Vrlo je jasno bilo da tvoj

Vrlo je jasno bilo da tvoj napis nije odisao tekućom politikom i to je dobro, ne samo zato što njih u politici se uvijek ne može braniti, nego i zato što ni oni sami najčešće nisu načistu sa stvarnošću (pa lutaju - bilo namjerno bilo radi nesnalaženja i neznanja).

No tu, u tvom naposi, ima nekoliko stvari koje mogu predstavljati prepreke u razumijevanju:

Prvo je slijediti rješenja (kako kažeš) "temeljem biti stvari", a bit stvari jest vlasništvo, tržište i zakonski okvir. Vlasnik zaista određuje način upravljanja (i to kako će nazivati organe upravljanja, što je u osnovi sporedno), ali sve što radi mora biti omeđeno tržišnim pravilima i zakonskom regulativom. Vlčasnik nije i ne smije biti svemoćan nego društveno odgovoran, jer nikada nije izvan vremena i prostora, i bili bi neprihvatljivo da se takvo što događa (a nažalost događalo). Svako nevlasničko ponašanje i izbjegavanje odgovornosti, a skrivanje iza politike je demoagogija na tuđi račun.

Druga je, da suvremeni tržišni gospodarski sustav je uvijek mješovit, dakle i određeni gospodarski subjekti mogu biti u državnom ili općinskom ili gradskom vlasništvu, a negdje se ne može ni izbjeći (jer postoji monopol kojeg se ne može ni tehnički ni operativno izbjeći - koa npr. komunalne usluge isl.). Treba državi skinuti sa svih stvarno tržišno slobodnih subjekata, ali provoditi pravila tamo gdje postoji monopol (pravila postoje ne treba ih ponovno stvarati nego samo primjenjivati).

I treće, od onog što si navela, jest tzv. "odlučivanje za tržišno gospodarstvo ili za povratak u autarhiju". To je lažna dilema. Tržišni subjekti uvijek ovise o uspjehu na tržištu, i ono će presuđivati. Ako ne radi kako treba ode im imovina. Autarhija može opstati samo u tvrtkama u kojima se državno vlasništvo shvaća i tretira u praksi kao nevlasničko (pa se npr. promašaji radi monopola a putem povećavanja cijena izvlače na račun građana).

Zato teze o državi kao lošem gospodaru uvijek stoje, ali samo uvjetno, jer se na dosta prilika ne može izbjeći država kao vlasnik ili suvlasnik (na bilo kojoj razini). Teze o državi kao bezuvjetno lošem gospodaru postaju floskule, kroz koje se nekritički opravdava i tolerira neznanje neprofesionalnost i korupcija u rukovođenju firmama od javnog zajedničkog interesa, postaje način izbjegavanja odgovornosti. Jer je i državnmo vlasništvo vrlo konkretno vlasništvo, a u takvim firmama se moraju primjenjivati odgovornost u rukovođenju, ali se rado skreće u nevlasničko shvaćanje, pri čemu česte u promjenama u vlasti se u praksi provodi voluntarističko, ne javno-vlasničko nego stranačko-nevlasničko ponašanje. Pitanje odgovornosti u ovakvim specifičnim slučajevima se pokzušava zamagljivati (jer se najčešće ne zadržava samo na lokalnim razinama nego do samih vrhove države - kao Vukelić u Brodosplitu, ili Zec u Kameningradu itd.).

Pritom je prava demagogija braniti i opravdavati takve vrlo konkretne "slučajeve" općenitom frazeologijom "kako država nije dobar gospodar" - umjesto tražiti osobnu i profesionalnu odgovornost na svim razinama, pa i najvišima, čemu smo svakoldnevni svjedoci.

Ja mogu prihvatiti da npr. u Zagrebu dosta komunalnih firmi bi posve ili dijelom mogli biti i privatizirani, ali kako riješiti npr. slučaj da se gradska čistoća preda privatniku i on bankrotira, a onda se Grad uguši u smeću, dok se drugi ne organizira. Također razumijem i Bandića, što uživa u svom holdingu pa ne želi tražiti druga rješenja, jer je lijepo tuđim po gloginjama mlatiti, a kad zatreba samo digni cijene.

Da, ali je naglasak u Tvom

Da, ali je naglasak u Tvom tekstu na tome da budu radnici sjebali tvornicu jer su, eto, pohlepni vlasnici...

to nije esop program u

to nije esop program u microsoftu, to je njihova politika kompenzacije prema zaposlenima

to su međusobno različite stvari