pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Reketarenje je ozbiljan problem hrvatskog društva gdje pojedinci u kratko vrijeme dolaze do ekstra zarade na tuđoj nesreći, a ukoliko dužnik ne može isplatiti svoj dug, pristupa se prisilnoj naplati. Ako ste možda pomislili da ćemo se ovog puta baviti kakvim mafijašem, prevarili ste se. Ovaj tekst je posvećen najgorem obliku reketarenja, gdje je sve „po zakonu“. Radi se o odvjetničkim tarifama koje je odvjetnička komora sama sebi prepisala i koje su dovele do toga da je u Hrvatskoj pravda postala luksuz. Članak objavljen u današnjem Jutarnjem listu vjerno pokazuje svu bahatost odvjetničkog nabijanja cijena svojih usluga koje se po ničemu ne razlikuju od klasičnog reketarenja. Osim što je ovdje sve „po zakonu“.

ZAGREB - Zbog računa u iznosu od čak 155.428 kuna za zastupanje u ostavinskom postupku koji je trajao četiri mjeseca, i zahtijevao nekoliko odlazaka na sud, Zagrepčanka Dragica Dvojković prijavila je svoju, sada bivšu, odvjetnicu Sanju Artuković, Odvjetničkoj komori.

No, bez obzira na osporavanje računa, odvjetnica se odlučila naplatiti, pa je na temelju računa, kao vjerodostojne isprave, zatražila da se na svoj pokretnoj i nepokretnoj imovini Dragice Dvojković i još dvoje nasljednika provede ovrha... (cijeli tekst nalazi se na stranicama Jutarnjeg lista)

Zašto je to tako? Zašto je kod nas pravda tako skupa? Odgovor je prilično poražavajući. Političkom „establišmentu“ nije u interesu da ova zemlja bude zemlja vladavine prava, jer u takvoj zemlji je puno tež baviti se koruptivnim poslovima. Kako Europa pritišče Hrvatsku da mora smanjiti korupciju u pravosuđu, bilo je potrebno osigurati rezervnu varijantu u vidu destimuliranja traženja pravde po sudovima. No kako bi se maknula odgovornost s politike, jednostavno je donesen zakon prema kojemu odvjetnička komora sama sebi diktira cijene. Nedugo po stupanju takvog zakona na snagu, cijene su otišle nebu po oblake.

Na taj perfidan način, politički „establišment“ osigurao si je nastavak koruptivnog rada bez pretjerano velike brige hoće li se netko naći da ih tuži, jer da bi to napravio potrebna mu je poprilična količina novaca uz vječiti rizik da suđenje ne bude pošteno i da na kraju tužitelj ispadne krivac.

cnn.blog.hr