Neovisni, ali ne i neutralni

Mjesecima smo zatrpavani izvještajima s HDZ-ovih predizbornih skupova. Sugerira se masovnost, jedinstvo, optimizam i općenito, oduševljenje onim što Sanader nudi za idući mandat. Prihvatimo li medijsku sliku kao istinitu, doista možemo pomisliti kako HDZ uživa potporu dobrog dijela građana. Međutim, oni koji nisu sudionici predstava a imaju priliku prisustvovati skupovima, mogu se neposredno uvjeriti kako zapravo stvari stoje.
Tako sam i ja iskoristio mogućnost da prisustvujem jednom od tri današnja predizborna skupa, onom u Đurđevcu. Skup je bio najavljen za 17 sati, iza onog u Koprivnici a prije bjelovarskog.

Došao sam oko pet minuta prije najavljenog početka na Trg Sv.Jurja, promotrio situaciju i „udahnuo“ atmosferu. U doljnjoj polovici trga pozornica s tri mikrofona, bez pozadine i visoka oko 50 centimetara. Desno od nje vojnički šator od četiri članka s podignutom stranom koja gleda na pozornicu. Pod šatorom dva reda stolova i nekoliko desetina ljudi. U oči odmah upada skupina od dvadesetak osnovnoškolske djece popodnevne smjene koja trčkara s papirnim tacnama u ruci i traži mjesto za objed na nekoj od okolnih klupa. Na sredini trga skupina od oko pedesetak ljudi, nekoliko zastava u rukama relativno mlađih osoba u svjetlo plavim vjetrovkama i s kapama iste boje na glavi. S razglasa trešte preglasne novokomponirane podravske pjesme. Od Sanadera i pratnje, ni traga nit glasa.
Odlučih vrijeme do stvarnog početka skupa skratiti pićem u jednom od kafića u zgradi poslovnog centra.

U kafiću četvero ljudi, domaćih, koji ne pokazuju nikakav interes za najavljeni HDZ-ovski skup. Dok je konobarica meni i prijatelju posluživala mala piva, neki mladić je unio tacnu s kobasicama i kruhom i odložio je na šank. Kako nije imala drugog posla a valjda je već bila i gladna, konobarica, simpatična neka djevojka, primila se jela. Naravno, kobasice su potjecale ispod HDZ-ovog šatora.
Popili smo piće, ipak je to bilo malo pivo, prije nego je završila. Zato sam otišao do šanka kako bih platio račun. Kulturan kakav jesam :), prvo se ispričam što je prekidam. Ona mi odvrati da je to i bolje jer da su kobasice „i tako male i premasne“. Svrnem pogled na tacnu i ugledam stvarno minijaturni par smežuranih kobasica meni sumnjivo tamne boje koje su plivale u tekućini zbog čega sam zaključio da su prekuhane.

Vratio sam se na trg i ustanovio da još ni traga od Sanadera. Vrijeme prohladno a ljudi čekaju, već je bilo oko 17.20 sati. Odlučio sam napraviti „đir“ oko trga dok stvar ne počne. Oko pola šest su se ukazala crveno plava svjetla na braniku prvog automobila (osiguranje) a oficijelna je spikerica pozvala prisutne da dočekaju „predsjednika … , ... , … , doktora Ivu Sanaderaaaaa!“ Kolona s dva luksuzna autobusa oslikanih likom predragog nam premijera se zaustavila na autobusnoj stanici a par desetaka ljudi se okupilo ispred autobusnih vrata mašući stranačkim zastavama. Došao je!!!!
Cijeli je prizor bio popraćen taktovima sada već poznate Houdekove pjesme. Nakon Njega, skrenuta je pozornost i na „jedinstvenu priliku da se u živo vidi svih četrnaest kandidata s liste“.

Iz autobusa se iskrcalo cca osamdesetak ljudi, dio također sa zastavama i u plavim vjetrovkama pa su svi zajedno, onako u gomili, dopratili svoje omiljene kandidate do pozornice. Možda je to bilo i zbog toga da omiljenom premijeru zaklone pogled na inače prazan trg (dvije stotine ljudi se naprosto izgubi na velikom gradskom trgu).
Govor Omiljenog neću prepričavati, sve se već čulo. Uobičajene laži o ukidanju vjeronauka u školama, uvođenju poreza na „vaše livadice“ i razno poznato.

Zanimljivije je spomenuti komentare zbog polusatnog kašnjenja poput „kasni zato što valjda ide podravskom brzom cestom koju su izgradili :)“, „kaj si on misli“, „smrzavamo se a Njega nema“, …
Za vrijeme Njegovog govora je bio zanimljiv i komentar jedne postarije gospođe koja se kroz stisnute zube i u bradu zapitala “kako more tak lagat“.
Također, primijetio sam da se za vrijeme govora na trg gotovo trčeći zaputila i skupina od petnaestak stanovnika prigradskog naselja Stiska, isključivo nastanjenog Romima.

Za nekih petnaestak minuta je sve bilo gotovo. On se sa svitom ukrcao u prometala i zaprašio prema Bjelovaru gdje je skup bio zakazan za 19.00 sati. Tamo se valjda nije usudio kasniti :). Ipak je tamo domaćin mladi lav Jandroković.

Trenutak prije nego su krenuli, došao je još jedan Čazmatransov autobus u koji se ukrcalo tridesetak „domaćih“, valjda da popune možebitne praznine na idućem odredištu. Gradski je trg ostao prazan, samo se nekoliko desetaka ljudi naguralo ispod šatora, vjerojatno da ne propadnu one kobasice i pijača. Ipak ljudima pored igara treba dati i nešto kruha. :)
Barjaktari su smotali alat i zaputili se svojim automobilima. Odreda nepoznati momci, sigurno iz okolnih sela. Btw., nisam zamijetio da je trg napustila gore spomenuta skupina Roma (besplatno je ipak besplatno).

Još par kraćih razgovora s pojedincima i pojedinkama koji su napuštali poprište i to je to. Ljudi bez plavih jakni su bili prilično razočarani. Spominjali su polusatno zakašnjenje koje nije vrijedilo petnaestominutne blijede predstave pune uobičajenih fraza i laži. Bilo je čak i čuđenja zašto se na očite Sanaderove laži s druge strane ne odgovara kako priliči. Meni koji se smatram natprosječnim poznavateljem političke scene :) te laži nisu ništa neuobičajeno i novo ali je zanimljivo da to primjećuju i obični ljudi. I bune se protiv toga.

Ne mogu reći da nisam zadovoljan onim što sam vidio i čuo. Neka Dr.Ivo samo tako nastavi. Ako je i drugdje kao što je bilo u Đurđevcu, Hrvatska je na dobrom putu da joj nakon četiri godine svane. Toliko željene glasove birača, Sanader će ipak morati potražiti izvan Hrvatske. Ovdje ih sigurno neće dobiti dovoljno.