pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovih dana, saga o Rockwool-ovoj tvornici kamene vune u Pićnu u Istri stigla je u novu fazu, koja se za razliku od dosadašnjeg tijeka unutar tvorničkog kruga, odvija na burzama i u hodnicima EU birokracije u Bruxellesu. Najnovije vijesti mogu se pročitati ovdje
.

Neupućeni promatrač zapitati će se što se zapravo dogadja, tko je taj Rockwool koji truje Hrvatsku i kako je uopće moglo doći do ovakve zavrzlame oko najveće greenfield investicije u Hrvatskoj? I, napokon, čija je odgovornost za ovakav razvoj situacije?

Nakon višemjesečnih natezanja inspekcijskih službi i investitora tvornice u Pićnu, proizvodnja još uvijek stoji i, prema riječima rukovodtsva koncerna Rockwool bez izgleda je da započne prije proljeća. Istovremeno, većina u Hrvatskoj bi bila najsretnija da do početka proizvodnje nikada niti ne dodje i da kada bi to bilo moguće, tvornica „ispari“ i nestane.

Prema originalnom planu, tvornica Rockwool Adriatic d.o.o., vrijedna oko 80 milijuna EUR, trebala je započeti s radom još u rujnu prošle godine i postepeno dostići punu proizvodnju tokom 18 mjeseci. Tvornica je izrasla na parceli od 51 ha, kažu nadaleko najplodnijeg poljoprivrednog zemljišta. Općina Pićan ustupila je zemljište za sitnu lovu od 2 Eur/m2 i odrekla se komunalne naknade. To i mnogi drugi ustupci napravljeni su u naporu da privuče bogati investitor i osigura radna mjesta (oko 130) lokalnom stanovništvu.

Problemi su se mogli naslutiti još za vrijeme gradnje, kada je neočekivano došlo do budjenja sve artikulranijeg narodnog otpora prema takvoj tvornici na tome mjestu, a koji su kulminirali protestima zbog smrada i gustog dima koji se počeo širiti nad ljupkim istarskim krajolikom nakon jesenas započete probne proizvodnje. Na čelu narodnog otpora čvrsto stoje Mirjana Morosini-Dominick, Istrijanka nastanjena u USA i Anton Rupnik (Zelena Stranka), podržani s više od 6000 lokalnih gradjana i 2000 potpisnika peticije putem Interneta.

Period početka proizvodnje poklopio se s osjetljivim predizbornim razdobljem, što je učinilo da su i političke stranke a i tada aktualna Vlada počeli zauzimati gard u skladu s promjenom raspoloženja naroda, tj. protiv tvornice, vjerojatno na veliko iznenadjenje i razočaranje svojih dosadašnjih partnera iz Rockwoola.

Rijeka proturječnih informacija je krenula i hrvatska javnost ostala je zbunjena. Rockwool-ov šef u Hrvatskoj Bartosz Stentoft opravdava smrad i dim uobičajenima za početnu fazu proizvodnje i smatra da je reakcija stanovništva posljedica nedovoljne informacijske kampanje od strane tvornice. Istovremeno, odbija (!) kao neosnovanu informaciju koju je prenijela Hina da je rad tvornice zabranjen (1. studenog) ne zbog smrada nego zbog prevelikih emisija formaldehida. Stentoft tvrdi da formalna zabrana zbog tog razloga nikada nije izdana. Rockwool je uvijek tvrdio, a tvrdi i sada, da tvornica ispunjava sve vazeće EU i Hrvatske norme za emisije štetnih tvari. Proizvodnja je obustavljena ne zbog prekoračenja graničnih vrijednosti, već zbog „nestabilnosti mjernih uredjaja“. Nakon što je to sredjeno, izdane su dozvole za nastavak proizvodnje, ali ne zadugo.

U siječnju 2008., tvornica još uvijek ne radi. Ovoga puta, razlog je neuskladjenost projektne dokumentacije detalja dimnjaka s izgradjenim stanjem. Sada već nervozni Rockwool objavljuje da je „neproporcionalnost izmedju drastrične odluke o zabrani rada tvornice i manjih konstruktivnih poboljšanja (!?) za vrijeme izgradnje potpuno neočekivana za Rockwool koncern koji posjeduje slične tvornice u 14 zemalja Europe i Svijeta“ .

Rockwool-ov financijski direktor Gilles Maria izjavljuje za danski poslovni dnevnik Boersen 26 studenog, da misli da se inspekcijske službe u Hrvatskoj, uz sve veću eksponiranost tvornice u medijima, povinjavaju političkom raspoloženju i dolazećim izborima, pa i beznačajna tehnička sitnica postaje razlogom da se tvornica zatvori. Inače, u Rockwool-u su navikli da nove tvornice počinju radom od prbvog dana prema planu, bez problema.

Inače, javnim izjavama ljudi tog profila obično se vjeruje (iako skepsa nikad nije na odmet kada se radi o osjetljivim temama), pa iznenadjuće zvuči tvrdnja Ministarstva za zaštitu okoliša koje je kao razlog zabrane rada navelo da je tvornica mimo odobrene građevne dozvole u 30-metarskom dimnjaku izgradila dimovodnu cijev spojenu s peći za sušenje i očvršćivanje, čime je omogućeno da se dimovi nastali u peći za sušenje i očvršćivanje ispuštaju kroz taj dimnjak izravno u zrak bez ikakve obradbe. To se nikako ne može nazvati „poboljšanjem“. Tko onda laže?

Iako u Rockwool-u tvrde da su štete zbog nastale situacije ograničene i svode se na troškove prijenosa proizvodnje u druge tvornice u regiji gdje ima slobodnih kapaciteta, investitori na burzi su iskazali svoje nestrpljenje nerješavanjem tog problema smanjenim interesom za dionice Rockwoola, čija je cijena ovih dana iznenanda pala za čitavih 6.5%. Analitičari misle da je takva reakcija pretjerana, jer i slučaju worst case scenarija, da tvornica mora potpuno zatvoriti, to bi koštalo 3-4% od vrijednosti čitavog koncerna Rockwool. Ipak, čini se da je to kap koja je prelila čašu na neuspjehe nenaviklog Rockwool-a, i čini se da je teška artiljerija s važnih kota u EU administraciji počela tući po Hrvatskoj.

Istovremeno, i u hrvatskom političkom prostoru počeli su tektonski poremećaji. Prema pisanju ipazin.net, vjerojatno kao reakcija na nastalu situaciju i istaknuti zahtjev prosvjednika da se poništi ugovor općine Pićan i tvornice Rockwool Adriatic d.o.o, predsjednik općinskog vijeća općine Pićan Livio Švić podnio je neopozivu pismenu ostavku na mjesto predsjednika, ali i na mjesto vijećnika u općini. Švić je izjavio da je ostavku podnio jer se ne osjeća sposobnim nositi se sa problemima oko tvornice kamene vune, a mišljenja je da ni on, kao ni jedanaest članova vijeća nije stručno za donošenje bilo kakvih odluka vezanih uz taj problem.

Na koji način će ovaj problem eskalirati do županijske i državne razine, ostaje nam tek da vidimo.

A tko i što je zapravo Rockwool?

Rockwool A/S je danski koncern za proizvodnju kamene vune, veličinom i ugledom medju vodećima u Svijetu. Firma osnovana daleke 1922 u mjestu Hedehusene, 20 km udaljenom od Kopenhagena (gdje je od 1936 do danas matična tvornica za proizvodnju kamene vune i sjedište firme) zapošljava oko 7500 ljudi u tridesetak zemalja. Godišnji obrtaj je reda veličine 1,3 mldr. EUR uz profit oko 100 milijuna EUR. Rockwool posjeduje 24 tvornice u 15 zemalja (uključivo Hrvatsku). Svjestan da se bavi „prljavom“ proizvodnjom, Rockwool ulaže mnogo u svoj „zeleni profil“. Dosta interesantnih podataka o tome može se pročitati u njihovom godišnjem izvještaju o okolišu za 2006 . Brojne nagrade u vezi sa zaštitom okoliša dodijeljene Rockwool-u svjedoče o visokoj ekološkoj svijesti kompanije, kao osnovi preživljavanja i rasta u svijetu sve osjetljivijem na probleme industrijskog zagadjenja.

Uz sve to, naprosto je nevjerojatno da se Rockwool, barem prema trenutnoj percepciji javnosti, ponaša u Hrvatskoj kao neodgovorna zagadjivač gladan profita. Da li je moguće da zbog marginalnog povećanja zarade, kompanija stavlja na kocku čitavu tvornicu i još mnogo više – teško i mukotrpno stečeni ugled u čitavom Svijetu?

Ili smo, možda, svjedoci nečem drugom – tipično hrvatskom političkom igrokazu u kojem se važne i prevažne odluke donose voluntaristički, izvaninstitucionalno da bi se onda samo formalno progurale kroz demokratske institucije. Tko je i kako odlučio da se u Pićnu gradi jedna takva tvornica, koja i uz primjenu BAT (Best Available Technology) ipak stvara buku, smrdi i zagadjuje? Zar se to nije moglo znati unaprijed? Trebalo je samo otići u susjednu Madjarsku i vidjeti kako tamo stvari stoje oko slične tvornice. Kako je moguće da takva odluka prodje, tvornica se izgradi, i onda, kada je sve gotovo, njeno postojanje postane provorazredni ekološki i politički problem?

Neodgovorenih pitanja je mnogo. Ne zna se tko će na njih dati odgovor. Ako tvornica Rockwool Adriatic bude i zatvorena (što bi za Istru vjerojatno bilo i najbolje) kompanija Rockwool će već naći načina da si naplati štetu. A to će platiti gradjani Hrvatske, na ovaj ili onaj način. Pitam se kakva je onda budućnost greenfield investicija u Hrvatskoj?

A oni koji su sve to „skuhali“, valjda će još slijedećih 20 godina biti sudionicima političkog života u Hrvatskoj, kao da se ništa nije dogodilo.

Ovo s Rockwool-om je eklatantan primjer nesposobnosti ljudi kojima je dano da vode ovu zemlju u kojoj gotovo svaki imalo složeniji pothvat završi aferom ili neuspjehom. Ovo je gospodarski, ali i prvorazredan politički problem na kojem treba inzistirati da se raščisti do kraja.