Naslovnica › Dnevnici › Siva eminencija PR-a dnevnik

Sanader vs Milanović vs Čačić (Bez milosti - 2. dio)

Uto, 13/11/2007 - 13:34 — Siva eminencija PR-a

Ako sam u prvome dijelu recenziranja medijskih nastupa Sanadera, Milanovića i Čačića, samo generalno i ovlaš prošao po ukupnom dojmu koji junaci ove priče ostavljaju prilikom svog nastupa, u drugome dijelu, a možete ga nazvati i „Bez milosti“ donosim seciranje većine sastavnih elemenata koji u svom ukupnom zbroju donose generalni dojam koji o navedenim politiračima stječe svako od nas. Prilikom pripremanja ove analize nastojao sam minimalizirati subjektivnost osobnog dojma koji su tijekom proteklih godina ili mjeseci spomenuti akteri ostavili na mene i maksimalno se fokusirati na pažnju koju svakom od bitnih komunikacijskih elemenata oni pridaju, te koliko istu kvalitetno provode.

Budući je osim onog izgovorenog (verbalne komunikacije), bitan, a na kraju i sastavni dio svakog javnog nastupa, koji nadopunjuje prvospomenuto i onaj neverbalni (izgled, odjeća, držanje, gestikulacije), svoju analizu sam započeo upravo detaljnim proučavanjem svakog od elemenata koji čine taj prvi dojam.

A) NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

1.Fizički izgled
Fizički izgled ove trojice političara je potpuno subjektivna kategorija, a što i da ne znam, mogao sam saznati iz mnogobrojnih razgovora u posljednjih nekoliko dana na tu temu. No, element ove analize koliko god ga netko smatrao irelevantnim za ukupan dojam nečijeg javnog nastupa i te kako je bitan. Mi ljudi smo vizualna bića i na taj način percipiramo stvari i osobe oko nas. Svačijem oku će više pažnje privući netko tko je privlačan u odnosu na nekoga tko to nije. Budući da sva trojica kandidata imaju prilično dobar fizički izgled, te dozu šarma (svaki na svoj način) i karzime, u ocjenjivanju istih pribjegao sam kompromisnim dijeljenjem devetki, jer latinska izreka kaže „de gustibus non est disputandum“.
Ocjene:
Sanader: 9
Milanović: 9
Čačić: 9

2.Stav (držanje)
Svojim držanje svatko od nas komunicira temperament i energiju koju tog trenutka odašilje prema okolini. Stav je bitan jer njime dajemo do znanja jesmo li nervozni ili smo smireni, odlučni ili neodlučni, energični ili indiferentni.
Sanaderov stav je uvijek energičan. Njime komunicira snagu pa čak povremeno i nadmoć (koja ovisno o okolnostima zna biti i dobrodošla) ali i ono što vjerojatno ne želi, aroganciju, osim u prigodama kada komunicira sa osobama istog ili približno sličnog ranga (premijeri, predsjednici, veleposlanici) kad je u njegovom držanju primjetna energija, ali nikako ne nadmoćna, već spremna na dijalog. Ocjena 9 (isključivo zbog povremeno iskomunicirane nadmoći)
Milanović u svom držanju komunicira smirenost. Njegovo držanje ne nosi poruku ja sam iznad vas, već ja sam jedan od vas. No, povremeno i svojim načinom sjedenja, a i držanja u stojećem stavu komunicira flegmatičnost, a što nikako nije dobra poruka potencijalnim biračima. Zadnje spomenuto mu u većoj mjeri možemo tolerirati, budući je aktivno u politici tek nešto više od godinu dana. Ocjena 8 (zbog povremene flegmatičnosti)
Čačićevo držanje možemo podijeliti na dva dijametralno suprotna stava. Kad ima inicijativu onda je pun energije i komunicira snagu i odlučnost, nužno potrebne za nekoga tko ima premijerske aspiracije, dok prilikom pasivnog sudjelovanja u komunikaciji, pogotovo u situacijama u kojima je uključeno više govornika, sav se zgrbi, stisne i postane neprimjetan. Ocjena 7 (zbog povremene izrazite pasive)
Ocjene:
Sanader: 9
Milanović: 8
Čačić: 7

3.Gestikulacije
Strateški bitan element (uz verbalni izraz poruke) su naše gestikulacije. Njima možemo dodatno naglasiti (ponavljam: mi smo vizualna bića) onu poruku koju šaljemo, ali isto tako i pokvariti. Gestikulacijama, također kao i držanjem komuniciramo svoj temperament. Pravi govornik svaki svoj nastup vježba pred ogledalom ili kamerom i na taj način (bilo sam, bilo uz pomoć stručnjaka) određuje kada i gdje će kojom gestom potkrijepiti izrečeno.
Sanader je školski primjer redovitog treniranja svojih govora. Njegova gestikulacija uvijek odlično prati izgovoreno i komunicira ovisno o potrebi bilo odlučnost, nezadovoljstvo, ljutnju ili čak i prijetnju. U pojedinim situacijama događa mu se da prelazi granicu potrebnu za dobro naglašavanje rečenog pa njegova gestikulacija u tom trenutku može gledatelju postati preagresivna i ujedno odbojna. Ocjena 8,5 (8 zbog povremene prenaglašenosti, ali 0,5 zbog vježbe)
Milanovićeve gestikulacije potpuno su u skladu s njegovim držanjem i tonom kojim izgovara poruku. Dobro odmjerene, ne prelaze ni u jednom trenutku neku zamišljenu liniju i energiju nakon koje bi postale prenaglašene. Ali u trenucima kad mu se omakne flegmatičan stav, njegove gestikulacije postaju jednako tako flegmatične, a samim time i neefikasne kao „pojačivač dojma“. Ocjena: 8 (zbog neefikasnosti geste u flegma modu)
Čačićeve gestikulacije prilikom govora su toliko prirodne da su same po sebi odlične. Gledatelj si vrlo lako može predočiti i približiti ono što Čačić govori prilikom nabrajanja, razgraničavanja ili opisivanja oblika, budući vrlo dobro gestama dočara izgovoreno. Njegove gestikulacije možda su ponekad opisno prenaglašene, ali nikada pa čak ni u situacijama kad verbalno ispoljava dozu ljutnje ili njemu svojstvene bahatosti one nisu agresivne, niti nestaju kad smireno verbalno izražava svoju poruku Ocjena: 9
Ocjene:
Sanader: 8,5
Milanović: 8
Čačić: 9

4.Odjeća
Odjeća je element kojim promatračima šaljete poruku o svom stilu i osjećaju za estetiku. Odjećom komunicirate svježinu ili turobnost, urednost ili pak neurednost i njome možete popraviti ili pokvariti ukupni dojam. Koliko god je poslovica „Odijelo ne čini čovjeka“ točna, toliko je točno i da možemo steći dojam (pa makar i pogrešan) o nekoj osobi temeljem kvalitete, boja i stanja u kojemu se nalazi njegova odjeća. Jer ama baš svakim detaljem na nama ili neposredno vezanim uz nas okolini šaljemo poruku o sebi. Podsjetiti ću vas na još jednu uzrečicu koja nam je stigla iz biznis krugova s druge strane bare. „Izgledaj ne onako kako bi izgledao onaj tko želi nešto postići, već izgledaj kao da si to postigao“.
Sanaderov stil odjevanja je gotovo besprijekoran i šalje poruku: „Ja sam lider“. Na njemu gotovo sve stoji kao saliveno. Izbor odijela i boja istih, uvijek je dobro pogođen za svaku pojedinu prigodu. Jedina moja zamjerka koju bi mu mogao uputiti odnosi se na crvenu kravata. Zašto? U zapadnim demokracijama, crvena boja je simbol snage i ako pratite kampanje u tim državama, možete primjetiti da u svojim nastupima kandidati gotovo u pravilu nose kravate crvene boje, no, američka tradicija i povijest se jako razlikuje od hrvatske pa tako ako u hrvatskoj crvenu boju povežemo s politikom, asocijacija hrvatskog birača je potpuno drugačija (za one kojima ne idu dobro igre asocijacije, točan odgovor je: komunizam) od asocijacije američkog birača. Ocjena: 9 (zbog crvene kravate)
Milanović je svojim stilom odjevanja zauzeo dijametralno suprotnu poziciju u odnosu na Sanadera. Ležernom odjećom on šalje jednostavnu, ali uvjerljivu poruku: „Ja sam jedan od vas“, a što je (budući je Sanader prije dolaska Milanovića na političku scenu već zauzeo poziciju „ja sam lider“) strateški zrelo i politički mudro budući živimo u državi niskog osobnog standarda. Zamjerka u njegovom slučaju ide na one situacije koje od njega traže izbor odijela. Na kombinacijama boja odijela i kravata trebao bi poraditi. Ocjena 8 (zbog ne pretjerano efektnih kombinacija odijela)
Čačićev izbor „outfita“ je do nedavno izgledao katastrofalno. Znalo mu se dogoditi da se pred kamerama pojavi u zgužvanom odijelu pa čak i ne baš čistih cipela. No, njegova odjevna transformacija kojom možemo svjedočiti unazad nekoliko mjeseci je fantastična. Kvalitetna odijela po mjeri, dobre kombinacije boja odijela i kravata u kombinaciji s njegovim fizičkim izgledom izgledaju stvarno sjajno i mada je po stilu odjevanja blizu Sanadera, ne šalje poput njega poruku „ja sam lider, a vi me slijedite“, već poruku: „ja sam uspješan biznismen i znam kako to pretočiti u vođenje ove države“. Ocjena: 9,5
Ocjene:
Sanader: 9
Milanović: 8
Čačić: 9,5

UKUPAN DOJAM NEVERBALNE KOMUNIKACIJE:
Svaki elemenat pojedinačno govori sam za sebe o nama, no zbroj svih njih daje o nama neku okvirnu sliku koja se može nekome svidjeti, a nekome ne. Zadatak je političara da zadobe pažnju što je mogućeg većeg broja potencijalnih birača. Obzirom na nova saznanja o važnosti neverbalne komunikacije, neki od političara počeli su sve veću pažnju pridavati učenju, treniranju i radu na sebi, kako bi popravili one loše elemente, a još više potencirali one dobre.
Generalno gledajući, sva trojica su iznadprosječni na području neverbalne komunikacije.

Sanaderov adut je njegova konstitucija koja odlično izgleda u kombinaciji sa elegantim odjevanjem, sigurnim (ponekad prenadmenim) držanjem i dobrim naglašavanjem (ponekad prenapadnim) izgovorenih poruka. Poruka koju ona šalje zbrojem svih elemenata neverbalne komunikacije je: „Ja sam vođa“
Milanovićeva strateška prednost je nepotrošenost njegova lica na političkoj sceni. Odjevanjem se približio narodu, a svojim držanjem i gestikulacijama potvrđuje poruku nenametljivosti koju šalje stilom odjevanja. Njegova ukupna poruka je: „Nisam iznad vas“
Čačićeva odluka da smršavi i poradi na svom stilu odjevanja donijela mu je novu svježinu. Njegovo držanje i stav u situacijama jedan na jedan je sigurno i taman koliko treba energično, dok su mu gestikulacije potpuno prirodne i dobro potkrepljuju izgovoreno. Da nema tog pada držanja u slučajevima kad je jedan od niza sudionika, bio bi pobjednik ovog troboja u neverbalnoj komunikaciji. Ukupno gledajući, on poručuje: „Sposoban sam“.

Ukupna ocjena neverbalne komunikacije:
Sanader: 8,87
Milanović: 8,25
Čačić: 8,63

Vjerujem da ste nakon čitanja ovog teksta shvatili koliko je neverbalna komunikacija važna i koliki utjecaj ima na nas, bilo da smo publika ili birači. Za sve koje dodatno zanima u kojom mjeri i postotku neverbalna komunikacija i prvi dojam ostavljaju traga na nama, mogu pročitati jedan moj ranije objavljeni tekst: Dojam kao oružje komunikacije

(nastaviti će se)

Komentari

Sri, 14/11/2007 - 02:15 — ilesar

http://www.index.hr/vijes

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sjaj-i-bijeda-hrvatske-politicke-retorike/364690.aspx

RETORIKA, verbalna i neverbalna komunikacija, izgled i povrh svega,
gluma trebale bi biti odlike uspješnog političara, jer tko još pamti (i
postoje li uopće) političari koji se ističu "rebalansom proračuna" i
"smanjenjem vanjskog duga"?

Zašto je Nixon izgubio, a Mesić dobio izbore? 

Godina je 1960. U Americi su predsjednički izbori u punom jeku.
Richard Nixon nadmoćno vodi u sučeljavanjima ispred Johna F.Kenedyja.
Nixon je jak u argumentima, odlučan, snažan u izričaju. Počeci su
televizije i nacionalna TV mreža organizira prvu televizijsku debatu u
povijesti - sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Nakon debate, koja
je bila samo par dana pred izbore - potpuni obrat. Kennedy dobiva
izbore! Nixonov tim je u šoku.

Na Institutu Albert Mehrabian u Americi tada počinje najveće
istraživanje u povijesti o utjecaju neverbalne komunikacije na
popularnost političara. Rezultati su šokantni, ali i dan-danas aktualni
u praksi PR-a, marketinga, javnog nastupanja. Čak 93% dojma o govorniku
stvara se na osnovu neverbalne komunikacije, za samo 7% dojma odgovoran
je sadržaj. Što se zapravo dogodilo? Kennedy je u debati bio
nasmiješen, zabavan, preplanuo od nedavnog ljetovanja na Floridi. Nixon
blijed, mršav, iscrpljen od bolesti koju je upravo prebolio. Ozbiljan,
namršten, zabrinut pogleda uprtog u pod, znojna čela u bitci u kojoj je
7% bio važan sadržaj, nije imao šanse…

Mesić je naučio

Godina
je 2000. Hrvatska. Predsjednička bitka vodi se između Dražena Budiše i
Stjepana Mesića. Povijest se ponavlja. Budiša je ozbiljan, smrknut,
napet, fokusiran na argumente, barata s tisuću nepotrebnih podataka
koji prosječnog hrvatskog birača ne zanimaju, osvrće se na prošlost i
slavu nekih starih vremena. Mesić je zabavan, ležeran, raspolaže s vrlo
malo podataka, ali sa popriličnim smislom za humor i popriličnom
zbirkom viceva i dosjetki kojima zabavlja hrvatski puk iscrpljen
strogim i autoritativnim vodstvom Franje Tuđmana.  "Zna li Mesić koliki
je BDP Hrvatske?" - pita se Budiša. "Ne, ali nije bitno" - mrtav hladan
će Mesić i narod se smije. Na glasačkom mjestu zaokružili su ime
duhovitog, bezopasnog političara smiješnih obrva. Možda Mesić nije
hodajuća enciklopedija, ali mu vjeruju.

Pa što je to čemu vjerujemo u politici? Za koga će Hrvati glasati? Da vidimo što je na meniju.
Na čelu države je još uvijek duhoviti Mesić čije jezične i izgovorne
pogreške malo tko registrira, kojemu se opraštaju nespretnosti u
odnosima s medijima, koji je bezazlen i kao takav nikoga previše ne
iritira, ali niti previše inspirira. Govor tijela mu je usklađen,
predsjednik je evidentno radio na svom medijskom nastupu, guste obrve
mu bitno pomažu u stvaranju interesa za ono što govori i čine ga
"djedamrazovski" dobroćudnim.  Vjerodostojan je - sluša svoje
savjetnike i kad odluči umiroviti generale, učini to. Govor mu je
razgovijetan, tempo umjeren. Voli pričati priče, ima smisla za
dramatiku i prosječan Hrvat zadovoljan je predsjednikom. Sklapa vrhove
prstiju u "toranj" i poručuje time - ja sam krovna institucija društva.
Mesić je naučio.

Ivo Sanader - talent, vještina ili gluma?

Premijer
Hrvatske druga je priča. Od relativno marginalnog političara HDZ-a, u
sjeni velikog vođe, Sanader je učio, učio i stasao u rasnog vođu.
Njegova retorika je školska i evidentno naučena. Sanader zna
uvjeravati, sugestivan je  i dobro obučen u govorništvu. Iako mu je
glas dubok i voluminozan (glas čini 38% uvjerljivosti govornika), ne
bismo to isto mogli utvrditi za njegov stas. Sanaderu su godine
sjedenja u raznim klupama i borbe s opozicijom i medijima ostavile
traga na liniji, i stas nije više ono čime se može podičiti. Ali zato
ima izrazit smisao za glumu i razrađenu gestu - on odlično pokretima
prati što govori (vrti kažiprstima prema unutra kad nešto objašnjava,
diže ruku u zrak kao simbol moći i snage, ne boji se gledanja u
publiku, čime ponekad oštro blokira poneko neugodno pitanje). Kad
govori o HDZ-u, koristi izraze kao što su snaga, moć, izazov ,
hrabrost, dostojanstvo, vizija, entuzijazam, obitelj, inicijativa…

Kao pravi glumac (što često jest posao iskusnog političara), vjerno
igra ulogu odlučnog i nepokolebljivog vođe. Ne čita mu se na licu u što
vjeruje, a u što ne. Sanader nikada neće reći samo "imamo punu podršku
irskog premijera Bertyja  Acherna", nego će uvijek dodati - "mog dobrog
prijatelja Bertyja Acherna". Radi se o u retoričkoj praksi poznatoj kao
"tehnika imponiranja" u kojem  pozitivne stvari, važne ličnosti,
prikazujete kao sebi bliske. Nije li neki državnik njegov prijatelj,
reći će "XY, veliki prijatelj Hrvatske". Tko to može pobiti? Sanader je
iskusan političar i odličan glumac, no umijeće uvjeravanja doveo je do
toga da više nema spontanosti i iskrenosti u njegovu nastupu. Ono što
međutim javnost primjećuje, jest kroničan  nedostatak smisla za humor.
Taj ozbiljni deficit  u najvećoj je mjeri došao do izražaja kad nije
jednom prilikom znao prihvatiti novinarkin kompliment, nego se
uvrijedio i oštro reagirao, što je u  suprotnosti s džentlmenskim
kodeksom i nezamislivo za suvremenog europskog političara. Što li krije
njegov strah od komplimenata? Teško djetinjstvo? Nepoznavanje osnovnih
pravila bontona? Ne zna se.

Zoran Milanović - ni novo lice, ni tako mlad

Zoran
Milanović. Bez brige, neću sad reći da je novo i mlado lice u politici
jer nije ni jedno ni drugo. Svaka čast godinama opozicijskog vođe, no
to su zapravo zrele, a ne mlade godine. Milanović je dakle zreo čovjek,
no je li i zreo političar ? U najboljim je godinama da se počne  učiti
političkim vještinama - glumi, govorništvu, aktivnom slušanju,
neverbalnoj komunikaciji. Kad Milanović shvati da je pobjeda na
unutarstranačkim izborima tek početak učenja tzv. "soft skillsa", moći
će se upustiti u političku borbu s retorički jačim takmacem. Svaki
pripravnik u nekoj hrvatskoj korporaciji zna da su prekrižene ruke
nepoželjan neverbalni znak u političkom komuniciranju. Ne i Milanović.
Negativna kampanja je donekle OK, no nju ne provodi čelnik stranke,
nego pozadinci. A Milanović se ne da s barikada s kojih svim oružjem
puca po Sanaderu. Odlično barata negativnom retorikom kad govori o
opoziciji (riječi kao Prevara Korupcija Raspad Hipokrizija Patetično
Nekompetentan), no to je papirić kojeg  bi trebao proslijediti npr.
Liniću). Dakle, prvo treba imenovati bad guy-ja, čistača u svojoj
stranci, a on se prihvatiti  "vizije", "principa, "promjena",
"socijaldemokracije", "radničkih prava"). To je naime terminologija za
socijaldemokrate.

S "Drugovi i drugarice" odlično je pogođen onaj dio biračkog tijela
koji uz te termine veže najljepše godine svog života. Odlično, tržišno,
racionalno. Milanović dobro izgleda, no njegovi birači čeznu za pokojim
osmijehom koji bi sugerirao entuzijazam i oduševljenje vođe najjače
opozicijske stranke. Za sada mu, čini se, birači najviše zamjeraju
nedostatak aktivnog slušanja koji naročito dolazi do izražaja u
nestrpljenju prilikom intervjua, prekidanju sugovornika. S obzirom na
profil hrvatskog birača, Milanović koristi previše stranih riječi koje
u političkom govoru zvuče previše elitistički, jer je masi primjereniji
jednostavan rječnik, kratka, razumljiva i jasna rečenica. Ako želiš
predstavljati socijaldemokrate, takva ti mora biti i retorika. K vragu,
pa nećemo valjda pamtiti SDP po "porezu na kapitalnu dobit"? Neka iz
naftalina izvuče zaboravljena radnička prava, ili neka pogleda govore
Gerharda Schroedera ili Tonija Blaira. Hoće li Milanović iskoristiti
odličan potencijal i početnu prednost, ovisi samo o njegovoj svijesti i
potrebi da se politički, govornički i medijski educira. Politika nije
stihija, nego težak i predan rad na sebi. Moja je ocjena da mu za to
neće biti dovoljno vrijeme do izbora, nego sljedeće četiri godine, bez
obzira na ishod izbora.

Retorika stranačkih liderica  - Pusić nije naučila, Adlešić bez humora

Vesna
Pusić ništa nije naučila iz prošlih izbora - da ne diže kažiprst u
zrak, da ne gužva vječno maramicu u ruci, da ne govori s visoka.
Političar je zapravo prodavač čija je roba stalno na tržištu - a ta
roba su ideje i imidž. Je li vam ikada palo na pamet da kupcu mašete
prstom pred nosom, da ga ne gledate u oči dok govorite, da  mu se
suprotstavljate, da ga evidentno prezirete? Mislim, možete vi biti
principijelni, ali ćete zatvoriti dućan nakon par mjeseci. Možda se to
dogodi i našim HNS-ovcima ne budu li shvatili da su na tržištu i da
narod ima pravo na reklamacije svake četiri godine. Savjet: boja glasa
koja liderici narodnjaka ne ide u prilog, može se bitno poboljšati 
vježbama disanja te vježbama za glas i dikciju.

Sve se pobrkalo. Retorika kakvu koristi Vesna Pusić, predsjednica
narodnjaka, je zapravo liberalna. Liberali su međutim u koaliciji sa
konzervativnom seljacima i što tu reći o nekoj vjerodostojnosti?

Đurđa Adlešić definitivno ima dobru dikciju, relativno dobru boju
glasa, no i učiteljski nastup koji ne trpi pogovora. Uvijek prava,
uvijek zdrava. No, kronično joj nedostaje kreativnosti u izražavanju, a
humor, to nevjerojatno moćno oružje političkog govora i dalje ostaje
samo daleka čežnja. Osim Mesića, ostaje nam u Saboru još samo Dragutin
Lesar kao zadnja iskra kreacije i duhovitosti na hrvatskoj političkoj
sceni.

Čačić - agresivac, Friščić - neartikuliran, Đapić - nerazumljiv

Čačić odlično
vodi Varaždin, i možda bi mu Hrvati povjerili da vodi i Hrvatsku, samo
ako nekome u međuvremenu ne iskopa oko mašući olovkom po zraku i
prijeteći protivnicima. Toliko smo se navikli na njegovo  vječno
"pametovanje" da ga više ni ne slušamo, što je šteta. Čačić mora
prestati biti "sindrom " i metafora i za agresivnu komunikaciju, pa
onda može računati da ga ozbiljno percipiramo kao kandidata za
premijera. To znači da se ponekad treba okrenuti publici, a ne samo
autistično voditi osobni verbalni rat sa sugovornikom. Nije važno
znati, važno je pokazati da znaš.

Josip Friščić nije spomena vrijedan kao govornik. Neartikuliran,
ispodprosječan - seljaci su nažalost dobili bezličnog vođu pospana
izgleda, miljama daleko od Radićevih sjajnih metafora i  "gusaka u
magli"…

Anto
Đapić je promijenio vanjski izgled, a s crnim odijelima nestalo je i
crne retorike. Naravno, odijevanje i treba pratiti sadržaj i retoriku.
Osim što je iz HSP-ove retorike nestalo ustaša i NDH, Đapić se naučio i
civiliziranom nastupu. Moram priznati, dobro se ponio u
nedavnim teškim  trenucima prilikom odlaska najjačih uzdanica HSP-a.
No, Đapićev govor je brz, ponekad nerazumljiv, a ni sigmatizam
(poremećaj u izgovoru glasova s, c, š) mu ne ide u prilog. Najbolji
govornik među HSP-ovcima bio je definitivno Tonči Tadić -
vjerodostojan, kompetentan, iskren, koji se ne srami pustiti suzu na
temu Piranskog zaljeva, s govornom manom koju nitko ne primjećuje jer
ga - slušamo. Tonči Tadić bio je političar koji vjeruje u svoje
stavove, i publika je to osjećala. HSP je izgubio velikog govornika.

Uspjeh Đapićeve stranke nikada neće počivati na njegovim govorničkim
vještinama, nego na distinktivnom programu i relativno stabilnom
biračkom tijelu.

Znanstvenici se u politici ne snalaze

Ljubo
Jurčić? Mogu li se uopće sveučilišni profesori, teoretičari navikli da
ih se sluša, naučiti prodaji - da budu lideri i zabavljači, zanimljivi
i inspirativni oratori? Ovisi samo o tome da li to žele.
U retorici se stil znanosti bogat informacijama, podacima, kompliciran
i razumljiv uskom krugu ljudi svrstava u tzv. niski retorički stil
(genus humile). Znanstvenikov govor očišćen je od patetike, metaforike
i političkom je govoru dijametralno suprotan.

Lakše se naučiti  vještinama i tehnikama uspješne prezentacije nego
ekonomiji, no prilagođavaju li se naši  političari-znanstvenici masama?
Jurčić, Pusić, Letica… Bez sumnje, puno znanja, no ne budu li shvatili
da predizborna kampanja nije sveučilišna predavaonica niti briselski
ured koji traži čiste podatke, nego ekskluzivna prodavaonica u kojoj će
pobijediti vještiji prodavači i bolji glumci, izgubit će bitku od
iskusnog teatrologa. I ne mogu ni zamisliti da ih i u sljedeće četiri
godine gledamo kako i dalje rade početničke greške.

Uto, 13/11/2007 - 15:54 — vipera

Koji dio ne verbalne

Koji dio ne verbalne komunikacije drive kod mene ostavlja utisak beskrajne arogancije?

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content