Da je Sanader komunikator kojem u Hrvatskoj nema premca, znamo već neko vrijeme. Tu su, uostalom, i mediji da nas podsjete na tu činjenicu. Sanader je tako, široj javnosti, opetovano demonstrirao svu širinu svojih komunikacijskih sposobnosti.
Za početak, tu je vrhunsko umjeće dijaloga. Premijer je poznat po svojoj osobini da odgovarajući na pitanja svojim odgovorom uvijek uđe u sam srž problema, no vrhunsku demonstraciju političkog dijaloga premijer je javnosti održao na press konferenciji održanoj nakon ubojstva Ive Pukanića. Prisjetimo se tih nezaboravnih riječi:
U pomanjkanju dijaloga – do kojeg dolazi kada sudionici javne komunikacije odbijaju odgovarati na novinarska pitanja – od izrazite je važnosti neverbalna komunikacija. Taj oblik komunikacije mnogi analitičari političkih vještina s pravom stavljaju na sam vrh liste „must have“ osobina modernog političara. Sanader, ne samo da maestralno vlada ovom vještinom, već u javnost zna poslati toliko profinjenu neverbalnu poruku, da se mnogi tjednima trude otkriti koja je njezina bit. Kao na primjer, ovaj slučaj:
Tom jednostavnom neverbalnom gestom – ispijanjem bistrog jabučnog soka iz čaše za šampanjac na finalnoj utakmici svjetskog rukometnog prvenstva – Sanader je poslao višeznačnu neverbalnu poruku, od one kako je pravna država izuzetno važna, i kako hrvatski zakoni za sve vrijede jednako, do one kako „psi laju a karavane prolaze“.
Kad smo već kod narodnih poslovica, Sanader je pokazao kako se njegove komunikacijske vještine ne odnose samo na suptilne neverbalne poruke, već i da zna pravom mjerom odgovoriti na „hoh“ stavove, i to iskonskom narodnom mudrošću. Tako nas mediji izvještavaju da je, po riječima Vilima Ribića, premijer Sanader govor potpredsjednika Ekonomskog vijeća, Ivice Mudrinića, završio riječima:
„Lako je tuđim k***em gloginje tući“
Naravno, nisu svi stanovnici ove zemlje upoznati sa dubinom narodne mudrosti, pa je sreća da imamo medije koji su narodu odmah krenuli objasniti fenomenologiju citirane poslovice. Tako u Jutarnjem listu, odmah nakon vijesti o premijerovoj komunikaciji, slijedi razgovor sa profesorom s Filozofskog fakulteta, Stipom Boticom, koji nam je lijepo objasnio što je Sanader imao na umu:
Glog je jedna vrsta trna, pa to nije nimalo ugodna poruka. No, ta izreka ima dugu povijest u cijeloj Hrvatskoj. Čini se da je Sanader želio da ga svi razumiju i Dalmatinci i Slavonci i Baranjci...
Isto tako smo saznali i za komunikacijsku pozadinu upotrebe te poslovice:
Dodao je da takva vrsta govora nije primjerena službenoj komunikaciji.
- No, ako je premijer Sanader posegnuo za tom izrekom, čini se da je želio dati do znanja da se prelazi na drugu vrstu razgovora. Prostotom je možda želio istaknuti da je situacija ozbiljna, ali je tu prostotu ublažio narodnom humorističnom izrekom, pa je sve to zapravo ublaženo.
Osobno, mislim da je prof. Stipe Botica ovdje odigrao ulogu prof. dr. Zvonimira Lauca. Za sve one koji nisu upoznati, prof. dr. Zvonimir Lauc je profesor ustavnog prava, dekan Pravnog fakulteta u Osijeku, koji je (prema Globusu, broj 948) sucima Upravnog suda objašnjavao na koji način je zakonito da Sabor donosi protuzakonite odluke. Posebno kada je riječ o izboru novih sudaca Ustavnog suda.
A Jutarnji list?
Pa mislim da svatko sam za sebe može procijeniti koji je osnovni motiv (uredništva) Jutarnjeg lista za ovakav tretman komunikacijske vještine premijera Sanadera:
a) prosvjetiteljski i edukativan
b) istraživačko novinarski
c) prezentacija spina, sa rektalnim obilježjima
Blago nama.
PS: što se naslova tiče, umjesto zvjezdica dolaze slova „MAŠ“, bando perverznjačka. Nije vrhunska komunikacija za svakoga.
Objavljeno @ www.hatzivelkos.blog.hr
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
ne znam čemu se čuditi
ne znam čemu se čuditi sanaderovj komunkaciji. kaj se nije neko vrijeme kretao među glumcima kao ravnatelj kazališta. tamo se je najbolje naučio glumi - a to svoje znanje upotrebljava i danas.
Kurac, sranje, govno,
Kurac, sranje, govno, pička, sisa, sve su to samo riječi, riječi, forma, forma.
To što se Sanader pravi fin, a eto — zna on i pokoju spustiti, je samo simptom naše posvemašnje površne "finoće".
Novci, novci, moć, moć, to je iza svega. I da je govno nacrtano na novčanici od 100 eura svima bi bila mila...
Osim toga, preporučam KPGS g. Amadeusa.
od izrazite je važnosti
od izrazite je važnosti neverbalna komunikacija
Očito da je važna neverbalna komunikacija (badi lengviđ) jer treba biti poprilično dementan da bi se popušilo njegov verbalni dio komunikacije. To što taj govori je apsolutno nevjerojatno i preporučam jednostavni eksperiment gdje treba neku njegovu izjavu staviti na papir i time potpuno oljuštiti od "badi lengviđa". To je apsolutno čudo - čista besmislena praznina.
Međutim, glavni problem je zapravo drugi, a to je pitanje tko su ti ljudi koji smatraju da je on najbolje što ova država ima i njemu uredno daju povjerenje da vlada svima nama. To meni nikad neće biti jasno.
P.S. I za kraj malo teorije zavjere:
Da li je moguće da su dobre komšije Pahor & Podobnici ovom farsom s referendumom zapravo pomogli Sanaderu da skrši unutrašnji otpor kontra ulaska u NATO jer tko se više usudi danas govoriti da Hrvatska ne treba ući u NATO?
leddevet
Potpuno je nebitno što on
Potpuno je nebitno što on govori, budući je nivo demokracije u lijepoj našoj na nivou životinjske farme. Smjerne ovčice ne misle svojim glavicama, još manje pamte što je rečeno prekjučer. Zato i je moguće reći bilo što (bez obzira što se nova izjava potpuno kosi sa onom od prije par dana), nikome na pamet ne pada "ljuštenje" njegovih izjava jer to podrazumjeva razmišljanje, sumnju, neslaganje, a nakon čega slijedi poduzimanje akcije i, ono najbitnije, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.
Naravno da je on "najbolje što ova država ima", jer da nema njega na vlast bi se vratile omražene komunjare, a svi dobro znamo da je to nešto najgore što nam se može desiti. I zato, bolje je bit u dreku, bolje je pasti travu, bolje nek cijela država propadne samo da se komunjare ponovo ne domognu vlasti.
Glede tvog P.S.a:
Takvu uslugu Pahor i ekipa nikad ne bi učinili dr.Ivi u strahu od Amerikanaca.
ILI su svi u igri, i Sanader, i Slovenci, i Amerikanci. E, sad, da li je pristupanje male Hrvatske NATOu zaista vrijedno tolikog angažmana?
A evo i mog P.S.a:
Sasvim slučajno u nedelju sam bio na misi i slušao propovjed smjernog svećenika. Kriza je bila tema njegove propovijedi i on je jasno i glasno ukazao tko su krivci. Dakle, krivci nisu bahati Amerikanci, korumpirani političari ili pohlepni bankari.
Ne, dragi moji, krivci za ovu krizu su ZNANSTVENICI, objasnio je svojim ovčicama svećenik.
beeeeeeeeee
.....jer to podrazumjeva
.....jer to podrazumjeva razmišljanje, sumnju, neslaganje, a nakon čega slijedi poduzimanje akcije i, ono najbitnije, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.
Točno do boli! Ovo podrazumjeva razumno biće i ono koje je u predpovjesti (prije samostalnosti) zaboravilo na problem "siti i na toplom" i prešlo na samopotvrđivanje.
Sasvim slučajno u nedelju sam bio na misi i slušao propovjed smjernog svećenika.
I tako je "slučajno" milijun ljudi u Hrvatskoj, dobrovoljno pristajući na to, moglo slušati i primiti poruku kako je dovoljno vjerovati ali ne i naputak s početka da je smisao života upravo u tome da "....podrazumjeva razmišljanje, sumnju, neslaganje, a nakon čega slijedi poduzimanje akcije i, ono najbitnije, preuzimanje odgovornosti za vlastiti život."
A na izvještajima s misa može se vidjeti kako se obično pored jedne odrasle osobe nalazi najmanje po jedno dijete - odmalena se suočavajući s dilemom razmišljati vs. vjerovati. Izabrat će, nažalost ono što je lakše, za što treba manje truda i čak i kad pogrešno napraviš slijedi oprost.
Beeeekamo u milijunetu, beeeeeeeeee
@leddevet jedno je sigurno
@leddevet jedno je sigurno referendum po pitanju ulaska Hrvatske u NATO bi bio pravi fijasko i zato ga se i vlast i kilava oporba boje kao vrag od tamjana!
referendum po pitanju ulaska
referendum po pitanju ulaska Hrvatske u NATO bi bio pravi fijasko
Jasno da bi bio fijasko, ali isključivo zbog prekobojnog broja glasača na popisu birača.
No cijenjeni @kukljica ne brini, tu stvar će nesumnjivo spasiti jedinstveno kazališno iskustvo našeg presvetlog opsjenara koji će nas svojim bljeskom zaslijepiti i u tom magnovenju podmetnuti pokoju kutijicu sa slučajno ispunjenim listićima "ZA"!
leddevet
Naravno, nakon paljetkovanja
Naravno, nakon paljetkovanja narodne imovine, izborni se inžinjering nalazi na vrhu specijaliteta kazališnog maestra, ili kako kažeš, presvetlog opsjenara.
Nesmijemo zaboraviti da glasačke kutije putuju ne samo iz utvrda presvetlog opsjenara i s naših otoka, već iz cijelog svijeta, pa bi čudesne promjene bile samo nastavak dugogodišnje tradicije, od čije provedbe kao što znamo, ni pokojni glasači nisu ostali pošteđeni.
Vidim da je tema
Vidim da je tema komunikacija, pa da se malo uključim.
Ovo će biti offtopic (možda), ali mislim da paše.
Naime, jednom davno sam na Motovunskom filmskom festivalu pogledao dokumentarac "Fog of war" - 11 lekcija iz života Roberta S. McNamare ( http://video.google.com/videoplay?docid=-8653788864462752804 ).
Ono što me kod tog filma iznenadilo su savjeti za političare, ponajviše oko komunikacije.
Išao je nekako ovako:
"Kad te pitaju (novinari), ti nemoj odgovoriti na pitanje, nego na ono što bi ti htio da te pitaju." (spada pod lekciju #10 za one koji su pogledali ili će pogledati) I to je jako lijepo.
Čovjek se zapita kako je to moguće? Novinari su obrazovani ljudi, inteligentni, morali bi prozret ovako jeftinu taktiku.
Ali to se ne događa.
Živi primjer je R.Maček, ali i Sanader i, na žalost, emisija na radiju 101 - Parlament Show.
Nekad je ta emisija davala odgovore, sada uglavnom daje pol minute baljezganja nekog PR-ovca, koji, uglavnom, kaže da slušatelj laže i da to sigurno nije tako bilo i da se samo osobno javi i sve će biti super. Ili pitanje "zašto postoji pravilo xy po kojem ja za Z moram platiti kaznu" povlači odgovor "slušatelj/ica se, kada je napravio/la Z ogriješio/la o pravilo xy, te mora platiti kaznu".
A novinar se ne sjeti ponoviti pitanje, daviti dok ne dobije odgovor da ne bi ispao glup. U ovoj našoj državi gore je ispast glup nego iz vlaka.
Zato smo ostali bez informacija o Sanaderovim satovima, o večeri u Veroni, uglavnom, o svim aferama koje su se direktno ticale premijera i njegove klike, lokalnih moćnika i tajkuna.
Da se razumijemo, ni oporba nije imuna na takvo općenje po javnosti, tako da sada ne postoje političari u saboru, a i šire, koji će iskreno i direktno odgovoriti na svako pitanje.
Recimo da li bi mi Milanović mogao reći čemu tolika inercija i neaktivnost oko kritiziranja vladajućih? Jel to on i Kanader imaju neki dogovor o nenapadanju dok smo u krizi (a u krizi smo od 1991.)?
Da li bi mi drlesar htio reći zašto je izašao iz HNSa? Ili možda VŠO koji joj je bio da se kod gašenja radija 101 ponašala kao prava mala Franjina (ili Ivićeva) pionirka?
Umijeće komunikacije su naši političari savladali s iznimnim uspjehom. Mi ostali nismo. I nekako se i ne trudimo, jer ljudi se ravnaju prema zakonu minimuma energije.
Trebalo bi kopat, tražit, ne odustajat. A to ipak zahtijeva volju i energiju. I hrabrost da se ispadne glup.
Fnord
P.S. I ne kaže se nenadmašivi, nego nenadmašni.
(a u krizi smo od 1991.) Sve
(a u krizi smo od 1991.)
Sve pet jedino ti se pokrala jedna sitna greška, zamijenio si posljednje dvije znamenke jerbo nije kriza počela 1991. nego 1919. (to je prva godina nakon 1918.).
leddevet
Nisam gledao film koji
Nisam gledao film koji spominješ pa ne znam postoji li tamo i "lekcija xy" koja glasi: "iskoristi prigode koje ti se pružaju za ruganje novinarima/javnosti".
Naime, nakon svega što se događalo u vezi s odugovlačenjem pri donošenju antirecesijskih mjera, ovu Sanaderovu rečenicu koju je rekao prilikom predstavljanja istih ne mogu shvatiti drugačije nego kao "sprdanje" s narodom:
Nije vrijeme za oklijevanje, već za odlučno djelovanje
Fnord, sve si dobro opisao:
Fnord,
sve si dobro opisao: nismo dovoljno uporni u postavljanju pitanja i dovoljno agilni u dekonstruiranju odgovora. Uglavnom takvo stanje rezultira općom apatijom i rezignacijom. Zašto nam je komuniciranje na tako niskoj razini? Ima, vjerojatno, nešto i u našoj kulturi, a i u zanemarivanju njegovanja i poticanja komunikacije (zanimljivo bi bilo vidjeti koliko je među nama funkcionalno nepismenih tj. onih koji ne znaju pročitati uputstva ili poslati službeni dopis). Jedan svježi primjer: javlja kolega sa studijskog boravka na jednom američkom sveučilištu da nakon održanog predavanja nije mogao doći do daha od količine pitanja koja su mu studenti i studentice postavljali. Iz svog iskustva i kao studentice i kao predavačice mogu reći da je u nas situacija dijametralno suprotna. Ako se i postavi neko pitanje, nakon odgovora se nikada ne ulazi u daljnje rasprave (ni s jedne strane).
nemesis
ps
Može i nenadmašivi! :-)
P.S. I ne kaže se
P.S. I ne kaže se nenadmašivi, nego nenadmašni.
naravno, ali ne bi mi onda pasalo u cenzurirani naziv koji je u skladu sa sanaderovom upotrebom narodnih mudrosti. ako imas bolje rjesenje, otvoren sam za prijedloge.
Može i nenadmašivi i
Može i nenadmašivi i nenadmašni. Nenadmašni bi značilo "takav da ga se ne može nadmašiti", a nenadmašivi bi značilo "takav da ga se ne može nadmašivati". Razlika je samo u trajanju glagola.
Moram priznati da se ponekad
Moram priznati da se ponekad ni sam ne mogu načuditi „sposobnostima“predsjednika hrvatske Vlade Ive Sanadera i njegovom ideološkog preobraženstva kojeg je apsorbirao na svom putu od Tuđmanovog poslušnika do predsjednika pokreta za legalizaciju otetog i opljačkanog obiteljskog srebra, naravno u vlasništvu svih onih Tuđmanovih mangupa u vlastitim redovima koji se sada nalaze pod zaštitom, vodstvom i u službi kolekcionara skupocjenih satova.
Ivo Sanader ne samo da je zakočio i onemogućio uspostavu pravne države i demokracije u kojoj će svi njeni građani i građanke imati jednaka prava i jednake šanse na život i rad, već se je kao i ostatak HDZ-ovih jurišnika i Tuđmanovih mangupa meteorskom brzinom svrstao u sam vrh bogatih sumnjivaca, kojima bi Državno odvjetništvo trebalo malo bolje zaviriti u tajne njegove uspješnosti.
Praksa pokazuje da sve češće izostaje ono Sanaderovo uljepšavanje uloge pokojnog Franje Tuđmana i jastrebova koje je prvi hrvatski predsjednik okupio oko sebe, a nakon kiksa u Vukovaru Ivo Sanader izbjegava i povjesničarsko tumačenje prethodnih osamnaest godina, što mu zbog primitivizma njegove komunikacijske vještine premijera Sanadera, ne samo da ne ide na ruke, već mu se zbog vlastitih „povijesnih zabluda“ obija o glavu, a to nije samo njegova uloga u organiziranju „događanja naroda“ na Žnjanu.
Ivo Sanader i politička elita si i danas nakon što su na jedvite jade priznali da su doveli državu u recesiju, mažu med oko usta i stavljaju lovorike na putrom namazane glave, i kao što to sukob sa Slovenijom dokazuje gledaju svoje, a ne narodne interese, te pužu i savijaju repove pred europskom unijom i njihovim američkim žandarom.
Sanaderovo okolišanje i izbjegavanje odgovora nije samo pitanje primitivizma njegove komunikacijske vještine i njegove neinteligencije, već pitanje nesnalažljivosti i nedostatka argumenata kojima bi opravdao svoju osobnu nesposobnost i nesposobnost poslušnika kojima je na čelu, a u državi u kojoj su predstavnici medija na platnom spisku oligarhije na vlasti, netreba se čuditi da Ivo Sanader odgovara „ Čuli ste sve što sam rekao malo prije. “
Upravo je zato u Hrvatskoj „Lako je tuđim k***em gloginje tući“ i pravo zato u Hrvatskoj „psi laju a karavane prolaze“.
Još jednom ću reći: ja
Još jednom ću reći: ja sam pravi dasa,
rečenicu kad sastavim, nema vam spasa!
Mehun i Biškupić, pri tom mi pomažu?,
sam sam svoj majstor, oni gadno lažu!
Zašto se od tog, neka fama stvara???,
bunika mi ne treba... i bez nje imam dara!
Od novinara dosadnih, pogled mi se smrkne,
grubo se izderem,i žamor u trenu... crkne!