Na rubovima hrvatske političke prakse se dugotrajno operira u pustopoljinama. U fizičkom smislu se radi više o močvarama i sličnim živim staništima, nego o "Pustoj zemlji", zabavnom djelu renomiranog autora. Sve je bitno složenije i drukčije od slika na koje smo navikli, zbilja tako stvara. Ne baveći se niti nedavnim projekcijama hrvatsko-američkog autora o tome, što je kap u moru, ovdje ukazujemo samo na djeliće toga, na naznake i uklanjanja (eliminacije, likvidacije, potapanja i slično) i slične pojave. Npr. to specifično djeluje na žene, koje novi modernitet promovira ali i troši po tim pustopoljinama, možda baš kad blistaju u punom sjaju, kao u vrhovnoj milanskoj industriji mode i zabave. Da ne bi upali u zamku spolnih i bilo kakvih podjela, možda je s muškarcima još gore pa je tik o ženama samo znak o rubnim pojavama. Jer, močvara je više a uklanjanja još više.
Renomirani zagrebački klub Močvara je sinoć odradio stvar potpuno u redu, bez zamjerke iz mlade i stare pozicije, uklanjanja nisu uočena.
U pustopoljinu društvene djelatnosti ponekad privire frajeri iz središta, nešto se upetljaju i odu, tako da se sve više uspostavlja odnos središta i tog rubnog područja, u okviru čega su uklanjanja nehotični dio. Resorno su za to u zadnje doba postavljane žene a sada Čačić najavljuje Nikicu Valentića. Žene se manje više troši i uklanja a rubne pojave u tim rubnim područjima uskrsnu. Na rubu rubnih pojava u rubnom području, pored JPP i raznih novih iluminacija, niču pojave kao strukovno obrazovanje, bazna zbrajanja tipa 100+25=125 i nekim čudom manje od 50x4+50= 250 i razne druge. Izranja i duh pokojnog Šuvara, dubajska praksa utiče, novac isto, sve više i više. Sve je pomalo neopisivo, pa su ovo samo naznake. Nema veze sa političkim strankama, to su udaljeni šumovi koji se reverzibilno šire na svo područje.
U močvari zvanoj iza zida cirkusa napretek. Što se više gleda iza zida, sve teže je šta razabrati. Zato se šablonizira sve više i više, nitko nema milosti za bilo šta više od 2 minute. Samo obrati potpuno rasturaju stvari. Spolno se opći ispred zida a iza zida se odvijaju javne priredbe, pa se ti sad snalazi. U perspektivi se nazire uklanjanje i samog zida i prijelazi na razne fleksibilne paravane.
U močvari zvanoj biznis sve je lakše i lakše, jer močvara tako buja da je sve isplativije ne raditi ništa, opušteni pristup diže cijenu usluga, ništa eliminira puno toga i močvara na taj način već vrši sustavna uklanjanja unutar same sebe. Ako se to u krajnosti još dobro proda, to su zarade nad zaradama. Potom tek slijedi najbolje, zarade na sanacijama, na običnim prljavim poslovima čišćenja i ravnanja.
U pustopoljini u koju su gurnuti starci u dubokoj dobi, gdje renomirana odvjetnička kuća i drugi iz daljine nešto zgrabe, bespravno se vadi šljunak i prodaje u središnjim djelovima. Rupe koje nastaju mjenjaju krajolik i traže sve zahtjevnije kretanje, pa se starci zapravo pretvaraju u mlade. Uklanjanja su sustavna, po načelu opstaju samo rijetki. To stvara neprirodne pojave tipa da osamdesetgodišnjaci i stariji brinu o mlađim generacijama.
