pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Također prvo želim izraziti dobrodošlicu. Nastupni članak je o gorućem društvenom problemu, i to je dobro.

Određene ograde bih postavio oko teze da je DC ovim prijedlogom zakona pronađen način kako korupciji stati na kraj.
Dobro je, zašto ne i novim zakonom, razraditi model prema kojem bi se imovina stečena kriminalom oduzimala, ali isto nije nemoguće činiti i na temelju sadašnjih zakona. Utoliko je Pero Kovačević u pravu.

Moja je teza, a za nju argumenata na pretek, kako za borbu protiv korupcije nema političke volje. A volja je svojstvena ljudima, ma kakvi zakoni bili.

Ako ne možemo promijeniti nečiju volju, možemo nositelje iste. Puno se garnitura promijenilo, a prodefilirali mnogi.

Samo novi ljudi mogu biti nositelji nove prakse, naravno na temelju nedvosmisleno izražene volje.

I vlastitog čistog obraza (ruku).

Vrijeme je da taj u normalnome svijetu normalan kriterij, na velika vrata uđe i na našu političku scenu.

Kao birač se nadam da sam u takvom razmišljanju sve manje usamljen.

Trebalo bi se u Hrvatskoj za početak početi poštivati već postojeće zakone.
Još jedan doneseni zakon koji se neće provoditi neće promijeniti ništa. Organizirani kriminal i korupcija su prilično metastazirali u našem društvu, a održava se upravo tako da oni koji bi trebali provoditi zakone zažmire na mig onih koji ih plaćaju da zažmire.

Tek kad se doneseni zakoni počnu poštivati i provoditi, moći ćemo reći da se kriminal ne isplati. Do tada, svaki novi zakon završit će kao i već postojeći, bit će zaobiđeni.

Organizirani kriminal i korupcija u Hrvatskoj su profilirani i, odgovarajuće položaju, složeniji i specifičniji od složenog okružja.

U punom zamahu su negdje od 1972.g. naovamo, kontinuirano, a nije ni da prije nije bilo toga. Sedamdesete su stvorile čvrste osnove. U pojedinim razdobljima eskalira a u pojedinima se malo smiri, ali i u smirenin razdobljima je to osnova društvenog ponašanja.

Dominantni su "elitni" kriminal i korupcija, podosta "zakonit" i/ili s vlašću i društvenim uticajem kao takav proveden i tretiran, u iznosima prisvojenog i "zarađenog" te u odnosu na društvo. Stručne i akademske strukture u tome nisu pomoćni nego podosta kreatorski i inicijalni dio.

Nezakoniti i neelitni dio je složene strukture i seže od raspona ozbiljnog do nužnog za osiguranje egzistencijalnih potreba.
Tu spada i, u vezi sa globalom, razvijena tradicijska specifična rubna praksa koja osigurava sve bitne egzistencijalne i vrijednosne elemente društva, u kojima akteri nemaju koristi za sebe nego rizike i štete, u kojima čak stalno ulažu nedostatna vlastita sredstva, praksa koja sprječava potonuće društva, a koja je najviše na udaru kao organizirana korupcija. Ta specifična praksa je zastupljena masovno i u svim društvenim segmentima, do mjere da se ništa ozbiljno, pa ni rutinski, ne može obaviti bez nje, pa je u nekom smislu matična praksa. Pojednostavljeno, razne masovne prakse se ne rješavaju samo korupcijom nego još više iznimno zahtjevnim snalaženjem sudionika. I u novijim bavljenjima je ovaj matični specifični dio posebno na udaru i tu će sukob shvaćanja i zbilje eskalirati.

Hrvatska tradicija je udaranje po korupciji, što u odnosu stvari funkcionira kao stalno zamagljivanje puno krupnijih i sustavnijih problema. To se vidi dobro po slučajevima liječnika, po suđenima za pronevjeru 60.000 kuna iz blagajne jednog djela ministarstva itd.

Bitni element hrvatska tradicije o predmetnoj temi, što ne može zaobići i ovaj post i sadašnja politička situacija, jest sustavno veoma naknadano bavljenje stvarima i pojavama sa istovremenim sustavnim nebavljenjem tekućim. Tako se sada nitko sustavno ne bavi tekućim organiziranim zlouporabama velikih društvenih resursa i vrijednosti, čak se to i otvoreno nudi kao napredak društva, da bi se to rješavalo za nekih 20 godina, npr. Jadran i razvoj gradova. Što je još veći problem, u takvom bavljenju je od bilo kakvog organiziranog kriminala i korupcije puno efikasnija potpuno neorganizirana inertno naviknuta društvena praksa, koja kao takva nema nikakav pregled stvari a gdje bi još osigurala i minimume funkcioniranja, pa naprosto sili i potiče i najbenignije na organizirani kriminal i korupciju. U tom smislu se bavljenja organiziranim kriminalom i korupcijom se, kao prvim, suočavaju sa tekućim i globalnim funkcioniranjem društva. Zbog karaktera stvari i tradicije, sama zbilja bitno više odlučuje i odlučivati će o stvari od drugog, pa i od EU i bilo koje politike. Ozbiljno samo zbilja i tu objektivno ništa drugo nikome neće moći puno pomoći.