Registar, hakeri i obavještajci

• Dnevnik Lucijan Carić - Sub, 10/04/2010 - 00:30
• Glasujte
  64 Up Down
• Komentari 176 dodaj komentar

Registar branitelja je objavljen, duh je pušten iz boce i više ga ništa u nju ne može vratiti. Međutim, u cijeloj priči oko registra branitelja izostala je analiza nekih osnovnih elemenata cijelog slučaja, kao što su zloupotreba podataka, motiv i način počinjenja samog djela.

Činjenica je da se država nejednako odnosi prema zloupotrebama osobnih podataka, pa čak i klasificiranih podataka o kojima je dužna skrbiti. Anegdotalno, ali i sam ministar Tomislav Ivić u emisiji Otvoreno, objavom podataka o učešću u ratu bivšeg ministra Dragana Primorca, počinio je kazneno djelo - na što ga je upozorio i voditelj Mislav Togonal.

Međutim, puno ozbiljnije kršenje zakona dogodilo se za vrijeme izbora za zagrebačkog gradonačelnika, te kasnije tijekom predsjedničkih izbora. Bilo kakva reakcija pravne države potpuno je izostala. Nije bilo televizijskih emisija, nije bilo bombastičnih naslova, a što je puno važnije - nije bilo nikakve istrage, niti hapšenja. Ovakav tijek događanja jasno ukazuje na dvostruke kriterije, nekonzistentnost, te na ozbiljne deficite u funkcioniranju pravne države - no to (nažalost) nimalo ne začuđuje.

Pitanje motiva puno je interesantnije i puno, puno složenije. Istu večer nakon prvih vijesti o objavi registra razgovarao sam sa svojim prijateljem Borisom koji već dugi niz godina živi u Americi, gdje radi u Googleu. Za one koji ne znaju, Boris i ja prvi smo u Hrvatskoj organizirali seminar o sigurnosti na internetu, a napravili smo i stručni rad o originalnim metodama napada na sigurnost informatičkih sustava koje su u praksi primijenjene tek mnogo godina nakon što smo ih javno prezentirali.

Boris je odmah sugerirao da objava registra nije rad hakera, već obavještajaca, pa smo to komentirali. Drugi dan, takvu sam mogućnost ponudio u izjavama za medije. Kako vrijeme prolazi, javile su se i dodatne indicije koje ukazuju da bi objava registra branitelja mogla biti djelo obavještajne ili paraobavještajne zajednice.

Prvo, takvu izjavu dala je i sama predsjednica vlade Jadranka Kosor. Drugo, svi ljudi sa kojima sam razgovarao slažu se da se radi o autentičnim, iako ne i cjelovitim podacima, te da podaci potječu iz 2006. godine. Treće, za sada nije sa sigurnošću utvrđeno kada su podaci otuđeni (najvjerojatnije) iz Ministarstva obrane, ali iz razgovara s upućenim osobama shvatio sam da se to po svemu sudeći nije dogodilo nedavno. Četvrto, MORH je iznimno žurno izdao priopćenje u kojem tvrdi da su njihovi informatički sustavi sigurni i da nije bilo nedavnih vanjskih upada. Kako ovakve analize u pravilu traju puno duže, sklon sam vjerovati da MORH, ali i država, već neko vrijeme raspolažu obavještajnim podacima o nestalom registru koji leži u nekakvoj ladici i čeka pravi trenutak kako bi poslužio svojim novim gospodarima.

Dakle, mislim da se može prihvatiti teorija po kojoj registar nisu ukrali hakeri, niti je pao žrtvom nekakve visokotehnološke zavjere, već je jednostavno presnimljen, ukraden i iznesen iz zasad neutvrđenog tijela javne vlasti (najvjerojatnije MORH-a) na nekakvom pogodnom mediju. Stručno gledano, ovo je najgori mogući scenarij i ujedno najveći debakl za državu i njene institucije. Naime, komplicirana i često skupa tehnološka zaštita najčešće pada na najjednostavnijim ispitima, kao što je integritet zaposlenika.

Ne manje važno pitanje je - gdje se sve nalaze podaci iz registra branitelja. Doznali smo da podatke ili dijelove podataka imaju MORH, Ministarstvo, obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te MUP. Ono što nije jasno je tko sve ima pristup tim podacima. Vrlo vjerojatno se ti podaci ili dijelovi podataka nalaze i u mnogim drugim institucijama, a krug osoba koje do njih imaju pristup puno je širi od stotinjak ovlaštenih djelatnika pojedinih ministarstava pozvanih na poligraf.

Mislim da u Hrvatskoj postoji velik problem sa stvarnim posjednom i nadzorom nad podacima. Nesporno, vlasnici podataka su država, odnosno pojedina tijela javne vlasti, ali vrlo često ni država, ni tijela javne vlasti koja bi o tim podacima trebala skrbiti ne znaju ili nisu svjesna gdje se sve fizički ti podaci nalaze. Velikim dijelom ovo nije samo posljedica nebrige i neznanja, već i neshvaćanja vrlo složenog područja zaštite informatičkih sustava. Tako je moguće da pojedina poduzeća angažirana u tijelima javne vlasti fizički raspolažu ili imaju kontrolu nad podacima koji bi se inače trebali nalaziti u isključivoj ingerenciji tih tijela javne vlasti. Pored toga, neka tijela javne vlasti koriste tehnološka rješenja koja njihove podatke nepotrebno izlažu kompromitaciji. Na kraju, poznato je da dio internog hrvatskog internet prometa Hrvatskog Telekoma putuje preko Njemačke, čime taj promet ne samo postaje internacionalan, nego se izlaže dodatnim rizicima i nadzoru stranih obavještajnih službi. Nemojte biti naivni, internet promet se rutinski i masovno nadzire, a kontrola tog nadzora u pravilu je slaba ili nikakva.

Mogući motivi ovakve objave registra branitelja su brojni, a tek će budućnost pokazati da li je stvarni motivi bio pravo javnosti na informacije. Ovakva akcija može biti usmjerena protiv predsjednika Josipovića, može biti usmjerena protiv vlade, ali može imati i više ciljeva koji se u hodu mogu ugađati dodatnim obavještajnim djelovanjem. Kao najglasniji zagovaratelj objave registra Josipović je više nego logičan cilj. Dodatnim upetljavanjem Marka Rakara napad se pojačava. Mislim da je svima, pa čak i vladi i MUP-u jasno da Mrak nije ukrao ni objavio registar. Međutim, nije mi jasno što je tražio u policiji, pa čak ni po savjetu Saše Perkovića? Ako Mrak ne raspolaže informacijama o potencijalnim počiniteljima, a vjerujem da ne raspolaže, njegov odlazak u policiju je kontraproduktivan. Zamislimo ovakav slučaj. Netko vrlo poznat je ubijen. Slučaj je svjež, mediji vrište, policija poduzima radnje, ali zapravo još nema pojma ni o čemu. Tada, u policiju ulazi neki čovjek i kaže - došao sam jer vam želim reći da ga ja nisam ubio!

Mrak se sam, odnosno uz Perkovićev savjet, stavio u položaj da bude isljeđivan i istraživan, jer ako dođete u policiju s namjerom da vas oslobodi sumnje za neko djelo, onda policija mora provesti čuvene mjere i radnje kako bi to učinila, a mjere i radnje su poligrafska ispitivanja, pretresi osoba, pretrage stanova, poslovnih prostora, kompjutera itd.

Drugi mogući pravac udara je vlada, odnosno predsjednica vlade. Naime, vrlo je velika vjerojatnost da su podaci kompromitirani tijekom mandata neke od vlada HDZ-a, u čijem se sastavu nalazila i većina njenih sadašnjih članova. S te strane bilo kakav pokušaj prebacivanja odgovornosti s vlade, ministara i ministarstava na predsjednika je kontraproduktivan. Naime, u vrijeme kada su podaci otuđeni predsjednik Josipović najvjerojatnije nije ni dobio izbore, a kamoli započeo mandat. Osim toga predsjednik nije nadređen ministrima, ni ministarstvima, već im je nadređena predsjednica vlade. O sigurnosti podataka koja se nalaze u ministarstvima, pa tako i o registru branitelja, brinu se i odgovaraju ta ministarstva, a ne oružane snage i njihov vrhovni zapovjednik.

Ako objavu registra branitelja smatramo obavještajnim projektom, možemo reći da je on uspio. Ponovno su podignute tenzije između predsjednika i vlade, odnosno predsjednice vlade. Podignute su tenzije između javnosti i branitelja, ali i između branitelja, te branitelja i njihovih predstavnika.

Morat ćemo malo pričekati kako bi se situacija raščistila i kako bismo vidjeli u kojem smjeru će se razvijati. Mislim da, ako se radilo o hakerskom napadu (što je manje vjerojatno), počinitelji nikad neće biti uhvaćeni. Kao što sam više puta rekao, stopa privođenja pravdi informatičkih kriminalaca je izuzetno niska. Također, ako je ovo plod obavještajne aktivnosti počinitelji će, tradicionalno, ostati nepoznati i neotkriveni.

Na kraju, još jednom, svima treba biti jasno - podaci su objavljeni, duh je pušten iz boce i nitko i ništa više ga ne može "nagurati" natrag! Značaj objave registra branitelja ne može se umanjiti činjenicom da se radi o nepotpunim i dijelom netočnim podacima. Većina onih koji su pristupali objavljenom registru slaže se da on ipak u najvećem dijelu sadrži autentične i točne podatke. Iako to možda i nije bio cilj, objava ovih podataka stvorit će nepodnošljiv pritisak na vladu, ali i na branitelje, a pogotovo na braniteljske udruge da se napokon objave potpuni i točni podaci registra - neki će naime, teško moći živjeti s istinom, ali mislim da će mnogi još teže moći živjeti s neistinom.

• Dnevnik Lucijan Carić - Sub, 10/04/2010 - 00:30
  
• Komentari 176
• 7555 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar