
. Budući da mi B2 i "obaladaleka" često prigovaraju da nasjedam bezveznim novinskim izvješćima i bezveznim novinarčićima koji sve nešto bezvezno pišu, često me gricka savjest kako mogu biti tako naivan. Uostalom, vrućine su, pa i kad uzmem novine nekako se brzo zamorim. Zato sam zadnje vrujeme prešao na informiranje s televizije - najjednostavnije i najljepše se izvaliti na kauč i bez nekih velikih napora gledati i slušati.
Ali vrag ne da mira. Najgore je, kad neke stvari slušam preko uha - onda te šture osnovne intonacije, koje vidim i čujem, sklapaju mi se u posve nove, pa i neočekivane kombinacije. Ista stvar mi se često događala i s novinama – najgore mi dođe kad čitam samo naslove i podnaslove, koji u meni proizvode posve nove doživljaje. Takav filtrirajući odnos prema medijskim porukama, koje se prema meni (nama) namjerno i smišljeno odapinju, nazivam “kreativnim čitanjem” - jer se odmah sjetim Ante Markovića i njegovih "titoovskih" poruka s pozornice nekadašnje Savezne skupštine u vrijeme posljednjih dana pokojne Jugoslavije, kad nam je “titoovski” dobroćudno preporučivao: “Pa zakone treba čitati kreativno - a ne doslovno!!"
Doista, kreativno čitanje medijskih “poruka” je dobra metoda upotrebljavana i na mnogim drugim područjima, osim politike – redovita je čak reporučljiva je pojva i u znanstvenom radu. Mada mi se čini da su je neki znali i zloupotrebljavati. Recimo Džapić je malo bio pretjerao kad je nekreativno i mehanički prepisivao. A tek onaj “mulac” Nostradamus, iz čijih katrenskih stihova čovjek praktički možeš iščitati sve što mu treba ili mu odgovara – tu naime konačni rezultat uvijek ovisi o sposobnosti “kreativnog zamišljanja” .
Tako jučer čujem na HTV-u nešto naročito (a potom da se provjerim jesam li dobro čuo, projedrim cyberspaceom): U tekstu pod naslovom “Kritike rumunjskom parlamentu” od 19.08.08. otprilike stoji:
Hm, nekako su mi poznate te rumunske stvar, deja vue!
Adrian Năstase rođen 1950 godine, tipični je proizvod komunističke nomenklature (po Čaušeskuu),a onda, ostavši u gornjem sloju novog rumunjskog društva javno prepoznat kao književnik, pravnik, sociolog, predsjednik više stručnih domaćih i stranih organizacija, a kao novo-rumunjski socijaldemokratski političar bio je naprije Ministar vanjskih poslova (1990-1992), pa Predsjednik vlade (2000 - 2004), i konačno Predsjednik parlamenta (2004 – 2006). No najviše je zapamćen kao krvoločni lovac, i to po događajima od 22 i 23 sječnja 2005 godine kada je (unatoč "časnoj riječi" predsjednika Parlamenta da se odrekao strasti prema ubijanju) učestvovao u od državne nomenklature organiziranog novogodišnjem dvodnevnom lovačkom masakra u kojem je ukpno ubijeno 185 veprove, od čega je Adrian sam svojom rukom smaknuo njih 23. Junačina i marka od čovjeka - nema što! Prava nacionalna dragaocjenost!!
No 15 ožujka 2006 je morao odstupiti radi korupcije, istina do sada još pravosudno nedokazane, ali da bi se to pravosudno okončalo (dokazalo ili skinulo s dnevnog reda - i tako osvjetlalo Adrianov obraz) ovih mu je dana trebalo skinuti još trajući imunitet. No hrabri i slobodnomisleći rumunjski parlament je ne samo bio uviđavan prema “nacionalnom heroju” nego se čak s njime i solidarizirao. A ako to treba platiti milijunima eura - pa nema veze, ionako će sve to rumunjski narod platiti i pozlatiti!
Rumunjski Parlament svoju izuzetnu "građansku hrabrost” nije pokazao samo glede Adriana, nego još više glede “mrske i odvratne” Monice Macovei, širom svijeta poznate rumunjske “babetine”, koja je sebi bila umislila da može bezgranično progoniti “nacionalne svete krave”, pa su je ne samo istjerali iz fotelje ministrice, nego i prognali i iz Rumunjske (izgleda da je trenutno savjetnica vlade u Makedoniji, dok joj i tamo ne istekne licenca, budući da njeni stil ne prolazi tako lako nigdje na balkanskim prostorima u kojima demokracija često poprima razne, pa i komične dimenzije).
No prije gore spomenute vijesti, a također na HTV-u, u vijesti i članku pod naslovom “Bugarskoj 600 milijuna manje” (od 23.07.08) stoji:
Dakle, osim Rumunjske nastradala je i Bugarska - iako su već u Europskoj uniji?! Ali nisu na udaru samo te novoprimljene članice. EU je nedavno opalila i po Češkoj (koštalo ih je milijuna eura), Slovačkoj (također milijuna), čak su i Italiji odrezali milijunske iznose za smeće (ma gledaj ti Bože mili – zar za smeće??!!), a poznatog “sveca” talijanske korupcije Silvija Berlusconija su pretvorila u “škovacina” koji je vlastitim rukama meo napuljske ulice. Svašta!!
Pa što to sebi umišljaju ovi iz EU. Za koju vražju mater su onda Rumunji (Adrian Nastase i njegovi “pulenovi”) i Bugari trčali “grlom u jagode” isforsiravši “novovjekom istočnom rimskom carstvu” članstvo svojih zemalja, koje je bilo presudno za osiguranje strateških granica na Crnom moru!! Pa Ruminjska i Bugarska su učinili uslugu “gnjiloj i dekadentnoj” Europskoj Uniji, a ovi im sada to tako nezahvalno i podmuklo vraćaju.
U tom HTV-om članku (“Bugarskoj 600 milijuna manje”od 23.07.08 ) dalje lijepo piše da su ovi događaji čak otvoreno upozorenje i Hrvatskoj:
Rumunjska se zasad provukla bez kazne, no kritizirana je zbog lošeg rješavanja korupcijskog slučaja u koji je upleten bivši premijer. Stavljanjem znaka jednakosti između borbe protiv korupcije i upravljanja novcem iz Unijinih fondova u Rumunjskoj i Bugarskoj, Bruxelles je i Zagrebu poručio da žurno otkloni sumnje u nadzor nad trošenjem novca iz Unije.
Ma nemojte! Pa taj HTV uznemiruje javnost – ta zašto je onda Siniša Grgić uopće tamo pošao za kontrolora - nije valjda da opet smišlja neki novi "zlatni" projekt (npr. “Zlatnu knjigu balkanskih političara”!)
Ljudi moji, stanimo, zaustavimo se i promislimo, još nam je na vrijeme. Već i malom djetetu jasno zašto na našu sreću “naše nacionalne veličine” tako otežu da nas uvedu u svima mrsku i neugodnu Europu. Što će njima (nacionalnim veličinama) i nama (glupoj raji) ta bezvezna Europa, koja će nas sve samo početi gnjaviti, naše “nacionalne super-vrijednosti” (od generala i kvazi-generala do bivših i sadašnjih Premijera i sličnih profila) da bi potom račune isporučivali nama hrvatskom narodu. Još nam je na vrijeme izreći hrvatsko povijesno “NE” tim mrskim i umišljenim “europejcima”. I još nam je na vrijeme da potjeramo u vražju mater sve te naše sve brojnije “mon(ic)e”, koje mrče "sveto" ime i ugled “lijepe balkanske naše”.
A Vesna, draga naša bivša Mon(ic)a! Da je samo na vrijeme uočila da je Kozarčeva 21 ustvari “čardak ni na nebu ni na zemlji” (jer doista nema prizemlja) - bila bi još i sada naša jedina Mon(ic)a. No bila je slijepa kod zdravih očiju (što nije čudo jer je kuća bez prizemlja doista do sada neviđeno svjetsko čudo). Zato sada tu “časnu” i za naše balkanske okvire prevažnu ulogu igra mon(ic)a Ana. A zdušno joj u svemu ispomaže mon(ic)a Đurđa! Nazdravlje!
P.S.
Žao mi je ako sm malo izazvao zbrku, ali sam dobio malo upita glede ovog teksta pa sam ga pažljivije pregledao i ustanovio da je zaista, a ne znam zašto (problem formatiranja), ostao nevidljiv jedan važan dio teksta (onaj o smiješnim odlukama rumunjskog parlamenta). Ni sada ne znam zašto je to tako bilo - preformatirio sam taj dio teksta i sad je tekst cjelovit!
Inače, priznajem, u ovom tekstu sam se malo poigravao unoseći u njega poprilične količine sarkazam, pa je možda i za to ostao donekle nejasan. Jednom virtualnom prijatelju sam rekao da je to tako kad se unosi takva intonacija u kojoj treba mijenjati predznake (pa ono što je rečeno pozitivno treba čitati negativno i obrnuto).
A kad sam već morao ići na Post Scriptum, moram dodati malo objašnjenje u tekstu upotrijebljene igra riječima pa je dobro dati legendu:
- Monica ili Monika dolazi od grčko- latinskih korijena u značenju sama, jedina, usamljena, kaluđerica (kao što je Monah kaluđer pustinja) A prefiks "mono" znači jedan, jedini.
- "Mona" je često talijanko žensko ime (još od Mona Lise) ali u talijanskoj i našoj primorskoj vulgarnoj jezičnoj baštini to je izraz za pizdu (kao karakternu osobinu).
- "monica" bi prema tome trebala biti (obujmom i kvalitetom) manja "mona".
- Monada kod nas uz more i danas znači kolokvijalni izraz za glupost ("pizdariju").
- Mon(ic)a i mon(ic)a upotrijebljavaju se u mom tekstu povezujući na određenoj razini ova dva različita pojma (tj. ime Monica i kolokvijalna upotreba izraza mona) u jednu malu igru riječi. Pritom prvo veliko slovo više naglašava povezanost na Moniku Macovei, a prvo malo slovo više na kolokvijlno značenje .
- Pritom naglašavam da sam isključivo mislio na Monicu Macovei- zlosretnu i karizmatičnu rumunjsku ministricu pravosuđa - i s njome povezivao naše dvije ministrice pravosuđa (a Monica iz Ovalnog ureda mi nije bila ni pala na pamet - pa da i tu ne bi bilo nesporazuma).
- Inače, cijeli moj gornji tekst se vezuje za moja dva davna posta na sličnu temu (Monade i „Sfinga“ na vrhu piramide (Monade 2)
Komentari
Poznat je stav ministrice
Poznat je stav ministrice Lovrin:"hrvatskoj netreba lustracijski zakon", kao Hrvatska je zemlja stabilne etablirane demokracije, iako je već mnogima jasno da bez lustracije nema ni pokušaja borbe protiv korupcije!!!
Treba zaključiti da je
Treba zaključiti da je možda važno zvati se Ernest ali je isto tako važno ne zvati se Monica. Uvijek popušiš. Isto tako treba priznati da je, računajući četu veprova u jednom danu, u Nastasea mirnija junačka desnica na sačmarici i oko lovačko bistrije no u virovitičkog vunbacitelja, čuvenog jubitoa.
Ti imaš nešto protiv naše
Ti imaš nešto protiv naše vesne?
Ajde reci otvoreno, da svi čitamo, a ne nešto uvijat vamo tamo...
# Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.
Cijeli moj tekst se rastapa
Cijeli moj tekst se rastapa u sarkazmu, pa gdje god vidiš pozitivni preznak mijenjaj ga u negativni. I obrnuto!!
Inače Vesna znači duh proljeća, i jedino što joj zamjeram je da proljeće nije uspjela raširiti nad Croatiom. Ali tome su mnogi krivi, tome smo i mi krivi.
dear fredi, pa malo je
dear fredi, pa malo je naivno očekivati da samo jedna osoba (in this case, VŠO) može promijeniti stvari na bolje, right? dalje, koliko se sjećam, VŠO se upravo zbog "čardaka ni na nebu ni na zemlji " (btw.mislim da sam baš tako bila nazvala Sankijevu kućicu u jednom od mojih odgovora Mraku, kojem sve, ama baš sve u svezi Sankija silno baca na živce ) morala povući, i.e. to je bila točka na i (jer nije htjela izdati relevantne papire kojim bi se sve to legaliziralo, nego je fajl stavila pod "pending cases") dakle, ni kod, kao ni kod Rumunja, atmosfera za Monike nije nimalo ohrabrujuća (osim za Monike iz "Ovalnog ureda", bilo Račana, sada evo i dr. Rauchera (Milanovića), doduše, ne zna se jel' Milankica još u igri ili ju je Aca Kolarić, od milja zvana Buldožer, već izgurala s prijestolja, a i Ingrid nam se, u njenim vječnim kostimićima u tisuću boja se nešto počesto češe uz Zokija ....) da se vratimo na Monicu Macovei - svaka čast toj gospođi, no, ne treba ona nama "solit' pamet", i naša prefina gospođa Ana bi puno toga mogla napravit samo kad bi joj dali (zna se tko). U tome je ključ. I, naravno, čišćenje sektora pravosuđato ne ide preko noći. Slučajno znam, jer baš hrpu toga prevodim iz projekta Reforma pravosuđa (krediti Svjetske banke, EBRD, i šire..) i znam koje su prognoze, i.e. koliko godina se računa da treba za ovo i za ono....Naravno, treba i jedna Monica (i.e. VŠO) da sve to koordinira i šire...ali opet velim, badava i sva ta silna lovica i pet Monika s bičem u ruci :)) ako netko sve to koči. Uostalom, vidjeli smo da sirota Monica Macovei nije dugo trajala :)). Dunque, sve je jasno. Sanki je na potezu - i ako njegove špije ovo čitaju - a čitaju - nek' si malo razmisli (uostalom, sad ima taj jebeni čardak, a i općenito nije neko siroče, pa se sad fakat može prisjetiti onoga da je bavljenje politikom častan posao koji se radi za dobrobiti i drugih (a ne samo sebe i svojih mališana od palube).
nego, malo si me pomuvao: pa
nego, malo si me pomuvao: pa što nije Tito rekao da se ne treba držat' zakona ko' pijan plota? Ili je to ipak bio Marković?
a glede Siniše Grgića - misliš da priprema neku novu knjigu? Možda pod naslovom : Sve naše Monike? Samo koje: one iz Ovalnog ureda ili ove iz pravosuđa...Viš' valjalo bi ga nazvat i priupitat, s njim sam lijepo surađivala, pa bih rado dala svoj mali skromni obol (bez obzira za koje Monike se odluči :))
He, Titov naučnik Ante
He,
Titov naučnik Ante Marković je rekao da treba kreativno čitati zakone, slavna Titova inačica prije toga bila je da se ne treba držati zakona ko pijan plota. To su misaono i smisaono različite izjave, mada izgledaju identične.
A Grgićeve Zlatna knjiga je bila isti stil antologije tuđih tekstova kao i učiteljeva "U tom strašnom času". To je i njihov filozofsko-teorijski domet iz kojih okvira ni druga njihova djela neće izići. Ima mala razlika, u Sanaderovu antologiju su tekstove birali autori antologije i tako autorizirali djelo. U Grgićevu knjigu su ulazili oni koji su pisali sami o sebi pisali i to platili autoru "zlatne antologije" da bi o sebi mogli čitati ili pokazivati sebi i svojima što je i bio stvarni domet te knjige (osim što je bio uspješan financijski uspjeh). Moram priznati da sam i sam bio ušao u prvom izdanje jer mi moja tadašnja tajnica nije objasnila da to se to plaća.
Moram priznati da se nisam uopće sjedio Monice pušaćice iz Ovalnog ureda, i sad mi je žao jer bih je uklopio - dobro bi došla.
No jedna druga više domaća simbolika je prevladavala u prezentnoj igri riječi, a kako mi se nije dalo prostačenje integrirati u sam tekst, o igri riječi (ostoj kao i u mom davnom tekstu Monade - kad stigneš pronađi je i pročitaj), ovdje bih onako od "šponde", iskoristio priliku da dadem malu legendu pojmova:
- Monica ili Monika dolazi od grčko- latinskih korjena sama, jedina, usamljena, kaluđerica, - kao što je Monah kaluđer pustinjak (prefiks mono znači jedan, jedini)
- Mona je često talijanko žensko ime (još od Mona Lise) a u talijanskoj jezičnoj i našoj primorskoj vulgarnoj baštini to je izraz za pizdu (kao karakternu osobinu).
- Monica bi tako mogla biti (obujmom i kvalitetom) manja mona.
- Mon(ic)a u tekstu povezije ova dva gornja različita pojma u jednu igru riječi.
- Monada kod nas uz more i danas znači glupost, kolokvijalni izraz za "pizdariju".
Ad zakoni, poslovanja i
Ad zakoni, poslovanja i politika.
Poslovni pregledi (vezani uz politiku ili ne tako) nisu moj fah ali sam po karakteru posla non stop "žrtva" veoma recentnih i minucioznih analiza u živo, onih stvarnijih.
U zlatnoj eri (samo)upravljanja u drugoj polovici sedamdesetih je punom parom radila samoupravna praksa, koja je rješavala te razne kontradikcije. Ništa nije bilo važno osim da se sve samoupravne snage potpišu, a kako su se rado potpisivale nije bilo problema, npr. ni 4. puta povisivati cijenu i plaćanje na velikim stvarima nakon što je jenom dovršeno.
Osamdesetih su već trebale veće vještine istog i iste škole su se razvijale u frakacije i nijanse, pri čemu su i njamnje nijanse bile jako važne. Npr. sjećam se recentnih analiza po kojima je ispadalo da su istaknuti ekonomist Vladimir Veselica i nešto mlađi pravnik Barbić top, za ključnu nijansu veće marke i od henesijevaca s kojima surađuju, a od okorjelih tehnomenadžera kova Ante Marković i još više. Nijansa koja se je recentno utvrdila je bila u uvjerljivosti, istaknuti henessijevac je stalno spreman gledati sugovornike dugo u oči i ako je s njegove strane sve u velikim problemima i laže i ne zna pa i rješiti, ali ovi top, posebno Veselica. su imali onu nijansu više, gdje sve to poslovno uopće nije važno, i da se radi o ogromnim količinama novaca, te tečno i milozvučno voditi dijalog i karizmatski uticati na stvar.
Stvar se je nastavila razvijati i razvija se, ali po recentnim poznavateljima tako da i blago retardira u odnosu na te tip top vrhunce, a i kako bi nadmašivao škole koje se već odavno prešle s onu stranu (to bi bila kategorija iznad božanstva i svemira).
Velike nezgode su ostavljene za nastavak. I uz najbolju udruženost politike, biznisa, pravosuđa, medija i svega, uz najkreativnije čitanje i primjene zakona, uz najveće forme i postmodernističkaa čuda ... sve je to druga liga u odnosu na te dosegnute i veoma afirmirane škole i prakse. Vjerojatno zato to sve kod nas opet, kao nekad, sve više prelazi u ilegalu, na 1 mlrd kuna prometa i interesa dolazi po 1/4 otvorene linije za klijente i javnost, poluatomatska sekretarica i pro forme web stranica. Sve teže je uvjeriti svemu vično i na većinu toga sumnjičavo tržište u bilo šta.
U navednom smislu smo velika razlika od Rumunjska&Bugarska te "stara" Evropa. To što je kod njih i jednih i drugih trend sada to je kod nas apsolvirano davno prije i, htjeli ne htjeli, predvodimo smjerove. Tako se lako može desiti da kod nas globalna vjerodostojnost i stvarna kreativnost postanu čvrsti trend brže nego kod njih. Npr. u povezanom području nekretnina, građevinarstva i infrastrukture, sa 40 % ukupnog kapitala i svega, to je već na dnevnom redu kao jedini ključni alat jer su ostali istrošeni od prekomjerne uporabe i polako odlaze na smetlišta.
U refleksiji na prikaze tko je tko i šta radi, nezvanični prikazi sa sasvim drukčijom strukturom, su uvijek imali debeli primat a sada sve više ili gotovo isključivo tako. Zato je jako dobro da postojeći kontinuitet nastavi raditi kako radi, što više izdrži to se više otvaraju mogućnosti za ova posve drukčija (minimalistička) poslovanja. Ujedno su sve te igre razlika kontinuiteta i novih izazova gobalno ključne za globalne smjerove poslovanja i prakse u RH. Npr. po istom mačelu kao za ovo područje, lako su mogući obrati oko velikih pojednostavljenja uvjeta poslovanja i brza gibanja u svim poslovanjima sa stvarnim znanjem (trenutno je blizu nula pa je to veoma zanimljivi dio) te male i srednje tvrtke a i u tradicijkim područjima turizma i poljoprivredi.
Sve naročito na pojavi što je i zadnji od kulturne revolucije preživjeli pojedinac počeo minimalno nešto malo misliti nakon cijele vječnosti ispiranja mozgova, potpuno isto kao kienki docenti koji su cca 1978.g. došlu u Zagreb, malo po malo ali nezaustavljivo.
pa što nije Tito rekao da
pa što nije Tito rekao da se ne treba držat' zakona ko' pijan plota? Ili je to ipak bio Marković?
Ma to je već opće mjesto. Pa i u kultnim Gruntovčanima ima jedna izjava: "Em se slova zakona treba držati. Ali ne preveč!"