pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ali Mrače, problem upravo leži u činjenici da je Zoran iskoristio svoje statutarno pravo koje je u kampanji najviše kritički apostrofirao. Nije li to licemjerno?! On to pravo nije morao iskoristiti već je sukladno onome što je u kampanji proklamirao, mogao i trebao prepustiti nižim razinama da demokratski poredaju kandidate, kako je to naprimjer učinjeno u mojoj županiji. Ovako ispada da je kritičar nedemokratske procedure iskoristio period do njezine promjene da nedemokratski odlučuje. Jel shvačaš u tom postupku licemjerje?! U svemu tome je taština totalno nebitna.
Ovo oko promjena odozdo ili odozgo su ti totalno paušalne teze. Slažem se da je SDP okoštala struktura, najviše kao posljedica nedemokratskih procesa i negativne selekcije kandrova, a to je opet podržano nedemokratskim statutom. I sada kad je uletio Milanović, kao osoba koja je napredovala po milosti Račanovoj a ne kroz stranačke strukture, i uspio dobiti legitimitet baze pored ostalih kandidata za predsjednika proizašlih iz stranačke strukture, trebao je i daljnje demokratske odluke prepustiti bazi, prvenstveno selekciju kandidata za zakonodavno tijelo. Zašto?! Pa zato jer baza puno bolje poznaje kvalitetu i karakter svojih predstavnika, puno je povezanija s njima, nego Zoran Milanović. Zoki treba birati svoj tim za izvršnu vlast od ljudi koje dobro poznaje i u koje ima povjerenja, a on je umjesto toga bazi odredio njihove predstavnike bez obzira koliko oni uživaju njezino povjerenje i podršku. Stoga nije daleko od istine da je Zoki za predstavnike baze cijele Hrvatske, mahom postavio ljude sa Iblerovog, koji su načešće daleko od te iste baze. Postavio ih je zato jer ih poznaje i jer je s njima najviše u kontaktu, ali bi u demokraciji trebalo biti puno važnije da li ih baza poznaje, kontaktira, i ima u njih povjerenja. Jer u konačnici oni ne reprezentiraju Zorana Milanovića već građane Republike Hrvatske, a građanima Republike Hrvatske puno je bolja aproksimacija stranačka baza nego jedan čovjek.
Što se tiće provjetravnja mislim da si u krivu. Od mlađih ljudi, moje je mišljenje da tu valja tek nekolicina. Iz Zagreba recimo Mejić, Prpić, Mondekar. Ovo ostalo je trash. Recimo Gordan Maras, bivši predsjednik Foruma Mladih i sadašnji financijski direktor, koji će najvjerojatnije uletiti u Sabor. Čovjek mi je isključivao mikrofon i pokušavao me sprječiti da s Crkvencem na Konvenciji polemiziram oko vanjskog duga. Prava nova snaga. A takvih imaš koliko hočeš, Ibler obiljuje s njima, jer su produkt još Račanove vladavine i poltronskog mentaliteta. Kako bi rekli, klonovi napadaju.
Ne znam baš da li će nas predstojeći izbori oko ove teme učiniti pametnijim i da će bilo što u tom smislu dokazati. Tek po isteku mandata, ako SDP osvoji vlast, moći ćemo o tome objektivnije suditi.
Da je demokracija putovanje, pretpostavljam prema boljem, pravednijem i sretnijem društvu, a ne sam cilj po sebi, je jedna od najzloupotrebljavanijih floskula. Jer ona obično znači pokušaj da se legitimiraju nedemokratski postupci u fol demokratskom interesu. Na tragu one poznate izjave jednog našeg političara "narod živi bolje ali još to ne zna". ;))

I da, zaista mislim da nisam anarhist jer vjerujem u poredak i hijerarhiju. Nisam čak niti za pretjeranu demokraciju, ali poštujem u tom smislu dosljednost i razum. Jer ako trubimo demokracija demokracija, onda ajmo funkcionirat po demokratskim principima i pravilima.

Isprika za uskakanje.

Iako se time bavim ispod minimuma, vjerojatno mi je zato lakše primjetiti da još nema naznaka da bi vođe i politbiroi svih stranaka prepustili demokraciju na rizik nižim razinama.

Kod SDP je, zbog krupne činjenice, vjerojatno najdelikatnije. Ovo što komentira naš kolega komentator nije poluanarhizam ni u tragovima. Kad je netko opet postavio visoko Gordanu Sobol i mimo volje baze, onda je to kao kad su rasturili vlastitu jaku filijalu u Zadru i najednom umjesto Romana Meštrovića postavili Ingrid Antičević Marinović i sada uživaju plodove toga i u Zadru i na državnoj razini. To ukazuje na Linića (koji bi motiv oko toga imao Milanović), koji i pred kamerama dok vodi sjednicu Vlade umjesto Račana ne šljivi ni vlastite ministre ni išta. To je znak da je politbiro jak, da ne misli uvažavati niže razine partije pa vjerojatno ne previše ni predsjednika, kao što nisu ni Lenjina. Ostalo u državi i društvu naravno još manje.

Kod HDZ-a je to prikrivenije, ali vidljivo iz aviona. Npr. vidi se da su ministri pomoćno sredstvo za partijske operacije iz državnog proračuna i da je težište svega u politbiro krojačnici.

U nekim vrlim manjim demokratskim strankama je još veća smijurija, kod njih i udarni političari stranki ostaju u igri jedino ako doslovno uredno i stalno ližu dupe užem vodstvu.

Očigledno su za ljude u strankama došla još crnja vremena, jer nakon što su nestali remetilački faktori Šuvar, Račan i Budiša, uz asistenciju iskusnog predsjednika države se sve jake iskusne snage napretka pokušavaju tako uskladiti da se više ništa ne prepušta poznatim rizicima. Vjerojatno ih na to stišću i vanjski partijski suradnici, krugovi napretka. Demokratski ekscesi kao ekspoze predjednice vlade Milke Planinc 1981.g. sada nisu mogući ni u snu. Zato je razvoj situacije u SDP-u zanimljiv. Primjetno je da jake profesorske snage non stop diktiraju lekcije, kao da je široki profesorski zbor zadužen da kontrolira stvar.