poručuju naši naslovi u pričama o demokraciji u političkom ponašanje SDP. Zato su to, nadam se, za SDP potezi kojima će se na konvenciji podići prag demokratičnosti u fer natjecanju više kandidata za novog predsjednika stranke.

Stranka koja ima namjeru voditi državu, služiti obnašajući vlast, mora imati uvijek na umu da će preuzimanjem vlasti osim svojim biračima morati biti odgovorna i svim građanima zemlje. Upravo to određuje onu liniju kada se stranački poslovi (svake od važnijih stranaka) moraju davati i na uvid javnosti.

A što se konvencije tiče, uvijek se stigne, po ugledu na najveću hrvatsku stranku, u pomoć pozvati sina mog davnog prijatelja Bazbea iz Osijeka – Alena Borbaša.

Tko je glasao

Naime, osnovni problem svih

Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije...

Čitam sve postove ovdje o demokraciji, o konceptima 1 glas 1 čovjek, kako bi to bilo cute, humano itd itd i vidim da jako idealistički gledate na demokraciju kao politički sustav apsolutne ravnopravnosti. Ironično, komunizam (ruski, ili naša socijalistička varijanta) su trebali biti društva apsolutne ravnopravnosti i jednaknosti, a demokracija to nije niti može biti.. Zašto?

Kao prvo, demokracija se razvila u gospodarskim sustavima (ili su ti gospodarski sustavi razvili demokraciju, svejedno) koji vrednuju ljude po doprinosu društvu. Uzevši u obzir, dakle, okruženje nastanka demokracije čudno je očekivati od takve demokracije da njeguje ravnopravnost... Upravo suprotno, demokracija daje prednost onima koji su je stvorili.... Aktualni izbori u Americi (o čemu piše Zvone Radiklani) su upravo dokaz toga - superdelegati imaju pravo utjecati na "volju glasača". A tko su superdelegati - elita, uspješni, zaslužni itd...

Naravno, civilizacijski doseg društva zahtjeva od elite da bude odgovorna prema biračima, da ih reportira što i kako će upravljati državom, da im da mogućnost da ih zamijene drugom elitom ako nisu dobri i slične "showtime" elemente demokracije...

Znam da je ovaj moj komentar malo off-topic jer priča o demokraciji generalno, ali ne vidim razloga zašto se unutarstranačka demokracija (u SDP-u u ovom slučaju) ne bi organizirana na isti način. Sigurno u SDP-u nisu svi isto zaslužni za stranku, za broj mandata itd itd...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

Krivo briješ i krivi

Krivo briješ i krivi primjer uzimaš.
Superdelegati rijetko imaju utjecaj na ishod predizbora, osim u iznimnim slučajevima kad je trka tijesna kao ova sada. A i to je jako upitno, jer je veliki pritisak na njih da ipak odluče kako je narod htio. Kod Republikanaca ih, recimo, uopće nema. Dakle, tamo predsjedničkog kandidata biraju registrirani Demokrati ili Republikanci ili u nekim državama i najobičniji ljudi koji veze nemaju sa strankom. Najvažniju poziciju u stranci biraju glasači koji čak ni ne moraju biti članovi!!

A ovdje u SDP-u ne bi dali to pravo čak niti članovima stranke. Da i ne govorim o ostalim građanima. I ne vjerujem da uzimaš argumentaciju Antunovićke koja govori da "ne mogu svi o svemu odlučivati" čime implicira da je njen glas puno važniji jer je ona godinama laštila hodnike partije i pohodila komitetske sastanke da bi sad dopuštala nekakvoj stranačkoj bazi da odlučuje umjesto nje. E, baš si uzor našao. :)

Tko je glasao

E sad baš da je Željka

E sad baš da je Željka godinama laštila hodnike partije...hm... do 1993 je bila članica Socijaldemokratske stranke Hrvatske sa Vujićem na čelu... Socijaldemokratska Stranka Hrvatske (SDH, predsjednik dr.sc. Antun Vujić), razvila se izvan SKH i bila mu, kao vladajućoj stranci, suprotstavljena. Željka je u visokoj politici je od 1996 kada je kooptirana u Glavni odbor SDP-a... Ja sam na te hodnike stupil čini mi se 1997 i nisu baš bili neke ulašteni, sve do 2000.... :-)

Tko je glasao

Znam da je ovaj moj komentar

Znam da je ovaj moj komentar malo off-topic jer priča o demokraciji generalno, ali ne vidim razloga zašto se unutarstranačka demokracija (u SDP-u u ovom slučaju) ne bi organizirana na isti način. Sigurno u SDP-u nisu svi isto zaslužni za stranku, za broj mandata itd itd...

Konstruktivni prijedlog za SDP od strane Bijesadrugog? Možda priprema teren. Prebjeg drug Bijes II. Dobro zvuči. I da ne ispadne da ga samo kudim komentar mu je skroz na mjestu.

Tko je glasao

Po tempu kako ide veoma je

Po tempu kako ide veoma je preuranjeno i za SDP, a ostala glavnina snaga je samo još više usidrena a sve skupa sve više pomješano kao loš gemišt, daleko od koktela. Sada smo negdje početkom šezdesetih, Brijunski plenum nije ni na vidiku a iza će i onako uslijediti najsustavnije čistke. Vrijeme nadmetanja osamdesetih bez vođe, kada su se frakcije grupirale i nadmetale, je SF za sada.

I horizontalno i vertikalno i u svim smjerovima se vode presicrpljujuće hrvanja i bitke. Razni važni djelovi funkcioniraju autonomno. Financiranje je ključno, tako se je uvijek razvijalo, tako da mafijaši ako hoće mogu slobodno kontrolirati stranke.

Jedino je važno naglasiti karakter razdoblja - u dozrijevanju. Berlinski zidovi bi svki čas mogli pasti i onda će sva ova zamorna pitanja sa strankama biti suvišna - za beskrajne stranačke divizije će jedino važno biti što uspješnije bježati da te ne poklopi, a i mafijašima je vrijeme za odlučivanje. Gadafi se je otvorio svijetu, tako da više ne vrijedi pravilo kod njega, a za London i slične sigurnije destinacije treba jako jako puno novaca.

Tko je glasao

I ja mislim da je princip

I ja mislim da je princip jedan član-jedan glas dobar princip biranja stranačkog rukovodstva. Mislim da nema prevelike otvorenosti koja može biti štetna... Puno su štetnija ova kuloarska i frakcijska nadmetanja, podmetanja i zakulisne igre. Zato sam ja uvijek za javno i otvoreno iznošenje stavova i ambicija ako netko želi biti predsjednik stranke, ministar, nek to javno i kaže i iznese svoje kvalifikacije.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Delanec od pravednik vz komentara 2
  2. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  3. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 42
  4. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 18
  5. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 30
  6. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 17
  7. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  8. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  9. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  10. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  11. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  12. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  13. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  14. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  15. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  16. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  17. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  18. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  19. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  20. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  21. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  22. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  23. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  24. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  25. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 240

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Fantom47
  • indian
  • Skviki
  • z00ey

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 21

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko