pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sad ću vam ja nešto reći, iako to spada više u domenu ,,teorije urote'', pa ipak…
Nije li sva ta medijska zbrka oko KIM-a namjerno inscenirana? Zamisli ti sad Sanadera i njegov tim, kako grozničavo pregledavaju raznorazne ankete, upitnike, javna mijenja i u svim tim spisima nailaze na, za njih, poražavajući podatak koji govori da će na slijedećim izborima izgubiti vlast! Prvo nevjerica, a nakon otrežnjenja smišljanje nove strategije kojom bi koliko-toliko podigli svoj kredibilitet ili se barem malo medijski istaknuli, jer svaka reklama je dobra, pa bila ona i negativna ;-)
Ova misao mi je sinula kada sam u ,,Novom listu'' pročitao podnaslov gdje šef Upravnog odbora HFP-a Damir Polančec izjavljuje kako nije zabrinut i tvrdi da bi ugovor s Chemodermom ionako trebao sadržavati odredbu da se ne mogu založiti dionice KIM-a. Elem, elem, a baš to je sinoć najavljivao vlasnik Chemoderma Ivan Šimić.

E sad, kako je došlo do svega toga? Možda ovako…
Stožer HDZ-a pregledava raznorazna izvješća, ankete i javna mijenja i uviđa da gubi popularnost, a izbori su blizu. Što učiniti? Potrebne su hitne i drastične mjere, a cilj opravdava sredstvo. Vjerojatno se netko dosjetio da bi trebalo inscenirati očiglednu aferu, a kad se sve medijski na sve strane zahukta, pojavljuje se spasitelj Sanader i pobjedonosno izjavljuje kako se prodaja poništava.
Svi su ushićeni, ljudi ustaju sa svojih stolica i plješću, majke grle djecu, radnici se rukuju, ma ono… sveopća euforija, kao kad je Hrvatska nogometna reprezentacija igrala u polufinalu SP-a.
Polančec, naravno i dalje ostaje šef Upravnog odbora HFP-a, jer on nije ništa kriv. Pobogu, pa ugovor sa Chemodermom bi ionako trebao sadržavati odredbu da se ne mogu založiti dionice KIM-a.

No, šalu na stranu, pa malo ozbiljnosti. Da li je Polančec postupio ispravno, je li znao ili nije o čemu se radi, samo vrijeme će pokazati.
Sanader se poništavanjem prodaje KIM-a pokazao kao pozitivna osoba u cijeloj ovoj priči, uostalom kako je drugačije i mogao postupiti?
Tko je imalo upoznat sa KIM-vom situacijom, jasno mu je da nije mlijeko to što je interesantno u cijeloj toj priči, već nekretnine. Industriju mlijeka prodati onome tko se bavi mljekarstvom, a ne skorojeviću koji ima firmu s dva zaposlenika (koja uzgred budi rečeno nema blage veze s mljekarstvom) i jamstvo za kredit dionice i nekretnine istog tog poduzeća koje kupuje.
Uostalom, nije li devedesetih godina taj isti KIM bio poharan Kutlinim imperijalizmom, kada je pogon opterećen s oko 40 milijuna tadašnjih maraka kredita, a za koji nadležna tijela još uvijek ne znaju gdje su završili? Popapala maca ili razvukli psi? Još jedna enigma koju će tek vrijeme riješiti ili će ostati misterij i nakon 50 godina kada službeno prestaje vrijediti zabrana davanja informacija u javnost.

Osobno nisam oduševljen kada se Hrvatska imovina prodaje strancima. Ako se već prodaje neka Hrvat ima pravo prvenstva, ali brate, malo više ozbiljnosti i malo manje ,,Kutlizama'' i ,, Gucićizama.''
Na kraju, nije li sva ova zbrka oko KIM-a ustvari nevažna, već pronalazi svoju svrhu u nečemu sasvim drugom? Možda je u cijeloj ovoj priči ipak najbitniji utjecaj na javno mnijenje, kojim se (možda) pokušava manipulirati!?
To bi bilo moje, iako pomalo neobično viđenje cijele ove priče.