U najnovijem broju Glas Koncila staje u obranu svojeg svećenika Ivana Čučeka, dokazanog i osuđenog pedofila. Brane njegovo ponovno aktiviranje u službi i da služenjem mise u javnosti ne izaziva sablazan „jer takav svećenik služenjem mise ništa ne čini da bi ikoga zaveo na krivi put“. Zanimljiva je ta teza, posebno ako stvari postavimo malo drukčije.
Što bi ste rekli da recimo neki drugi osuđeni pedofil, recimo onaj iz Brezovice, dobije vođenje nekakve dječje emisije? Poznato je da pedofili jako dobro znaju što djeca vole i nema sumnje da bi taj čovjek dobro odradio posao. Da li bi ste bili sablaznuti? Ili recimo zamislite da je osuđeni ratni zločinac Mile Martić postao UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje. Da li bi to izazvalo sablazan kod vas?
Posebno je zanimljiv zaključak u Glasu Koncila koji kaže da su u Čučekovom slučaju „mediji iskoristili priliku da senzacionalističkim štivom popune svoju profesionalnu (i duhovnu) prazninu“. Samo nisu objasnili što je u svemu tome senzacionalističko, jer Čuček je pravomoćno osuđen zbog pedofilije.
Nije to prvi put da crkva staje uz zločince i brani ih. Crkva je uvijek imala izraženu senzibilnost prema zločincima i povijest je puna takvih primjera. Sjetimo se samo nakon II. Svjetskog rata koliko je nacista spašeno zahvaljujući Vatikanu, ali i koliko je ljudi pokršteno za vrijeme vladavine nacizma. Ako se misle braniti tezom da su bili prisiljeni pokrštavati za vrijeme nacizma, onda je tim više zanimljivije kako su pomagali tim istima koji su ih prisiljavali, da uteknu od zaslužene kazne. Ah da.. zaboravili smo sitnicu zvano nacističko blago koje se nalazi negdje u Vatikanu.
cnn.blog.hr
Komentari
"Sablažnjava li vas
"Sablažnjava li vas osuđeni pedofil?"
ne - sablažnjavaju me ljudi koji se ne sablažnjuju što im osuđivani pedofil služi mise i podučava djecu.
Pedofilija je prvenstvena
Pedofilija je prvenstvena ili isključiva seksualna privlačnost odraslih osoba prema djeci u predpubertetskoj dobi.
Postoje 2 problema koja je dotaknuo ovaj dnevnik: problem položaja u zajednici osvjedočenih pedofila i općenito raznih prekršitelja zakona nakon isteka kazne i problem prikrivanja zločina od strane crkve.
Problem odnosa prema dokazanim pedofilima može se dosta brutalno svesti na pitanje koje je postavljeno u anketi, doduše, malo preoblikovano i općenitije: "Dali svatko zaslužuje još jednu šansu?".
Prva stvar koja logično pada napamet je pitanje: druga šansa za što, za ponavljanje istog nedjela?
Pedofilija je specifična stvar koliko je vidljivo i iz definicije. Logično je pitanje kojom kaznom ili "tretmanom" se može odagnati pedofila da ponovo realizira svoju sklonost u nekoj sljedećoj prilici. Vrlo vjerojatno nije moguće sa sigurnošću ustvrditi da je ta osoba "preodgojena" nakon frustracije od nekakve kazne, a pogotovo nakon zatvorske kazne i prisilne apstinencije.
Ovdje treba navesti jednu od osnova civiliziranog društva koji svoje članove prekršitelje ne kažnjava nego preodgaja, a preodgoj znači pomoć i brigu koja treba trajati. Tako i u slučaju pedofila kojeg, kad ga već nismo smaknuli (jer to ne radimo), postaje ponovno član zajednice htjeli mi to ili ne. U ovom slučaju jedno od vidova pomoći je udaljavanje od situacija gdje će se taj nesretni nagon moći ponovno ispoljiti. Sigurno tu osobu ne treba pustiti da bude sam s djecom ili još gore sam s nekim djetetom.
Tu se trebamo vratiti na drugu točku koja se odnosi na ponašanje crkve u ovom i sličnim slučajevima gdje sve "gura pod tepih" i pravi se da ništa nije bilo izigravajući božansku nepogrešivost.
Ovdje jednim činom crkva čini dva strašna grijeha: ne pomaže se čovjeku koji ima ozbiljni problem već ga samog i posramljenog pušta na milost i nemilost župljana i nekontroliranih glasina i, drugo, ponovo se djecu stavljaju u suludi rizik da postanu žrtve od osobe kojoj po obiteljskom vjerovanju bi trebale biti bliske i u koju bi trebale imati potpuno povjerenje (to i znači biti vjernik). Svećenik je osoba koja nas ne uči samo koja su imena apostola već nam daje i način kako se treba treba ponašati u svim životnim prilikama i određuje dobar dio našeg morala, bar bi trebalo tako biti.
Pitanje koje je iskupljenje za takva 2 grijeha, koliko zdravomarija ili očanaš za jednog napuštenog čovjeka ili za nepopravljivu "štetu" na bilo kojem djetetu?
leddevet
Evo link o pedofilima sa
Evo link o pedofilima sa stručnog i znanstvenog aspekta iako je iz VL-a.
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3017740/index.do
Primarno je riječ o promijenjenoj strukturi ličnosti koja se i uz motivirane (obično uhvaćene i zatvorene) pedofile dugotrajno tretira s namjerom da se nauče kontrolirati po pitanju nagona jer se izliječiti NE MOGU.
Hvala na nadopuni. Sam
Hvala na nadopuni.
Sam tretman pedofila nisam obradio u svom komentaru budući da sam prvenstveno htio govoriti o zajednici suočenoj s pedofilom i zlu koje može nastati i to ne samo djeci, žrtvama pedofila, već i osobama pedofilnih sklonosti.
Tema je sigurno vrlo delikatna i opterećena svim mogućim tabuima, a u ovom konkretnom slučaju, osim seksualnog tabua, tu se našao i vjerski tabu.
leddevet
ovdje uopće ne bi trebalo
ovdje uopće ne bi trebalo biti pitanje da li je i u kojoj mjeri dotični sablaznio javnost, nego je jedino sporno na koji se način može uskladiti takav jedan nemoralni lik, najobičniji zločinac sa naukom i poslanjem crkve.
ja mislim da njega prosječan čovjek ne bi htio imati ni za stolom pa ga tako crkva ne bi trebala htjeti imati ni u crkvi da misu sluša, a kamoli drži.
osim toga, svi znamo da su ljudi zbog različitih stvari (npr razvoda) izopćavani iz crkve, a kako onda tumačiti to da crkva stoji uz optuženog zločinca.
. . . na koji se način
. . . na koji se način može uskladiti takav jedan nemoralni lik, najobičniji zločinac sa naukom i poslanjem crkve
Sad sam malo pažljivije pročitao tvoj komentar i pronašao nešto što je u najmanju ruku dvojbeno. Okarakterizirati nekog kao "Najobičniji zločinac" u ovom slučaju je prilično krivo. Gore je, u svom komentaru, seneka je dao link na jedno stručno mišljenje o pedofiliji i rekao da se ne mogu izlječiti, a liječenje je nešto što se primjenjuje samo na bolesnim osobama, psihički ili fizički.
Ovdje ulazimo u područje koje amnestira mnoga kriminalna dijela, a to je bolest. Sigurno je teško prihvatiti da netko biva oslobođen krivnje zato što je u tom trenutku bio neuračunljiv i nije bio sposoban razlikovati dobro od zla, a pogotovo kad je žrtva naše dijete.
Sigurno je teško ali pokušajmo vidjeti kakav život je imao taj čovjek, kad je otišao u sjemenište, što je tamo doživio, kakvu je to obitelj imao, kako je biti kao župnik bačen u potpuno nepoznati teritorij, i tako više puta i svaki put je trebalo stvarati svoj život iz početka. Tko je tom čovjeku stavio ruku na rame kad mu je bilo teško?
Crkva i njegovi kolege ili biskup sumnjam.
Zato s pažnjom treba koristiti kategorizaciju "Najobičniji zločinac".
I da ne bude krivo shvaćeno, ovo nije obrana pedofila već je to osuda zajednice koja nema sluha za ljude koji imaju problem ili nešto puno gore.
Nemojmo biti površni, zagrabimo dublje u probleme, uvijek ima i neka druga priča i neka druga strana.
leddevet
sve stoji, samo ne znam baš
sve stoji, samo ne znam baš koliko bi ti imao sluha za njegove životne probleme da je on stavio ruku na rame (ili ponegdje drugdje) tvom djetetu.
osim toga, pedofilija je bolest, i to neizlječiva. pedofile se ne može reformirati, oni se u pravilu vraćaju u svoj stari okoliš istim navikama i sklonostima.
i koliko god da racionalno gledano treba razumjeti što stoji iza počinitelja, to je uvijek teško, a osobito je teško ako znamo da se radi o osobi koja je svojim ponašanjem za koje je svjesna da je pogrešno doslovno uništila više života ne ljudi nego djece. pedofili doživotno emocionalno osakate svoje žrtve.
sve stoji, samo ne znam baš
sve stoji, samo ne znam baš koliko bi ti imao sluha za njegove životne probleme da je on stavio ruku na rame (ili ponegdje drugdje) tvom djetetu
Istina, sumnjam da bih ovako mirno ovdje pisao. (o tome sam i razmišljao pišući ove komentare)
Ali . . .
Ono što sam htio reći je da, kad već znamo da netko ima takve sklonosti, onda je zajednica ta koja tom čovjeku treba pomoći a ne prepustiti ga slučajnosti više ili manje okrutnog okružja. To je ujedno i način da se smanji mogućnost da se ponovi takav okrutni seksualni čin koji ostavlja neizbrisive posljedice na djetetu - žrtvi.
Pitanje je što da radimo s pedofilom kad ga već ne želimo ubiti?
Ja to ne znam, ali sam siguran da je najgore što se može učiniti ono što čini crkva, a to je praviti se da se ništa nije desilo.
Koliko puta se tako možemo praviti da se ništa nije desilo?
leddevet
"nego je jedino sporno na
"nego je jedino sporno na koji se način može uskladiti takav jedan nemoralni lik, najobičniji zločinac sa naukom i poslanjem crkve."
Doktrinarno gledano, nema načina da se slože lik i poslanje Crkve s likom i djelom seksualnog zlostavljača. Ali, kao što se vidi, slaganja ima do te mjere da se oni kojima to nije prihvatljivo nazivaju zlobnicima. Budući da ne pripadam kršćanskoj religiji, za ovu ću se priliku staviti u cipele jednog od rimokatolika i zdravorazumski se zapitati čije je to djelo (da ne kažem maslo).
Da li je Sotona zavladao Crkvom ili sam dragi Bog dopušta da onaj koji je djelom oskvrnuo Isusovo učenje stane za njegov oltar i obavlja svetu misu? I u jednom i u drugom slučaju javlja se nerješiv problem za obične vjernike i vjernice. Je li moguće da je Sotona jači od Boga čak i u njegovoj kući/Crkvi? Ako se ipak radi o Božjem djelu, možemo li i dalje vjerovati da je Bog dobar?
Obični vjernik, između ostalog, vjeruje da je Bog svemoguć. Dakle, Čuček nije služio misu mimo njegove volje. Ali prije nego što odluči prestati vjerovati, vjernik će se logično upitati što ovo Božje djelo znači. I zaista, u tom promišljanju moglo bi mu pasti na um da njemu i drugim vjernicima i vjernicama dragi Bog hoće poručiti da Crkva više nije njegova kuća i da ga tamo više ne mogu naći.
Čini mi se da bi obični vjernik ili vjernica morali doći do takvog zaključka ukoliko njihovu vjeru u Boga nije zamijenila vjera u Crkvu ili, drugim riječima, ukoliko već nisu odustali od svoje rasudbene moći i delegirali ju popovima i biskupima (da umjesto njih misle). Ono što slijedi je da Boga (oni koji to žele) idu tražiti na drugim mjestima, a da na zlo koje ipak čine samo ljudi, odgovore isto tako ljudskim, ovostranim i prokušanim metodama.
grgo
Slažem se Griotta... usput,
Slažem se Griotta... usput, ni kod izopćavanja iz crkve nismo svi jednaki (sjeti se slučaja Thompson i njegovog razvoda)...
A kaj se direktno Ivana Čučeka tiče, sječaš se kad smo tu na politici postaljali moralno pitanje oko imenovanja Branimira Glavaša u saborski Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine... Pitali smo se dal netko tko je pod sumnjom za počinjenje zločina može biti član tog odbora... Evo nam sad kako nam tzv moralni stup društva vraća.... osuđenog zločinca vraća na mjesto zločina...
Link koji si dao se odnosi
Link koji si dao se odnosi na vijest objavljenu u Jutarnjem a ovdje je originalni tekst iz Glasa Koncila.
"Pitanje čitatelja" kao povod za urednički odgovor na činjenicu da je vlč.Čuček služeći misu sablaznio dio vjernika koji su joj nazočili je samo forma kojom se hrvatskoj javnosti "na mala vrata" poručuje da službena Crkva u potpunosti stoji iza svog svećenika.
Temu sam mislio obraditi u posebnom članku ali kad je pitanje već otvoreno, onda samo par naznaka.
Još u vrijeme nakon što su sablažnjiva djela vlč.Čučeka zakonom opisana kao bludničenje nad maloljetnim osobama otkrivena javnosti, službena je Crkva izražavala potporu osumnjičenom na način da je dovodila u sumnju istinitost navoda oštećenih. Međutim, pritisnuta nepodijeljenom osudom javnosti bila je prinuđena Čučeku onemogućiti javno djelovanje tako što ga je smjestila u dom za umirovljene svećenike.
Čak i kad je presuda postala pravomoćna a vlč.Čuček osuđeni pedofil službena Crkva nije našla za shodno ispričati se žrtvama već je i dalje, što dokazuje i aktualni napis Glasa Koncila, relativizirala i gotovo negirala zločin pripisujući ga medijskom senzacionalizmu.
Praksu zatvaranja očiju pred činjenicama nastavlja i sad jer klasičnom zamjenom teza skandal svodi na dokazivanje kako služenje mise nije sablažnjivi čin, kao da to netko tvrdi, a svjesno ignorira činjenicu da je javnost sablaznilo to što je dozvolila da misu služi baš osuđeni pedofil Čuček.
Na taj je način, teološko-filozovskim raspredanjem o definiciji sablazni ponovno izbjegla priznati vlastiti "grijeh" kako ga javnost shvaća.
»Obično nismo također dužni, iz obzira prema bližnjemu, pretrpjeti tešku vlastitu štetu - osim ako je moralno sigurno ili bar vrlo vjerojatno da se doista radi o velikoj opasnosti po bližnjega.«
Sukladno citiranom, zašto bi Crkva trpila štetu kad Čučekovo služenje mise nije "opasno po bližnjega" jer ljude ne poziva na grijeh?
A onima koje je Čučekova pojava za oltarom i tek kako sablaznila i koji nisu zadovoljni "objašnjenjem", Crkva poručuje: "Vi ste zlobni".
U takvoj sablazni slabih dovoljno je dati objašnjenje svoga ponašanja pa, ako se i nakon toga netko sablažnjava, znači da razlog leži u njegovoj zlobi.
Sad je daleko jasnije držanje Crkve i u ostalim slučajevima neslaganja javnosti s pojedinim njenim stavovima i djelovanjem:
"Prihvatite objašnjenje ili ste zlobni"
Ipak, Glas Koncila navodi i sljedeće:
Oslanjajući se na svetopisamski nauk, Crkva naučava da kršćanin mora biti spreman znatno ograničiti svoju slobodu ponašanja ako vidi da njegovo, po sebi, dobro ponašanje postaje bližnjemu povod duhovne propasti. Nijedno ponašanje nije doista dobro ako se ne uzme u obzir i djelovanje toga ponašanja na bližnjega. U tom smislu stvarno kompromitirani dužan je voditi brigu o obziru prema drugima.
S toga i dalje ostaje nejasno zašto službena Crkva ne želi prihvatiti činjenicu da je vlč.Čuček "stvarno kompromitiran" u javnosti i zašto sama nema obzira prema njoj jer je, sviđalo se to nekome ili ne, njegova pojava za oltarom ipak izazvala negativne reakcije.
Nemam tu što puno
Nemam tu što puno komentirati. Ovo je svinjarija. Ne mislim da su mu trebali otkinuti glavu, ali mogli su ga smjestiti u neki zatvoreni samostan pa neka tamo služi misu koliko i kad hoće, ako mu to savjest dopušta.
Nemam tu što puno
Nemam tu što puno komentirati. Ovo je svinjarija. Ne mislim da su mu trebali otkinuti glavu, ali mogli su ga smjestiti u neki zatvoreni samostan pa neka tamo služi misu koliko i kad hoće, ako mu to savjest dopušta.
Nekada su Zlocesta djeca dala dobar prijedlog sto napraviti s pedofilima:
Treba ih smjestiti u staracki dom s babama nimfomankama.
Ali jaja da !
Ali jaja da !