Naslovnica › Dnevnici › Ivan Cerovac dnevnik

Ratni svetac

zamirzine
Pet, 26/10/2007 - 14:18 — Ivan Cerovac

Austrijanci danas slave svoj Dan državnosti. Povodom toga predviđeni su programski sadržaji od kojih bi naša izvršna i zakonodavna vlast imale i te kako što naučiti.

Ono što današnji dan u Austriji čini sasvim posebnim jest činjenica da je Katolička Crkva upravo na današnji dan odlučila proglasiti prvog „ratnoga“ sveca, Austrijanca.

Kod nas je već postavljeno pitanje, zašto mi nemamo ratnih heroja. Nemaju ni Austrijanci. Ali od danas imaju sveca.

Svetim je proglašen Franz Jaegerstaetter, zemljoradnik iz okolice Linza. Postupak za proglašenje svetim utvrdio je da je Franz Jaegerstaetter živio pobožno, držeći se čvrsto načela Katoličke Crkve. Kad su nacisti zauzeli Austriju Jaegerstaetterovo protivljenje nacistima je bilo opće poznato. Pa ipak, u nekoliko navrata općina i župa u kojoj je živio novi svetac zauzeli su se za njega. Kad se uzme u obzir s kojim su oduševljenjem Austrijanci, i to u najvećem broju, pozdravili pripojenje Njemačkoj, onda je već to zauzimanje za jednog protivnika nacizma u najmanju ruku neobično.

No 1943. više nije bilo moguće zaštiti Jaegerstaettera. Dobio je poziv da se javi u vojsku. On se javio ali je odmah izjavio da se neće boriti s oružjem za zločinački režim i odbio je položiti zakletvu o bezpogovornoj vjernosti Hitleru. Time je izvršio kazneno djelo prema Zakonu o razbijanju obrambene spremnosti Trećeg carstva. Nakon silnih mučenja u raznim kaznionicama, otpremljen je u Berlin i smaknut giljotinom. Njegova izjava:“Bolje vezanih ruku nego vezane savjesti“ govori puno o njemu.

Pratio sam na austrijskoj TV proglašenje svetim, održano u katedrali u Linzu. Na tom slavlju bila je prisutna 94-godišnja udovica Franza Jaegerstaettera i njihove četiri kćeri i brojno potomstvo.

Ma što netko mislio o Katoličkoj Crkvi i njenim proglašenjima svetaca, meni osobno silno imponira čovjek koji je zbog svoje savjesti, odbio služiti zločinačkom režimu, unaprijed isključio mogućnost da sudjeluje u zločinima i otišao u sigurnu smrt pouzdajući se jedino u svoju vjeru. Ja pred takvima skidam šešir.

Komentari

Sub, 27/10/2007 - 09:16 — sm

Odličan članak i

Odličan članak i podsjećanje na činjenicu da ni u jednoj zemlji nisu ljudi svi isti, odnosno da je i u Austriji koje je veliki broj građana s oduševljenjem dočekao naciste i pripojenje Njemačkoj, postojalo ljudi koji su bili spremni glavom platiti svoje odbijanje da prihvate staviti se u službu nacističkog režima.

I meni je drago da se Crkva gestom proglašenja jednoga od takvih svecem, na neki način i možda malo zakašnjelo, očituje o nacističkom režimu.
Međutim, molio bih ako je moguće, dodatne informacije o vezi njegove (Frantzove) vjere i protivljenja nacizmu. Ovo zato što je, dok se ne zna ta veza, moguće njegovo protivljenje tumačiti i drugim razlozima.

Isto tako, Austrija već ima jednog "ratnog sveca", Sv. Florijana, koji je bio rimski vojnik i časnik poznat po tome da nije prihvatio progoniti kršćane što je platio glavom. On je i vječita inspiracija biskupu Jezerincu, te ostalim vojnim dušebrižnicima.

U blizini Linza se nalazi njegov grob i istoimeni samostan. Možda je i to razlog što me životna priča sada sv. Frantza asocirala na priču o sv. Florijanu (mjesto, vojska, protivljenje režimu, smrt).

Sub, 27/10/2007 - 10:07 — Ivan Cerovac

@sm - svaka čast, vi ste

@sm - svaka čast, vi ste bolje informirani od mene. Ali ja sam ipak mislio na suvremenu Austriju a ne na rimsko doba.

Jaegerstaetter je s katoličkog stajališta (iako jednostavan zemljoradnik) procjenio da je Hitlerov režim zločinački i usprkos tome što su mnogi biskupi, svećenici i katolici laici pristali uz Anschluss i Hitlera. Jaegerstaetter naprosto nije htio biti dio poslušne mase. Jučer navečer sam slušao jedno predavanje o njemu na Bavarskoj televiziji, koje je držao, očito bivši časnik Wehrmachta. Rekao je otprilike: svi smo bili katolici i svi smo služili Hitleru a samo Jaegerstaetter je shvatio da se ne može biti katolik i služiti Hitleru.

Sub, 27/10/2007 - 10:28 — sm

...a samo Jaegerstaetter je

...a samo Jaegerstaetter je shvatio da se ne može biti katolik i služiti Hitleru.

Dijelom sam i na to ciljao.

Po meni, zbog činjenice koju ste naveli ("...usprkos tome što su mnogi biskupi, svećenici i katolici laici pristali uz Anschluss i Hitlera..."), čin proglašenja Jaegerstaettera svetim manje govori o njemu a više o onima koji su ga uzdigli na tu čast.

On sam zaslužuje svako poštovanje kao čovjek koji je doslovno živio svoju vjeru i nije se libio za istu žrtvovati i vlastiti život. Koliko različito od onih koji bi (po funkciji) trebali prednjačiti u tome (op.a).

Sub, 27/10/2007 - 11:49 — frederik

Nije to samo pitanje vjere

Nije to samo pitanje vjere nego proživljavanja življenja s otvorenim očima, ne zanemarujući iti jednu sitnicu koja se oko nas događa. Zato je svaka kritička misao uvijek bliža vjeri i povjerenju u Čovjeka, nego apologijama bilo koje vrste.

Vjera ima svoju religioznu dimenziju (odnos prema Bogu) i svoju svjetovnu dimenziju (odnos prema Bližnjemu). Jaegerstaetter je ustvari svetac, stvarni svetac ali više po svjetovnoj dimenziji. Sv. Florijan je postao svetac također najviše po svojoj izraženoj svjetovnoj dimenziji, jer nije pristajao na ubijanje (vjerojatno ne samo kršćana, nego je živio svoj svjetovni ideal).

Mislim da pritom ovdje treba reći otvoreno - Slaviti Jaegerstaettera i Florijana znači slaviti kreposni ovozemaljski život, i ljude oko sebe, pa mi je neprimjereno da Vojni ordinarij je odabrao upravo tog sveca (zaštitika i vatrogasaca) i govori ono što govori (pratim ga vrlo pomno jer me često nerviraju njegovi stavovi), i služi oružju (pa ako je i hrvatsko - neka odabere drugog sveca).

Što mogu!? Ja sam uvjereni pacifist i moralist, pa me najviše nerviraju dvostruki moral i neumjerenost (koji su kako u Jezerinca tako i u Vojnom ordinarijatu često previše prisutni).

Imam na desktopu jedan materijal kojeg sam namjeravao osmisliti u primjeren post, ali sam također ostao dužan i nastavak posta "Nosi mi se crna boja" koja se trebala nastaviti kao "Ljudi u smeđem" što je trebao biti moj spomen na mog vjeroučitelja Fra Aleksandra Ribičića (koji je upravo pacifizam, moralnost i ljubav prema bližnjemu uporno usađivao u mene u vrijeme ranog školovanja).

Iako često nemam vremena i volje, napravit ću to!

Sub, 27/10/2007 - 12:15 — Ivan Cerovac

Živim dugo i poznajem

Živim dugo i poznajem nekoliko tisuća katolika i nekoliko stotina svećenika, te desetke biskupa. Samo troje od svih koje sam upoznao u životu bi po mojoj skromnoj (i potpuno neprofesionalnoj) ocjeni zaslužili da ih se smatra svecima jer su vjeru kao takvu doista živjeli. Mi ostali smo kulturološki katolici u najboljem smislu te riječi.

Sub, 27/10/2007 - 13:20 — cvjetići

Znam da to znate,ali je

Znam da to znate,ali je dobro napomenuti za one koji ne znaju,da za proglašenje svetim nije dovoljno samo svjedočenje vjere za života već je potreban i dokaz Zagovora ,u prijevodu čudo,koje se najočitije manifestira u čudesnom izlječenju .

Ned, 28/10/2007 - 20:11 — Ivan Cerovac

Ja sam u prvom redu mislio

Ja sam u prvom redu mislio na ljude koje sam poznavao žive, a takve Crkva ne proglašava svetima. Ali mogu ih kao takve doživljavati ja. To nije zabranjeno.

Sub, 27/10/2007 - 14:47 — Ivan Cerovac

Na Sve Svete ću objaviti

Na Sve Svete ću objaviti nešto o tome!

Pet, 26/10/2007 - 21:24 — bosancero

Gospodine Cerovac uvijek sam

Gospodine Cerovac uvijek sam se divio onima koji su u vremeno necovjestva ostajali ljudi i birali smtr radije nego da ubijaju. Prije nekoliko mjeseci i sam sam iznio jedan slucaj pa tekst mozete procitati ovdje: http://pollitika.com/otpor-besmislu . Ne smatram da taj mladi covjek koji je takodjer radije izabrao smrt nego ubijanje drugih treba postati svetac ali svakako smatram da ga gradjani Hrvatske trebaju na neki nacin pamtiti makar i kao usamljeni glas.

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content