Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Jučer sam bio akreditirani bloger na saboru HDZa, prateći što se tamo događa napisao sam nekoliko tekstova koje možete pročitati na mrak.org, a ovdje vam nudim epilog cijele priče na način kako ja to vidim:
Snimio sam desetak minuta događanja iz Cibone no nešto me muči s mojom DVD pisalicom tako da ništa od jubitoa (zasada), tako da update slijedi kada ulovim vremena.
Sada malo analize HDZovog sabora nakon prespavane noći. Kao prvo, u odnosu na SDPovu konvenciju ogromna je razlika bila u uvjetima za novinare s kojima sam se ja družio, bili smo zgurani u malenu sobu, ponuđena je bila samo voda (koje je nestalo) i kava iz automata (koje je prvo nestalo), u novinarskoj sobi neko vrijeme nije bilo struje i interneta, stolci su bili tako postavljeni da bi prošli s jednog kraja prostorije na drugi u pravilu ste morali dignuti barem nekoga. Neki su dobili i sendviče no nisam shvatio odakle su došli i zašto ih nema više. Imam snimku press sobe na videu pa ćete to vidjeti kako je izgledalo.
Za one koji znaju oko Cibonine dvorane ima prsten hodnika kroz koji se do dvorane i dolazi, prsten je dobrim dijelom (nevjerojatno velikim dijelom ako se mene pita) zakrčen smećem kartonskih kutija u kojima su se nalazili materijali za sabor, fora je da su kutije bile različite kao da su ljudi te materijale pakirali u prvo što im padne pod ruku.
Inače, HDZovci su morali sami kupiti svoje zastavice, majce, privjeske za ključeve i tome slično.
Dvorana je bila zakrčena ljudima, gužva je bila iznimno velika (iako ne i nemoguća za hodanje), osiguranja je bilo strašno puno od policije ispred dvorane preko likova s prozirnim slušalicama u crnim odijelima na svim hodnicima i po dobrom dijelu dvorane, pa do primjerice rendgena i detektora metala na samom ulazu (barem ovome za novinare). Unatoč potvrđenoj akreditaciji, nije me bilo na popisu i što sam ja ženi izgovorio na ulazu to je ona i zapisala.
Razglas je bio preglasan dok su govorili političari - mislim da je to bilo namjerno napravljeno radi efekta. Najglasnije je bilo za vrijeme dok je trabunjao Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.).
A sada malo o sadržaju; kao prvo (a vidim da su mnogi to primjetili), cijeli skup je režirao Dolenčić koji je od toga napravio kazalište, red zabave, red muzike, red političara i tako nekoliko put a na kraju ljubitelj opere (osobito veronske scene) dr Ivo. Neki od govora su bili prilično dobri, primjerice Darko Milinović je imao sjajan govor na temelju kojega ja koji nemam licencu mu mogu slobodno preporučiti da potraži profesionalnu pomoć. Hebranga i Jandrokovića sam u cijelosti propustio. Martina Dalić je bila dosadna.
Ono što se moglo primjetiti (ako gledate na stvari poput mene, a podsjećam da ja nisam nužno najobjektivniji u tome) je da je većina govora bila defenzivna tj. odgovarali su na teme koje je nametnuo SDP. Primjerice to je tema glasanja dijaspore odnosno pitanje gospodarskog programa SDPa. Skoro je pa nevjerojatno koliko je vremena potrošeno na kritiziranje (i povremeno direktno vrijeđanje) oporbe i programa koje je oporba predstavila. Stoga zaključujem kako je ovaj sabor bio za unutarnju upotrebu HDZa i mobilizaciju njihovog članstva koje koliko god lobotomirano bilo mora biti barem dijelom načeto od ovih silnih afera koje su se u posljednje vrijeme zabrojale, odnosno anketa koje polako ali sigurno signaliziraju odlazak HDZa sa scene (unatoč sada već 7% razlike, ja i dalje nisam toliko uvjeren i razlika mora biti veća). Sabor HDZa nije prema javnosti poslao niti jednu poruku koju nismo znali do sada, predizborni program nije predstavljen, a u klasičnom HDZ spinu umotani su pojedini i djelomični podaci koji govore o postignućima ove vlade. Gotovo je nevjerojatno (no to je IRIjevo istraživanje pokazalo) kako ljudi misle da je HDZ sagradio više cesta nego koalicijska vlast (što je totalna glupost), dok ekonomske parametre (poput ovoga rasta BDPa u prvom kvartalu) ne dovode u relaciju s ostalim parametrima (potrošnje ili zaduženja).
Jedine dvije stvarne novosti, koje su totalno bizarne, je glasanje od 16 godina (što je prijedlog koji je već bio u parlamentu od strane SDPa i kojeg je ako se ne varam HDZ već jednom odbio) , rad umirovljenika bez da im se mirovina stavi u mirovanje (na stranicama SDPove mirovinske reforme imate negdje statistike starosti umirovljenika - to su iznimno nepovoljni podaci jer imamo ogromni broj vrlo mladih umirovljenika). Ova ideja mi se ne sviđa zato jer će postojeći umirovljenik biti puno konkurentniji poslodavcu nego obični radnik. Naime po pokazanom planu na plaću umirovljenika neće se obračunavati mirovinski doprinos (pa će biti jeftiniji), a po samoj logici stvari umirovljenik koji će imati dupli prihod biti će u stanju prihvatiti nižu plaću nego radnik kojem je to jedini izvor prihoda. I zadnje, predloženo je da se u prvoj godini zaposlenja ne obračunava novozaposlenima doprinos na zdravstvo (koji trenutno iznosi 20%), što mi je također glupo jer je primjerenije da se država (ako se već odriče) odrekne poreza a ne doprinosa na zdravstvo, zašto baš zdravstvo koje nam je u totalnoj banani? Osim toga, mislim da se različitim mjerama oslobađaju različitih davanja vrlo široke mase korisnika tako da su ogromne količine pomoći raširene na veliki broj ljudi umjesto na razmjerno manji kojima je pomoć doista potrebna - tu će (barem u teoriji) porezni broj doista pomoći i to je prijedlog (koji je univerzalan i za SDP i za HDZ) koji će pomoći.
Hrvatska je zemlja koja 50% BDPa redistribuira čime smo praktički i dalje u komunizmu i o tome nije bilo niti riječi, nije spomenuto niti smanjenje poreza (iako je uporno naglašavano SDPovo predlaganje poreza na kapital i imovinu koje ima svoju jasnu protutežu u smanjenju drugih davanja), decentralizacija nije spomenuta, a vidi čuda, niti NATO ili EU.
I kao finale, cijeli taj program HDZ je nazvao “3×7″ što je valjda antipod Jurčićevom “4×4″- no nije mi jasno kada su skovali taj 3×7 obzirom da su se podaci iz zavoda za statistiku saznali tek prije dan-dva (prvo je bilo 6%, pa 6.9 i na kraju 7%), no uredno su se ti podaci našli u “brošurama” koje su podijeljene izaslanicima…
Taj, kako to Martina lijepo zove “strateški okvir” sam dobio pa ću ga i proučiti u slijedećem razdoblju.
Eto, toliko o saboru HDZa, ostao sam Vam dužan još samo video, ali to tek kada se izborim s DVD snimalicom. U međuvremenu:
HDZ iznenađujuće pripremljeno konkurira na gospodarskim pitanjima, u smislu da od Tita sedamdesetih naovamo postaje pravilo i prelazi u legendu kako naći uspješne izlaze iz naoko nespojivih elitnih i masovnih apetita. Sada HDZ uspješno konkurira i novoj Čačićevoj varijanti javne gradnje + financijske zarade za sve + turizam + obrazovanje, jer uz sve to sadrži dodatnu snagu u armijama mladih penzionera i raznom drugom. Sada se bolje vidi i da SDP-ove akademske strukture preležerno razrađuju programe i pitanje je kako će to izgledati u vremenskom tjesnacu, možda će Linić morati sve preuzeti u ruke. Jer je sada objektivno da se Sanader i Čačić ujedine, pa to su kompatibilni programi i samo je u pitanju problem osobnosti, koji se lako rješi i kad izgleda nemoguće (npr. zamoliš za moderiranje iskusne Valentića, Mesića itd.).
Nema govora o suštinski kompatibilnim programima. Sličnost je u "rastu" koji svi jamče i putovima za koje je opće poznato da do toga vode. Razlika je u onome što se posljednjih dana tematiziralo - odgovornosti. Populizam isključuje odgovornost. Neoliberalni korporativizam (bogaćenje izabranih na račun siromašenja ostalih) također. Ja ne vidim da HNS ili SDP zastupaju i jedno od ovoga.
To je kod nas više model "jesu krali al su i nama dali" nego po svjetskim obrascima. Mi smo kompliciraniji i lakše spajamo nespojivo. U stvarnom poslovanju ne možeš izbjeći 10 svjetskih modela na istom poslu. Sam Čačić je kontinuirano i uspješno poslovao sa hdz-ovcima, bolje nego sa sdp-ovcima (ne samo bandić nego i drugi) a najuspješnije kao ministar (brzo se dogovoriš i sve funkcionira, naravno na državni račun), pa je mnogima njima drago ako bi se Čačić vratio u igru, a Jure Radić i društvo bi sigurno to volili (gube vrijeme i novce sa novim diletantima, npr. Kalmetin Livaković).
Meni se čini da je neproduktivno i nema neku veću heurističku vrijednost tvrditi ad nauseam da su svi oni formirani pod jednakim uvjetima kakvi su postojali i postoje u Hrvatskoj i da zato rade isto. To je naprosto tautologija (moram priznati već i malo zamorna).
Ovdje razlika između HDZ-a i ostalih nije nimalo bezazlena. Na jednoj strani je, u velikoj mjeri već dokazani, kriminalni model, a na drugoj su više ili manje uspješni pokušaji da se uhvati priključak na naprednije priče (uključujući i sve njihove pluseve i minuse).
Nije mi stalo do oponiranja, ali baš to potvrđuje prekomjernost starog duha stvari, kao da smo u sedamdesetima (ili tko zna kojima) i kao da je bit u razlici između svjetskog i domaćeg štiha i tko šta zastupa, a već tada znamo a u razvoju događaja još bolje da je to predugo uhodana slaba strana koja više zamagljuje nego osvježava. Onda je tu bitno da je Zagreb bio svjetski u truloj staroj Jugoslaviji za vrijeme Mačeka i HSS-a. Tj. bitno je da je politika već predugo u problemima da kasni za društvenim kretanjima (negdje je u vrijeme prije 70 godina). To nije slučajno. Kad bi to bio problem svodiv na HDZ-a, to je moglo biti konačno rješeno 2000.g. Tko kaže da je bio veliki problem Budiše poslije, i to je rješeno. Logična su pitanja s tim da je obrnuto, da su sve opcije imale i previše šanse i da su prerazmažene, često prolupaju, da im odgovara stoljetna davež u maloj sredini, kao što je to odgovaralo prilikama, ali da to prolazi, sredina je uvijek drukčija i složenija nego što je netko iz svoje perspektive vidi.
Kad je o politici rječ, Hrvatska stoji odlično, bolje od drugih, baš zato što se valjda vječnost sa previše iskustva i prevelikom cijenom bavi raznim, pa sada ulazi u fazu kad će za sve to pokazivati sve manje i manje impresija i razumijevanja. Političari jako dobro znaju da slijede ispiti a da su nespremni i sa raznim negativnim opterećenjima, pa improviziraju šta mogu. Pomalo dolaze računi na naplatu, i naše je da svatko bude što objektivnije i bolje tretiran, pedagoški, da više pomognemo tim našim ljudima nego da se opet selektivno pogubimo i mi i oni, više nema razloga, ima i previše iskustva i autoriteta.
Npr. puno bolja i politički naprednija Slovenija je sada u međusobnom čudu da je problema sve više a vjerodostojnih političara sve manje, na neki način obrnuto od nas.
Npr. puno bolja i politički naprednija Slovenija je sada u međusobnom čudu da je problema sve više a vjerodostojnih političara sve manje, na neki način obrnuto od nas.
nekak se nebi slozio.. zivio sam gore zadnjih 6 godina. rekao bih da je gro njihovih politicara na nivo narodnih tribuna (ala stari pankretic i slicno). njih drzi jako jaka intelektualna elita koja je dosta utjecajna i ima tezinu glasa u drustvu kao takvom, ali opet ta elita dolazi do izraza s onom politickom opcijom koja je trenutno na vlasti. sada imas slucaj da u "Delu" imas strahoviti jaku ekipu novinara, ali svi su redom jansevi vojnici....
kod slovenaca je jos jedna stvar bolje rjesena nego kod nas, kada ostavar konsenzus oko nekog pitanja, onda nema te sile koja ce to ici rusiti, istina ima varijacija na temu, ali rusenje ne - odnosno jaaaako jaaako rijetko....
Čisto informativno, za zamisliti obrnutu situaciju.
U Deželi novinari i jaki ugledni intelektualci, javno no uvijek uz politiku trenutno na vlasti.
Kod nas, stručnjaci i razni jaki (nazivani tehnomenadžerimai svakako) samo ne javno, često podzemno, no isto tako uvijek većinom uz one trenutno na vlasti.
Koliko mi se čini, "ap" cilja u tom smjeru. Daljnja razrada moguća.
Ima i iznimki. Recimo Emil Tedeschi (ak sam dobro napisala). Inače, po mom sudu, sasvim je legitimno da se oni bilo javno bilo "podzemno" politički opredjeljuju. Pa i oni idu na izbore i zaokružuju brojke na glasačkim listićima. Bitno je da ne bude reketarenja i korupcije.
Kao što se zna, praksa HDZ prema tzv. gospodarskim subjektima je bila upravo takva. Ucjenama su ih primoravali da im doznačuju novce na račun stranke itd. itsl. Nakon 2000. započela je praksa dotiranja svih (ili barem i HDZ-a i SDP-a istovremeno). Uostalom sprega businessa i politike je notorna stvar.
Stoji da je "sprega businessa i politike notorna stvar", samo je kod nas aktualno da je ta sprega već više od 30 godina iscrpila svoje beskrajne mogućnosti i sada se sama sprega unutar sebe ne može niti održavati a gdje bi vitalno dalje, a i ostale snage su iskusne.
Ad taj mlađi Tedeschi, sin, on je i te kako izniknuo u mreži, pa i cijela to društva pod raznim HUP, CROMA, lions i drugim pa i stranačkim druženjima. Oni zvanično, pa ni on kao predsjednik HUP-a, su prestali sa višedesetljetnim "mi smo lokomotive društva" i sličnim, nešto su postali patetični, previše orjentirani na lidere unutar vlastitih redova a najbolji znak dekadencije jest da se sve više oslanjanju na moderatore (Barbić, Valentić itd.).
Tu vjerojatno slijedi kao sa arhitektonskom elitom, "prijetnja" da će izići u javnost itd., a mi im uz najbolju volju više nećemo moći pomoći.
Kako dekadencija kad dečko preuzima firme i inovira proizvodni program? Ne razumijem ovo "oslanjanje na moderatore". Valjda nisam dovoljno upućena. Konkretiziraje re imena koja spominjete.
Ad "izniknuo u mreži" - onda je on iznimka, s obzirom da su drugi sišli sa svojih Deitzeva i s koferima punim dojčmarki pokupovali firme.
Poslovi tog mladog čovjeka nisu moje matično područje, ne znam ga, ali iz rubnih javnih uvida je jasno da je dečko sin umreženog oca koji je sudjelovao u tim poslovima (kao očevi Ivice Todorića i Damira Kuštraka, hrvatski čelni ljudi u poljoprivredi i prehrani od šezdesetih), da je to dio užeg društva koje je, iako 1990.g. bilo zadnja 4. lista (KNS) odmah potom preuzelo Zagreb, ZABA-u, Plivu, INA-u i slično a zatim, uz asistenciju prijatelja Fižulića, Kuštraka, Žuvanića, Čačića i blagoslov Linića fino raširilo poslovanje. Dobri su sa svim strankama, čak i službeno pohvale kao uspješne, određenu opasnost im je predstavljao HDZ nakon prvih izbora ali je to odmah rješeno tako da je njima dano puno vlasti. Niz tih ljudi iz tih prijateljskih krugova je, iako poslovno veoma uspješno, također javno poznato od sedamdesetih na ovamo po puno osobnih poslovnih nesposobnosti, zabrljanih poslova itd. Toga je dio javno obrađen a po pojedinim poslovnim područjima zna veoma dobro enormno ljudi. Dominiralo je pravilo generiranja kao u akademskim strukturama, okuplja se i bira lošije da te ne bi ugrozili i da bi bili lojalniji. Poznati su i pod pojmom tehnomenadžeri, o kojima se veoma razlikuju stručna i druga mišljenja.
Iako izgleda karikirano, najbolji dio odgovora jest da to kod nas nikad nije bilo u pitanju, napredak iz određene faze u fazu (kardeljizam), na svjetskoj razini, a neuporedivo najbolji rezultati su za Milke Planinc sedamdesetih (eksplozija napretka), koja je uz to jedina kao predsjednica vlade potom obznanila bit toga i problem oko toga (svjetski napredak pa i skoro svjestki problem). Milka je pred rat završila valjda 2 razreda osnovne škole.
Ad tog mladog čovjeka i drugih, dominantnije je čemu tako disperzirani napori i gubljenje sinergijskih učinaka, kad sve to još bolje i sustavnije ide Todorić (u Srbiji njegov partner Mišković), ili će nas u krajnosti preuzeti još puno uspješniji mladi dečki iz Rusije (Mesić obećao Putinu otvorenost za ulaganja). Onda dalje ima prakse kojom se iz nekog neobjašnjivog razloga firme slabe i ovi ih unaprijede, npr. kako to da svjetski moćna Pliva nije mogla unaprijediti Cedevitu? Nadalje, kako to da su uspješne osobe samo iz nekih krugova a puno dokazano sposbnijih nije uspjelo, čak je retardilo, pa i ono što je bilo jako uspješno u čemu su sudjelovali. Tu je puno procesa.
Teška vremena dolaze za biznismene. Sada se vidi da i HDZ sve manje može nešto bolje za njih. I SDP će teško. Čačić i da uspije nije tip koji bi izginuo za njih, sam je ponavljao da su odreda nesposobni tipovi (iako ih malo animira). Za njih je bilo idealno Račan i Budiša, na kasi Kuštrak a formalno Crkvenac, Linić kao buldožer. HDZ sada kako tako. Sve dalje zabrinjavajuće.
Sve to što pišeš stoji, ali nije težište na tome. Podsjećam, bilo je nekih nerazumijevanja oko "ap"-ovog pisanja pa sam mislio pomoći. Ne bih da zamjeri što se ubacujem tumačeći "što je pisac htio reći", ali njemu sigurno nije bilo na umu političko opredjeljivanje tih kolokvijalno stručnjaka, već biznis u konkretnome koji ide svojim tokom, dugi niz godina i neovisno o politici. Nejavno ili "podzemno" ovdje znači drugo, obrasci su isti ili slični.
No, oprosti, ne bih dalje, nezahvalno je i od mene nekorektno prema "ap"-u.
Uz najbolju volju ne razumijem što hoćete reći svojim komentarom, osim da se ne slažete samnom kad kažem da je Vaša opetovana i varirana tvrdnja da su domaći političari produkt svoje sredine tautologija.
Točno je da niti političari niti društvo nisu spremni za ono što slijedi, ali ne stoji pred nama rat, već proces priključenja u europske integracije koji zahtijeva samo jednu vrstu spremnosti - spremnost na učenje i brzu i kvalitetnu primjenu novih znanja.
Ja tvrdim da HDZ u najmanju ruku koči, a možda ide i suprotno tom pravcu. Kad se radi o nacionalnim interesima, to ga samo dodatno potvrđuje kao "stranku opasnih namjera" tj. kriminalnu sljedbu. Ovo proizlazi iz temeljne anomalije, prisutne od samog osnutka stranke, da HDZ sebe poistovjećuje s nacionalnim korpusom.
ps
Ako je kod nas obrnuto nego u Sloveniji, onda to po Vama znači da je u Hrvatskoj sve manje problema, a sve više vjerodostojnih političara (???)
Da je politika produkt svoje sredine a da je i drugo i te kako u igri i mjenja politiku evo ću dati krokije o nekim temama prožetih s politikom ili su sama politika, gdje se vidi da politika i neke javne snage kasne za maticom (kuda ide HDZ ne zanju ni oni sami, što se odnosi i na druge).
U vezi EU asociranja i raspada SFRJ, koja oba procesa i te kako teku, iz prerubne dodirne uloge o raspadu. Početkom osamdesetih u JNA u Sloveniji, sa 18-godišnjacima iz cijele SFRJ kao bitno stariji, obrazovan i preiskusan. Jedna frakcija JNA, gdje dolaze i najviši iz Beograda, već normalno drži po sat vremena ozbučene zapaljive govore u kasarni usred grada, među zgradama koje slušaju i baš zato. Dužnost je intenzivno kretanje po Sloveniji, kontaktiranje i rad sa morem tih kaotičnih mladića. Rastu tenzije između glavnine oficira i te manjine povezane s vrhom, koja i meni nameće poziciju ili ćeš dobiti cca 2 g. zatvora kao rasturatelj SFRJ ili priznanje kao iznimno zaslužni spasavatelj (zadnje sate se lomi i uspjevam ovo drugo), uz prava sukobe sa ozbiljnim prijetnjama i beskrajno angažmana, više nego u cirkusu. Pola Slovenije zna da je pitanje da li će ekstremni (pa i u prvom redu nacionalistički) dio JNA pokušati "pacificirati" Sloveniju oružjem. U istoj godini u rubnoj pomoći za nešto u Beogradu i dok danima boravimo i radimo teče finale slučaja Kiš gdje Kiš fizički bježi, čistke na TV (Filip David itd.) i neko premasovno komešanje, prilično histerični znakovi. U Zagrebu Šuvar organizira savjetovanje "bijela knjiga", sa kasnijim objašnjenjem da spriječi bitno veće nezgode. Da li su razne angažirane snage bilo kojih vrsta znale za ta komešanja i kako su reagirale? Naravno da su znale, ono što zna pola Slovenije, pola Beograda i dobar dio Zagreba. Ta utakmica je odigrana tada. Tako je bilo puno utakmica, bitno prije i poslije najburnijih zbivanja (npr. svi znaju da se staro interjugoslavensko poslovanje nastavlja, gdje bi mi kao dalje nastavili biti materija za uspjehe).
Planiranje prostora, razvoj i razno je povezano sa arhitektonskim zanimanjem. Povodom zbivanja u Zagrebu i drugdje strukovne udruge su najavile da će struka izići u javnost. To potvrđuje da ta i te kako javna struka to do sada nije radila, a radi se o rijetkom djelu koji drži svjetsko kontinuitet, gdje smo kao non stop evropski i svjetski. Pojednostavljeno, tu smo pred II svjetski rat bili uredna Evropa, npr. natječaj za Generalni urbanistički plan Zagreba je bio detaljno pripremljen i prestižan u Evropi. NDH je dobrano to destruirala, ali su kao oko Krleže i Hegedušića morali stati na nekoj crti. Destrukcija, s likvidacijama, se nastavila. Stradali su svi za koje se moglo i zamisliti da imaju ikakve veze a i koji enmaju nikakve veze, jer su se afirmirali u tom ideološki spornom razdoblju. Najbolje odslikava slučaj Milovana Kovačevića, jednog od najboljih, čiji je otac istaknuti HSS-ovac, on simpatizer KPH koji nabavlja lijekove i šalje partizanima, uspjeva pobjeći sa ad hoc ustaškog vješanja na banderu i ne biti slavna prosinačka žrtva, uspjeva pobjeći u partizane i preživjeti te raditi na obnovi ali koji nikako ne uspjeva izbjeći umiranje od uskraćivanja lijekova za prilično obične bolesti i uklanjanje, niti uz impresivne pokušaje ovdje i iz svijeta. Neki drugi mlađi kolege postaju glavni, oni generiraju drugu i sada je neka treća generacija. Nakon Holjevca je obnovljena praksa opet nastradala nakon 1971.g., iako ni s čim nisu imali veze, ovaj put se motivi komibinirani, jer kreću sustavne razvojne pljačke, gdje stručnjaci koji misle svojom glavom smetaju. To traje, sve se svjetski preslikava, još se eksploatira rad onih prije 70 godina, to pomalo izbija, mnogi znaju šta se i kako oko toga radi desetljećima, i desetine tisuća nestručnjaka i stručnjaka, naravno sve premreženo s politikom. Sada je vidljivo da se praksa počinje rušiti, sporije ali sustavnije nego berlinski zid.
U raznim podučjima se zna da su kičmu stvari nosili i održavali oni koji nisu ni ustaše ni komunisti ni hss-ovci (ti ponajmanje jer su doslovno likvidirani ili eliminirani) ili nisu središnji dio toga. Pedesetih, šezdestih pa i sedamdesetih su vezu sa svjetom održavali takvi, književnost (Slamnig, Šoljan itd.), likovna područja, privreda itd. To nisu neke rubne skupine niti ekscesni pojedinci (kao navodno ekscesno pitanje Stanka Lasića), nego središnji.
Logično je da su politički angažmani nastavili biti pod znakom specifičnih skupina i grupa, prilike su takve, ali matični procesi nisu nikad stali, pa ni u vezama sa svijetom, najčešće u opoziciji sa svim političkim skupinama, što je više problem tih političkih skupina nego matičnih procesa. Tako dolazimo do toga da naša politika i nije produkt osnovnih procesa, nego višem relikt kašnjenja u nekim sferama i sada se to lomi, najuspješnije biološki ali i na sve druge naznačene načine.
Zašto će kod nas idućih godina ići nezadrživo bolje u svim područjima. Ad rečenog prostora Evropa jako dobro zna i mnogi kod nas šta to jest, i tu su stranke čisti autogol same sebi i razne strukture, koje dugo igraju igre dok se još može. Mlađe snage i običnim bavljenjem svuda dolaze do rezultata, onih koji mjenjaju poglede o svemu, ali i poneki stari borci doprinose.
U Sloveniji su i njihovi istaknuti staljinisti Kidrić i Kardelj već pedesetih okretali pile naopako, počeli dvostruke igre (jedno globalno a drugo u Sloveniji). Od sedamdesetih Slovenija ide prepouzdano i predobro, pa je logično da ih nakon predobrog puta sustižu neki lošiji djelovi, kao japansko i druga gospodarstva. I njihova je rastuća gužva u tome da oni ne mogu očekivati bitne promjene.
Mi politički i sa sustavnijim tijekovima pljačke, izbjegavanja i destrukcije imali tako loš put da je neizbježno sve bolje i bolje, a ako ništa drugo ostala društvena tematika će tako mljeti slabosti profesionalne politike da je već na dnevnom redu kako im pomoći da izdrže kakvu takvu igru dok nove snage budu spremne za igru. A da će biti političara, pa sigurno je da je samo višak usmjeren k tome, samo se radi da ih upravo pripremamo na zahtjevniju igru.
Kazališni štih cijele HDZ-ove parade me u prvom trenu zgrozio, no nakon prespavane noći samo mogu reći da ne predstavlja iznenađenje.
Šok proizlazi iz činjenice da ja, iako neskolona HDZ-u, ipak i od njih očekujem ozbiljnost u pristupu problemima koje tlače ovu državu, po mom skromnom sudu, do granice izdržljivosti. Ono što se jučer moglo čuti kao najava rješenja po mom viđenju samo vodi u daljnje probleme.
Idemo od apsurda biračkog prava 16-godišnjaka. Prvo onda treba razriješiti smiju li ti politički zreli ljudi biti na ulici poslije 22 bez roditelja – mogu li odlučivati o sudbini države, valjda mogu i odgovorno doći doma posljije treninga i valjda ih se smije pustiti da sami odluče kako i gdje će provoditi svoje slobodno vrijeme, pa makar i noću. S jedne strane se za tu dobnu skupinu propisuje dadiljanje, s druge strane nije lijepo reći da su za politiku zeleni. Molim jasne smjernice!
Rad umirovljenika – izvor problema vidim točno u onome što je navedeno u tekstu. Tu nemam nimalo dvojbi, praksa je uz malu varijaciju uhodana. Naime, masa mladih umirovljenika i onako već vodi neki poslić registriran uglavnom na članove obitelji i nelojalna konkurencija je više nego očita. Naime, netko tko ima stalna primanja od 5-6 tisuća komotno dodatni posao može voditi polu-rekreativno, njegova mjerila konkurentnosti su sasvim drugačija od mjerila kojima se osigurava egzistencija i ekonomski održivo poslovanje. S druge strane, svaka potplaćena skupina (umirovljenici, studenti, radnici u fušu) ruše cijenu rada onih koji isključivo o njemu ovise. Tu se nema što špekulirati, sve je poznato.
Olakšice pri zapošljavanju: to smo imali, to je uvela koalicijska vlada i ova ukinula. Olakšice se pritom za prvu godinu zapošljavanja nisu odnosile samo na zdravstvo, već na sva davanja. Potpuni misterij ostaje kako bi proračun s 0% deficita mogao osigurati sredstva poticaja koja nije mogao osigurati proračun u debelom deficitu. Osim toga, sve skupa je gašenje velikog požara lončićem vode. Što nakon tih godinu dana? Nemali broj novih, neiskusnih i entuzijastičnih malih poduzetnika se navukao na velike obećane olakšice na početku poslovanja i pri novom zapošljavanju (olakšice za stručno usavršavanje koje su postojale smo komotno zaboravili i pomeli pod tepih) i uredno u drugoj godini poslovanja propao i završio u blokadi i s ogromnim dugovima za 'povoljne' kredite. To je naša stvarnost o kojoj mi nitko ne treba govoriti s tribine, to je stvarnost ispod tribina.
Rast BDP-a: to je tako relativna tj. brojka kojom je prelako manipulirati. Uzmimo recimo Varaždinsku županiju u kojoj je rast 10%, stopa zapošljavanja 36% - par novih pogona i eto ti statistike za kampanju. Važno je reći da se njome može poslužiti Čačić i Čehok, da će je HDZ uredno prešutjeti pod nabrajanjem svojih uspjeha. No ja se pitam kakve će statistike u „uspješnoj županiji“ biti sljedeće godine, hoće li boom splasnuti ili postoje šanse za dugoročno održivi razvoj. Još se više pitam može li se utemeljeno pozitivna statistika preslikati na cijelu državu. Još se uvijek nadam da može.
Sve u svemu, veliko razočaranje uprkos tome što očekivanja nisu niti postojala i nevjerica da li je moguće da nas takva „politička snaga“ definitivno povuče u ambis. Kao građanku Hrvatske HDZ me jučer duboko uvrijedio svojim cirkusantskim i neodgovornim pristupom politici i problemima koje politika treba rješavati.
Idemo od apsurda biračkog prava 16-godišnjaka. Prvo onda treba razriješiti smiju li ti politički zreli ljudi biti na ulici poslije 22 bez roditelja – mogu li odlučivati o sudbini države
A zar nije apsurd da nepismeni, polupismeni i oni koji ne plaćaju porez imaju pravo glasa. Ili da onaj tko plaća milijun kuna poreza godišnje ima isto pravo kao netko tko plaća 1000 kn poreza godišnje....
Ali u ovom prijedlogu se ipak radi o pokušaju da se mladi zainteresiraju za politiku i društvo oko sebe, jer ako im se to ne usadi u početku vrlo vjerojatno će cijeli život ostati pasivni. A to nije dobro za demokraciju.
Bijesdrugi dragi moj, ti si možebiti propustio ili zaobravio neka druga vremena: "pokušaj da se mladi zainteresiraju za politiku i društvo oko sebe" kroz pionire malene, SKOJ-omladince i tako redom. Toliko o tvojoj formulaciji "ako im se to ne usadi u početku ...". Oprosti, ali to kod mene automatski izaziva averziju i imam strašnu potrebu živjeti u društvu u kojem se ništa nikome ne "usađuje". Jedino dobro za demokraciju je pustiti je da bude demokracija - da svaki građanin sam odluči koliko u njoj želi participirati i koja prava svojevoljno konzumirati. A želja za participacijom se pobuđuje jedino stvaranjem političkog ozračja u kojem pariticipiranje nije samo sebi svrha, već je svrha stvarni utjecaj na politički život društva. Moje je mišljenje da jednostavno prethodno treba učiniti puno toga, prije svega odmak od "plješćite sada". Zašto nikoga ne brine što je većina 26-godišnjaka potpuno apolitična i nema ih na izborima? Mene recimo baš to brine više.
O (ne)apsurdnosti jednake težine jednog glasa različitih kategorija glasača se ovdje već dovoljno raspravljalo, ne bih široko na tu temu. Pojednostavljeno: nepismeni građani zakonom nisu u kategoriji onih kojima su potrebni staratelji, 16-godišnjaci jesu, dakle u kategoriji su koja nije u stanju samostalno živjeti i donositi odluke. Primjedba je na samu apsurdnost zakonske regulative. Plaćanje poreza i pravo glasa nema veze sa zakonima, ima možda veze s nečijim osjećajem nepravde, a o tome ovdje nije riječ.
Ono što mene sada konkretno uvjetno rečeno smeta, jeste uvođenje ove teme u ovom trenutku i to kavalificirane kao pozitivnog postignuća jedne stranke (svejedno koje). Nejasno mi je (i u komentaru nisam niti pokušala pogoditi razlog ovog prijedloga) na koji se način zapravo time želi poantirati i više mi liči na odvlačenje pažnje od bitnog: pitanja što će 16-godišnjaci sutra jesti i gdje će raditi, hoće li živjeti s roditeljima do 36-te i tako nekih sitnica. Ne znam kada si zadnji puta razgovarao s nekim 16-godišnjakom, no oni imaju barem 10 problema koji ih muče više od prava glasa i barem 10 pitanja koje bi prije postavili svom premijeru nego pitanje kada će na izbore. Upravo su ta pitanja njihova društvena i politička svijest - ne vidim nikakav problem s motivacijom u tom smislu. Problem vidim u demotivaciji jer je i 16-godišnjaku jasno da se "plješće sada", a ne kada oni smatraju da treba pljeskati.
Čisto da se ubacim,
A zar nije apsurd da nepismeni, polupismeni i oni koji ne plaćaju porez imaju pravo glasa. Ili da onaj tko plaća milijun kuna poreza godišnje ima isto pravo kao netko tko plaća 1000 kn poreza godišnje....
Naravno da nije. Biračko pravo se ubraja u osnovna demokratska prava. Ide do razine ljudskih za sve koji prelaze utvrđenu dobnu granicu, pa osim tog nema drugih ograničenja ili ih ne bi smjelo biti.
Ako bih k tome htio biti malo zloban, rekao bih da bi ako se izbaci "apsurd" koji ti spominješ, HDZ izgubio najviše birača (postoje i istraživanja o obrazovanosti birača).
O pravom razlogu ovog ne prijedloga već predizborne najave o čemu će se razmišljati, mi možemo samo nagađati. No i tu ima elemenata za analizu iskrenosti.
Poznato je da se prijedlog o snižavanju dobne granice za ostvarivanje biračkog prava nalazio na dnevnome redu Hrvatskog sabora prije cca 18 mjeseci, da je došao iz redova oporbe, točnije SDP-a, i da ga je HDZ odbio. Ima ovdje zastupnika da potvrde.
Logično je zapitati se o razlozima promjene Sanaderovog stava i što se to u Hrvatskoj promijenilo od tada.
Ne zamjećujem drugo osim toga da su na vidjelo izbile najveće afere HDZ-a i ljudi povezanih s njime.
Promijenilo se i raspoloženje javnosti što se ogleda u istraživanjima javnog mijenja. Po njima, već tri mjeseca rejting HDZ-a pada, a SDP-a raste. Sanaderova početna nadanja da je to zbog sudbine Račana, pa novog lica Milanovića i sl., pokazala su se promašenima.
SDP stalno povećava prednost pred HDZ-om i nikakvi spinovi nisu pomogli. Zato su sad dobre i slamke, a ako ne pomogne ni to, morat će se na smjene. Kada i koga, nebitno je za sada.
Prava je katastrofa, naravno za Sanadera, da više od trećine HDZ-ovih birača smatra da ministri nakon HFP trebaju dati ostavke.
Dakle, naglo probuđena želja za "zainteresiravanjem" mladih je više rezultat očaja zbog pada rejtinga u kojem je Sanader, svjesno ili nesvjesno, zaboravio da ideja nije njegova i da ju je već odbio.
Kad ju nakon ranijeg odbijanja pokušava servirati kao "made in HDZ", ne može izgledati ozbiljno. Više panično.
Ja kad sam još bil u radnom odnosu sam si moral nosit sobom i sendvoče i vodu. Ak si nisam sobom zel sam moral pit onu iz pipe ili sam si kupil. Da su im zastavice djeljene za badav onda bi bila kritika da su ih potkupljavali. Kaj se tiče vređanja drugih partija i preuzimanje nečeg bi se isto na opobene političare moglo reč.
ovo je stranački sabor i meni se čini logičnim da ti stranka osigura obrok i barem donji minimum materijala, koja je poanta da tebi kao izaslaniku prodaju zastavicu kojom očekuju da mašeš je beyond me
što se tiče vrijeđanja, slažem se da se prečesto stranke međusobno vrijeđaju no to je pitanje kućnog odgoja i kulture koju jesi ili nisi stekao; na SDPovoj konvenciji jednom jedinom riječju nisu spomenute ostale stranke, a osobito ne u negativnom kontekstu (to je ono što znam i za što sam 100% siguran jer sam tamo bio), da će se u kampanji vjerojatno promijeniti situacija to je vjerojatno istina
od političara koji su najvulgarniji ja bih istakao hebranga i šukera, oni su fakat sirovine
p.s. sigurno ima i oporbenih, čačić često zna opsovati (iako ga u zadnje vrijeme nisu ulovili) a sigurno je to rašireno, no za SDP koliko sam ga ja pratio to nisam čuo (iako ne isključujem mogućnost)
eh, još samo da napomenem da je moj osobni prag tolerancije za psovanje iznimno nisko i duboko ispod granice koju ostatak smatra opće prihvaćenim, tako da kada ja kažem da je netko psovao to možda neki niti ne registriraju
Komentari
Samo mala najava... cnn.blog
Samo mala najava... cnn.blog najavljuje premijerno za ponedjeljak spot za pjesmu "HDZ zna" - necenzurirana verzija
HDZ iznenađujuće
HDZ iznenađujuće pripremljeno konkurira na gospodarskim pitanjima, u smislu da od Tita sedamdesetih naovamo postaje pravilo i prelazi u legendu kako naći uspješne izlaze iz naoko nespojivih elitnih i masovnih apetita. Sada HDZ uspješno konkurira i novoj Čačićevoj varijanti javne gradnje + financijske zarade za sve + turizam + obrazovanje, jer uz sve to sadrži dodatnu snagu u armijama mladih penzionera i raznom drugom. Sada se bolje vidi i da SDP-ove akademske strukture preležerno razrađuju programe i pitanje je kako će to izgledati u vremenskom tjesnacu, možda će Linić morati sve preuzeti u ruke. Jer je sada objektivno da se Sanader i Čačić ujedine, pa to su kompatibilni programi i samo je u pitanju problem osobnosti, koji se lako rješi i kad izgleda nemoguće (npr. zamoliš za moderiranje iskusne Valentića, Mesića itd.).
Nema govora o suštinski
Nema govora o suštinski kompatibilnim programima. Sličnost je u "rastu" koji svi jamče i putovima za koje je opće poznato da do toga vode. Razlika je u onome što se posljednjih dana tematiziralo - odgovornosti. Populizam isključuje odgovornost. Neoliberalni korporativizam (bogaćenje izabranih na račun siromašenja ostalih) također. Ja ne vidim da HNS ili SDP zastupaju i jedno od ovoga.
nemesis
To je kod nas više model
To je kod nas više model "jesu krali al su i nama dali" nego po svjetskim obrascima. Mi smo kompliciraniji i lakše spajamo nespojivo. U stvarnom poslovanju ne možeš izbjeći 10 svjetskih modela na istom poslu. Sam Čačić je kontinuirano i uspješno poslovao sa hdz-ovcima, bolje nego sa sdp-ovcima (ne samo bandić nego i drugi) a najuspješnije kao ministar (brzo se dogovoriš i sve funkcionira, naravno na državni račun), pa je mnogima njima drago ako bi se Čačić vratio u igru, a Jure Radić i društvo bi sigurno to volili (gube vrijeme i novce sa novim diletantima, npr. Kalmetin Livaković).
Meni se čini da je
Meni se čini da je neproduktivno i nema neku veću heurističku vrijednost tvrditi ad nauseam da su svi oni formirani pod jednakim uvjetima kakvi su postojali i postoje u Hrvatskoj i da zato rade isto. To je naprosto tautologija (moram priznati već i malo zamorna).
Ovdje razlika između HDZ-a i ostalih nije nimalo bezazlena. Na jednoj strani je, u velikoj mjeri već dokazani, kriminalni model, a na drugoj su više ili manje uspješni pokušaji da se uhvati priključak na naprednije priče (uključujući i sve njihove pluseve i minuse).
nemesis
Nije mi stalo do oponiranja,
Nije mi stalo do oponiranja, ali baš to potvrđuje prekomjernost starog duha stvari, kao da smo u sedamdesetima (ili tko zna kojima) i kao da je bit u razlici između svjetskog i domaćeg štiha i tko šta zastupa, a već tada znamo a u razvoju događaja još bolje da je to predugo uhodana slaba strana koja više zamagljuje nego osvježava. Onda je tu bitno da je Zagreb bio svjetski u truloj staroj Jugoslaviji za vrijeme Mačeka i HSS-a. Tj. bitno je da je politika već predugo u problemima da kasni za društvenim kretanjima (negdje je u vrijeme prije 70 godina). To nije slučajno. Kad bi to bio problem svodiv na HDZ-a, to je moglo biti konačno rješeno 2000.g. Tko kaže da je bio veliki problem Budiše poslije, i to je rješeno. Logična su pitanja s tim da je obrnuto, da su sve opcije imale i previše šanse i da su prerazmažene, često prolupaju, da im odgovara stoljetna davež u maloj sredini, kao što je to odgovaralo prilikama, ali da to prolazi, sredina je uvijek drukčija i složenija nego što je netko iz svoje perspektive vidi.
Kad je o politici rječ, Hrvatska stoji odlično, bolje od drugih, baš zato što se valjda vječnost sa previše iskustva i prevelikom cijenom bavi raznim, pa sada ulazi u fazu kad će za sve to pokazivati sve manje i manje impresija i razumijevanja. Političari jako dobro znaju da slijede ispiti a da su nespremni i sa raznim negativnim opterećenjima, pa improviziraju šta mogu. Pomalo dolaze računi na naplatu, i naše je da svatko bude što objektivnije i bolje tretiran, pedagoški, da više pomognemo tim našim ljudima nego da se opet selektivno pogubimo i mi i oni, više nema razloga, ima i previše iskustva i autoriteta.
Npr. puno bolja i politički naprednija Slovenija je sada u međusobnom čudu da je problema sve više a vjerodostojnih političara sve manje, na neki način obrnuto od nas.
Npr. puno bolja i
Npr. puno bolja i politički naprednija Slovenija je sada u međusobnom čudu da je problema sve više a vjerodostojnih političara sve manje, na neki način obrnuto od nas.
nekak se nebi slozio.. zivio sam gore zadnjih 6 godina. rekao bih da je gro njihovih politicara na nivo narodnih tribuna (ala stari pankretic i slicno). njih drzi jako jaka intelektualna elita koja je dosta utjecajna i ima tezinu glasa u drustvu kao takvom, ali opet ta elita dolazi do izraza s onom politickom opcijom koja je trenutno na vlasti. sada imas slucaj da u "Delu" imas strahoviti jaku ekipu novinara, ali svi su redom jansevi vojnici....
kod slovenaca je jos jedna stvar bolje rjesena nego kod nas, kada ostavar konsenzus oko nekog pitanja, onda nema te sile koja ce to ici rusiti, istina ima varijacija na temu, ali rusenje ne - odnosno jaaaako jaaako rijetko....
--->
photopublika.blog.hr
Čisto informativno, za
Čisto informativno, za zamisliti obrnutu situaciju.
U Deželi novinari i jaki ugledni intelektualci, javno no uvijek uz politiku trenutno na vlasti.
Kod nas, stručnjaci i razni jaki (nazivani tehnomenadžerimai svakako) samo ne javno, često podzemno, no isto tako uvijek većinom uz one trenutno na vlasti.
Koliko mi se čini, "ap" cilja u tom smjeru. Daljnja razrada moguća.
Isprika zbog ubacivanja, no radi rasprave.
Ima i iznimki. Recimo Emil
Ima i iznimki. Recimo Emil Tedeschi (ak sam dobro napisala). Inače, po mom sudu, sasvim je legitimno da se oni bilo javno bilo "podzemno" politički opredjeljuju. Pa i oni idu na izbore i zaokružuju brojke na glasačkim listićima. Bitno je da ne bude reketarenja i korupcije.
Kao što se zna, praksa HDZ prema tzv. gospodarskim subjektima je bila upravo takva. Ucjenama su ih primoravali da im doznačuju novce na račun stranke itd. itsl. Nakon 2000. započela je praksa dotiranja svih (ili barem i HDZ-a i SDP-a istovremeno). Uostalom sprega businessa i politike je notorna stvar.
nemesis
Stoji da je "sprega
Stoji da je "sprega businessa i politike notorna stvar", samo je kod nas aktualno da je ta sprega već više od 30 godina iscrpila svoje beskrajne mogućnosti i sada se sama sprega unutar sebe ne može niti održavati a gdje bi vitalno dalje, a i ostale snage su iskusne.
Ad taj mlađi Tedeschi, sin, on je i te kako izniknuo u mreži, pa i cijela to društva pod raznim HUP, CROMA, lions i drugim pa i stranačkim druženjima. Oni zvanično, pa ni on kao predsjednik HUP-a, su prestali sa višedesetljetnim "mi smo lokomotive društva" i sličnim, nešto su postali patetični, previše orjentirani na lidere unutar vlastitih redova a najbolji znak dekadencije jest da se sve više oslanjanju na moderatore (Barbić, Valentić itd.).
Tu vjerojatno slijedi kao sa arhitektonskom elitom, "prijetnja" da će izići u javnost itd., a mi im uz najbolju volju više nećemo moći pomoći.
Kako dekadencija kad dečko
Kako dekadencija kad dečko preuzima firme i inovira proizvodni program? Ne razumijem ovo "oslanjanje na moderatore". Valjda nisam dovoljno upućena. Konkretiziraje re imena koja spominjete.
Ad "izniknuo u mreži" - onda je on iznimka, s obzirom da su drugi sišli sa svojih Deitzeva i s koferima punim dojčmarki pokupovali firme.
nemesis
Poslovi tog mladog čovjeka
Poslovi tog mladog čovjeka nisu moje matično područje, ne znam ga, ali iz rubnih javnih uvida je jasno da je dečko sin umreženog oca koji je sudjelovao u tim poslovima (kao očevi Ivice Todorića i Damira Kuštraka, hrvatski čelni ljudi u poljoprivredi i prehrani od šezdesetih), da je to dio užeg društva koje je, iako 1990.g. bilo zadnja 4. lista (KNS) odmah potom preuzelo Zagreb, ZABA-u, Plivu, INA-u i slično a zatim, uz asistenciju prijatelja Fižulića, Kuštraka, Žuvanića, Čačića i blagoslov Linića fino raširilo poslovanje. Dobri su sa svim strankama, čak i službeno pohvale kao uspješne, određenu opasnost im je predstavljao HDZ nakon prvih izbora ali je to odmah rješeno tako da je njima dano puno vlasti. Niz tih ljudi iz tih prijateljskih krugova je, iako poslovno veoma uspješno, također javno poznato od sedamdesetih na ovamo po puno osobnih poslovnih nesposobnosti, zabrljanih poslova itd. Toga je dio javno obrađen a po pojedinim poslovnim područjima zna veoma dobro enormno ljudi. Dominiralo je pravilo generiranja kao u akademskim strukturama, okuplja se i bira lošije da te ne bi ugrozili i da bi bili lojalniji. Poznati su i pod pojmom tehnomenadžeri, o kojima se veoma razlikuju stručna i druga mišljenja.
Iako izgleda karikirano, najbolji dio odgovora jest da to kod nas nikad nije bilo u pitanju, napredak iz određene faze u fazu (kardeljizam), na svjetskoj razini, a neuporedivo najbolji rezultati su za Milke Planinc sedamdesetih (eksplozija napretka), koja je uz to jedina kao predsjednica vlade potom obznanila bit toga i problem oko toga (svjetski napredak pa i skoro svjestki problem). Milka je pred rat završila valjda 2 razreda osnovne škole.
Ad tog mladog čovjeka i drugih, dominantnije je čemu tako disperzirani napori i gubljenje sinergijskih učinaka, kad sve to još bolje i sustavnije ide Todorić (u Srbiji njegov partner Mišković), ili će nas u krajnosti preuzeti još puno uspješniji mladi dečki iz Rusije (Mesić obećao Putinu otvorenost za ulaganja). Onda dalje ima prakse kojom se iz nekog neobjašnjivog razloga firme slabe i ovi ih unaprijede, npr. kako to da svjetski moćna Pliva nije mogla unaprijediti Cedevitu? Nadalje, kako to da su uspješne osobe samo iz nekih krugova a puno dokazano sposbnijih nije uspjelo, čak je retardilo, pa i ono što je bilo jako uspješno u čemu su sudjelovali. Tu je puno procesa.
Teška vremena dolaze za
Teška vremena dolaze za biznismene. Sada se vidi da i HDZ sve manje može nešto bolje za njih. I SDP će teško. Čačić i da uspije nije tip koji bi izginuo za njih, sam je ponavljao da su odreda nesposobni tipovi (iako ih malo animira). Za njih je bilo idealno Račan i Budiša, na kasi Kuštrak a formalno Crkvenac, Linić kao buldožer. HDZ sada kako tako. Sve dalje zabrinjavajuće.
Sve to što pišeš stoji,
Sve to što pišeš stoji, ali nije težište na tome. Podsjećam, bilo je nekih nerazumijevanja oko "ap"-ovog pisanja pa sam mislio pomoći. Ne bih da zamjeri što se ubacujem tumačeći "što je pisac htio reći", ali njemu sigurno nije bilo na umu političko opredjeljivanje tih kolokvijalno stručnjaka, već biznis u konkretnome koji ide svojim tokom, dugi niz godina i neovisno o politici. Nejavno ili "podzemno" ovdje znači drugo, obrasci su isti ili slični.
No, oprosti, ne bih dalje, nezahvalno je i od mene nekorektno prema "ap"-u.
Uz najbolju volju ne
Uz najbolju volju ne razumijem što hoćete reći svojim komentarom, osim da se ne slažete samnom kad kažem da je Vaša opetovana i varirana tvrdnja da su domaći političari produkt svoje sredine tautologija.
Točno je da niti političari niti društvo nisu spremni za ono što slijedi, ali ne stoji pred nama rat, već proces priključenja u europske integracije koji zahtijeva samo jednu vrstu spremnosti - spremnost na učenje i brzu i kvalitetnu primjenu novih znanja.
Ja tvrdim da HDZ u najmanju ruku koči, a možda ide i suprotno tom pravcu. Kad se radi o nacionalnim interesima, to ga samo dodatno potvrđuje kao "stranku opasnih namjera" tj. kriminalnu sljedbu. Ovo proizlazi iz temeljne anomalije, prisutne od samog osnutka stranke, da HDZ sebe poistovjećuje s nacionalnim korpusom.
ps
Ako je kod nas obrnuto nego u Sloveniji, onda to po Vama znači da je u Hrvatskoj sve manje problema, a sve više vjerodostojnih političara (???)
nemesis
Da je politika produkt svoje
Da je politika produkt svoje sredine a da je i drugo i te kako u igri i mjenja politiku evo ću dati krokije o nekim temama prožetih s politikom ili su sama politika, gdje se vidi da politika i neke javne snage kasne za maticom (kuda ide HDZ ne zanju ni oni sami, što se odnosi i na druge).
U vezi EU asociranja i raspada SFRJ, koja oba procesa i te kako teku, iz prerubne dodirne uloge o raspadu. Početkom osamdesetih u JNA u Sloveniji, sa 18-godišnjacima iz cijele SFRJ kao bitno stariji, obrazovan i preiskusan. Jedna frakcija JNA, gdje dolaze i najviši iz Beograda, već normalno drži po sat vremena ozbučene zapaljive govore u kasarni usred grada, među zgradama koje slušaju i baš zato. Dužnost je intenzivno kretanje po Sloveniji, kontaktiranje i rad sa morem tih kaotičnih mladića. Rastu tenzije između glavnine oficira i te manjine povezane s vrhom, koja i meni nameće poziciju ili ćeš dobiti cca 2 g. zatvora kao rasturatelj SFRJ ili priznanje kao iznimno zaslužni spasavatelj (zadnje sate se lomi i uspjevam ovo drugo), uz prava sukobe sa ozbiljnim prijetnjama i beskrajno angažmana, više nego u cirkusu. Pola Slovenije zna da je pitanje da li će ekstremni (pa i u prvom redu nacionalistički) dio JNA pokušati "pacificirati" Sloveniju oružjem. U istoj godini u rubnoj pomoći za nešto u Beogradu i dok danima boravimo i radimo teče finale slučaja Kiš gdje Kiš fizički bježi, čistke na TV (Filip David itd.) i neko premasovno komešanje, prilično histerični znakovi. U Zagrebu Šuvar organizira savjetovanje "bijela knjiga", sa kasnijim objašnjenjem da spriječi bitno veće nezgode. Da li su razne angažirane snage bilo kojih vrsta znale za ta komešanja i kako su reagirale? Naravno da su znale, ono što zna pola Slovenije, pola Beograda i dobar dio Zagreba. Ta utakmica je odigrana tada. Tako je bilo puno utakmica, bitno prije i poslije najburnijih zbivanja (npr. svi znaju da se staro interjugoslavensko poslovanje nastavlja, gdje bi mi kao dalje nastavili biti materija za uspjehe).
Planiranje prostora, razvoj i razno je povezano sa arhitektonskim zanimanjem. Povodom zbivanja u Zagrebu i drugdje strukovne udruge su najavile da će struka izići u javnost. To potvrđuje da ta i te kako javna struka to do sada nije radila, a radi se o rijetkom djelu koji drži svjetsko kontinuitet, gdje smo kao non stop evropski i svjetski. Pojednostavljeno, tu smo pred II svjetski rat bili uredna Evropa, npr. natječaj za Generalni urbanistički plan Zagreba je bio detaljno pripremljen i prestižan u Evropi. NDH je dobrano to destruirala, ali su kao oko Krleže i Hegedušića morali stati na nekoj crti. Destrukcija, s likvidacijama, se nastavila. Stradali su svi za koje se moglo i zamisliti da imaju ikakve veze a i koji enmaju nikakve veze, jer su se afirmirali u tom ideološki spornom razdoblju. Najbolje odslikava slučaj Milovana Kovačevića, jednog od najboljih, čiji je otac istaknuti HSS-ovac, on simpatizer KPH koji nabavlja lijekove i šalje partizanima, uspjeva pobjeći sa ad hoc ustaškog vješanja na banderu i ne biti slavna prosinačka žrtva, uspjeva pobjeći u partizane i preživjeti te raditi na obnovi ali koji nikako ne uspjeva izbjeći umiranje od uskraćivanja lijekova za prilično obične bolesti i uklanjanje, niti uz impresivne pokušaje ovdje i iz svijeta. Neki drugi mlađi kolege postaju glavni, oni generiraju drugu i sada je neka treća generacija. Nakon Holjevca je obnovljena praksa opet nastradala nakon 1971.g., iako ni s čim nisu imali veze, ovaj put se motivi komibinirani, jer kreću sustavne razvojne pljačke, gdje stručnjaci koji misle svojom glavom smetaju. To traje, sve se svjetski preslikava, još se eksploatira rad onih prije 70 godina, to pomalo izbija, mnogi znaju šta se i kako oko toga radi desetljećima, i desetine tisuća nestručnjaka i stručnjaka, naravno sve premreženo s politikom. Sada je vidljivo da se praksa počinje rušiti, sporije ali sustavnije nego berlinski zid.
U raznim podučjima se zna da su kičmu stvari nosili i održavali oni koji nisu ni ustaše ni komunisti ni hss-ovci (ti ponajmanje jer su doslovno likvidirani ili eliminirani) ili nisu središnji dio toga. Pedesetih, šezdestih pa i sedamdesetih su vezu sa svjetom održavali takvi, književnost (Slamnig, Šoljan itd.), likovna područja, privreda itd. To nisu neke rubne skupine niti ekscesni pojedinci (kao navodno ekscesno pitanje Stanka Lasića), nego središnji.
Logično je da su politički angažmani nastavili biti pod znakom specifičnih skupina i grupa, prilike su takve, ali matični procesi nisu nikad stali, pa ni u vezama sa svijetom, najčešće u opoziciji sa svim političkim skupinama, što je više problem tih političkih skupina nego matičnih procesa. Tako dolazimo do toga da naša politika i nije produkt osnovnih procesa, nego višem relikt kašnjenja u nekim sferama i sada se to lomi, najuspješnije biološki ali i na sve druge naznačene načine.
Zašto će kod nas idućih godina ići nezadrživo bolje u svim područjima. Ad rečenog prostora Evropa jako dobro zna i mnogi kod nas šta to jest, i tu su stranke čisti autogol same sebi i razne strukture, koje dugo igraju igre dok se još može. Mlađe snage i običnim bavljenjem svuda dolaze do rezultata, onih koji mjenjaju poglede o svemu, ali i poneki stari borci doprinose.
U Sloveniji su i njihovi istaknuti staljinisti Kidrić i Kardelj već pedesetih okretali pile naopako, počeli dvostruke igre (jedno globalno a drugo u Sloveniji). Od sedamdesetih Slovenija ide prepouzdano i predobro, pa je logično da ih nakon predobrog puta sustižu neki lošiji djelovi, kao japansko i druga gospodarstva. I njihova je rastuća gužva u tome da oni ne mogu očekivati bitne promjene.
Mi politički i sa sustavnijim tijekovima pljačke, izbjegavanja i destrukcije imali tako loš put da je neizbježno sve bolje i bolje, a ako ništa drugo ostala društvena tematika će tako mljeti slabosti profesionalne politike da je već na dnevnom redu kako im pomoći da izdrže kakvu takvu igru dok nove snage budu spremne za igru. A da će biti političara, pa sigurno je da je samo višak usmjeren k tome, samo se radi da ih upravo pripremamo na zahtjevniju igru.
Dobro napisano, nadam se da
Dobro napisano, nadam se da buju ovo svi pročitali i dobro razmislili kaj piše.
Hvala Vam na iscrpnoj
Hvala Vam na iscrpnoj elaboraciji Vaših gledišta.
nemesis
Kazališni štih cijele
Kazališni štih cijele HDZ-ove parade me u prvom trenu zgrozio, no nakon prespavane noći samo mogu reći da ne predstavlja iznenađenje.
Šok proizlazi iz činjenice da ja, iako neskolona HDZ-u, ipak i od njih očekujem ozbiljnost u pristupu problemima koje tlače ovu državu, po mom skromnom sudu, do granice izdržljivosti. Ono što se jučer moglo čuti kao najava rješenja po mom viđenju samo vodi u daljnje probleme.
Idemo od apsurda biračkog prava 16-godišnjaka. Prvo onda treba razriješiti smiju li ti politički zreli ljudi biti na ulici poslije 22 bez roditelja – mogu li odlučivati o sudbini države, valjda mogu i odgovorno doći doma posljije treninga i valjda ih se smije pustiti da sami odluče kako i gdje će provoditi svoje slobodno vrijeme, pa makar i noću. S jedne strane se za tu dobnu skupinu propisuje dadiljanje, s druge strane nije lijepo reći da su za politiku zeleni. Molim jasne smjernice!
Rad umirovljenika – izvor problema vidim točno u onome što je navedeno u tekstu. Tu nemam nimalo dvojbi, praksa je uz malu varijaciju uhodana. Naime, masa mladih umirovljenika i onako već vodi neki poslić registriran uglavnom na članove obitelji i nelojalna konkurencija je više nego očita. Naime, netko tko ima stalna primanja od 5-6 tisuća komotno dodatni posao može voditi polu-rekreativno, njegova mjerila konkurentnosti su sasvim drugačija od mjerila kojima se osigurava egzistencija i ekonomski održivo poslovanje. S druge strane, svaka potplaćena skupina (umirovljenici, studenti, radnici u fušu) ruše cijenu rada onih koji isključivo o njemu ovise. Tu se nema što špekulirati, sve je poznato.
Olakšice pri zapošljavanju: to smo imali, to je uvela koalicijska vlada i ova ukinula. Olakšice se pritom za prvu godinu zapošljavanja nisu odnosile samo na zdravstvo, već na sva davanja. Potpuni misterij ostaje kako bi proračun s 0% deficita mogao osigurati sredstva poticaja koja nije mogao osigurati proračun u debelom deficitu. Osim toga, sve skupa je gašenje velikog požara lončićem vode. Što nakon tih godinu dana? Nemali broj novih, neiskusnih i entuzijastičnih malih poduzetnika se navukao na velike obećane olakšice na početku poslovanja i pri novom zapošljavanju (olakšice za stručno usavršavanje koje su postojale smo komotno zaboravili i pomeli pod tepih) i uredno u drugoj godini poslovanja propao i završio u blokadi i s ogromnim dugovima za 'povoljne' kredite. To je naša stvarnost o kojoj mi nitko ne treba govoriti s tribine, to je stvarnost ispod tribina.
Rast BDP-a: to je tako relativna tj. brojka kojom je prelako manipulirati. Uzmimo recimo Varaždinsku županiju u kojoj je rast 10%, stopa zapošljavanja 36% - par novih pogona i eto ti statistike za kampanju. Važno je reći da se njome može poslužiti Čačić i Čehok, da će je HDZ uredno prešutjeti pod nabrajanjem svojih uspjeha. No ja se pitam kakve će statistike u „uspješnoj županiji“ biti sljedeće godine, hoće li boom splasnuti ili postoje šanse za dugoročno održivi razvoj. Još se više pitam može li se utemeljeno pozitivna statistika preslikati na cijelu državu. Još se uvijek nadam da može.
Sve u svemu, veliko razočaranje uprkos tome što očekivanja nisu niti postojala i nevjerica da li je moguće da nas takva „politička snaga“ definitivno povuče u ambis. Kao građanku Hrvatske HDZ me jučer duboko uvrijedio svojim cirkusantskim i neodgovornim pristupom politici i problemima koje politika treba rješavati.
Idemo od apsurda biračkog
Idemo od apsurda biračkog prava 16-godišnjaka. Prvo onda treba razriješiti smiju li ti politički zreli ljudi biti na ulici poslije 22 bez roditelja – mogu li odlučivati o sudbini države
A zar nije apsurd da nepismeni, polupismeni i oni koji ne plaćaju porez imaju pravo glasa. Ili da onaj tko plaća milijun kuna poreza godišnje ima isto pravo kao netko tko plaća 1000 kn poreza godišnje....
Ali u ovom prijedlogu se ipak radi o pokušaju da se mladi zainteresiraju za politiku i društvo oko sebe, jer ako im se to ne usadi u početku vrlo vjerojatno će cijeli život ostati pasivni. A to nije dobro za demokraciju.
Tako da MasterMind ipak nisi pogodila pravi razlog ovog prijedloga
--
http://www.youtube.com/user/bijesdrugi
Bijesdrugi dragi moj, ti si
Bijesdrugi dragi moj, ti si možebiti propustio ili zaobravio neka druga vremena: "pokušaj da se mladi zainteresiraju za politiku i društvo oko sebe" kroz pionire malene, SKOJ-omladince i tako redom. Toliko o tvojoj formulaciji "ako im se to ne usadi u početku ...". Oprosti, ali to kod mene automatski izaziva averziju i imam strašnu potrebu živjeti u društvu u kojem se ništa nikome ne "usađuje". Jedino dobro za demokraciju je pustiti je da bude demokracija - da svaki građanin sam odluči koliko u njoj želi participirati i koja prava svojevoljno konzumirati. A želja za participacijom se pobuđuje jedino stvaranjem političkog ozračja u kojem pariticipiranje nije samo sebi svrha, već je svrha stvarni utjecaj na politički život društva. Moje je mišljenje da jednostavno prethodno treba učiniti puno toga, prije svega odmak od "plješćite sada". Zašto nikoga ne brine što je većina 26-godišnjaka potpuno apolitična i nema ih na izborima? Mene recimo baš to brine više.
O (ne)apsurdnosti jednake težine jednog glasa različitih kategorija glasača se ovdje već dovoljno raspravljalo, ne bih široko na tu temu. Pojednostavljeno: nepismeni građani zakonom nisu u kategoriji onih kojima su potrebni staratelji, 16-godišnjaci jesu, dakle u kategoriji su koja nije u stanju samostalno živjeti i donositi odluke. Primjedba je na samu apsurdnost zakonske regulative. Plaćanje poreza i pravo glasa nema veze sa zakonima, ima možda veze s nečijim osjećajem nepravde, a o tome ovdje nije riječ.
Ono što mene sada konkretno uvjetno rečeno smeta, jeste uvođenje ove teme u ovom trenutku i to kavalificirane kao pozitivnog postignuća jedne stranke (svejedno koje). Nejasno mi je (i u komentaru nisam niti pokušala pogoditi razlog ovog prijedloga) na koji se način zapravo time želi poantirati i više mi liči na odvlačenje pažnje od bitnog: pitanja što će 16-godišnjaci sutra jesti i gdje će raditi, hoće li živjeti s roditeljima do 36-te i tako nekih sitnica. Ne znam kada si zadnji puta razgovarao s nekim 16-godišnjakom, no oni imaju barem 10 problema koji ih muče više od prava glasa i barem 10 pitanja koje bi prije postavili svom premijeru nego pitanje kada će na izbore. Upravo su ta pitanja njihova društvena i politička svijest - ne vidim nikakav problem s motivacijom u tom smislu. Problem vidim u demotivaciji jer je i 16-godišnjaku jasno da se "plješće sada", a ne kada oni smatraju da treba pljeskati.
Čisto da se ubacim, A zar
Čisto da se ubacim,
A zar nije apsurd da nepismeni, polupismeni i oni koji ne plaćaju porez imaju pravo glasa. Ili da onaj tko plaća milijun kuna poreza godišnje ima isto pravo kao netko tko plaća 1000 kn poreza godišnje....
Naravno da nije. Biračko pravo se ubraja u osnovna demokratska prava. Ide do razine ljudskih za sve koji prelaze utvrđenu dobnu granicu, pa osim tog nema drugih ograničenja ili ih ne bi smjelo biti.
Ako bih k tome htio biti malo zloban, rekao bih da bi ako se izbaci "apsurd" koji ti spominješ, HDZ izgubio najviše birača (postoje i istraživanja o obrazovanosti birača).
O pravom razlogu ovog ne prijedloga već predizborne najave o čemu će se razmišljati, mi možemo samo nagađati. No i tu ima elemenata za analizu iskrenosti.
Poznato je da se prijedlog o snižavanju dobne granice za ostvarivanje biračkog prava nalazio na dnevnome redu Hrvatskog sabora prije cca 18 mjeseci, da je došao iz redova oporbe, točnije SDP-a, i da ga je HDZ odbio. Ima ovdje zastupnika da potvrde.
Logično je zapitati se o razlozima promjene Sanaderovog stava i što se to u Hrvatskoj promijenilo od tada.
Ne zamjećujem drugo osim toga da su na vidjelo izbile najveće afere HDZ-a i ljudi povezanih s njime.
Promijenilo se i raspoloženje javnosti što se ogleda u istraživanjima javnog mijenja. Po njima, već tri mjeseca rejting HDZ-a pada, a SDP-a raste. Sanaderova početna nadanja da je to zbog sudbine Račana, pa novog lica Milanovića i sl., pokazala su se promašenima.
SDP stalno povećava prednost pred HDZ-om i nikakvi spinovi nisu pomogli. Zato su sad dobre i slamke, a ako ne pomogne ni to, morat će se na smjene. Kada i koga, nebitno je za sada.
Prava je katastrofa, naravno za Sanadera, da više od trećine HDZ-ovih birača smatra da ministri nakon HFP trebaju dati ostavke.
Dakle, naglo probuđena želja za "zainteresiravanjem" mladih je više rezultat očaja zbog pada rejtinga u kojem je Sanader, svjesno ili nesvjesno, zaboravio da ideja nije njegova i da ju je već odbio.
Kad ju nakon ranijeg odbijanja pokušava servirati kao "made in HDZ", ne može izgledati ozbiljno. Više panično.
HDZ zna
HDZ zna himna
http://www.youtube.com/watch?v=kLwN3tXcwsY
Moja domovina
http://www.youtube.com/watch?v=MF5e8g4Ndvo
--
http://www.youtube.com/user/bijesdrugi
Ja kad sam još bil u radnom
Ja kad sam još bil u radnom odnosu sam si moral nosit sobom i sendvoče i vodu. Ak si nisam sobom zel sam moral pit onu iz pipe ili sam si kupil. Da su im zastavice djeljene za badav onda bi bila kritika da su ih potkupljavali. Kaj se tiče vređanja drugih partija i preuzimanje nečeg bi se isto na opobene političare moglo reč.
ovo je stranački sabor i
ovo je stranački sabor i meni se čini logičnim da ti stranka osigura obrok i barem donji minimum materijala, koja je poanta da tebi kao izaslaniku prodaju zastavicu kojom očekuju da mašeš je beyond me
što se tiče vrijeđanja, slažem se da se prečesto stranke međusobno vrijeđaju no to je pitanje kućnog odgoja i kulture koju jesi ili nisi stekao; na SDPovoj konvenciji jednom jedinom riječju nisu spomenute ostale stranke, a osobito ne u negativnom kontekstu (to je ono što znam i za što sam 100% siguran jer sam tamo bio), da će se u kampanji vjerojatno promijeniti situacija to je vjerojatno istina
od političara koji su najvulgarniji ja bih istakao hebranga i šukera, oni su fakat sirovine
p.s. sigurno ima i oporbenih, čačić često zna opsovati (iako ga u zadnje vrijeme nisu ulovili) a sigurno je to rašireno, no za SDP koliko sam ga ja pratio to nisam čuo (iako ne isključujem mogućnost)
Poslušaj i pogledaj malo
Poslušaj i pogledaj malo Bandića kad već pričamo o sirovinama, za ostalo se slažem
eh, još samo da napomenem
eh, još samo da napomenem da je moj osobni prag tolerancije za psovanje iznimno nisko i duboko ispod granice koju ostatak smatra opće prihvaćenim, tako da kada ja kažem da je netko psovao to možda neki niti ne registriraju