Tagovi

REQUIEM

REQUIEM ili kako spojiti smislene riječi od Svetog Pavla , preko Karla Marxa i Sigmunda Freuda sve do mog omiljenog Ericha Fromma ). To može biti prezahtjevan posao, avantura koja nosi sve rizike mogućih nesporazuma, nerazumijevanja, zamjeranja. Uzdam u zaštitnika bloggera Svetog Pavla (kao zaštitinika javne riječi – tj. pisaca, novinara, glasnogovornika, je isto tako i bloggera) da mi nitko neće uzeti za zlo išta od ovdje napisanog.

Iako ovo pišem kao prigodni tekst, ne želim ga vezivati za ničija imena, slijedeći poznatu latinsku poslovicu „Nomina odiosa sunt“, već bih prije naglasio onu općenitiju nego pojedinačnu ljudsku dimenziju. Čovjek dok živi mora čuvati, održavati i provoditi svoju istinsku ljudsku dimenziju, da bi mu je smrt honorirala.

Zato preferiram da osnovne teme ovog napisa budu „Ljubav“ i „Bogatstvo duše“ - one Božanske osobine u nama, koje čovjek često i olako zna zapostavljati, u sebi i oko sebe. Možda se nisam prihvatio neizvedivog zadatka, jer ona prava produktivna ljubav spaja i ono što je naizgled suprotstavljeno, ona prava ljudska, altruistička ljubav čovjeka prema čovjeku, koja čini ono pravo bogatstvo njegovog duha.

Proučite Pavlovu Poslanica Korinćanima Hvalospjev ljubavi – (glava 13)
(1) Ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči.
(2) I ako imam dar proročanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
(3) I kad bih razdao sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje, da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
(4) Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se.
(5) Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
(6) Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
(7) Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
(8) Ljubav nikad ne prestaje, a proročanstva ako će i prestati, ili Jezici ako će umuknuti, ili znanje ako će proći.
(9) Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
(10) A kad dođe, što je savršeno, prestat će, što je djelomično.
(11) Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje.
(12) Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada ćemo licem u lice. Sad poznajem dijelom, a tada ću poznati, kao što sam i poznat.
(13) A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

Dakle i sam Sveti Pavao naglašava vrijednost ljubavi u međuljudskom odnosima, smatra ju širom i važnijom pojavom, temeljem društvenog funkcioniranja, pa tako ni Marxovo suglasje sa Svetim Petrom nije ništa neobično, a uočava se iz sljedećeg:
Dinamičnost ljudske prirode ima svoj korijen prvenstveno u toj potrebi čovjeka, da izrazi svoje sposobnosti naprama svijetu, a ne u njegovoj potrebi da upotrijebi svijet kao sredstvo za zadovoljenje svojih fizioloških potreba.
Marx je dobro i dosljedno proučavao ukupnu povijest, i sva intelektualna dostignuća prije njega. Kasnija njegova vulgarizacija u političkoj praksi sa Marxovom misli nema nikakve veze: on je bio već odavno mrtav, i bespomoćan da bi spriječio da se njegove misli tumače shodno dnevno-političkim potrebama političkih sustava, koji su imali svoje ciljeve, najčešče daleko od njigovih razmišljanja (jer kako inače objasniti da dok je bio podignut na pijdestal novog sveca "Rani radovi" su mu bili toliko dugo "zagubljeni").

Dakle, u skladu s takvim autoritetima, (kao što su Sveti Pavao i Karl Marx) sam pojam ljubavi treba shvaćati mnogo šire od njegove svakodnevne vulgarizacije u „petparačkim“ romanima s novinskog kioska. Prema Rječniku sociologije i socijalne psihologije, taj termin označava pozitivni čuvstveni kompleks koji proizlazi iz ljudske društvenosti, kojeg čovjek osjeća za čovjeka, bilo kojeg čovjeka, pa osim spolne ljubavi (nju najmanje), u to treba ubrojiti ljubav prema ljudima općenito, roditeljsku i bratska ljubav, drugarstvo, prijateljstvo, ljubav prema svojoj društvenoj grupi, ljubav prema domovini, ljubav prema vjeri, ideologiji, stvarima, nauci, umjetnosti.

I tu sada nastupa Fromm, koji je u svome djelu ujedinio gore spomenutu intelektualnu liniju (od Svetog Pavla do njega), po kojemu je ljubav dio našeg karaktera, a o karakteru ovisi naše ponašanje. Tako karaktere, kako on to vidi, možemo prema orijentiranosti podijeliti na produktivne i neproduktivne.

Neproduktivna orijentiranost se očituje kroz više načina
Primalački karakter
• Izrabljivački karkter
• Zgrtački karakter
• Tržišni karakter

To trebamo ukratko no pobliže opisati:

Neproduktivni su oni ljudi koji očekuju da budu voljeni, a ne da vole. Kod njih nema obostrane ljubavi - davanja i dobivanja. Osnova njihovog ponašanja je orijentirana samo ka dobivanju, ništa ne dajući. Čak i vjernici se u odnosu prema Bogu ponašaju isto tako: od Boga očekuju da dobiju sve bez ikakvih napora sa njihove strane.

Razlika između primalačkih i izrabljivačkih karaktera je u tome što prvi očekuju da sve, pa i ljubav dobiju poput darova, a drugi da do toga dođu silom, lukavstvom, uz neprekidna neprijateljstva i manipulacije.

Zgrtački karakter ima malo vjere u bilo što novo što mogu dobiti iz vanjskog svijeta, a svoju sigurnost zasnivaju na zgrtanju, grabljenu, štednji, a trošenje osjećaju kao prijetnju. Čak i svoje stvari, misli i osjećaje drže pretjerano uredno, jer ih time najlakše drže pod kontrolom i stalno na svom mjestu.

Tržišno orijentirani karakteri vide sebe i druge kao robu, koja se daje i uzima u procesu razmjene zadovoljavanja svojih potreba. Stoga neprekidno prate opće (modne) trendove i njima se prilagođavaju, da bi postigli što veću cijenu - uspjeh je za sebe i svoju robu dobiti što više, svakako više od uloženog.

Neproduktivni karakteri proizvode neproduktivan život; dovode do razvoja inteligencije, ali ne i do razuma.

Neproduktivni karakteri neprekidno potiskuju i uništavaju samopoštovanje i vlastiti identitet, što u društvu dovodi do stanja kakvo danas imamo. U prvi se plan stavljaju materijalna imovina i društvena moć (nad nečim ili nekim) kao statusni simboli. S druge strane se ljubav i moral pretvaraju u znakove slabosti, manje vrijednosti, kukavičluka, degeneracije. Rad gubi na vrijednosti, a potrošački mentalitet prevladava, pa se prodaje sve i svašta (od automobila do časti i državnih počasti). Individualnost se ne njeguje, a uspjeh (i opstanak) takvih ovisi o poistovjećivanju s masom, te se čovjek najčešće izgubi u trci za što većom zaradom.

Produktivno orijentirani karakter je sve ono što je suprotno gore označeno karakteristikama neproduktivnog življenja. On predstavlja upotrebu svih čovjekovih kreativnih snaga i mogućnosti, kako bi ostvario sebe u svojoj posebnosti i izvornosti, da prima ali i daje, gdje vidi da je potrebno; da se trudi, vodi brigu i preuzima odgovornost; da se brine i preuzima odgovornost za živote drugih, ne samo za fizičku egzistenciju nego i za rast i razvoj. To također znači voljeti stvarati nove vrijednosti, no ne s ciljem zgrtanja i posjedovanja, nego radi davanja i kreiranja nekih novihi i boljih odnosa .

Takvu ljubav Fromm naziva produktivnom ljubavlju. Za takav produktivan život (rad, ljubav i razmišljanje), potrebno da čovjek bude sposoban suočavati se iskreno sam sa sobom, biti spreman sam sebe pogledati u ogledalu, biti spreman slušati sebe i druge. Tko nije sposoban za razumijevanje produktivnog života, tko nije spreman voljeti samoga sebe produktivnom ljubavlju, nije sposoban voljeti nikoga okolo sebe.

Zaključak

Zato ponavljam, ovaj se post ne odnosi na nikoga posebno, ali istovremeno i na sve nas podjednako. Zato je kreiranje ovog posta bio neobičan doživljaj, u kojem sam ljudsku civilizaciju pokušavao spregnuti u krug, koji je davno negdje započet, još u praskozorju sazrijevanja čovjeka kao društvenog bića, kad su svete knjige kreirale prve Zakone međuljudskih odnosa, bez kojih ne bi bilo ni društva ni čovjeka kao društvenog bića, u njegovom najboljem izdanju.

Još je neobičnija avntura bila promatrati taj krug kroz niz započet s jednim svecem (Sveti Pavao), preko nekoliko „grešnika“ (Karl Marx i Sigmund Freud), do jednog izuzetnog suvremenog intelektualca (Erich Fromm).

Kako je čovjek izrazito društveno biće, i raj i pakao se uglavnom nalaze u samom čovjeku i njegovom okruženju (čemu svakodnevno svjedočimo). Tu negdje u čovjeku i njegovom okruženju se nalaze - i čistilište, i - posljednji sud. Svačiji život, a posebice život javnih osoba podliježe stalnom sudu društva unutar kojeg žive i djeluju, - ili „post mortem“ - u kojem su živjeli i ostavili svoj karakteristični (karakterni) trag.

Povodom nečije smrti stvaraju se posebne prigode da se postavi ogledalo (Svetog Pavla) u kojima će živi sagledavati djela umrlih, ali i ono, što ljudi nerado prihvaćaju, i od čega bi radi pobjegli, a to je činjenica da je smrt prilika da se pogleda što zrcalo kaže o živima. Sprovodi i slične manifestacije se orgniziraju radi živih, mrtvima obično više to toga nije stalo, a neki se tih ceremenojia izrijekom odriču još za života (valjda da bi time poslali posljednju poruku živima).

Ako želite praktični priručnik, pomoću kojeg ćete moći sebe provjeravati i korigirati, a druge ocjenjivati i procjenjivati, izgradite u sebi samosvjesnu i produktivnu osobu, koja će biti spremna zrelo prosuđivati ili osuđivati, izgradite u sebi produktivan karakter.

Pronađite i proučite knjigu „Umijeće ljubavi“ od Ericha Fromma - sigurno će vam biti od koristi.

Komentari

Ovaj odličan dnevnik je

Ovaj odličan dnevnik je napisan 2007 godine i komentiram samo iz razloga da ga podignem na prvu stranu portala u želji da ga pročitaju oni koji ga nisu čitali,a oni koji jesu,neka se podsjete "gradiva"...i to ću ponavljati periodično...

Tko je glasao

Već si govorio za tu

Već si govorio za tu knjigu, ali je još nisam stigla pročitati, znaš već iz kojeg razloga. No sad sam pronašla citat na nekom forumu
(blaženi internet), dakle:

Erich Fromm.
Kaze covjek da majke vole bezuvjetno - kakvo jest da jest, dijete je njezino i Bozje. I voli ga takvo, kakvo joj je Bog vec dao.
Tate ne.
Tate vole - uvjetno. Vole onda, ako djeca ispune i ispunjavaju njihova ocekivanja.
A ako ne ispune - zavlada led ledeni u njihovim odnosima... i polako postaju potpuni stranci.

Ovo me totalno zbunilo. O tome jednako mislimo i Fromm i ja. Čak sam, izričući to, koristila iste riječi. Nisam pojma imala da sam "citirala" Fromma. Pa mi se postavlja pitanje, kada budem čitala tu knjigu, da li ću je čitati prvi ili drugi put (ako sam je već "pročitala" u životu)?! I kako jedan tata može znati o tome ono što znam ja kao mama? Možda je Fromm bio zapravo Erica?

Hmmmm

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Ne znam točno odakle je taj

Ne znam točno odakle je taj citat (cijeli komplet knjiga su mi cetnici zapalili u kući za vrijeme rata i uspio sam samo dio poslije nabaviti). Ali mislim da je generalno istinit i svojstven Frommu.

Meni je inače malo komičan i indikativan način komentiranja na onom spomenutom blogu kojeg su dala u linku (zastario je pa se čovjek ne može više na njega uključiti). Naime, svi smo mi ustvari odrastali, živjeli svoj život i trpjeli šokove - da smo svi odgajani u pamuku, ili proživljavali život bez trauma sigurno ne bismo imali iskustveni razvoj i spoznaje - jer život u pamuku je umjetan život. Ako je i Fromm imao šokove i djetinjstvu nije mu smetalo da napravi jedan zamašan i vrijedan opus, i postati jednim od najvećih intelektualaca novijeg doba (koji je učinio naoko nemoguću sintesu spajanja djela Marxa i Freuda). I Freud je imao šokova u djetinjstvu pa je ipak napravio djelo koje se još istražuje i nanovo otkriva, čak više nego prije. I Marx je možda imao sličnih šokova (u mladosti ili životu) koji nisu smetali da zadere u neke spoznaje koje se i danas štuju i dodatno istražuju (a najvće nepravde su mu napravljene posthumno kad su mu djela ukrivo iskorištavana - o tome govori moj post Jedna mala šala i dodatak kojeg pripremam).

Uostalom, tamo je na tom linku netko spomenuo da je i Isus Krist bio Židov, a ako znamo da su to isto bili i Einstein, Oppenheimer, Marx, Fromm, Freud i mnogi drugi, onda možda stoji činjenica da trebaš biti izložen šokovima i traumama (kao židovski narod) da bi postao intelektualnim revolucionarima na dobrobit cijelog čovječanstva (jer nitko od spomenutih nisu bili vjerski ili nacionalno ograničeni praktikanti nego su se izdigli iznad svega za dobrobit cijelog čovječanstva). Mislim da su oni čak primjer kako treba kidati lance včlastitih ograničenja i frustracija jer njima robovati znati činiti štetu sebi i okolo sebe.

Zato (onaj Orešković) ne pročitavši nečije knjige (zato što ih ne razumije ili nema strpljenja ili potrebnog predznanja za njih), sebi "samouvjereno" pridržava pravo suditi o drugima (koji su se svojim djelima izdigli iznad svojih ograničenja) nosi jednu od najvećih ljudskih grešaka - vlastitu ograničenost (u razmišljanjima, prosuđivanjima i presuđivanjima).

Globalizacija koja je danas na djelu, osim dnevno pragmatičkih ustvari manje više negativnih, ima i povijesno pozitivnih elemenata - jer prvi pravi istinski dobronamjerni globalistsi su bili oni koji su ujedinjavali svijet svojim idejama i razmišljanjima, i onda ga mijenjali te su tako stvarali preduvjete današnjoj integraciji svijeta koja uglavnom ide drugim smjerom, pa zato ove velike ljude stalo treba iznova čitati i proučavati - jer od njih treba naučiti kako se izdići iznad samoga sebe i svog malog ograničenog svijeta.

Tko je glasao

Voljela bih da sam ja

Voljela bih da sam ja napisala ovaj post - odabrao si moj najdrazi vers iz Biblije i Fromma kojem neki spocitavaju soft pristup - ali meni je njegov nacin razmisljanja blizak. Dobro je.

Tko je glasao

I ne samo Umijeće ljubavi,

I ne samo Umijeće ljubavi, ima on i mnogo drugih knjiga koje vrijedi pročitati, primjerice S onu stranu okova iluzije, Čovjek za sebe, itd... Toplo preporučujem, a tebi hvala što si podsjetio na njega i hvala na ovom lijepom tekstu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci