Naslovnica › Dnevnici › bube dnevnik

Sabor i "Vladastan"

Pet, 29/02/2008 - 05:47 — bube

Države čije se ime završava sa „stan“ često percipiramo kao diktatorske. Zato kada kažemo “Vladastan“ ili nedajbože „Saborstan“ onda šaljemo poruku. Ovdje je ta poruka vapaj – ne diktatura!, ne diktator! – daj mi pravo na završnu riječ!

Razna su prava i običaji postojala u povijesti, vrijeme ih je odnijelo i ljudi zaboravili - pravo prve bračne noći je jedno od njih, ukidanje smrtne kazne i ponegdje i vraćanje i sl. Tako se danas, u suvremenom demokratskom svijetu najviše vodi borba za pravo na riječ, informaciju, sliku svoju na ekranu.

Čim je Premijer, usred Sabora, izazvan pitanjima sabornika, ozbiljno najavio promjene saborskog Poslovnika u dijelu koji se odnosi na „Aktualno prijepodne“ vidjelo se da ne govori bez veze. Opstrukciju i dekstrukciju oporbe neće biti dovoljno raditi na stare načine već treba otvoriti nove horizonte.

Uvođenjem prava kojim će član vlade imati pravo replicirati zastupniku ako je zastupnik nezadovoljan dobivenim ogovorom, završni dio rasprave će pripasti članu vlade. Tom zadnjom izjavom ministar, Premijer ili glavni tajnik oduzimaju članu sabora pravo na završni čin u raspravi. Đodanovo „Samo je Bog iznad Sabora“ se dakle mijenja.

Sve priče o slaboj oporbi padaju u vodu - od slabih se ne treba braniti. Izmjenama Poslovnika ta jaka pozicija želi oslabiti slabu opoziciju i tako čini razvidnim ono što nastoji sakriti. Procjena je to da se „Aktualni sat“ neće moći ublažiti naručenim pitanjma jer ih čitači jedva umiju pročitati ali niti produženjem vremena koji redovito ministri dobiju.

Žestina kojom se te promjene traže govore o uvjerenju pozicije na čelu s Dr. Ivom Sanaderom kako će valjda zauvijek vladati. Kompromisi o tome da se pravom zadnje riječi koristi samo Premijer ništa ne mijenja u slici da iznad Sabora ipak postoji neko veći, jači, važniji. Treba li biti tako?

Komentari

Sub, 01/03/2008 - 19:40 — ap

Većina političkih snaga,

Većina političkih snaga, praktički bez izuzetka, je praktično a znatno i službeno za nešto što nije parlamentarna demokracija.

Većina su ex Savez komunista i vidljivo ih smeta sve što ne odgovara teoriji i praksi avangardne uloge. Hrvanja unutar avangarde su normalna pojava, sada čak manja nego nekad, ali sve izvan toga je sve iritantnije nego prije. Precizinije, zadnje razdoblje kada je avangarda izvukla pouka po cijeloj SFRJ je bila druga polovina šezdesetih, pa se po iskustvu toga poslije ne nasjeda.

Večini je bilo normalno, i pomagali su, što se devedesetih ne priznaju rezultati izbora (Zagreb i drugo) i što se eliminiraju politički neistomišljenici avangardne prakse.

Nakon 2000.g. je odmah svima bilo normalno da im Nino pavić djeli priznanja za uvođenje demokracije, da se bez izbora prekraja izvršna vlast te da palamentom i izvršnom vlašću moderira politbiro sa čelnicima stranaka, od kojih je veći dio poražen na izborima (dobili manje nego prije i ukupno beznačajno) te da su Linić, Čačić i neki drugi izuzeti od bilo čega, tako da je parlament služio u pomoćnoj ulozi nekih građevinskih aranžamana.

Sada je, obzirom na prethodno, potpuno normalno da se ne mogu u skladu s izborima formirati niti izvršna vlast niti sam parlament - većin snaga prakticira pravo na avangardno odlučivanje.

U takvoj praksi ne samo da je logično da čelnik većine učini stvar malo praktičnijom, nego bi se i parlament mogao pretvoriti u skupljlište sljedbenika nešto osobnosti koje predvode trenutnu avangardu. Da je to izvesti velika većina bi odahnula od nepotrebnog mrcvarenja glumom da su neki predstavnici narodne volje i ključni akteri parlamentarne demokracije, a i većina naprednih snaga - svi mi znamo da je širokim naprednim snagama toga pun kofer te da su svo poslovanje u kontinuitetu proželi time kako je bilo nekad, sa državnom kasom i polugama vlasti, isto to samo se je i zvanično znalo tko je avangrada a tko su ostali za izvršenje onoga što avangarda zaključi.

Npr. u Zagrebu, koji je sinteza, sve šarolike snage ne da se bune nego mole boga i mobiliziraju se na pomoć i na usluzi da izdrže akteri i model u kojem je sve Holding i iznad svega jedan čovjek

Općenito, ova igra je ne samo zamorna nego i iscrpljena, obzirom na beskrajnu i ponovno potvrđenu volju širokih snaga. Nitko nije za to da se i jedan posao obavi po pravilima konkurencije niti išta, svi su za pouzdaniji način dogvora i razlike između naprednih i manje naprednih snaga i dosta im je kardeljističkih iscrpljivanja glume pluralizma ..., kao što je uvijek bilo.

Sub, 01/03/2008 - 22:23 — bube

Nakon 2000.g. je odmah svima

Nakon 2000.g. je odmah svima bilo normalno da im Nino pavić djeli priznanja za uvođenje demokracije, da se bez izbora prekraja izvršna vlast te da palamentom i izvršnom vlašću moderira politbiro sa čelnicima stranaka, od kojih je veći dio poražen na izborima (dobili manje nego prije i ukupno beznačajno) te da su Linić, Čačić i neki drugi izuzeti od bilo čega, tako da je parlament služio u pomoćnoj ulozi nekih građevinskih aranžamana.

U više ste svojih komentara isticali ulogu medija u promociji popularnosti političke elite i/ili pojedine stranke. Slažemo se, vjerujem, da mediji, osobito televizija kao najmoćniji, imaju potencijal proizvesti pobjednike i gubitnike kako među osobama tako i među strankama - stvarati dojmove o tome, manipulirati.

Mediji koji obavljaju svoju zadaću i informiranjem obrazuju populaciju koja sluša, čita ili gleda te raznovrsne medije rade pozitivan posao jer se tako profilira kritična masa koja može diskutirati probleme i izabrati rješenja. U tom se slučaju neće dogoditi da nam je politička aktivnost (pa i na Pollitici) velika samo kad su izbori.

U modernim zapadnim društvima, navodi američki novinar Walter Lipman, postoji 20 posto obrazovane populacije koja donosi sve političke odluke te 80 posto onih koje on naziva zbunjenom gomilom.

U Hrvatskoj, gdje čak 40 posto stanovništva ima tek završenu osnovnu školu i manje, uz manjak pravne države, manjak prosvijećenog i obrazovanog građana/birača, je sprega interesa političkih elita i medija plodno je tlo za sveopću manipulaciju.

Cilj bi nam trebao biti da "zbunjena gomila" bude što manja i manje podložna manipulaciji.

Sub, 01/03/2008 - 23:58 — ap

Svi koji se dotaknu uzroka

Svi koji se dotaknu uzroka skoro bez izuzetka zaključe da su "zbunjena gomila" i neobrazovanost uzroci što nema promjena u ne baš zavidnom kontinuitetu.

A kao dan je jasno da već vječnost "elitne i napredne snage" (sve s vlašću, obrazovani), svoju poziciju i kontinuitet održavaju nepriznavanjem biračke volje te "zbunjene gomile", preicrpnim dnevnim udruživanjem i i bavljenjem kako nigdje ni muha kakve promjene (od sedmadesetih na ovamo) ne bi uletjela ...

Dakle, obrnuto je. I nikada "zbunjena gomila" u RH nije dala tome većinsku podršku - maskimalni broj glasova za HDZ u ratnim uvjetima je bio 40 % izišlih, što znači niti 30 %.

Ex SFRJ je, za razliku od ostalih "socijalističkih" (naziv ne odgovara primjereno) zemalja, sredinom sedamdesetih ušla u ritam velikih novaca (koji nisu stvarno zarađeni), i na netom obnovljeno čišćenje (po cijelog SFRJ počišćene nešto mlađe i obrazovanije snage, koje su bile brzo pokretale pozitivne promjene ali politička strana toga je zaprijetila dotaadašnjem) i učvršćenu matricu su rijeke nezarađenog novca izazvale cca ono što se sada dešava u Rusiji, na krilima ratom u Iraku i sličnim povećane cijene nafte i plina - takva "avangrada" je prolupala a s njom i glavnina pročišćenih obrazovanih snaga.

I nije da ne zanju šta hoće. Znaju jako dobro i do zadnjeg "naprednjaka" su dnevno i na svakoj prilici odlučni - od sedamdesetih teku grabež i pljačka, Nušićeve pokondirene tikve i gospođe ministarke tj. pravimo se jako pametni i jako sposobni (ništa neobično, redovna pojava u povijesti, forsanje bez pokrića), autizam i izbjegavanje bilo koje točke koju će netko drugi rješiti, beskrajna i tečna inercija instant glume i očitavanja lekcija bilo kome druge vrste, invazija na bilo koje pa i zadnje točke, petljanja u sve i svašta i kada se nema pojma ... sve što uobičajeno prati "avangarde" bez pokrića, pokvarenu malograđanštinu koja se postavlja u nadsvjetske uloge ... bez podjela na medije, privrednike, crkve, partije ... sve je to dio iste pjesme u istom društvu, malo većem selu gdje se sve zna i gdje su, kao za Marina Držića, podjele na ljude nahvao i ljude nazbilj, ili preciznije - na kokošare i one koje se opredjele na uzgoj kokošiju.

Nema velike složenosti, jednostavno je. Oluje II svjetskog rata su porušile netom krenule bolje procese, zatim je to ponovljeno u svakoj prilici - drugi projekti nisu uspjeli a zapravo ih nije ni bilo, što se najbolje vidi po tome da nitko ne stoji iza njih, nikakvih izama stvarno nema niti ih je bilo jer su sve to parole radi osvajanja. Logično je da teče beskrajno kokošarenje, obzirom da su baš "elitne i napredne snage" čvrsto opredjeljene za još malo toga te da ne žele riskirati sa prilično "nezgodnim, prljavim, neslavnim i neprofitabilnim poslovanjima", asocijalne su i autistične, nisu za društvo jer u društvu ima boljih i lošijih, pa ih i jedni i drugi ugrožavaju samom pojavom i "sui generis". To je odavno "napredno" guranje i kokošarenje, akademici su više kretaori nego izvršitelji, koje se obnavlja unutar samog sebe, pa ga sjedne strane bilo šta drugo dramatično smeta a istovremeno se degenerira unutar sebe kao sve zatvorene zajednice i pojave.

Pet, 29/02/2008 - 10:03 — silverci

Predsjednik Vlade koja bi po

Predsjednik Vlade koja bi po Ustavu trebala biti kontrolirana od Sabora tom istom Saboru nameće svoja vlastita poslovnička rješenja.
Može li netko tko nije član Sabora(a premijer to nije od trenutka kad je izglasan za premijera) uvoditi izmjene u poslovnik Sabora?
Formalno su oni odigrali tako da je izmjene predložio klub HDZ-a, ali je promjenu izrijekom najavio premijer.
Nije dobro!! Izgleda da se obistinjuje moja polušaljiva najava da će Ivo Sanader u slučaju osvajanja ovog trenutnog mandata biti proglašen za cara i kralja.

silverci

Sub, 01/03/2008 - 16:57 — tenor

Pa posto se covjek tako

Pa posto se covjek tako osjeca i ponasa,treba ga i zvanicno proglasiti kraljem,a mozda i razmisliti da se glavni trg u Dugobabama nazove imenom najveceg sina u povijesti ovog mjesta.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content