Neovisni, ali ne i neutralni

Kad je čovjek bliži dvoznamenkastom broju preživjelih i proživljenih desetljeća no jednoznamenkastom onda mu iskustveno kazavši sve teže prodaju razne fore tipa crveno crno, svjetlo tama, dobro zlo…. itd itd… pa tako i ova posljednja u koju me moj dugogodišnji frend i politički sudrug već danima uvjerava. Pa tako Štef (nazovimo ga tako u ovoj priči) nikada uzbuđeniji čeka unutarstranačke izbore u SDP-u jer se i sam kandidirao za predsjednika lokanog stranačkog odbora odnosno stranke.

I tako moj dobri Štef sa svojim prepoznatljivim svijetlim i velikim očima poput lampe meni kaže kako će eto po prvi puta sve njih izabrati samo i jedino članovi stranke po principu jedan čovjek jedan glas….. što je odmah pomislih, nešto izvanredno, pače nešto što je dosita demokratski iskorak u biranju stranačkog vodstava koje je do sada uvijek postavljao neki iznad lokalni stranački poglavica….. no kako je tako bilo i u svim ostalim strankama nije se moglo drugačije, pa ovo sada što Štef priča da se u SDP-eju događa je nekaj sasvim novega u našem mestu.

Doduše već su neki i prije same objave početka unutarstranačkih izbora požurili i na čistim papirićima započeli prikupljati potrebit broj potpisa…. Naš načelnik Štef među prvima naravno, jer kao posljednji i k tome potpuno iznenadno izabrani moral je pobrinuti se da sačuva „kontinuitet“… a posebno jer je na nedavnim „neposrednim“ izborima za načelnika uvjerljivo pobijedio onog „lopova“ iz suprotnog tabora. Jest da ni on nije neki knjiški čovjek,… već bi se prije reklo da je mjesna cvećka, no naš je pa nek je tak kak je.

I da ne duljim, baš kad je Štef sve potrebno sakupio došla direktiva da se sve prekida radi predsjedničkih izbora pa je sve to stalo… dok ne prođu ovi izbori u kojim se nije trebalo ništa raditi…. Jer u našem mjestu nije bilo ni jednog jedinog plakata,… a i što bi ih lijepili za našeg kada ovi iz suprotnog tabora isto tako nisu zalijepili ni jedan za svog… a i svi smo naši, pa nismo za vraga dopustili da se i u obitelji može napraviti poštena raspodjela tako da jedan član obitelji podrži jednog našeg a drugi drugog (isto) našeg i sve bude OK,… ili je bar tako bilo do nastavka ovih „unutarstranačkih“ izbora. Kako mi sada tek niš više nije bilo jasno, upitao sam Štefa da mi to pojasni…

Osvrćući se oko sebe kao da je 41. 48. 71. ili 90. Štef mi u kratko objasni kako je opet došlo vrijeme za neku novu diferencijaciju te da mora imati spisak svih koje bi valjda trebalo „diferencirati“ ili što već. Zna se naime već odavno tko su ljudi o samog povjerenja druga Milanovića pa nema govora da bi neki drugi trebali biti izabrani ne neke funkcije, ali se mora znati tko su oni kao i tko ih podržava pa ih nakon ovih stranačkih izbora koji će završiti „zna se kako“, sve od reda očistiti iz sada već „pročišćenog SDP-a“, a sve to radi njihova kontrarevolucionarnog rada, a posebno onog izdajničkog rada za protivničke elemente. He he, mudro će Štef,… svi članovi partije mogu na najdemokratičniji način dati svoj potpis bilo kome da se kandidira za bilo koju funkciju,….. no svi oni koji su ih dali „krivovjernicima“ još uvijek ne znaju što ih čeka… ali moj prijatel Štef zna,….. i sve to pod definicijom najdemokratičnijih unutarstranačkih izbora u Hrvatskoj…..

PS. Što bi mi uopće radili bez „listi“?