Neovisni, ali ne i neutralni

Ovaj post je odgovor na TitoTuđmanov sitnopolitičarski dnevnik Oprez Sanader(imao sam prvo namjeru odgovoriti kao komentar, ali obzirom da sam nakon današnje naslovnice Jutarnjeg razmišljao o samostalnom dnevniku na temu kakvu će vladu sastaviti Sanader i zašto se i ovaj puta pokazao pravim liderom – eto zasebnog dnevnika)

TitoTuđman kaže
Sanader opet igra prljavo i ne želi da se konkretna lova raspoređuje po reigonalnom principu tj. prema programu HSS/HSLS. Dakle HDZ ima na terenu svoje ljude preko kojih će se plasirati lova i ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir friška piramida organizacije kojoj je na vrhu Friščić. Za iskusne promatrače to nije neočekivan potez Sanadera koji je «prljavi posao» ostavio opet - pet do dvanaest.

I naravno TitoTuđman sugerira rješenje kojim bi on bio sretniji sljedeće četiri godine….Tu završava njegovo pojmanje politike i odgovornosti… Jadno, ali eto i TitoTuđman ima Internet pa može emitirati svoje ideje… Ne osporavam mu to tehničko pravo, ali vrlo osporavam takvo dječje (da ne kažem stoka sitnog zuba) stajalište…

Nastavlja on...
Ja mislim da HSS/HSLS treba sa ovim ići do kraja makar i po cijenu novih izbora. Ovakve principe rješavanja problema koje rabi Sanader sigurno bi Sanadera na ponovljenim izborima birači skinuli sa vlasti.

Na sreću, državom ipak upravljaju ozbiljniji ljudi s malo više odgovornosti i idejom kako da ostvare ono što smatraju da je potrebno.

Zašto je Sanander prvi pravi premijer?
Prvo, i najjasnije, osvojio je drugi mandat u ravnopravnoj demokratskoj bitci, prva koja je bila oslobođena sudbonosnih elemenata (ratna vremena i Tuđman su jedna cjelina, rušenje HDZ-a 2000. je bio općenarodni poduhvat).

Drugo, Ivo Sanader sastavlja svoju vladu (66 mandata!). Ne sastavljaju vladu HSS niti HSLS (a najmanje novinari, HNS ili političari). To je prije svega odgovornost prema biračima HDZ-a i čistoći demokracije u Hrvatskoj. Većina glasova je za Ivu Sanadera i HDZ, dakle ti glasači očekuju da taj čovjek i njegovi planovi budu dominantni u sljedeće četiri godine. Ivo dakle zna (zadano mu je) što će raditi sljedeće četiri godine (Idemo dalje!) i to je vrlo precizno napisano ovdje ili se može pročitati ovdje, a usklađenu „koalicijsku“ varijantu HDZ-ovog izbornog programa pogledajte ovdje (okvirno, interpretacija by Večernji).

Dodatak: finalni, službeni koalicijski sporazum ovdje

Sanader dakle ne želi restrukturirati Vladu i prvi nivo upravljanja (ministarstva, središnji državni uredi, agencije) više nego je potrebno za provedbu novog programa (koji je kao što slogan kaže – idemo dalje – nastavka postojećeg s očekivanim rezultatom novog razvojnog skoka). Koalicijski zahtjevi su u većini postojali u HDZ-ovom programu, možda nisu bili tako jasno istaknuti i nije se o njima pričalo za vrijeme kampanje u detalje kako se pričalo u zadnjih mjesec dana. Rezultat koalicijskih pregovora je usklađivanje sitnica i definiranje rokova, a prije svega edukacija HSS i HSLS-a što stvarno znači upravljati državom…

Treće, već samim načinom sastavljanja koalicije Sanader je pokazao da nije na nivou g. Račana i pet partnera koji su veliku čast dobivenu od građana za izborima 2000. pretvorili u orgijanje za fotelje i pretvaranje segmenata države u servis njihove izborne baze (s idejom da će im to omogućiti reizbor 2003.) Friščić i Adlešič (ali i javnost i primarno mediji) su nažalost ostali u zaostalom konceptu Račanove koalicije „daj ti meni moje ministarstvo i milijarde, a ja ću kroz to ministarstvo pokušati zadovoljiti svoju izbornu bazu“ (btw, u ovoj državi svaka interesna skupina hoće svoje ministarstvo – čitam danas da i obrtnici imaju tih ideja - ima li još nekoga, ajde javite se i take your number!).

Država se ne može upravljati piljenjem po jednom segmentu (to je i recimo razlog zašto HSS nije prava stranka, kao niti HSLS niti HSP niti HNS, tj. osim HDZ-a i SDP-a sve drugo su regionalne/interesne stranke, da ne kažem skupine). Sanader je, na sreću, državnik i lider (koliko god ga ovdje Mrak vrijeđao da je scenarista ili što već) i organizirati će SVOJU novu Vladu onako kako je jedino moguće i najoperativnije da se provodi njegov plan. I stati će punim imenom i prezimenom iza svega što će provoditi.

Treće, odustajanje Adlešičke, Friščića i Čehoka od ponuđenih ministarstava/mjesta u Vladi je njihovo intimno priznanje da nisu sposobni za te funkcije – to oni dobro znaju, a u srazu sa Sanaderom i jasnom liderskom komunikacijom što će se raditi u ovom mandatu samo su dodatno shvatili svoje stručne i intelektualne kapacitete.

Npr Adlešička je godinama komentirala sve oko MORH-a (kao onomad Antunovićka), pa kaže Ivo –eto ti kad sve znaš, odradi sljedeću fazu prilagodbe OS-a NATO-u). ZERP (koliko samo tekstova proliveno zbog njega) – eto Friščiću 6 milijardi kuna godišnje, eto mu mjesto potpredsjednika Vlade pa neka s tih 6 milijardi kuna zadovolji svoje „predizborne programe“ i osigura provođenje ZERPA pod morem, na moru, na zraku i na kopnu ako treba. Ima nekih problema? Ima naravno – treba to znati napraviti, a 6 milijardi ne jamči da će se napraviti, i naravno, negdje treba uzeti da bi se negdje pojavilo novaca… I zato Friščić i Adlešič odjednom nisu više sigurno da su spremni preuzeti odgovornost (ali ne treba im zamjeriti, niti Zoran Milanović koji je ipak veći kapacitet od njih dvoje nije bio siguran u sebe da zna što bi s državom).

Dakle, Ivo Sanader nije savršeni premijer niti bezgrješni političar ali sigurno predstavlja i provodi državnički način razmišljanja o upravljanju državom o kakvom stoka sitnog zuba (ovdje bez velike uvrede koristim ovu frazu) može samo sanjati.

I zato u sljedeće četiri godine Hrvatska će uživati u operativnoj i stabilnoj Vladi koja će odraditi sigurno veći dio zacrtanog, a što je najvažnije postaviti nove standarde koje će sljedeća Vlada morati nadmašiti.