Nekoliko samoubojstava maloljetnika koja su se dogodila u posljednje vrijeme poslužilo je Don Živku Kustiću, ovaj puta u ulozi kolumnista Jutarnjeg lista, da pokrene zanimljivu inicijativu. On zamjećuje kako se u medijima na temu povećanog broja samoubojstava mladih javljaju psiholozi, psihijatri i pedagozi a da nigdje nema predstavnika Crkve koji bi govorili o tome kako vjeronauk utječe na tu pojavu.
Kustić logično pita kako je moguće da se netko tko pohađa vjeronauk i tko bi u najmanju ruku trebao znati da je oduzimanje života grijeh ipak odlučuje na to posežući za vlastitim.
Bilo bi dobro da javnost sazna što se o tome na vjeronaucima govori, da li mladi s vjeroučiteljima barem sada to ozbiljno promišljaju.
Na prvi se pogled njegova inicijativa može tumačiti kao izraz zabrinutosti zbog sve veće ugroženosti života mladih i želje da Crkva kroz vjeronauk u školama više pridonese da toga ne bude. On čak postavlja vrlo logično pitanje:
Čemu bi nam inače vjeronauk služio ako mladi ne bi naučili što kao vjernici moraju znati o životu i o smrti?
Slično pitanje je često postavljano i tijekom rasprava o tome treba li uopće vjeronauk u školama.
Međutim, Kustić kroz temu o samoubojstvima naglo otvara i drugu…onu o spolnosti.
I o spolnosti! Jer i o tome se i u školama mnogo govori i priprema kao da i vjeronauk ne obrađuje 6. zapovijed. Promiče li to izvjestiteljima ili to netko ne želi spominjati - ili nije spomena vrijedno?
(uočite uskličnik)
Spominjanje spolnosti ozbiljno dovodi u pitanje gore navedeni motiv inicijative.
Pitanje spolnog odgoja jest važno i potpuno razumijem želju Crkve da mediji govore o njenom nauku o tom važnom segmentu ljudskog života. Međutim, Živko Kustić je zasigurno mogao pronaći puno drugih načina da stav Crkve o spolnosti dospije u medije. Ostaje nejasno zašto je baš temu samoubojstava mladih iskoristio za to.
Ne radi li se tu ipak o zloporabi ljudske tragedije?
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Iako je naslov teme
Iako je naslov teme postavljen zbog drugih pretpostavki, prilicno dobro ilustrira nesto o cemu nije bilo rijeci. Naime, na izbornoj iz psihologije nam je profesorica iznjela podatak da su 70% adolescentskih samoubojstava pocinili pripadnici spolnih manjina. Dakle mladi koji imaju drugacija spolna opredjeljenja od vecine drustva. Izvor na zalost ne znam, ali znam da smo razvili zustru diskusiju nakon toga.
Ako Zivko implicira da bi vecim utjecajem vjeronauka bio smanjen broj samoubojstava, tada je u kontradikciji sa znanoscu. Naime, Crkva smatra homoseksualnost bolescu i neprihvatljivom pojavom. Mlada/i 14 godisnjakinja/ak kojem se natura takav stav da nije normalan, da je bolestan i izopacen, u turbulentnom razdoblju kada je ionako svima tesko, najcesce ne vidi perspektivu. Pa zavrsi samoubojstvom.
Mlada/i 14 godisnjakinja/ak
Mlada/i 14 godisnjakinja/ak kojem se natura takav stav da nije normalan, da je bolestan i izopacen, u turbulentnom razdoblju kada je ionako svima tesko, najcesce ne vidi perspektivu. Pa zavrsi samoubojstvom.
Materija je veoma kompleksna. Znanost o suicidima se zove suicidologija, a posebno važan dio su adolescenti koji u tom razdoblju često imaju krizu identiteta kada trebaju zauzeti svoje mjesto u svijetu odraslih. Mnogo je čimbenika koji utječu na odluku o suicidu, a najčešće je riječ o nepovoljnoj obiteljskoj situaciji.
Koga zanima više, evo dva zanimljiva linka koji jednostavno progovaraju o srži materije:
http://www.udruga-mi.hr/images/dload/prevencija_skola.pdf
http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva04_05/MajerMaja.htm
Iako nisam pisao s tog
Iako nisam pisao s tog aspekta, drago mi je što ukazuješ na moguću vezu samoubojstava i spolnosti. Posve je logično da se osjećaj različitosti, pogotovo ako se ista tumači kao bolest ili izopačenost, može pretvoriti u osjećaj krivnje ili gore, mržnje prema samome sebi koja je tek korak do autodestrukcije.
Nisam shvatio da bi Kustić spolnost spominjao u tom kontekstu, posebice zato jer vjeronaučno učenje o spolnosti teško da može utjecati na smanjenje broja samoubojstava, čak suprotno.
Mislim da je on samo iskoristio priliku da promovira taj dio Crkvenog vjeronauka. Meni je zasmetalo što je to učinio kroz osjetljivu temu samoubojstava mladih.
Budući je spomenuo da mladi samoubojice očito nisu prihvatile vjeronaučne stavove o vrijednosti života, možda je htio implicirati da i neprihvaćanje vjeronaučnih stavova može izazvati takvo ili slično zlo. Ne znam ali ne vidim drugog razloga .
Sve u svemu, kolumna bi bila daleko efektnija da se ograničio na promišljanje o tome zbog čega oni koji godinama slušaju i dobivaju većinom dobre ocjene iz vjeronauka u tako slaboj mjeri usvajaju vrijednosti koje on promovira, točnije ljudski život kao drugu najveću (prva je valjda Bog).
Čemu bi nam inače
Čemu bi nam inače vjeronauk služio ako mladi ne bi naučili što kao vjernici moraju znati o životu i o smrti?
Između ostalog, mladi nauče da poslije smrti duša nastavlja život. Nekima se možda, u trenucima očaja, čini da im u zagrobnom životu ne može biti gore.
Don Živko Kustić u istom
Don Živko Kustić u istom članku piše:
Nije moguće da nakon više godina vjeronauka u školama mladi ne bi čuli i usvojili da je samoubojstvo ne samo grijeh, nego baš otpad od vjerovanja.
Ja bi na to odgovorio:
Nije moguće da nakon više godina vjeronauka u školama Crkva nije shvatila da taj i takav vjeronauk nema nikakvog smisla, nego baš otpad od vjeronauka.
Već mi je dosadilo ponavljati koliko je crkva izvan života s ovakvim stavovima koji nikad ne usvajaju mogućnost da oni griješe. "Grijeh struktura" se ne odnosi samo na profane strukture, i crkva je struktura te je maloumno tvrditi da je imuna na pogreške.
Ovakav školski vjeronauk je nametnut od Crkve i mlada Hrvatska je na to pristala skupljajući bodove kod Crkve koja je uslugu platila svojom glasačkom mašinom zna se za koga. Kolateralne žrtve su nevažne!
Pravi vjeronauk koji bi se obavljao u crkvama i bio potpuno odvojen od škole bi sigurno mogao stvoriti neke zajednice mladih koji bi mnoge svoje aktivnosti mogli obavljati u prostorima crkve i time ne biti toliko sami, a biti sam je gotovo uvijek zajednički nazivnik kod samoubojstava mladih i u tom pogledu se slažem s don Živkom Kustićem.
leddevet
Upravo citat koji si naveo
Upravo citat koji si naveo govori da Kustiću nije bila namjera propitivati da li i koliko utjecaja ima vjeronauk na samoubojstva mladih, odnosno da li slušanje vjeronauka pozitivno ili negativno utječe na broj samoubojstava. Takvo bi istraživanje bilo vrlo korisno jer bi pokazalo ima li od vjeronauka "praktične koristi" na ovome planu.
Umjesto da razrađuje tu temu, Kustić dalje piše o potrebi da vjeronauk bude više zastupljen u medijima (ne samo u školama) sa sasvim drugim sadržajem (spolnost).
Mislim da time pokušava uvaliti "kukavičje jaje".
On problem samoubojstava koristi samo kao medijski zanimljivu prigodu kako bi "prodao" zahtjev da se piše o vjeronaučnom viđenju spolnosti.
Ne zaboravimo da je aktualna bitka za prevlast između dvaju koncepata spolnog odgoja. Kustić se na krilima medijske atraktivnosti teme o smoubojstvima zapravo zalaže da program spolnog odgoja udruge "Grozd" dobije bolji medijski tretman.
Takav postupak iskusnog kolumnista smatram prizemnim i jeftinim trikom ne bi li Crkva ostvarila probitak na tragediji koju proživljavaju obitelji mladih samoubojica.
Dakle, ovaj puta ja ne pišem o Crkvi i njenim stavovima već postupku kolumnista Živka Kustića koji smatram nemoralnim.
Nemam argumentaciju ali
Nemam argumentaciju ali čini mi se da je bilo manje suicida mađu mladima dok je bilo manje vjeronauka. Nedajbože da mi netko pripiše da suicide povezujem s vjeronaukom.
Uzroci su sasvim na drugoj strani u licemjerju u kojem živimo. Sredstva informiranja u to se licemjerje odlično uklapaju. Sramota je što mogu pisati radi tiraže.
Nemam argumentaciju ali
Nemam argumentaciju ali čini mi se da je bilo manje suicida mađu mladima dok je bilo manje vjeronauka
U zabludi si, za vrijeme jugoslavije u vrjeme moje mladosti je suicida isto bilo i to ne malo, no takve stvari su se skrivale ko i sve druge negativne pojave za ondašnje društvo.
Isto tak je bilo pedofila ( izvan Crkve isto ) i to se je znalo među ljudima, no nije izlazilo u javnost.
Dolazili su Talijani u Zagreb i plačali dobre novce za dovađanje djece u hotele.
bilo manje suicida među
bilo manje suicida među mladima dok je bilo manje vjeronauka
Pretpostavljam da se to odnosi na tvrdi konzervativni vjeronauk kakav u pravilu propagira crkva, pun tabua i smrtnih grijehova.
Koliko je mladih djevojaka učinilo samoubojstvo nakon što su otkrile da su trudne i za koji dio tih samoubojstava je "zaslužna" crkva i njen perverzni odnos prema seksu. Možda je to svetogrđe, ali pitao bi bilo kojeg svećenika, od onog lokalnog župnika pa sve do biskupa i pape, dali su se njihovi roditelji seksali kako bi se oni mogli roditi.
leddevet
Ne radi li se tu ipak o
Ne radi li se tu ipak o zloporabi ljudske tragedije?
Ne radi se tu o nikakvom zloupotrebljavanja ljudske tragedije.
Od kad pamtim su uvjek digli oni na sebe ruku koji nisu nigdje naišli na otvoreno uho.
Svi mladi imaju problema, neki manje a drugi više i to sve zavisi o njihovoj sensibilnosti.
Kad se osječaju napušteni od roditelja i društva onda se takve stvari događaju.
Neki od tih mladih ljudi odlaziju od kuče i posvetiju se ulici drogi ili alkoholu, drugim rječima postaneju beskučnici.
Ima i takvih koje privučeju koje kakve sekte i te iste u njima imaju naj bolje članove.
Sve viđeno na zapadu i pojavljiva se kod društva kojemu su novci i bogatstvo na prvom mjestu
Ja se slažem s tvojom
Ja se slažem s tvojom opservacijom samoubojstava kao takvih ali se moj dnevnik ne bavi time.
Svoj komentar si poćeo tvrdnjom da se ne radi o zloporabi ljudske tragedije a niti jednom riječju nisi argumentirao svoj stav.
Ja se bavim korištenjem tragedije koju imaju obitelji onih mladih koji su počinili samoubojstvo za pokretanje inicijative kojom bi mediji trebali početi pisati (i) o stavovima Crkve na planu spolnosti.
Ne vidim vezu između spolnosti i tragedija koje se učestalo događaju pa sam htio malo o tome.
Pitanje spolnog odgoja jest
Pitanje spolnog odgoja jest važno i potpuno razumijem želju Crkve da mediji govore o njenom nauku o tom važnom segmentu ljudskog života. Međutim, Živko Kustić je zasigurno mogao pronaći puno drugih načina da stav Crkve o spolnosti dospije u medije
U tom tvojem pisanju si sve rekel i to komentirat je za mene gubljenje vremena.
Da je Živko Kostić mogel i drukčije to opisat i pustit u medije ja ne osporavam, no stvar je gledanja na cjelu stvar toga svega.
Ti imaš svoje mišljenje i Crkva svoje i ti si taj koji postavlja pitanje o zlo uporabi te tragedije.
Ja osobno mislim da to nije tak.
"Samoubojstva i vjeronauk"
"Samoubojstva i vjeronauk" glasi naslov Kustićeve kolumne o kojoj pišem.
Pohvalno je što Kustić traži da mediji pišu o vjeronaučnim stavovima glede vrijednosti ljudskog života ne bi li se makar jedna mlada osoba odvratila od nakane da si oduzme život.
Na moju kritiku (citat) što se promocija vjeronaučnih stavova o spolnosti trpa u temu o samoubojstvima ti pišeš:
U tom tvojem pisanju si sve rekel i to komentirat je za mene gubljenje vremena.
Iščitavam da se slažeš s mojim stavom iako to može značiti da moj napis ne zaslužuje komentar (?!?). Čak si i sam napisao da je Kustić mogao drukčije napisati.
No na kraju ipak iznosiš svoj stav da se ne radi o zloporabi ljudske tragedije (samoubojstava) u svrhu promocije nečega što s tim nema veze, barem je ja ne nalazim.
Poštujem pravo svakog da u raspravi o temi sudjeluje samo stavom "Ja ne mislim tako" ali stranice Pollitika.com su dosegle daleko viši standard pa sudionici svoj stav bar minimalno argumentiraju.
Dok se u slučaju slaganja sa stavovima navedenim u pojedinom dnevniku podrazumijeva prihvaćanje autorove argumentacije kao točne, u slučaju neslaganja je poželjno ponuditi argumente koji ukazuju na suprotno ili drugo.
Istome sam se nadao i u ovom slučaju. Rasprava bi bila sadržajnija.
ono što bi pomoglo više od
ono što bi pomoglo više od toga bilo bi zabraniti izvještavanje o tome. ubije se - ubije. neka zna njegovo/njeno selo/kvart/whatever (nema sličnosti s whateverom s pollitike).
još od patnji mladog werthera postala je općepoznata činjenica da samoubojstvo često ima efekt triggera. tako smo nedavno imali slučaj s blogovima. netko se ubije, klinci mu posvete blog, klinci vide kako je cool imati blog i ubiju se kako bi dobili svoj. morbidna žrtva za komadić cyber-spacea zar ne?
isto tako, ubojstva u našem susjedstvu itekako imaju utjecaj na klince koji će o njima pročitati. kada pročitamo članak o nečijem samoubojstvu, vidimo da su razlozi nesretna ljubav, jedninica iz fizike ili latinskog možda, neshvaćenost. i svatko se prepozna! čekaj, pa ni mene bojan iz 8.a ne ferma, hej pa ni mene starci ne kuže a moja najbolja frendica ima drugu najbolju frendicu, hej pa i moje su se ocjene pokvarile... i odjednom to postane posve racionalna opcija.
informacija o samoubojstvu nekog klinca treba zanimati jedino njegove roditelje, bližnje i psihologe koji bi trebali raditi s djecom.
tvoj dnevnik se bavi stavom crkve.
iskreno, da li stvarno netko misli da se netko neće ubiti zato što je to grijeh? lol.
Griotta, ministarstvo
Griotta, ministarstvo branitelja je davno na svojim stranicama objavilo Priručnik sa smjernicama za medijsko izvještavanje o suicidima. Priručnik ide upravo u smjeru koji navodiš, uglavnom se slažem sa svime napisanim i toplo preporučam štivo jer se može primijeniti i na ove slučajeve. Samo mi se čini da u konkretnom slučaju navedeno ministarstvo Priručnikom nije pokušalo rješavati nego skrivati probleme u svom radu, a djelić problema ovih dana je dijagnosticirao i USKOK. Jedni su se borili sa sustavom da riješe svoje probleme (i izgubili), dok su ih drugi rješavali kuvertama na uštrb ovih prvih.
problem s našim
problem s našim novinarstvom i sa "priručnicima sa smjernicama" je u tome što ono sadržano u njima nije obvezno nego je preporuka onima koje je briga, a novinare nije briga.
tvoj dnevnik se bavi stavom
tvoj dnevnik se bavi stavom crkve.
Namjera mi je bila pozabaviti se postupkom Živka Kustića koji u svojoj kolumni pod naslovom "Samoubojstva i vjeronauk" gura zahtjev da mediji pišu o vjeronaučnom viđenju spolnosti.
To smatram nemoralnim činom jer je samoubojstvo, pogotovo maloljetne osobe, tragedija za obitelj i poznanike te osobe i ne bi ju trebalo koristiti za promidžbu bilo čega a najmanje Crkvenog pogleda na spolnost.
Moje bavljenje Crkvenim stavovima je ovaj puta samo u mjeri kojom se postupak Živka Kustića može smatrati stavom službene Crkve.
Inače, potpuno se slažem s tvojim stavom da o suicidima ne treba pisati na način kako se to čini i da prevelika medijska pozornost može predstavljati mamac za one željne toga što dobar dio mladih zasigurno jest.