pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tko o čemu - ja o referendumu. :) No nemojte odmah stiskati "back", neću ponovno pisati o referendumu o ulasku Hrvatske u NATO savez, već o jednom drugom referendumu - onom koji su na prvomajskoj proslavi najavili sindikati.

Za one koji ne znaju o čemu se radi: prije par dana sindikati su, gostujući kod Bandića na grahu u Maksimiru, najavili pokretanje prikupljanja potpisa (krajem svibnja), kako bi se prema Zakonu o referendumu, raspisao referendum o - saborskim mirovinama. Naime, saborski zastupnici u Republici Hrvatskoj odlaze u mirovinu po posebnom zakonskom rješenju (Narodne novine, broj 55/2000), van "uobičajenog" umirovljenja. Dakle, pored toga što imaju visoke plaće, obračun mirovine za saborske zastupnike ne vrši se po istom principu kao i za sve ostale građane, već je Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika posebno propisana procedura za njihove mirovine. To rezultira izrazito visokim mirovinama (u prosjeku 9200 kn), pa saborski zastupnici ni u mirovini ne dijele sudbinu naroda u čije su ime odlučivali. Za razliku od Hrvatske, Slovenija npr. svojim parlamentarnim zastupnicima mirovine obračunava na jednak način kao i svim ostalim građanima, dok u Europi praksa varira od zemlje do zemlje (detaljniji pregled prakse u ostalim zemljama EU može se naći u ovom Globusovom tekstu). Da bi zaokružili temu i do kraja opisali okolnosti, treba spomenuti da se saborskim povlaštenim mirovinama bavio Dragutin Lesar 2005. godine, te da je SDP u posljednjoj predizbornoj kampanji najavio promjenu tog zakona ukoliko dođe na vlast.

I evo nas opet u deja-vu situaciji. Tema koju je prije izbora zastupala opozicija, široka masovna podrška, i nestranačka organizacija koja temu želi prikupljanjem potpisa nametnuti na politički jelovnik, te neposrednim odlučivanjem naroda zaobići većinsku političku volju u Saboru. Gledano na taj način, savršeno je logično da i ja podržim taj potez.

Ali, ja ga ne podržavam.

Prvo, da rasčistim teren - smatram da je trenutno zakonsko rješenje loše jer stvara financijski nepravedno uzdignutu kastu, te da bi trebali usvojiti slovenski model obračuna mirovine. Također, smatram da je referendum kao institucija, zbog političkih interesa elita, u potpunosti degradiran, te da se takvim odnosom vlasti prema referendumu pljuje u lice narodu koji ta ista vlast zastupa. No isto tako smatram da je najavljena inicijativa sindikata loša i nepotrebna.

Zašto?

U prvom redu zbog toga što se radi o čisto demagoškom pitanju. Sindikati će na ovu akciju potrošiti velike novce - nemojmo se zavaravati, oni to sigurno neće obaviti sa 23 000 kuna - i pritom neće izboriti apsolutno ništa za ljude koje bi svojim djelovanjem trebali zastupati, tj radnike. Ja osobno, kao član sindikata, želim da sindikati tih 60 kn mjesečno, koje im ja dajem, upotrebe za akcije koje će poboljšati položaj radnika, a ne da se bave "neka susjedu crkne krava" aktivnostima. Jer tu se radi baš o tome. Sindikati su izabrali jeftinu populističko-demagošku temu, na kojoj mogu dobiti široku javnu podršku (jer tko ne "mrzi" političare i njihove "velike nezaslužene plaće" i iste takve mirovine), ali koja ni na koji način neće poboljšati položaj radnika u Hrvatskoj. Od mene za takvu akciju ne mogu dobiti podršku.

Nadalje, ovakve teme samo daju vodu na mlin onima koji zagovaraju iznimno restriktivne odredbe Zakona o referendumu, jer pokazuju da takve odredbe uistinu imaju smisla kao brana pred populističkim, ali strateški nevažnim temama.

I na kraju, čak i da sindikati uspiju ispuniti odredbe tog zakona (450 000 potpisa u 15 dana), samo zabijaju nož u leđa svim budućim akcijama civilnog društva, opravdavajući svojim uspjehom kriterije propisane u tom zahtjevu. Pogotovo ako te kriterije ispune "ispod stola" prikupljajući potpise kroz svoju organizaciju, umjesto na zakonom propisan način na štandovima smještenim na JAVNIM površinama (dakle, IZVAN radnih okolina).

Dakle, po mom mišljenju, ovakva akcija ima krive motive, jeftin populistički cilj bez realnog utjecaja na položaj radnika, te strateški štetne posljedice za eventualnu regulaciju kriterija navedenih u Zakonu o referendumu. Sindikatima bi bilo puno pametnije da sve svoje lobističke, ljudske i ine potencijale ulože u kvalitetno pregovaranje o minimalnoj plaći, te u zahtjeve da konačno prorade dva segmenta koji u ovom trenutku hrvatske radnike drže prikovane za pod - neefikasni inspektori rada, te spora i nedostižna pravda na hrvatskim sudovima.