Neovisni, ali ne i neutralni

Sanader je opet ispravio nečiji propust. Ovaj put je griješnik bilo Upravno vijeće Hine koje je za ravnateljicu jednoglasno izbralo osobu koja je odmah bila predmet oštrih kritika. Sanader se, manirom velikog pravednika, založio da se ravnateljica razriješi zbog "velikog demokratskog deficita".

To nije prvi put da Sanader ispravlja propise svojih ljudi. On daje packe i svojim ministrima, koji djeluju kao izgubljena šačica slabih učenika na natjecanju od kojeg drhte i najveći odlikaši. Sanader svakim svojim postupkom polako gradi postolje na koje bi trebao stati mister nezamjenljivi. Još jedan u nizu. On sam.

Svjestan da u stranci ima ili nesposobne ili korumpirane članove, on je odlučio da će pobjedu na izborima iznijeti sam na svojim leđima. Naravno da se on neće žrtvovati i uložiti nadljudske napore u to, on samo želi stvoriti takvu sliku o sebi. Najvjerojatnije želi, kod prosječnog glasača, stvoriti situaciju da, ako ovaj i ne želi glasovati za HDZ, u sivilu i jadu naše političke ponude on odabere veliku i svijetlu figuru strogog oca i zaštitnika.

Situacije s ispravljanjem grešaka njegovih ljudi su previše česte da bi bile slučajne. One mogu biti samo dijelom Sanaderove taktike. Lutke na žici otplešu svoj ples. Zatim slijedi malo čekanje i osluškivanje kritičara pri čemu se velika pažnja obraća na kritike izvana. Domaće kritike malo kojeg političara zabrinjavaju budući da računaju na kratkotrajno pamćenje prosječnog hrvatskog birača. Ako su kritike nepovoljne i ako bi mogle naštetiti ugledu premijera i Vlade kojoj je na čelu, onda slijedi korekcija. I tako Sanader zbraja plusove, a marionete oko njega nisu mu važne. Ionako su to marginalci koji su daleko premašili crtu svoje nesposobnosti.

Sumnjam da je od početka svojeg stolovanja Sanader odabrao takvu taktiku. Najvjerojatnije je u jednom trenutku, ispravljajući greške loših učenika, shvatio da bi na takav način mogao zaraditi značajne političke bodove. I tako se je, od jednog do drugog slučaja, taktika sama oblikovala. Sanader jednostavno pušta svoje učenike da griješe, da rade loše ili nepopularne poteze. Ponekad je nužno činiti nepopularne poteze, a tu Sanader koristi stari oprobani princip ako prođe, prođe...Ako prođe, dobro je, a ako ne prođe...tu je Sanader da ispravi grešku.