Tagovi

Radim, dakle jesam

Pozdrav!

Evo mene opet. Mislili ste da ste me ste riješili, da sam sada Europljanin i da mlatim 2.500 kuna dnevno kao konzultant za povlačenje EU fondova. Ne, ne, mene takav poziv ne zanima, barem ne trenutno. Osjećam se pozvanim na komentar zato što imam osjećaj da se bude emocije, slijedom ovih prosvjeda, sukoba i svašta-nešto, ali hladna glava je ono što nam treba. Prije nego se osjećate pozvanim da komentirate ovaj dnevnik preporučam jednu smirujuću radnu seansu. Primjerice, prospite grah po stolu, te prebirite kamenčiće iz njega. Kad budete imali vrećicu punu graha, koji možete pojesti bez straha da polomite zube, prosudite sami je li upravo rad proizveo nešto dobro ili bi možda bilo bolje da ste išli prosvjedovat u trgovinu protiv graha s kamenčićima. Ne kažem da je prosvjed loš, ali rad je nemjerljivo učinkovitiji. To nije idealan primjer, ja jednostavno nisam detaljno upoznat s grah-tehnologijom, niti s tim zašto uopće moramo prekontrolirati grah prije jela, ali možda će biti jasnija bit ako kažem da je uzaludno prosvjedovati protiv nepoštenja i nedjela, dapače možda najbolji način za kontru istima jesu poštenje i djela. To je naravno i puno teže nego prosvjedovati.

Pametni čića nije ništa loše mislio kad je rekao "mislim, dakle jesam", ali kako smo mi, ljudi skloni izvrnuti svaku dobru stvar na nevaljalost, svi sad odjedanput misle da će više BITI ako više misle, pa se to njihovo pusto mišljenje preljeva u nas ostale. Sad, kad svi misle da imaju prava govoriti drugima što da misle i rade, kažu:

"Izađi na prosvjede! Nemoj na prosvjede! Budi miran! Iščupaj znak! Trpi nepravdu! Baci petardu! Nepravde nema! Udri policajca!" - prava kakofonija.

Ja sam nezaposleni student, ali radim sve i svašta - i studiram, i stažiram, i u stričevoj radioni odradim smjenu, i čitam, a ni uskočiti u kamion na istovar brašna mi nije strano – ništa od navedenog mi nije bilo u planu, niti sam o tome maštao kao mali, zapravo sam htio biti doktor, zatim inžinjer strojarstva, zatim sportaš… ništa – Life's tough! U kratko, BGŽ - borba za goli život. Srećom, ja znam vrijednost rada, pe me misli kao ove gore ne zavode, ja i dalje radim kako sam i radio. Malo mi je glupo što, recimo, gomila studenata prosvjeduje, a istovremeno očevina im stoji neobrađena dok oni "vole Hrvatsku" tako što prosvjeduju!?! najbolje bi voljeli zemlju, da završe te fakultete i pitaju starce, je li ima što za radit? Treba nekad i poslušati poziv na dobri stari rad, umjesto vlastite volje. Prije dva ljeta jedna baka me posnimila kako nešto radim u susjedstvu i doletjela mi je s planom, ja oženim njenu unuku, doselimo kod nje, još dobijem i kuću u miraz. Naravno, postoji revolt prema takvom planiranju tuđeg života, ali baka je iskusna i donekle u pravu. Pod uvjetom da bude nešto između njene unuke i mene, zašto ne poslušati taj plan. Svima bolje! Zna bakica da je svaki dan sve teže otići do dućana, da je sve teže biti sam sa svojim mislima, da će jednog dana završit u staračkom, ako se nitko ne vrati da je pazi (da, Bogu hvala, neke stvari se ne mjenjaju bez obzira na ekonomski (ne)rast, starost je teška). Ah, da! Bitno je reći i zašto me baka snimila. Zna baba da netko tko radi nije za bacit. Ključ za osvajanje bakinog iskusnog srca je svakako bio rad. Ah, ta divna ženska intuicija, žene jednostavno znaju što valja - rad.

Ovaj dnevnik je posvećen muškarcima, zato što mi se čini da je gospođa premijerka nehotice, postavila valjanu dijagnozu muškima u Hrvatskoj, kad nas je sve poslala u pastire. Čast izuzecima, ali muški ne vole raditi. Naime, to sam zaključio po tome što premijerkina izjava nije maknuta s dnevnog reda zato što jednostavno nije istina da postoji potreba za 150 pastira u Hrvatskoj. To bi značilo da također postoji 45 000 nečuvanih ovaca, kojih nema. Kamo sreće da ih ima toliko.

No, to nije bio slučaj, pa se ovaj motiv ovce i pastira, koji usput vrijeđa pastirsko zanimanje, povlači po medijima do granica neukusa. Pogledajmo, recimo, kako bi bilo biti pastir na sezonskoj tranzitnoj ispaši na Dinari. Jedno pola godine guštaš na planinskom zraku, bereš razno bilje i svašta ukusno što samo raste, radiš mliječne proizvode i u tvojoj pastirskoj kući postoji mogućnost pristupa internetu i za nijednu blagodat nisi uskraćen. Dapače, stavi svoj letak u turističku zajednicu, pa ti možda navrati i kakva zgodna turistkinja, pa možete malo poraditi na natalitetu. Naravno, vrijeme je stalo u Hrvatskoj, pa pastiri još žive ko-zna-gdje i ko-zna-kako. Možemo istu temu uočiti u fenomenima kao što su: papirnati fakultetski indeksi, iako je sve na internetu u isvu-sustavu(mora da netko na printanju tih indeksa jako dobro zarađuje); zatim noćni rad pekara, iako nitko ne hita po kruh u 6 ujutro, pogotovo ne u gradovima.

Da ne dužim pastirski posao je pošteniji, zdraviji i vjerojatno ugodniji posao nego mnogi drugi, ali otkuda ta reakcija gađenja prema tom poslu među nama Hrvatima? Gađenje je iz istog razloga zašto nema viceva o Hrvatima, zato što nismo spremni priznati svoje slabosti i umišljeni smo u svoju veličinu. Tako, premijerka nas je taknula u žicu (makar lažima) i nehotice smo otkrili svoje ružno lice, da smo slabi u najvećoj ljudskoj jakosti - radu.

Razloge za tu slabost možete naći svuda. Ljudi općenito teže dalje od rada, žele zaraditi, pa ne raditi, žele zaraditi, pa onda raditi što ih volja. Teže ka estradi jer se tamo niš ne radi, kako su to opjevala gospoda iz Hladnog Piva. Najtužnija stvar je u tome što je velika većina uspješnih uspješna upravo zahvaljujući krvavom radu, samo se taj dio ne vidi. Puno inovacija, recimo, je proizvod napornog rada ili analiza, a najmanji broj je rezultat ˝aha-momenta˝ ili genijalnosti (a od ovih je puno slučajno, samo što prikažu kao da je namjerno). Tako ljudi vide krajnji rezultat i htjeli bi do toga bez rada. Tako i mi iz Hrvatske gledamo Nijemca u Mercedesu i želimo isti takav, a ne pitamo se možemo li si ga priuštiti, vidimo Norvežana u njegovoj uređenoj zemlji i poželimo takvu zemlju, a ne mislimo jesmo li je izgradili.

Budući da je rad generalno podcijenjen i preziran, i u demokraciji smo pomaknuti nekoliko koraka otraga i prije nego smo krenuli. Primjerice, ljudi će prije izabrati nekoga tko ispriča bajku, s ciljem stjecanja vlasti, nego nekome tko kaže da nema plan nego će dati sve od sebe i raditi za nas. Dakle, taj koji je ispraćao bajku se dokopao vlasti, ako je sreće i poštenja početi će raditi, ali vjerojatnije će početi misliti i govoriti što da rade drugi, iako mi ne trebamo nikoga da misli za nas, mi mislimo sami za sebe, ali trebamo radnika, koji će uskladiti naše napore da skupa ostvarimo najbolje što može Lijepa Naša. Opet smo u gabuli. Iz toga možemo reći da je pretpostavka dobrog izbora na izborima da rad nije podcijenjen, a kamoli preziran. Do tada ništa.

Što reći na kraju ovog zbunjujućeg dnevnika. Kolega iz X gimnazije Pernar bi sigurno rekao da je prezapetljan i da neću osvojiti mase. Mene to ni ne zanima, jedan, koji se mane čorava posla i zapne raditi kako zna i umije, meni je dovoljan. Počeo sam s pametnim čićom, pa ću i završiti. Gledam često vrane kako bacaju orahe na beton, da se dokopaju jezgre. Mislite da one ne misle. Ja bi dao ruku u vatru da misle. Životinje ne misle apstraktno. Takvo mišljenje je ljudsko i vrlo korisno u društvu. Budući da smo tjelesna bića i ne ovisimo samo o mišljenju, možemo zaključiti da od mišljenja samog nema vajde. Ako iza apstraktne misli ili plana ne uslijedi rad tu je kraj. Možda bi za nas smotane ljude trebalo preformulirat tu dobru staru "mislim, dakle jesam" - u "radim, dakle jesam"

Kako ne bi ispalo da samo kritiziram muške zamoliti ću i divne žene da poslušaju svoju intuiciju i ohrabre i potjeraju nas muške da se uvijek više trudimo (ali dajte nam barem jedan dan odmora :). Mi smo vam jednostavna bića, lijeni i željni ljubavi. Lijeni smo zato što smo ljudi, i svima je teško raditi, pa nas treba malo potjerati. Ovo drugo su najbolje opisala već spomenuta gospoda iz Hladnog Piva u slikovitim stihovima: "Kad se stisnem uz tvoje toplo dupe, meni je super." Da, toliko smo jednostavni!

Živjeli vi meni, a ja odo nazad svom radu, imam posla. Ionako sam sâm sebi uskočio u usta s ovim izljevom misli...

Tagovi

Novi dnevnici

  1. Lalovac "u ništa" od marival komentara 0
  2. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  3. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 0
  4. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 1
  5. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  6. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  7. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 34
  8. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 64
  9. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  10. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  11. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  12. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  13. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 36
  14. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 91
  15. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  16. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  17. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  18. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  19. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  20. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  21. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  22. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  23. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  24. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  25. Kapitulacija? od Feniks komentara 24

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • acinum
  • sjenka
  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 18

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness