pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U BiH je aktualna konsocijacija. U Evropi je, u okvirima političkih pitanja multikulturalizma i sekularne zajednice, aktualno pitanje novih segregacija u već stasaloj zajednici. Svuda je aktualno pitanje tzv. "rasta", a prvenstveno se misli na rezultate prema ekonometrijskim metodama. U Hrvatskoj je uvijek aktualan u nekoj mjeri objektivno spriječeni odnos sa svijetom i pro i contra podjela koja iz toga proizilazi.

Raznim aktualnostima je primjereni partner novija hrvatska tradicija, nešto što čini kakve takve osnove, bez obzira na zbrkanu priču. Šta bi to pobliže bilo je nezahvalna tema, ali ju je baš zato nužno otvoriti.

Jedna od novijih hrvatskih tradicija su čvrstoća interesa, uz koju idu poprilična interesna profiliranost, nepopustljivost i nefleksibilnost. Čvrstoća interesa u Hrvatskoj je prilično suprotna od masovnih uvjerenja. Jeste šarolika ali je podosta jasna i velike je gužve nisu pokolebale. U tom smislu smo već globalizirani i nećemo imati velike drame s globalizacijom, drame će biti u finesama.
Na pitanju novca, imovine i drugog materijalnog i pokretačkog, čvrstoća i profiliranost interesa ide do tolike mjere da i najveći sustavi plaćaju samo što se baš mora i kad se mora, pa i tada nemaju nikakvog novca za to a po pitanju kako doći do toga također nema ama baš nikakvih ograda. Isto je spušteno do pojedinca, pa je i nemoćan pojedinac jedno takvo respektabilno trgovačko društvo.
Po pitanju uticaja i moći je slično, samo što iznenađuje još veća čvrstoća interesa najslavnijih igrača tzv. civilnog društva od čvrstoće vlasti i biznisa. Pojednostavljeno, bezobzirniji su Sanja Srnavka i Žarko Puhovski nego Bandić, Todorić, Čačić, Zdravko Mamić i HDZ.

Novija tradicija je revijalni totalitarizam. Da ne bi bilo zabune vodeći intelektualci nisu žrtve nego predvodnici. Pod revijalnim se misli sve što se ne drži ni najelementarnijih pravila scene a opet je na sceni. Donje pravilo izlaska na scenu nije zahtjevno, ali postoji. Karikirano zadovoljava i slijedeće - nekakvo smo društvance, nevezano ćaskamo pa i pred tvojom publikom, ti si pripit i umoran i nesređen i takav izlaziš na scenu, ako poštivaš konvenciju da si na sceni i da je to minimalno nešto za druge i u vezi njih ti i takav zadovoljavaš donji kriterij. Ako pak izlaziš i nisi u stanju ili namjerno ne uvažavaš taj minimum, tvoj nastup je revijalan. Revijalno nije ništa samo po sebi loše ili dobro i svakako je logično da ga ima znatno i dobro je što ga ima. Zašto totalitarizam. Zato što je sve pretvoreno u revijalni dio, što se revijalnim djelom vlada cjelinom i to na logičan totalitarni način, jer priroda revijalnog nije takva. U navedenom smislu nedostaje scene i nedostaje svega matičnog što nije ni scena ni revijalno, što s tim prirodno komunicira.
Zato su nastale gužve oko splitske rive i zatim zagrebačkog čvorišta Varšavska - Cvijetni trg i zato su te gužve kanalizirane ponovno u revijalne vode, gdje je sve manje razlika i relacija i gdje ništa posebno nije važno.

Nova tradicija je agresivno prepravljanje slika. Prepravljanje slika nije novi dio tradicije ali agresivno jest. Slike se i onako teško stvaraju i žive a devastiranja, zakopavanja i prepravljanja lako teku. Agresivnost na takvu tradiciju znači da za tim ima jače potrebe ili navike te da se ne biraju sredstva za to. Ide tako da se takne ili aktualizira nešto što nije niti jasno viđeno i za tren se odvije neka intervencija prepravljanja. Rade oni koji su se malo prije zgražali šta netko drugi priča ili radi. Također sudjeluju vodeće snage uz populističko pro i contra. Radi se o nekom štemerskom artizmu iz nekih trećih interesa. Karakteristično je za sva razna sekundarna politička pitanja koja privlače pažnju.