pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nikako da uhvatim vremena i da se osvrnem, na jednu nebulozu koju je u izbornoj noći plasirao Ivo Sanader, a neki novinari i mediji spremno i bez imalo dublje analize preuzeli. A riječ je o nečemu vrlo ozbiljnom. O čemu je riječ? Te je noći, naime, obraćajući se javnosti nakon proglašenja još djelomičnih i neslužbenih rezultata izbora, dr.Ivo neuobičajeno puno vremena u svome obraćanju posvetio anketama i to ne samo onima izlaznima, već anketama u Hrvatskoj uopće. Prilično paušalno, bez ozbiljnijih uvida, i sa još manje znanja o načinu na koji se provode ankete, u pitanje je generalno doveden jedan od značajnih oblika korekture javnoga djelovanja, u ovome slučaju, politike i političara. Poruka javnosti bila je jasna: ubuduće ne vjerujte anketama, jer su (ne nepouzdane – o čemu bi se valjalao ozbiljno porazgovarati) namještene, a istraživači javnog mnijenja najobičnije prodane hulje.
Zašto je poruka opasna i netočna. Iz više razloga.
1. jer su npr. izlazne ankete doista bile netočne, ali su čak tri pokazivale iste rezultate, a teško je povjerovati da je baš sve tri kupio i platio SDP, kako se sugeriralo u Sanaderovu obraćanju;
2. najvažnije je pitanje motiva da netko, u ovom slučaju, SDP naruči istraživanje sebi u prilog, čiji rezultati ni na koga ne mogu utjecati, jer se pojavljuju dva sata prije objave stvarnih rezultata. Samo bi totalni blento htio da ga se dva sata vara i uljuljkuje u laži. Dakle SDP i nitko tko navija za SDP, ne bi imao baš nikakav motiv za falsificiranje rezultata;
3. motiv za tu vrstu laži ne može imati niti HDZ i njegovi simpatizeri, osim ako bismo povjerovali da su perverzni i hjeli su si povećati zadovoljstvo za konačni dobar rezultat za sebe;
4. još bi manji motiv mogli imati vlasnici agencija, provoditelji anketa i suradnici, jer je i njima jasno da ih loš rezultat isključuje iz mogućeg drugog posla I ruši im vjerodostojnost.
Zaključak: nitko baš nitko nije imao motiva za promašaje izlaznih anketa, a oni su se ipak dogodili. To može samo značiti da su one proizvod, ne nečije želje, unaprijed određene volje, već nekog trećeg faktora ili su naprosto korektno i valjano odrađen posao koji je završio negativnim ili slabim rezultatom. Razlozi za neuspjeh tih anketa leže, s jedne strane u pretjeranim očekivanjima u njihovu preciznost i neuvažavanje mogućnosti grešaka, koje su uobičajene u takvom tipu anketa, a sa druge zbog vjerojatno nekorektno odrađenog posla (u stručnom smislu) jer nije objašnjeno da su ankete ankete, a da su izbori izbori. A oni se uvelike, kao što smo vidjeli razlikuju i po tome što u njima ne sudjeluje istovjetna populacija, naime ne sudjeluju svi koji su glasovali u pravoj kutiji i u anketnoj kutiji, na određenom izbornom mjestu, već samo oni koji na to pristanu. A tko ne pristaje? Slabije obrazovani, konzervativniji, stariji i glasači iz manjih mjesta. Dakle, biračko tijelo HDZ-a. Eto, to su istraživači trebali znati, na to su trebali upozoriti, pa čak i ukalkulirati u izborne rezultate. Riječ je o sistemskoj greški, što potvrđuju istovjetni rezultati svih izlaznih anketa.
Mislim da je jasno da greške nisu plod nikakvih urota protiv HDZ-a, i da Sanaderovo obrušavanje na agencije koje su ih proveli nije niti korektno niti opravdano. Još je manje dopustivo, taj tip anketa poistovjetiti sa anketiranjima sasvim drugačijega tipa i zaključivanjem “pars pro toto” dovesti u pitanje vjerodostojnost anketnog ispitivanja javnoga mnijenja uopće. Umjesto da se ono (anketiranje) podupre kako bi bilo što kvalitetnije i što vjerodostojnije u prikazu raspoloženja građana o nekom pitanju, ono se generalno dovodi u pitanje, što je samo novi prilog muljanju, netransparentnosti i samovolji. Ne branim dakako kojekakve anketice koje se provode, tv upitnike i slične prigodne upade u prostor struke. Naprotiv, zagovaram da se tim poslom mogu baviti samo licencirane agencije, a sve ostalo da se proglasi nadr-poslom i kvazianketiranjem. O tome kako se izrađuju korektne ankete, mi sociolozi i psiholozi učimo na fakultetu godinama i to ne može biti posao za laike i nestručnjake, a još se manje smije temeljem nečijih kvaziuradaka dovoditi u pitanje jedna ozbiljna metoda stručnog i znanstvenog opserviranja. Zato bi Sanader morao biti određeniji u svojim prozivkama.