Tagovi

Radić o popovima!

Ponukan onim što je boljitak napisao ( CRKVA I HDZ U OFENZIVI – JURIS NA VLAST I PRIVILEGIJE ),te komentarom koji je na taj post napisao bijesdrugi prenosim neke stvari koje je govorio RADIĆ. Vjerujem kako će i za njega bijesdrugi, kad ovo pročita, reći da je bio ograničena uma.Vjeruj u Boga, ali ne i u popa.Glasovita Radićeva krilatica, izgovorena mnogo puta.Svećenici, odnosno biskupi su učitelji vjere i njih kao takve slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali, kad vjeru pomiješaju s politikom i to sa ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i crkve.
Govor u Krašiću, rujna 1924.

Kad naši biskupi pišu političko pismo i kad oni hoće da budu hrvatskom narodu i politički vođe, onda je moja i naša dužnost, da to prosudimo i ako treba i osudimo.
Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.

Popovi se najmanje mole, i onda kad se mole, misle na kuharicu.
Iz govora na pogrebu gradskog zastupnika Krpić-Močilara, 1921.

Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica, da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih.
Starokatolik, 1928. broj 8, Iz govora u Krašiću 28. rujna 1924.

Klerikalizam znači zloupotrebu najsvetijih osjećaja religije da se razruši porodica, da se razruši narod radi političke vlasti.
Nova revija, 1926. broj 1, 67-68

Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorišćavali su i iskorišćavaju samo u svoje niske i sebične svrhe. To su vrste zelenaša, koji deru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelenaške kamate. Oni državu samo lažu, da ne mogu dograditi svoju školu; i ja ću nastojati ne da je potpomažem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Buntić je bio lažac i varalica, a najmanje je prijatelj toga naroda...
Nova revija, 1926. broj 1, 89-90

Vjeru vjerujemo, Bogu se molimo, a popa prosuđujemo. Ako je službenik božji: Živio!, ako je vražji: Dolje!
Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.

Svaka duša ima svoj ravan put k Bogu. I po svaku dušu dolaze božji anđeli, a ne vode je u nebo nikakvi popovski mešetari.
Govor u Krašiću, 28. rujna 1924.

Boji se dr. Korošec, jer ima nečistu savjest, da će biti u kaznenom zakonu, da se sa propovjedaonice i ispovjedaonice ne može govoriti protiv naroda i države. Eto, to oni znaju i zato su se tamo zaklonili da mogu tamo uvući i razarati našu državu dok se još ne konsolidira. I ako hoćete zato, što naš narod od ovoga najopasnijeg protivnika, ne od vjere, jer narod vjeruje, ne i od crkve kao cjeline katoličke ili pravoslavne, nego od onih zalutalih, zabludjelih, nesvećenika i neduhovnika, od njihove gramzivosti, od takve opakosti želi da se oslobodi.
Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280

Otkad su se fratri udružili sa žandarima, a naročito sada u zadnjih nekoliko dana otkad se policija udružila sa jezuitima, ove su pritužbe još oštrije i strašnije... Po čitavoj Dalmaciji, a još više po Bosni i Hercegovini župnici, svećenici neće da krste, neće da vjenčaju, neće da pokopavaju dok im se ne plati dužna redovina za pet, šest, sedam i osam pa i više godina... Taj naš svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija čista kao biser, onaj vukodlak dođe i u ime Isusa kaže: Daj deset hiljada dinara, inače te neću vjenčati... I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni korteši, kandidati, oni su išli sa deset-dvanaest žandarma i tri do četiri fratra. Ala ih je krasno bilo vidjeti, kada dođu zajedno da rasturaju naše zborove. Svuda gdje sam išao po Dalmaciji išli su zajedno fratri sa žandarmima... Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti. To ide tako redovno u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad smo osnivali Seljačku stranku, mi neznabošci protiv kojih još i sada vrijede okružnice da smo bezbožnici, mi smo kazali: Vjeru u katoličku crkvu primamo onako kako je do nas došla. Primamo je i priznajemo. Samo podavanja koja narod ima da daje imaju se urediti prema novim prilikama i novim potrebama. Eto, to je naše bezboštvo.
Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280

Tagovi

Komentari

Ove izjave Stjepana Radića

Ove izjave Stjepana Radića su poznate ali bi ih za mlađe, koji ne poznaju povijest, ipak trebalo komentirati. Dobar dio izjava ide na račun slovenskog svećenika i političara Antona Korošeca (1872-1940) koji je bio jugoslavenski kraljevski ministar unutrašnjih poslova i s te pozicije progonio Stjepana Radića. Korošecova mržnja prema Hrvatima bila je poslovična (svaka sličnost s današnjom situacijom nije slučajna) pa je tako Korošec odobravao ubojstvo Radića i drugova u Beogradskoj skupštini te tada postao predsjednikom vlade i pomogao kralju Aleksandru da uvede 6.januarsku diktaturu.

Inače Radićev stav prema popovima je autentičan, ovdje nije iskrivljen, ali, moram dodati da bi Radić u nekom selu držao skupštinu HSS i grmio protiv popova a poslije bi otišao na ručak mjesnom župniku. Kaj je sicher je sicher. Iz današnje situacije gdje klerikalizam jedva da postoji, teško je razumjeti probleme koje je Radić u njegovo doba imao s cvjetajućim klerikalizmom.

Tko je glasao

Ivane to je samo djelimično

Ivane to je samo djelimično točno odnosno, treba razlikovati vremena u kojima se zbivalo.

Danas je ipak malo drugačije, sloboda izbora podrazumijeva i vjeroispovijest , a svjetovnost mora biti zagarantirana na razini države. Pritom takva zagrantirana svjetovnost mora biti popraćna istim kriterijima podržavanja iz proračuna. Dakle isto ono što od države prima Katolička trebale bi primati i ostale vjeroispovijesti . pritom je dakako nevažno imaju li one svoj poseban ugovor s državom ili ne, jer svaki takav ugovor, a naročito praksa koja proizlazi iz njega je civilzacijski minimum koji mora važiti za sve unutar društvenog poretka kojeg imamo.

Mislim da je odvajanje crkve od proračuna minimum civiliziranosti Hrvatske uz uvođenje obveznog crkvenog poreza, za kojeg bi svaki poreski obveznik naveo gdje i kome se uspjerava.

Ja nisam onaj koji trči po crkvama, često se ljutim na zloupotrebe crkvene ustanove i pozornice, ali i divim se svakome crkovnom čovjeku koji se izdigne iznad toga. No ja prihvaćam da je moja obiteljska orijentacija katoličantsvo, pa sam svoj mojoj djeci dao sve sakramente, da ne bi odudarali i ostali prikraćeni,. Mislim da kao djeca nemaju svoj izbor nego tek kad odrastu, pa nek onda čine što ih je volja.

No mislim, i uvjeren sam, da ih doma odgajam mnogo bolje i kršćanskije nego na vjeronauku, jer kad bi to morali naučiti samo na vjeronauku, ništa od toga ne bi bilo.

Konačno, čini mi se da je vrijedno o nečemu promisliti: da u školama ostane sat etike, etičnost i moralnost je nešto čega trebamo u ovom društvu, a u svim svetim knjigama odTalmuda i Biblije do Kurana nigdje ništa loše ne piše.

No pitam se koji bi naš svećenik pristao da se pojavljuje na istom satu ili predmetu paralelno s pravoslavnim popom, rabinom, imamom, (i obrnutoi) jer su skoro sve religije doista posesivne i isključive, mada nam je danas i vjerska tolerancija iznad svega. Miješati u sve to još i prislilni nenamjenski porez je svakako problematično.

Tko je glasao

Da Radić nije odavno mrtav,

Da Radić nije odavno mrtav, prigovorio bih autoru zbog krivo navedenih godina u kojima se to događalo. I danas odbijaju dati sakramente po nekim svojim mjerilima.

Na primjer, jedna moja prijateljica je s nekih 16 godina starosti (zahvaljujući odgoju tipa Grozd) rodila dijete. Istina, spolni odgoj u kući (jer ga u školi niti onda nije bilo) je bio tipa Grozd, ali ipak ostatak odgoja nije bio baš previše vjerski usmjeren, pa se ona, iako je imala sve sakramente, osjećala katolkinjom samo u smislu tradicije. Dakle, nije išla u crkvu, nije plaćala lukno itd. Odlučila se krstiti svoju kćerkicu prije nekoliko godina, pred polazak u osnvnu školu. Razmišljala je kao i ja kad sam krstio svog sina, neka to ima, da mu se ne dogodi, ako se jednog dana odluči ili zato jer je sam odlučio krenuti tim putem, ili zato jer se misli vjenčati u Crkvi kako bi napravio ustupak svojoj budućoj (kao jedan moj prijatelj), pa da ne bude u smiješnoj situaciji da se krsti s dvadeset ili više godina. Svećenik ju je odbio. Ona je morala tražiti vezu da bi joj jedan drugi, razumniji svećenik, krstio dijete. To je jedan slučaj za koji osobno znam, a ima ih za koje su mi drugi pričali, kao i situacija u kojima svećenici nisu htjeli krstiti dijete je r roditelji nisu vjenčani u Crkvi (pa ni Isus Krist nije bio kršten u Crkvi jer tad nije postojala, on ju je utemeljio, bio je Židov. Takvi valjda ni njega ne bi krstili).

Jedan kolega iz vojske je htio krstiti djecu ali mu je svećenik rekao da moraju ići na oba vjeronauka, i onaj u školi i onaj u crkvi, inače ništa od toga, a on je, zato jer mu djeca imaju aktivnosti zbog kojih su nedjeljom zauzeta, računao da je onaj vjeronauk u školi dovoljan, ali nije bilo tako.

Slučajeva ima puno.

Ako čovjek ne plaća lukno, nema pravo na obrede.

Kad se uvodilo plaćanje Crkvenih službenika iz državnog proračuna (po dvije plaće po župi), rečeno je da je to, između ostaloga, bolje zato jer naši ljudi baš nisu skloni plaćanju takvih stvari, pa se ne bi držali reda i bilo bi problema kad bi htjeli krstiti dijete, vjenčati se ili pokopati mrtvaca zbog neplaćenog lukna, a ovako, kad se plaćaju iz proračuna, onda se to neće događati. Na žalost, oni nisu baš umiljato janje, ali da dvije majke sisaju to stoji. dobivaju po dvije plaće sa svim doprinosima sredstva za koje se uzimaju od vjernika i nevjernika, provode "racket" nad vjernicima koji ga (lukno) moraju plaćati ili im se niječu neka prava, a broj plaća ovisi o tome koliko crkava izgradi Crkva, pa makar u pojedinima bili samo svećenik, crkvenjak, ministrant i dvije bakice iz susjedstva, a ne prema tome koliko ih je uistinu potrebno, dakle ne postoji neko realno, nepristrano mjerilo koliko je crkava potrebno izgraditi, pa je već bilo i buna (sjećam se jednog slučaja iz Slavonije) gdje su se vjernici bunili što moraju ići u novoizgrađenu crkvu kad im je stara bila i dovoljna i zgodnija za dolazak.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Mene je htel na kulturan

Mene je htel na kulturan način odbit njemački svečenik u vezi krštenja moje mlađe kčerke. Obrazloženje je bilo: Ste si vi dobro razmislili, ja vas slabo vidim u crkvi.
Kak je bil kod mene doma sam mu odgovoril: Nek poštiva moju obitelj i moj dom jel se u njemu nalazi. Kolko put ja idem u godinu dana na misu je moja stvar i ak mu ne paše je njegov problem.
Plus toga sam mu napomenul da b mu mogel pokazat vrata ak misli i dalje postavljat pitanja u vezi krštenja.
Prošlo je sve u dobru i još smo se dugo razgovarali o svemu i svačemu. Na kraju smo se obadva u prijateljstvu razišli.

Tko je glasao

Zadatak podnosim sve teže i

Zadatak podnosim sve teže i teže....
tako je rekao bijesni zaratustra u odgovoru boljitku.

I treba ga shvatiti, jer je to dio njegovog zadatka . Njegova shizma dolazi od toga da je plaćan za ove nastupe iako ni sam nije uvjeren u to što radi. Pa često psuje ili vrijeđa sugovornike, što je opet dio njegove niske kulture (koja je često ispod svake razine - ovaj boljitak je član pollitike tek 11 sati a "on o njemu kao osobi sve tako dobro zna".) Možda bi ga Ratko Maček mogao malo zamijeniti, jer je očito nastupio zamor materijala.

Ukoliko se i sam Maček ne nađe na kušnji, jer mu ni "predak" Vladko Maček nije bio dorastao imenu i ugledu jednog Stjepana Radića.

Svakako, ovo ti je izvrstan post jer se dobro podsjetiti. Nikome više ne traba povratak na fašizam ni komunizam, ali ni na ono što je Raduća tako iritiralo a hrvatskom narodu nije ništa dobroga donijelo osim zablude koje je gorko platio.

Rješenje zaista jest revizija ugovora s Vatikanom, tako da umjesto sprege Vatkana s državniom proračunom (koji im garantira prihode na temelju zablude da je "Hrvatska katolička zemlja" - radi čega se ovako i ponašaju) na način kako je riješeno u laičkoj Europi: neka se upisuje crkveni porez tako da taj dio odlazi onako kako porezni obveznici odlučuju. Onda bi i oni jako pazili što rade i govore, odnosno tko u ime njih i kako nastupa.

Tko je glasao

Ovo s porezom bi bilo

Ovo s porezom bi bilo najbolje rješenje, da Crkvi plaća tko želi plaćati a ne dodjeljivati im novce svih pa i onih koji ga Crkvi nikad ne bi dali. Naravno, dio poreza (porez plaćaju svi građani) koji ne bi išao Crkvi ili Crkvama bi se utrošio na konkretne humanitarne i razne društveno korisne stvari.

Bilo je svojevremeno rasprava o tome da se model s porezom primijeni i kod nas pa se ipak odlučilo za proračunsku varijantu jer je navodno tako lakše ("ta tko će sad ponovno popisivati toliki broj poreznih obveznika").

Osobno, mislim da problem nije bio u velikom poslu koji bi država morala odraditi (opredjeljivanje poreznih obveznika) već u strahu da se dovoljan broj od "preko 90% vjernika u Hrvatskoj" ne bi odlučio svoj porezni novac namijeniti Crkvi.

Ovako je ipak "sigurnije".

B-52

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci