Tagovi

Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije?

Nedavno mi je fb prijatelj skrenuo pažnju na raskol, koji se dogodio među "obiteljašima" zbog razlika u ekonomskoj filozofiji (što je prilično jasno artikulirano) te vjerojatno drugih idejnih, interesnih i grupaških razlika (koje su manje jasne).

B- M- BPovratnici iz SAD i Australije, Bartulica i Batarelo, zastupaju slobodno tržište i "minimalnu državu" (što u SAD zastupa "Tea Party" pokret a u Australiji aktualni premijer T. Abbot), dok su Markić, ali i drugi unutar Rimokatoličke crkve ,skloniji jačoj ulozi države u zaštiti prirodnih resursa, nacionalnih interesa i socijalne pravde.

(Npr. u kampanji protiv gradnje naftovoda Družba-Adria, prije deset godina, na jednom su prosvjedu zajedno stajale poznate feministice i katoličke redovnice. Hrvatska biskupska konferencija više se puta oglasila u okviru političkih borbi oko "Hrvatskih voda".)

Komenter iz prosinca 2013. naslovom Jesu li obiteljaši uz narod ili uz kapital? ukazuje na razlike koncepcija.

Iz naslova intervjua koji je Željka Markić dala Večernjem listu, 'Naše iduće teme bit će ZOR, prodaja autocesta, voda i CA', dalo se zaključiti da bi inicijativa 'U ime obitelji' mogla referendumom pokušati zaustaviti privatizacije. (...) S druge strane, (...) Da bi novi hrvatski konzervativci mogli nakon što su 'zacementirali' brak zagovarati manje države, a više tržišta, i tako se postaviti ekonomski liberalnije od svih postojećih stranaka, otkriva i John Vice Batarelo, predsjednik udruge Vigilare. (...) Hoće li ovi katolički tehnokrati pokušati progurati kod nas nepoznatu političku platformu, ekonomski liberalizam uz svjetonazorski konzervativizam? (...)

U svibnju je održan skup neobičnoga imena Festival progresivne kulture Kulfest. U borbi za diskurzivnu hegemoniju, konervativci pokušavaju oteti ljevici monopol na pojam "progresivno". Komentator portala bilten.org govori o »borbi za pojmovnik« i »diskurzivnim matricama« u članku
Antidržavna desnica ili o političkom uvozu,

na festivalu je izostalo vidljivo prisustvo predstavnika inicijative U ime obitelji i njenih stranačkih paravana (Hrast) kao i predstavnika Crkve u Hrvata koja je nedavno odaslala zakašnjelu i paradnu poruku o “ekonomiji moćnih” s kojom se veliki dio sudionika festivala ne bi mogli složiti bez obzira na vlastite osobne i poslovne veze s Kaptolom (...) Tako da je, paradoksalno, Kulfest bio neka vrsta antidržavnog skupa što kroz tezu o kontinuitetu sadašnje države i upravljanja sa socijalističkim periodom, što kroz interpretaciju uloge države u “nametanju” “radikalno ljevičarske misli” ili njenu “regulatorsku” ulogu u ekonomiji. (...) drugi dan Kulfesta poslužio je i kao mjesto ekumenskog pomirenja (ako je ikad do sukoba došlo) između “klasičnih” i “konzervativnih” liberala što je naglasio i sam moderator tribine Davor Huić. Kako se pokazalo, jedina bitna razlika između njih je tretman abortusa

Uslijedio je (23. svibnja) žestok napad glavnog urednika portala dnevno.hr na dvojac B&B, pri čemu ni Markić nije pošteđena: Stavovi koje promiče Opus Dei - Bartulica i Batarelo - u Hrvatskoj nikad neće proći niti će dobiti širu potporu. On doduše ne spominje ekonomsku filozofiju. Optužuje dvojac, ali i cijelu prelaturu Opus Dei, kojoj i oni i Markić pripadaju, da žele pretvoriti Hrvatsku u »teokratsko društvo«, sve rade iz interesa i želje za moći, te čak zaključuje: »U principu Opus Dei se mentalno i u promicanju stavova ne razlikuje od mentalnih komunista našeg tranzicijskog društva.« Kardinal Bozanić navodno »već duže vrijeme "kipi" zbog njihova političkog angažmana«

Oni su de facto bili predstavljeni kao protuteža Željki Markić, i u tom cilju su dobili veliki intervju u Globusu, a veliki tekst im je bio posvećen i u Jutarnjem listu. U svom epehazijskom stilu, obje tiskovine su potpuno izvrnule tezu - Markićku predstavili kao zatucanu, a njih kao tvorce nekog hrvatskog konzervativnog programa. A stvarna slika je sasvim obrnuta. (...) Njihov odnos sa Željkom Markić, koja se, po svemu sudeći, kani kandidirati za predsjednicu Republike, je kulminirao velikom svađom. Ono što je zajedničko njoj i njima je to da jednako ne razumiju da njihove ideje u Hrvatskoj ne prolaze. (...) Konzervativizam i vizija konzervativne Hrvatske koju u EPH-u predstavljaju Bartulica i Batarelo je čista tlapnja.

Nekoliko dana kasnije, opet u Globusu, Darko Hudelist (koji je s njima napravio intervjuu u prosincu 2013.) objavljuju tekst Novi konzervativizam u Hrvatskoj: usvajanje načela pokreta, u kojem o grupaciji oko dvojca B&B govori s mnogo simpatija. Među sedam načela "novog konzervativizma su i "Ograničena državna vlast" i "Tržišno gospodarstvo".

drugi je osjetljivi detalj - naglašeno afirmativan stav Novih konzervativaca prema kapitalizmu, pa i prema tzv. neoliberalnom kapitalizmu, koji je danas vrlo česta, pa i omiljena, meta napada ne samo ljevičara nego i većine hrvatskih mainstream-medija (pa, naposljetku, i većine tzv. običnih ljudi. (...) Kako u redovima Katoličke crkve postoje vidljivi otpori prema svakoj malo jačoj afirmaciji slobodnoga gospodarstva i (neo)liberalnog poduzetništva, (... ) Novi konzervativci su se - što se na prvi pogled može doimati paradoksalnim - okrenuli svojim suparnicima i neistomišljenicima na svjetonazorskom području, ali zato svojim sumišljenicima kada je riječ o području ekonomije. To jest - ekonomskim liberalima. Konkretno, njima trojici - Nenadu Bakiću, Velimiru Šonji i Davoru Huiću.

Sve napisano naravno treba uzeti o određenom rezervom. Ali spomenuti sukob koncepcija svakako postoji. Ako promatramo osnovne sustave ideja u ekonomiji i u kulturi, sukobljeni su parovi slobodno tržište - državna regulacija i tradicionalizam - permisivisam. U političkoj praksi pak kod raznih se ljudi, pokreta i organizacija javljaju sve četiri moguće kombinacije.

stobodno tržište + tradicionalizam = "novi konzervativci"
slobodno tržište + permisivizam = libertarijanci
državna regulacija + tradicionalizam = "stari konzervativizam/nacionalizam"
državna regulacija + permisivizam = socijaldemokrati i socijalisti

Sukobi ideologija su redovno žešće profilirani nego što je to u praksi kad se gledaju sklopovi uvjerenja birača.

Problem je "slobodnotržištaraca" da na toj osnovi ne mogu dobiti izbore, pa masovnu mobilizaciju moraju potražiti na drugim pitanjima. Odnosno, svoja libertarijanska odnosno neoliberalna ekonomska uvjerenja ne spominjati na izborima, nego ih kamuflirati djelovanjem kroz masovnu stranku desnice (HDZ), gradeći prijateljske odnose s velikim kapitalistima, pa preoviditi kad se vlast osvoji.

Kad se o Željki Markić radi, kao što sam pisao ranije, mislim da se našla posve u zapećku i da je njenih "pet minuta slave" realno minulo, te nema šanse postati ozbiljan politički igrač. Uspjeh u obrani termina "brak" bio je tanak (niska mobilizacija), a tema je preuska da bi se na njoj gradila pozicija. Zato se sad pokušava ubaciti u posve drugu tematiku, u koju se ne razumije i gdje po mom sudu također nema šanse izboriti se za političku značajnost. Čak i da uspije u još jednoj građanskoj inicijativi za referendum, to je posebna tema i ne garantira političku karijeru.

Komentari

Plus za uloženi trud i dosta

Plus za uloženi trud i dosta slikoviti i uvjerljivi prikaz raskola među "obiteljašima". Složio bi se sa zaključkom da je Markićkino "pet minuta slave" već odavno prošlo. Iskreno rečeno smatram da ona tih "pet minuta slave" nije nikada ni zaslužila, ali ih je uporno prisvajala kao da uspjeh tog referenduma počiva na njenom liku i djelu, a ne meritumu referendumskog pitanja.

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Plus

"Kad se o Željki Markić radi, kao što sam pisao ranije, mislim da se našla posve u zapećku i da je njenih "pet minuta slave" realno minulo, te nema šanse postati ozbiljan politički igrač. Uspjeh u obrani termina "brak" bio je tanak (niska mobilizacija), a tema je preuska da bi se na njoj gradila pozicija. Zato se sad pokušava ubaciti u posve drugu tematiku, u koju se ne razumije i gdje po mom sudu također nema šanse izboriti se za političku značajnost. Čak i da uspije u još jednoj građanskoj inicijativi za referendum, to je posebna tema i ne garantira političku karijeru."

Čini mi se da ti je dosta dobra procjena. Potpisujem je.

Tko je glasao

nemoš bolivt

i oni se posvađaše , sukobljavaju, svađaju i znači sektaše raskoljuju i sl.

grozno, grozno, trebali bi biti jedinstveni jer najbolji princip je : jedna partija jedan vođa jedna država

jel tako, jest- ajmo dalje

hehe

sve dobro...

Tko je glasao

nije filozofija

sviđalo se to političarima ili ne Markićka ih uči demokraciji. referendum je jedan od oblika demokracije i u nekim ržavama narado na referendumu odlučuje o onme što kod nad odlučuje vlada - napr. monetizacija cesta. istina je kako referendum košta ali to nije izgovor da se izbjegne izjašnjavanje volje građane. jedino je nezgodno ako većina grqađana shvati referendum kao mogućnost rušenje vlade kako je bilo na prošlom referendumu kad se je išlo na ograničavanje prava jedne manjine.
Željka Markić i grupa oko nje dobro zna što želi i kako to postići. obzirom na zaleđe još dugo će mrsiti račune raznim političarima.

w. ;)

Tko je glasao

@ostricu... mislim da ovaj

@ostricu... mislim da ovaj pokusaj diskreditacije markicke "dizanjem" kao nekih programa na visi nivo moze biti zanimljiva gimnastika no s realnosti hrvatskog zivota i nacina osvajanja "svijeta politike" ili vlasti, kako god hoces.. nema bas neke prakticne veze..

zato jer..

svi lupaju svasta i vec sto im se u tom trenutku cini "pogodno", sve politicke opcije su neo-pa vec neki vrag, dakle iste.. i tako je lijevo i tako je dijesno.. (nigdje moga stana)

"markickin car" do sada baziran je na posve drugi nacin, konkretna tema, kratka recenica, akicija.. i to pije vode, prolazi, mobilizira "mase".. to je otprilike i kolicina "tematike" koja moze biti shvacena kao ozbiljna jer nema previse varijanti u nastavku..

"dizati" markickine ideje na visi nivo, traziti skriveno "iza" izrecenog samo je jos jedan pokusaj diskreditacije vrlo decidirano izrecene zelje, bilo da se tu radi o "braku" ili "referendumu" ili sutra tko zna o cemu.. i taj brak i taj referendum je nesto sto smeta svim politicki aktivnim pozicijama, onim kroz neke stranke, NGO-e ili slicno.. takav pokusaj doskreditacije "proste recenice (pa makar bila i referendumska) jednom se vec pokazao kao neuspjesan, sto ce se ponovo dogoditi..

sto god da markicka misli, sto god da je u svom zivotu odredila kao svoje politicke ideje, ekonomske ... naprosto postaje nebitno u trenutku kad krece u akciju jer se ona ne bavi njima vec iskljucivo tom jednom jedinom "prostom recenicom" koja je svima posve jasna i kako stvari stoje u gradanstvu podrzana..

tako ce biti i kod "akcije referendum"

da se svi ti "jahaci drzavnih i politickih kadulja" malo vise koncentriraju na konkretno, na izvodljivo "voljom vecine", na posve jasno.. mozda bi i oni dobili siroku podrsku lijevih i dijesnih, religija i non-religija, spola x i spola y...

praksa zivota kaze da svo to trafljanje o "politickom pogledu" koje ukljucuje oovaj ili onaj ekonomski stav nema blage veze sa onim sto na kraju ispadne iz te partije, i meni se cini da je gradanstvu naprosto dosadilo slusati tj. citati sve te dubokoumne clanke, teorije i ostalo kad to sa stvarnim stanjem nema blage veze.. ono je naime isto, posljedicno isto za sve nas gradane i svatko tko pokusa diskreditaciju neke konkretne akcije "lijepljenjem" citavog paketa "politike" garantirano nece vise u hrvatskoj poluciti uspjeh, vjerojatnije je da ce pomoci uspjehu "akcije".. upravo ono sto se dogodilo u posljednjih godinu dana kada su sve "drzavno politicke akcije diskreditacije" dale efekt suprotan svojem polazistu..

ako markicka uspije na politickoj sceni uspjeti ce iskljucivo zato sto se bazira za kratko i jasno, i jednako tako ce izgubiti tu popularnost (uvjetno receno jer ona se veze za akciju a ne za protagonistu, apriori) kad se odvoji od konkretnog, jasnog, razumljivog .. i sto je najbolje od svega.. upravo onog sto je potrebno u ovoj drzavi..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ovo je vrlo dobar uvid u stanje stvari!

Kao dodatak tvom argumentu, podsjetila bih na vrlo indikativnu vijest što sam je nekidan pročitala u hrvatskim medijima:

Zoran Milanović je okupio neku ekipu navodno vrhunskih mislilaca Hrvatske, cvijet hrvatske pameti s raznih područja, i ta ekipa se primila zadatka da osmisli, konačno, nekakvu "strategiju" razvoja Hrvatske, nekakvu racionalnu viziju i plan, nekakvu suvislo artikuliranu zamisao budućnosti..... Ono: kamo uopće idemo!......

Ekipa je, navodno, postojala kao ekipa (barem na papiru), čak punih 18 mjeseci.....

Međutim, za tih 18 mjeseci ekipa nije proizvela ni jednu jedinu karticu suvislog teksta.... I onda se, nakon 18 mjeseci raspala, neobavljenog posla....

I to je to.....

Markićka je zbilja "tanka", i "slaba", i "uska".....

Ali, to kako je slab i tanak "cvijet hrvatske inteligencije" - to je čudo neviđeno!

Markićka je u startu u golemoj prednosti: od nje nitko ne očekuje da bude hrvatski Hegel!

Dočim je od "hrvatskih Hegela" užasna sramota da nisu u stanju bili napisati niti pet rečenica o tome kamo bi trebala ići Hrvatska u sljedećih 50 ili ne znam koliko godina!

Užasna sramota i blamaža!

Tko je glasao

...ipak si mislim da bi

...ipak si mislim da bi užasna sramota i blamaža bila javna rasprava o toj stvari.
To da se je završilo bez nekih rezultata mi se čini potpuno normalnim slijedom. Uspjeh se je mogao desiti a i ne mora. Što otprilike znači da srž problema nije ta jedna već ih je više ili mnogo...i da pošarafiti treba na više mjesta, na više zemljopisnih širina i vremenski unazad i sada i unaprijed, pa sve to u različitim disciplinama.
...nenormalno bi bilo da skupina ljudi s kapacitetom svijesti o složenosti problema kojim se zabavljaju svoje misli izloži na uvid javnosti poput razgolićenh starleta i brani svoje predodžbe o budućnosti pred svakim kome se digne ona stvar i osjeti se pozvanim da oponira.
Dio problema i leži u egzibicionizmu. A ovi ga na sreću nisu pokazali kao niti premijer u ovom slučaju...
...a rezultati? efikasnost? ...niti veća niti manja od nas ovdje javnih a anonimnih...svaki je u svom fahu vjerojatno dobar, ali kada dođe u situaciju da mora skladati širu sliku u više dimenzija, redovito kao centralna tema prevlada osobni afinitet.
...za nešto više bi trebalo biti renesansni duh s neograničenim poljem interesa i agilnošću vrhunskog poduzetnika. Kad´ se takvi pojave, nitko neće niti primjetiti da se promjene zbivaju i bez pisanih zaključaka.

Tko je glasao

Mijenjati narod nit’ je moguće niti poželjno

“...nenormalno bi bilo da skupina ljudi s kapacitetom svijesti o složenosti problema kojim se zabavljaju svoje misli izloži na uvid javnosti poput razgolićenih starleta i brani svoje predodžbe o budućnosti pred svakim kome se digne ona stvar i osjeti se pozvanim da oponira.”   (boldirao @bube)

Ne postoji čovjek (obrazovan, s porodicom, zaposlen, s pristojnom zaradom) koji bi u ovoj zemlji, mjestu u kojem se ne poštuje rad, znanje, institucije države i njihovi predstavnici trebao sebe, svoj život i život svoje porodice stavljati na bilo koji posao vezan direktno u politici.

Jer, baš svakom kome se digne ona stvar, smatra se pozvanim da oponira, optužuje, diskvalificira – stavi novinar mikrofon pod nos prvom prolazniku i pita ga što misli o ovoj vladi i njegov odgovor ‘Pojma nemaju, svi ostavku!’ odmah ide na naslovnicu. Najbanalnije oponiranje, fotografija s najružnijim izrazom na licu, komentari polupismenog novinara završavaju na naslovnicama tiska i portala na način kao da je što gore i ružnije to bolje.

 Milanović s cigaretom izgleda kao štreber i mamin sinek

(Valjda: Milanović inače puši nešto drugo; ne treba učiti; on ne tuče ženu, djecu kao pravi Hrvat – još samo da su naglasili kako lijevu ruku drži pod stolom i češka si onu stvar)

Kao da je sramota makar ponekad ponositi se radom, znanjem i predstavnicima institucija svoje države. Najgore je u svemu tome da to i takvo oponiranje smatraju svojim zadatkom mnogi koji upravo od te države povlašteno žive bilo da su zaposleni ili su u nekoj od mirovina.

Pokažite mi i jedan članak u kome je pohvaljen bilo koji od postupaka/rješenja/prijedloga ove vlade. Naprosto je nemoguće da uistinu ga nema.

Pokažite mi i jedan članak u kome nije pohvaljen svaki od postupaka/rješenja/prijedloga gospođe Merkel i njene vlade.

Kritika i/ili kontrola rada onih koje smo ovlastili da donose odluke u naše ime je potrebna, nužna i neizostavna, ali je najbolje kada je ona stručna, dobronamjerna, da nudi rješenja a ne da joj je naslovnica u tisku jedini cilj.

To ozračje ne stvara samo politika i njeni sadašnji ili bivši predstavnici, novine i tv, portali i sl. – mislim da i prosječan građanin, svjesno guran u stanje beznađa, tako zatvara taj krug.

Nisam osobno baš neka mjera, ali stava radi, ne postoji ni jedno mjesto u institucijama vlasti u Hrvatskoj, ne postoji taj novac i stotinu puta veći od mojih sadašnjih primanja, sve moguće privilegije iz neke od pozicija,  da bih ikada prihvatio raditi/služiti narodu koji ne poštuje svoje institucije i ljude koji te institucije predstavljaju.

Mijenjati narod nit’ je moguće niti poželjno. Moguće je potražiti drugo mjesto rada i života ako je za nekoga ovakvo stanje nepodnošljivo.

Tko je glasao

Nemoj branit tog bonvivana

imao je povijesnu priliku kojoj očito nije dorastao.

Da mu srednjestrujački mediji nisu skloni bio bi još više izvrgnut ruglu, po mome - opravdanom.

On je živa inspiracija komičarima, samo se pitam zašto se suzdržavaju. Znači autocenzura.

Primjer:

https://www.youtube.com/watch?v=qomcIDJDPBc

vidi samo koji je to krelac

ne što se popeo, ne što je skočio, ne što je pao

nego što poslije nije šutio nego je lupetao

Sad zamisli da je to učinio Franjo Tuđman kakvom bi ga podsmijehu izvrgli mediji....

pa i druge neke političare

prema Zokiu su benovelentni a on nije dorastao ni za predsjednika neke manje općinice ili šefa komunalnog pogona

guzonjin sin, tatin sinek

sve dobro...

Tko je glasao

Mozda je pravo pitanje- zeli

Mozda je pravo pitanje- zeli li Milanovic (odnosno njegov PR ili vecina drugih hrvatskih politicara) medije koji ce analizirati njegov nacin pusenja (cigarete:) ili zeli medije koji ce analizirati njegove/njihove politike.
Hrvatska politika ima vecinu medija u svojoj vreci- i dobila je ono sto je trazila- medije s par zaposlenih perjanica tipa Butkovic i velikom vecinom ostalih novinara u prekarijatskom odnosu koji dok pisu neki clancic o temi o kojoj nemaju pojma traze stalni posao. Rezultat jest- hrvatsko novinarstvo. I uistinu je tuzno da jedini pisani medij u drzavi koji jos uvijek njeguje nekakvo istrazivacko novinarstvo je medij nacionalne manjine.

Tko je glasao

Kritika i/ili kontrola rada

Kritika i/ili kontrola rada onih koje smo ovlastili da donose odluke u naše ime je potrebna, nužna i neizostavna, ali je najbolje kada je ona stručna, dobronamjerna, da nudi rješenja a ne da joj je naslovnica u tisku jedini cilj.
jasno, samo petpostavka za dobronamjednu i stručnu kritiku je - znanje. Poznavanje činjenica nije jača strana naše javne komunikacije. I sada imamo na strani političara lupetanje o svemu u svačemu, u novije vrijeme o silnim potencijalima jadranskog podmorja, iako još nisu zabušili ni jednu istražnu bušotinu, a kamoli eksploatacijsku, a s druge strane armiju piskarala, koja isto tako ne razlikuje potragu za naftom i plinom od eksploatacije nafte ili plina. Nitko se ne osjeća obveznim da bar nauči šta je barel ili kw.
Sada opet kupujemo INU uz bisere nadležnog ministra koji će kao kolateral za kredit ponuditi dionice INE u uz obvezni izum tople vode o tome kako se "ne povećava javni dug"

Kakvo lice medalje, takvo i naličje. Kako će nastati profesionalna i na poznavanju činjenica zasnovana kritika, kad piskaralo u novinama ili na televiziji nema pojma....i tako nastaje čuvena situacija lud j..e zbunjenog.

Tko je glasao

...djelomično točno.

...djelomično točno. Djelomično, jer je stvar već složenija i šira, toliko da se uzroci i posljedice već ne daju uzročnoposljedično razlučiti.
Već je to zrela estetika destrukcije i samodestrukcije, sa svojim pravopisnim pravilima i svojom semantikom, sa svojim bizarnim pravilima dovođenja do klimaksa...sa svojim plačipizdastim samosažaljenjem od svih prevarenih dobričina...u epohi ispunjenih želja bez ispunjenih želja.
...sada taj zalaufani agitprop više niti ne zna kome služi niti zbog koga to radi. Stvorio je novi javni diskurs koji se vrti i samoobnavlja da niti ne zna više što mu je cilj.
I tako u tom općem žamoru svi imaju pravo da nemaju odgovornost ni za što...
infantilno i seriozno, ozbiljno i vulgarno, istinito ili lažno, politika ili politikanstvo ..kakva razlika? ako se bilo što može podvesti pod legitimno mišljenje. I iznosi se kao istovrijedno na tržištu.

Tko je glasao

kud´ god poš´o. ti politikantstvo posadi

...podsjetilo me to na krasnu sličicu iz života u kojoj John Maynard Keynes i Friedrich Hayek provode zajedno noć na krovu King’s College kapele, Cambridge, 1942ge godine nasalonjeni na lopate očekujući zračni napad...
Bili su u stalnom intelektualnom razmimoilaženju o praksama koje ekonomije svijeta trebaju preuzeti, svoja viđenja su servirali s manje ili više uspjeha cijelih svojih života, ostavili materijala za razmišljanje, ...a kada je ta civilizacija kojoj su namjerili svoj prinos došla u opasnost sasvim su se ljudski ulovili lopate i rame uz rame stali za viši cilj.
Ne znam da li i pisac dnevnika razumije tu simboliku, i da li današnji neokeynesijanci na vlasti i libertarijanci iz zapećka i neoliberali kamuflirani u bilo koje postojeće socijaliste. liberale ili narodnjake razumiju trenutak...(mislim da previše tražim)...
...ne znam da li je puno previše da očekujem da vide koliko je deplasirana ta politikantska frazeologija, koliko je to sveopće i svakosmjerno politikantsko podmetanje neprijateljstava kotraproduktivno za najširi interes. Koliko to još može trajati?
John Maynard Keynes i Friedrich Hayek su kao intelektualci sasvim dobro znali u kojem cilju se sukobljavaju i dokle to može ići
...mene zanima jedino, znaju li intelektualci-politikanti kada je dosta?

https://sites.google.com/site/wapshottkeyneshayek/home/keynes-hayek-bloo...

bonus
indian — Čet, 23/08/2012 - 12:24.

...kada bi se tu radilo o keynesiancima stvar bi bila jednostavnija. J.M. Keynes sa svojom generalnom teorijom je savim konzistentan, i po svemu uporabljiv kao temelj vladajuće ekonomske misli kada ne bi bio reinterpretiran od prevladavajućih neokeynesianaca kojima služi poput smokvin list za misaone bravure što ih svakodnevno izvode pred našim očima...
...sam Keynes je postavio stvar s fiskalnom deficitima na održiv način, da u doba kontrakcije nacionalnih ekonomija valja stimulirati deficitarnim financiranjem gospodarstvo ali u vremenima "debelih krava" i suficita nadoknaditi uloženo. Tu negdje današnji neokeynesianci prestaju imati išta zajedničkog sa svojim učiteljem, nekako uspjevaju zaboraviti taj dio njegove misli vezane za cikluse....za njih postoji samo jedan ciklus, onaj vječnog državnog stimulusa.
I k tome, ti stimuli se ostvaruju preko privatnih banaka koje su uključili u pojam realne ekonomije e da bi se dobio privid keynesianske pravovjernosti.
Zlo mi je od svih NEO, neokeynesijanaca, neokonzervativaca, neomarxista, neoliberala....
svi redom prostituiraju postulate izvornih mislilaca na koje se kao nadovezuju, nisu sposobni niti osmisliti naziv za ono što nude kao koncept...etabliranost ideja i konzistentnost toga što su od svojih učitelja nasljedili parodiraju i koriste poput smokvinog lista za perverziju koju retorički efikasno i intelektualno razmetljivo ugrađuju u zapadnu ekonomsku stvarnost....a pritom čine sve da ridikuliziraju mislioce na koje se kao oslanjaju...
New age ekonomisti, poput new age religioznosti inkorporiraju u svoje koncepte upravo nepodnošljivi miš maš misli svima prihvatljivih zbog referenci (široj masi odnekud poznatih) koje je nemoguće dekonstruirati ikakvim pristojnim i politički korektnim pristupom...tko god se toga prihvati mora računati da nema od čega krenuti, da će morati raščlanjivati toteme svih misli minulih stoljeća, i ekonomskih, i socioloških,...sve to jedino stoga što niti jednom neo-ekonomskom smjeru ne pada na pamet zapadnoj javnosti isporučiti istinu o promašenosti široko popularne ideje, ideje postindustrijskog društva ugode, zabave i hedonističkih usluga...čak i sada kada je već samim poklapanjem zemljopisnih granica s granicom prihvaćenosti koncepta deindustrijalizacije postala egzaktno dokaziva korelacija među ekonokriznim sustavima i izabranim gospodarskim konceptima. A bit će, i nemali dio te nevoljkosti ekonomske znanstvene misli da detektira zajednički nazivnik problema leži i u potrebi da se zadrži distributivni monopol na bogatstvo onih što sponzoriraju modernu monetarnu misao i aktualne teorije tržišne i političke učinkovitosti.... kojima su sve postavke osnovane na neupitnosti imena onih što su postavili temelje na koje se ovi NEO-nešto pozivaju.
Čisti barbarizam prema bazičnim vrijednostima u interesu najobičnijeg šutiranja prazne konzerve...pa dok ide. Po sebičnoj logici "...poslije nas potop"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci