Hrvatsku poltičku i društvenu praksu opterećuje puno raznovrsnih mitova. Nema nekog posebno velikog mita, ali nije ništa lakše sa puno raznih. Počnimo od najsvježijih.
Već je preraslo u mit da je Bandić osvojio Zagreb, da ga on i njegovi čvrsto kontroliraju, da je osiguran čvrst materijalni i interesni izvor i već je samo pitanje kako će i koliko Bandić i njegovi dalje putem SDP-a i funkcije budućeg Predsjednika. Da, svega toga ima i za hrvatsku praksu to jest stvarno pomalo mitsko. Ali druga strana medalje po praksi samoj govori o ponavljanju nesporazuma. Npr. za razliku od gospođe Dropulić koja je podosta koristila iste igrače i uspjela jahati dulje, sve pokazuje da će Bandić vrlo brzo imati nepremostive drame za ostati u sedlu ako nešto ne promjeni. On je već sada u slabijoj poziciji nego Cico Kranjčar na svjetskom prvenstvu a tek je krenulo. Ne samo zbog njegovih slabosti i sposobnosti drugih, a te nisu za potcijeniti jer bi svatko bio slab sa tako malo snaga vladati sa tako puno toga. Izmjenile su se okolnosti - ni Tito da se pojavi ne bi tu igrao tek tako.
Nadalje vladaju mitovi o raznim drugim frajerima i frajericama - Todorić, Žužul, Čačić, Vesna Škare Ožbolt, Stipe Mesić, Slavko Linić, Nikica Valentić, Mladen Vedriš, Goranko Fižulić i Damir Kuštrak, Ljubo Jurčić, Severina, Kuljiš ... Da li to može izdržati vodu? U Sloveniji skoro da ni jedne osobe takvog ranga nema a u Srbiji sve vrvi od toga - kako to?
Vlada mit o ovoj i onoj hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini, samo što nitko, pa ni gorljivi pobornici, nije u stanju ni u osnovnim crtama prikazati svaku pojedinu od tih politika. Zašto? Zato što ih vjerojatno nema - baš zato raste mit.
Vlada mit kako se je živjelo nekad a istovremeno da je Milka Planinc najsterilnije razdoblje hrvatske politike. Nakon 1972.g. su uvedene sustavne čiste i stega ali i ubrizgavani novci. Tvrtko Jakovina je iz otvorenih arhiva vidio da je to jedna od rjeđih stvari koju su zajednički uveli Nixon i Kissinger. Gradilo se i standard je rastao sve u šesnaest, što je nakon desetljeća treniranja prilične bijede bio gadan skok koji je bio pun pogodak spomenutih autora. Istoku su slinile cure, već naši studenti i građevinski šljakeri sa 100 DEM i par traperica su bili Casanove. Tu je formirana pretežna današnja elita, koji su tada bili mladi. Tu se konstruirani kriteriji masa. Milka je bila u glavnoj ulozi. God. 1981. kao presjednik SIV-a ista je izvela potpuni preokret i uslijedio je brzi pad. Mit je veoma djelatan i razgranat u razne kontradikcije. I bitne pojave se mogu objasniti kao čežnja za povratkom i nastavkom prekinute prakse. Problem je što nedostaje hladni rat i detant, što su glavni akteri ipak ostarjeli, što se ni najveći graditelji i igrači ne mogu približiti na razinu Milke, što su to sve blijeđe fotokopije tadašnjih glavnih igrača itd.
Vlada mit o kaptolskom kolodvoru, gdje se vrše odlasci i dolasci kao najprimarnije komunikacije sa svijetom. O tom sam pisao nešto na drugim mijestima ovdje. Taj mit nije sada u prvom planu ali je snažan u intelektualnim sferama.
Vladaju sociologijski, politološki i drugi mitovi, koji i suprotstavljenih opcija egzaktno objasne da šanse nema ili su vrlo slabe, da je to uvjetovano, kao u nogometu. To otvara koridore za snažan prodor tehnomenadžerskih snaga koji, uz podršku sociologijskih istraživanja Vesne Pusić, doslovno govore ne, mi smo lokomotive koje sigurno vučemo naprijed. Radi lakšeg pristupa ovim složenim mitovima najbolji su zaključci bitnih insajdera. Ad tehnomenadžera sam Čačić kao ogledna lokomotiva je rekao da su redom nesposobni. Ad politologije je Šuvar u svoje doba odlučno tražio da je krajnje vrijeme ukinuti studij radi već veoma nepovoljnog uticaja na društvo. Ad raznih drugih mitova najbolje govori spomenuta slaganje antagonističkih mitova o bitnom.
Mitovi o birokraciji i korupciji su magla za bitnije operacije kontinuirane pljačke.
