Neovisni, ali ne i neutralni

Vanjski dug je prešao 35 mlrd €, unutarnji je uvijek stvarno nekoliko puta veći (npr. nitko nikada ne uračunava impozantne dugove impresivne dugo-brzo-rastuće industrije nekretnina), najednom (k meni miris paljevine) stiže vatra hrane i energenata praćena dimovima kamatarenja, buja industrija ustaša i partizana garnirana četnicima i raznim naprednim snagama, padaju dionice i cijene nekretnina, dok milijarde i dalje praše po svim bojištima a invazije na svaku točku vode grčevite bitke iako otporaa nema ... pa bi logično bilo zaključiti da su poslovne mogućnosti najednom upitne a razvojne još upitnije, da je najvažnije da ima šta jesti.

Međutim, svi znamo da je to više nego dvojbeno zaključivanje, da su to pojave koje izazivaju diletantske bojazni i strke po trulom zapadu, dok se kod nas na to praktički nitko i ne osvrne.

Predmet ovog razmatranja je, pod pretpostavkom normalnog i onog što to nije, šta su to stvarne poslovne i razvojne mogućnosti u Hrvatskoj, ne one ponavljane bez pokrića nego samo one što normalno igraju igru.

Prvo, čini mi se iznimno iskustvo i znanje. Kako god nas je rezalo, navék je nekak bilo, i iz toga imamo iznimne potencijale iskustva i znanja, tako da zavidna bezbrižnost oko uvodno navedenih okolonosti poslovanja nije samo iracionalna, nego čvrsto vezana za te potencijale. Npr. ad novca, svi znamo da se okreće novca kao blata i zarađuje, da je jako puno ljudi tome vično (normativi potrošnje dnevno po 4.000 kuna za dopinge, isto na look i style, i još sto čuda, sve bazdi od toga, masovno; nekretnina, auta, provoda, rasta, rasta dobiti i svega kao u pričama). Obični donji referentski štakori na najgluplja masovna pečatiranja i razno okrenu više dobiti nego Siemens d.d. A tek koliko jači ešaloni.

Drugo, snaga i potencijali udruženosti, već snažno svjetski uhodani od doba (samo)upravljanja od vodstvom partije, kada su naše snage prašile svijetom a domaćom praksom rušile sve granice. Već inercija toga čini čuda, a kada stisne čini i obrnuta čuda, nerijetko nitko od beskrajnih divizija i štabova nema pojma ni o čemu niti je u stanju rješiti išta, pa se na tim pokretima trupa da jako dobro zaraditi, puno bolje nego na NATO dvizijama. Npr. lokalni izbori teku u ozračju velikih pokreta divizija i bitki i za zadnju točki, pa se istovremeno otvaraju mogućnosti velikih poslova i zarada i na uobičajeni osvajački način i na tim potrebaama divizija (jer očigledno nitko nema pojma ni o čemu, samo naprijed, pa se nitko ničim i ne oglašava).

Treće, intelektualno-filozofska i umjetnička razina poslovanja, koja iako izgleda apstraktna, već desetljećima okreće razmjerno najveće novce u u svijetu, od ždanovljevskih referata, preko zrelo-kardeljističke iznimne proizvodnje razmjera svjetske pušione br. 1, do iznimne produkcije postmodernističkog i maoističkog trasha, naprosto pretežnog bućkuriša svega i svačega sa svih strana svijeta, toliko da u tome kotiramo stalno visoko a u image poslovima bez problema preotimamo primat Ibizi, Dubai-ju i raznim punktovima.

Četvrto, nisu za potcijeniti niti politički, tehnomenadžerski i ideologijski potencijali, koji već iskustvom fanatastično igraju na svim mogućim pozicijama u svakom trenutku a istovremeno su isti vizionari i proroci, što je sve važnije u globalizacijskoj praksi prekomjernog forsanja, u kojoj se vidi očigledni deficit iskustva za to i još više deficit automatiziranosti igre (raspadaju se od napora oko toga), pa to što naši potencijali igraju tečno (s lakoćom i usput uz 25 drugih misija) već po defaultu jest prednost u našu korist.

Peto, što je vjerojatno ključno, sve ukazuje da se sada krčka kvaliteta više, nešto novo, da su ti procesi ušli u fazu zrelosti, izobilja zrelih plodova dugog puta te gotovih i skoro gotovih jela, što u srazu sa tim nadošlim novim izazovima (EU sređivanja, hrana i energenti, globalizacija, tokovi svijesti ...) snažno otvara vrata novih poslovanja i zarada, u početku raznih minimalističkih a dalje je stvar igre. Npr. u najkrupnijoj grani industrije, industriji nekretnina i povezanog (turizam, infrastruktura, ogromne zarade na kamatarenju, tzv. pranje love ...), sada se otvara beskraj toga, od popratnih nijansi slučaja kada je netko nekog likvidirao od 1941.g. do danas, preko razdoblja i valova najvećih uspjeha, do složenih stanja i procesa svake ulice, puta, kuće, zgrade, dokumenata, bezbroj propisa, iznimnih tokova milijardi ... pri čemu su važna pa i ključna stalna podvlačenja crte te stalna mogućnost iznimnih dobitaka i gubitaka, nešto kao pohodi Džingis kana i njegovih divizija u ovom dobu.

Šesto, višedesetljetni rubni slučajevi poslovanja, rad i profesionalni aspekti rada, te s time povezano. Poznato je da smo strategijski postupili puno bolje nego neiskusni zapad i istok, dok su oni davali naglasak na to mi smo uigravali razne etape svega drugog (a to ipak, kao Mao, ostavili rubno na životu, ako ipak zatreba ili za zbunjivanje), kao pripremu za globalne procese, i sada kada su stigli, kada i kod njih to ne igra igru kao nekad, mi smo spremniji za tu fazu a ovu dugo rubnu stvar kao rezervu možemo ubaciti u igru, ako se pokaže potrebnim (kao Mao svog Bob Rocka aka Deng Xiao Pinga). Da ne bi odmah upali u defetizam da će se najednom trebati raditi i profesionalno ponašati, to nije tako i ne treba brinuti, jer vidjeli ste da naš leadership naglašava da je vrijeme osobnosti i interesa te financijskih poslova, da ćemo uvesti milijun jadnika da rade za nas (nismo mi s kruške pali, a još k tome stalno imamo velike vizionare i leadership - vidi gore pod četvrto).

Geopolitičke prednosti (raskrižje puteva, tranzitno-posrednička pozicija i razvitak bolji nego Imotski), izvoz znanja (izvezli smo više od pola i non stop ima, to je bolje nego nafta) i kapitala (dok oni kamatare nas, naši znalački njih incognito), izvoz kreacija, matematičke i druge inicijative za poslove itd. - za diskusiju.