Tagovi

....sa preponama

Ne znam da li ste primjetili hrpu stvari koje su prisutne, naročito kod nas Hrvata, gdje imaš osjećaj da moraš što brže trčati, ali ti stalno neko postavlja prepone.
A ono što me najviše boli je što to narod uredno takvim prihvaća.Nevjerojatno. To im je normalno.
Sjetimo se doba Tuđmana; ovo je super, tu ima perspektive, ali mora biti on. Nema drugog.
Hrvatska repka danas pobijedi Austriju. Super. Ali moglo bi možda i bolje. Da ne igra Kranjčar.
Ali on mora igrati. I to već ljudima bude normalno. Nitko se ne zapita zakaj on mora igrati. Ko je to odredio?
Ako se baviš nekim biznisom; mogao bi proći na tom poslu. Jedino moram gurnut neki mito. Bilo bi super da ne. Ali kaj se može kad je mito ovdje normalna stvar.
Da sad ne nabrajam primjere, a ima ih hrpa....
Pa to je nešto što me najviše boli. Kao ovce. Možeš ovo , možeš ono, ali uvijek se moraš držat nekog pravila. Pravila su u redu, ako imaju smisla. Ako ne brane nečije interese, novac.
Reakcija naroda u takvim slučajevima vrlo je slična; prvo se pobune, pa od toga rade šale, i ne dugo nakon prihvate stvari onakve kakve jesu. Bez da uključe mozak, prkos, svoje ideje.
Zašto?
Pa zato jer ideja više nema. Ima ali u zanemarivom postotku.
Uvijek postoji neka prepona.
Jeste to primjetili?
Ja jesam, primječujem iz dana u dan. Na svakom planu u svakom trenutku.
Kad ćemo se riješiti takvih kočnica?
Zašto uredno, bez puno pogovora prihvaćamo stvari koje nam nametnu, a koje još k tome idu i direktno protiv nas - nekom u džep.
To me podsjeća na onu - "piše na zidu"...
Kad se te stvari promijene, možda možemo očekivati i neku svijetlu budućnost.
Do tada - preskačite prepone, ne bunite se protiv njih....

Tagovi

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci