Neovisni, ali ne i neutralni

Da su inspektori Gospodarske inspekcije bili na godišnjem odmoru i da nisu tako savjesno primjenivali novi Zakon o trgovini i samo par dana nakon njegovog stupannja na snagu nisu pozatvarali nekoliko zagrebačkih pekara, Sanader ne bi trebao s godišnjeg odmora naređivati Polančecu da pripremi uredbu o izmjeni zakona.
Podsjećam, Zakonom o trgovini regulirano je do u detalje i radno vrijeme trgovina. I to na zahtjev sindikata. Uz veliku pomoć Kaptola.

Uzaludna su bila sva upozorenja izrečena u Saboru da takav pristup nije dobar.
Zatvaranje trgovina u 21 sat radnim danom dovelo je do „pobune“ gradonačelnika iz „turističke Hrvatske“ a izgleda da je i Hrvatska udruga poslodavaca bila pod velikim pritiskom svojih članova. Doista mi nije jasno gdje su bili i što su radili ti isti gradonačelnici u trenutku parlamentarne procedure donošenja zakona? Ni Udruga gradova, ni Udruga općina, ni Zajednica županija nije reagirala na sada sporne im odredbe. To što je šutio ivica Klem, predsjednik Udruge općina razumijem, jer on je član HDZ-a. Ali šutio je i Vojko Obersnel, predsjednik Udruge gradova. A Zajednica županija? Ona još uvjek šuti. Jer nema predsjednika!!! Na web stranicama Zajednice piše da im je predsjednik Damir Bajs. Valjda je bio dok je bio župana. Ali sada je on ministar. Vjerojatno nitko u Zajednici nije ni primjetio da im je predsjednik ministar. Toliko je samozatajan.

Veoma je interesantna i izjava Damira Kuštraka, čelnika HUP-a koji je otprilike rekao ovo: radno vrijeme ne smije biti predmet Zakona o trgovini a ako se radi o pravima radnika, treba mjenjtai Zakon o radu. I nakon te izjave na sjednici GSV-a dao glas „ZA“ suglasnost Vladi da uredbom mijenja Zakon o trgovini.

Hoće li ikad itko pitato zašto općine plaćaju članarinu Udruzi općina? Zašto gradovi plaćaju članarinu Udruzi gradova? Zašto županije plaćaju članarinu Zajednici županija?
Zašto poslodavci plaćaju članarinu HUP-u?

Nekoliko dana nakon javne galame i najave da će „Vlada doktora Sanadera“ uredbom izmjeniti Zakon o trgovini, gospođa Jadranka Kosor izjavila je da ne vidi ništa loše u promjeni zakona ako je on pokazao da nije u skladu s životnom praksom.. Šteta što potpredsjednica Vlade nije bila u Saboru u vrijeme rasprave ili bar naknadno prolistala fonogram rasprave.
A i sama činjenica da Vlada svojom uredbom mijenja zakon koji je donio Sabor na prijedlog te iste Vlade, za Kosoricu je „ tak normalna stvar“.

Najveći zagovornici zakonskog reguliranja radnog vremena trgovina bili su sindikati. Tu sindikalnu grupaciju predvode Dragica Mišeljić (Sindikat trgovine-član SSSH), Ana Knežević (SSSH) i Krešimir Sever (NHS).
Gospodina Severa razumijem, on predvodi sindikalnu organizaciju demokršćanske orjentacije i njegova bliskost s Kaptolom ne treba biti sporna, čudna ili se promatrati s negativnog aspekta. NHS je u Hrvatskoj ono što je u Italiji CISL, u Francuskoj CFTC, u Njemačkoj DAG, u Belgiji CSC ili u Nizozemskoj CNV.
Nikako pak mi nisu jasni stavovi SSSH koji se predstavlja kao sindikalna organizacija socijaldemokratske orjentacije. Uzori bi im trebali biti njemački DGB, austrijski OGB, talijanski CIGL ili fransucki CFDT . A oni nikada zakon ne bi stavili ispred kolektivnog ugovora.
Tarifna autonomija i tarifna sposobnost ( sposobnost zaključivanja kolektivnih ugovora) najveće su vrijednosti i najjaće oružje sindikalnog pokreta.
Svako zagovaranje zakonodavnog rješenja ispred kolektivnog ugovora pokazuje tarifnu nesposobnost sindikata. To je kapitulacija! Nakon toga mora slijediti stečaj.

U toku donošenja Zakona o trgovini imao sam brojne razgovore sa sindikatima. I razmjenili smo brojne argumente. Zadnje upozorenje koje sam im dao glasilo je otprilike ovako: budite oprezni, što vam država zakonom dade, zakonom vam može i uzeti!
I uzela im je. I uzeti će im još podosta toga. Naprosto ne vjerujem da nisu znali da u Hrvatskoj postoji zakonsko ovlaštenje Vlade da u vremenu nezasjedanja Sabora svojim uredbama može mjenjati zakone. I da te uredbe ostaju na snazi do godine dana.
Naravno da sam glasao protiv Zakona o trgovini.

Ova zbrka s primjenom zakona i donošenje vladine uredbe ipak je rodila jednom korisnom stvari. Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) u izjavi koju sam našao ovdje
http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=220985
ponudio je i drukčije rješenje. Umjesto zakona on priziva da se rad trgovina noću, nedjeljama i blagdanima regulira kolektivnim ugovorom. Preciznije, da nedjeljama mogu raditi samo oni koji to imaju utvrđeno kolektivnim ugovorom. Naravno da se tim kolektivnim ugovorom utvrđuje i iznos povečanja plaće za taj rad, ograničenje broja nedjelja u kalendasrkoj godini u kojima određeni radnik može raditi, dan tjednog odmora umjesto nedjelje, obavezno vođenje evidencije prisutnosti na radu .... Naravno da takovo rješenje traži i dopunu Zakona o radu.

Gospodin Matijašević prešutio je informaciju od koga je dobio sličan prijedlog. Vjerojatno iz pragmatičnih razloga, nadajući se da prešučivanjem autora ideje postoji veća šansa da ona bude na kraju i usvojena. Klasičan primjer „višeg interesa“.
Zbog toga „višeg interesa“ ni ja neću otkriti ime autora.

Da se ne radi o onaknadnoj pameti možete se uvjeriti i ovdje:

http://www.lesar.info/modules/news/article.php?storyid=35

A kako to izgleda operativno ovdje:

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=8413

Ozrenu držim palčeve. A gdje je Đurđa Adlešić? Zar ona o ovoj temi nema što reči?
Ili se odrekla svojih „čvrstih i principjelnih liberalnih stavova“ iz prošlog mandata Sabora?