Tagovi

Racio ili emocije?

U naslovu osvrta na život i svijet koji nas okružuje u Republici Hrvatskoj nalazi se dilema koja je vlo česta u rasprava o politici. Iako se počesto u RH, kao odgovor na sve što nam se događa, znade reći da smo specifična zemlja sa specifičnim pogledima na svijet i život, a posebno sa specifičnim odnosom prema poslu, drugim ljudima i, možda najviše, manjinama. No, koliko god sebi utvarali da smo specifični, teško mi je pronaći zemlju koja ne dijeli probleme i poteškoće s kojima se suočava Lijepa naša.

Možda će netko prigovoriti kako se ne možemo uspoređivati s velikim i razvijenim zemljama ili onim koje ekonomski i društveno zaostaju s nama, ali sve one imaju probleme, gotovo identične našima, samo su njihovi problemi ili na dugim razinama ili drugačijeg obima. Kako god bilo, nismo specifični ili, kako si utvaramo, posebni, nego na sebe gledamo subjektivno i kroz drugačiju prizmu nego što vidimo druge i u drugima.

Najveća specifična razlika je što se kod nas o politici ne može razgovarati racionalno, nego samo i isključivo emocionalno. Iako nisam ljubitelj generlizacija i stavljanja svih i svega u isti koš, u ovom ću se slučaju odlučiti na takav potez. Zašto? Zato što mi iskustvo tako govori. I što to gledam iz dana u dan, preciznije iz mjeseca u mjesec. U anketama koje pokazuju odnos građana prema političkim strankama.

Tu je slučaj Ivice Račana i SDP koji su, za naše pojmove, iznimno dobro iskomunicirali nešto jako osobno i privatno. tešku bolest. Do sada, Šušak, Tuđman, Bobetko ili Hebrang, je postojala praksa da se o bolesti šuti ili da se skriva kao što zmija skriva noge. Račan i SDP su učinili upravo suprotno, iako smatram da su i oni imali gafova, ali to je stvar struke i znanja, ali što je tu je, i uspjeli se popeti na najviše mejsto ljestvice političke popularnosti.

Ista ta istraživanja političke popularnosti pokazuju da Ivo Sanader i HDZ, unatoč neospornoj činjenici, da nisu ispunili niti jedno od predizbornih obećanja, i dalje zauzimaju jedno od čelnih mjesta političke ljestvice. To, nekima, možda nije čudno, uz opravdanje da HDZ i njegov čelni čovjek imaju stbilno biračko tijelo. Možda bih se s time i mogao složiti, da naš Ivo nije, u svakom pogledu i na svkom području, izdao ili prodao svoje stabilno biračko tijelo.

Ne moramo ići jako daleko i puno se toga prisjećati. Dovoljno je sjetiti se događanja na splitskoj Rivi i to povezati s pomaganjem u pronalaženju, uhićenju i isporuci Ante Gotovine haškom sudu. Ne, nemojte misliti da imam nešto protiv toga. O smanjenju PDVa uopće ne treba pisati jer Ivo ni to nije ostvario. A obećao je. Sjetimo se samo Ivinog inzistiranja na Isključivoj gospodarskoj zoni na Jadranu, kad je Račanova Vlada, pritisnuta od HSSa, donjela Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas. Isti taj Ivo, ne neki drugi, sada ne želi proširiti primjenu ZERPa na zemlje članice Europske Unije, prije svega Italiju i Sloveniju do početka 2008. A neki su se ribari, čak, pojavljivali u HDZovim predizbornim spotovima. Preciznije u spotu Jadranke Kosor, s porukom: "Kažu, bit će predsjednica!".

Mogao bih nastaviti s nabrajanjem, ali nema potrebe. Pametni ste, vjerujem da ste shvatili da birači kojima je osoba koju biraju, skroz na skroz, okrenula leđa, ne mogu za nju dati glas na racionalnoj, nego samo i jedino na emocionalnoj osnovi. Zbog toga se, s jedne strane, može shvatiti frustracija domaćih političara, posebno iz oporbenih redova, koji se upinju nešto napraviti ili promijeniti, a ne postižu nikakve efekte ili su oni vrlo mali.

Osim toga, i kod bilo kakve rasprave o politici u obiteljskom ili prijateljskom krugu, ne mogu se uspoređivati argumenti, nego se ide na razinu, bilo osobnih animoziteta, bilo razgovora gledanog kroz prizmu Naši i Njihovi, SDPovci i HDZovci, Partizani i Ustaše. Nema pluseva i minusa, nema ono što smo i kako očekivali, odnosno ono što su nam obećali, u usporedbi s onim što su ostvarili. I tenzije su, vrlo brzo, podignute. Rasprava se pretvara u svađu, a ako je bilo i alkohola, lako je moguće da se verbalna diskusija pretvori u manualnu.

I to je ono što ne valja. Duboko ne valja. Jer moramo moći razgovarati i rasuđivati o politici na osnovu racionalnih argumenata, a ne osobnih afiniteta ili animoziteta utemeljenih na nacionalnim ili osobnim pozitivnim ili negativnim emocijama. Ako se tako gleda na stvari, onda ne postoji ili je jako sužen prostor za promjene. Možda će neki prigovoriti da građani znaju mijenjati i uspješne političare koji ispunjavaju obećanja. Događa se i to, ali u situacijam kad su birači postali prezasićeni jednim te istim likom i djelom.

Mnogi će reći da je Milan Bandić super gradonačelnik Grada Zagreba. Na očigled njegovih građana, ali i posjetitelja, u Metropoli se stalno nešto radi, gradi, događa ili priprema za događanje. I koliko god bio uspješan, građani će ga prije ili kasnije otpisati. Zašto? Zato što će im dosaditi. I htjet će neko novo, mlađe, uljuđenije ili, jednostavno, lice iz Zagreba.

I to je, dobrim dijelom, emocionalni pristup građana oblikovanju vlasti. Ali je tu na stvari nešto drugo u odnosu prema politici, od onog Naši i Njihovi. Ma koliko bio Naš, ako nije uspješan i ne pokazuje potencijale da će predano raditi u korist općeg dobra, ne treba mu dati glas. Jer ako mu dajem glas i kada me prevario i od predizbornih obećanja nije ispunio koliko je točkica na i, svaki će političar, ostanak na vlasti, uzimati zdravo za gotovo. Bez imalo rada i truda. A to nije dobro.

Ne želim, ni u ludilu, reći da su svi političari isti, ali se moraju naučiti ponašati u skladu s preuzetim obavezama prema onima koji su im najvažniji, biračima, odnosno građanima Republike Hrvtske. I moraju snositi odgovornost za odluke koje donose ili, još gore, ne donose. Povučeni se potez ne može vratiti unatrag, ali partija je u zastoju ako netko, da ne bi pogriješio, ne povlači poteze. A naši političari, dokle god budemo glasovali na osnovu emocionalnog, a ne racionalnog prosuđivanja, neće naučiti da moraju biti dosljedni i odgovorni. Posebno kada boli, u provođenju nepopularnih poteza koji im mogu odnjeti glasove.

Izgovarajući se da se moraju boriti za svaki glas, političari često nalaze ispriku za inertnost i neprincipijelnost. Ako se sami ne žele držati preuzetih obaveza i odgovornosti prema građanima i biračima, onda ih oni o kojima ovise, a to smo svi mi, punoljetni građani Republike Hrvatske s pravom glasa, moramo natjerati na to. Kako i kada? Najmanje svake četiri godine kada se izlazi na birališta i daje glas onima koji će nas predstavljati i voditi slijedeće četiri godine. Ma koliko bio Tvoj, ako te razočarao, ne daj mu glas!

Budite mi lipi i debeli jer takvi su ljudi sretniji! Pusa!

Komentari

Prva stvar. Politicari su

Prva stvar. Politicari su svi isti, osim Dragutina Lesara koji ima dovoljno dostojanstva da dodje na ovakvo mjesto i da kako tako diskutira sa javnosti.

Ostatku ekipe ne pase niti t od transparentnosti, ne pase niti utvrdjivanje realnog politickog konteksta, niti pronalazak zajednicke mjere na temelju koje bi se mogle vrsiti daljnje kalkulacije.

Hrvatska do dan danas nije utvrdila niti nacionalnu politiku, a vecina problema koje je prosjecan covjek vec dobrano osjetio i sto je jos bitnije ARTIKULIRAO, nije niti rjesena, niti nasa politicka pseudoelita ima volje da se nosi sa ozbiljnim politickim zahtjevima jedne svjeze demokracije.

U takvom kontekstu najrazumnije sto preostaje jeste upravo losa politicka intuicija, sto moze odgovarati samo parazitima sistema koje bi transparentizacija politickih odnosa, te utvrdjivanje politickog konteksta nuzno dosla glave.

No u ovoj situaciji jedino sto ljudima preostaje jeste upravo ono sto sada i imamo, a to je da ljudi zbog manjka informacija (sto je po definiciji podatak uklopljen u kontekst) jednostavno bivaju osudjeni djelovati intuitivno.

I jos jedna stvar. U "razvijenim" demokracijama ljudima isto tako nedostaje politicki kontekst, no taj kontekst je vise ili manje uspjesno zamjenila dugo tetosena politicka kultura koja omogucuje da ljudi kako tako realiziraju opci interes, sto u nasem politickom kaosu jednostavno nije izvedivo.

Sto da se napravi? Rjesenja su zapravo vrlo jednostavna, pitanje je samo, postoji li itko spreman da ih realizira. I to je zapravo jedino pitanje koje moze biti relevantno u nasoj politickoj kaljuzi.

Hvala i dovidjenja :-)

Tko je glasao

ako ćemo baš tjerati mak

ako ćemo baš tjerati mak na konac, tehnički gledano Sanader JE smanjio PDV na 20%, no neposredno nakon toga je ta odluka ukinuta

efekt je naravno identičan, no poznavajući Sanadera on je uredno prekrižio jednu od stavaka sa svoje garancijske kartice

usput rečeno, iako se porezi kao takvi nisu mijenjali, činjenica je da su iznosi oslobođenja od poreza na dohodak smanjeni ili ukinuti (s 3x12.000kn na max. 12.000kn ako se ne varam), ukinute su mjere poticanja zapošljavanja i ukinute su povlastice oko ulaganja u istraživanje i razvoj (i školovanje)

eh, i ima još jedna stvar koju nisam do kraja istražio, no čini se kako je u državnom proračunu za ovu godinu predviđen manji iznos primitaka na temelju poreza na dohodak što ukazuje na mogućnost da će tijekom godine HDZ izletiti s povećanjem poreznog odbitka

(ovo nisam istražio do kraja pa nisam 100% siguran, no tako se čini)

Tko je glasao

ako ćemo baš tjerati mak

ako ćemo baš tjerati mak na konac, tehnički gledano Sanader JE smanjio PDV na 20%, no neposredno nakon toga je ta odluka ukinuta
I ja bih tjerao mak na konac. Sanader je povećao PDV, a ne smanjio.
Saborski zastupnici koji pišu na pollitici se sigurno sjećaju da je prije Sanaderove krunidbe PDV u turizmu bio po stopi od 0%, a nakon uspostave rolex-monarhije, PDV u turizmu je po stopi od 10%.
čini se kako je u državnom proračunu za ovu godinu predviđen manji iznos primitaka na temelju poreza na dohodak što ukazuje na mogućnost da će tijekom godine HDZ izletiti s povećanjem poreznog odbitka
Da, vrlo moguće, ali isto tako može ukazivati i na možebitno smanjivanje broja radnih mjesta u RH. ;-)

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

odlično, sjajna

odlično, sjajna obzervacija, ovo sam skroz zaboravio (s povećanjem PDVa), no isto tako mora se reći da je PDV smanjen u turizmu za individualne strane i sve domaće goste

Tko je glasao

Ako uzmemo da su racionalna

Ako uzmemo da su racionalna i emocionalna inteligencije povezani i normalni sklop stvari, onda kao prvo uočavam da su hrvatski građani u dugom kontinuitetu uvijek za neki korak ispred pretežnog djela politike i s njome povezanim nešto elitnijim društvenim grupama, čak i u pitanje ustaša, četnika i partizana pa i u pitanju promjena. Možemo to bolje učiti karikiranjem - kada su građani bitno zakazali i kada se je politika s elitama odigrala bolje od građana. Teško je naći primjere.

Teško je i sve teže baviti se racionalnim i emocionalnim pitanjima politike u tom kontekstu a još je najteže naći razloge zašto bi to radili. Možda zato što su mnogi navikli. Ali još puno više ih je i puno cijenjenijih naviklo to sve više ne uvažavati, pa je problem obrnut - kako dobiti i malo ljudi da se time bave.

Meni su ovdje zanimljivi prilozi u korist sadašnjeg HDZ-a, koji možda mogu doprinijeti za koji glas više HDZ-u. To je i ovdje uspješno, po klišeu poredbe s konkurencijom i kontradikcijom u samoj stvari. Kad se to servira onima koji su protiv takog HDZ-a nisu tek tako za nekog drugog, on je stavljen pod napor i prisilu misliti poredbeno, pa kad uoči dvije ili tri od četiri stvari gdje ga se nekorektno gnjavi, taj odmah odlučuje da će razmisliti a da svakako neće prihvatiti takvu ponudu osiguravajuće kuće.

Ovdje je ponuda za osiguranje dana nekomparativno a sadrži ništa bolju vjerodostojnost ponuditelja, slabija je u dosljednosti, sadrži isključivo ogađivanje konkurenta a o sebi ništa što u dalmatinskom žargonu govori sve i što za ukupni rezultat daje podatak da se nastavlja sve iracionalnije hrvanje osiguravateljskih biznisa na naš trošak.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. U sjeni ŠAJBERICE - dnevnik za starije drugove i gospodu od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  2. Elemenati totalitarizma u poreznom sustavu kraljevine? od rodjen komentara 0
  3. Za Dan sjećanja HRT dovela A. Rašetu uživo u emisiju, a danas "Bujica" V. Šešelja od ppetra komentara 6
  4. SAD kao generator svjetskog rasizma-fašizma od sjenka komentara 13
  5. Politika prokletih & Sjeta u očima anđela od Laganini komentara 40
  6. Jedino obećanje koje je ispunila vlada Zorana Milanovića od katkapital komentara 6
  7. Podrška, „stvaralaštvo“, doktrina, deklaracija … od Feniks komentara 14
  8. Jesu li tvrdnje g. Josepha Stiglitza (JS) stručne i istinite? od rodjen komentara 4
  9. Život bez stresa i politike od live123 komentara 1
  10. političarski ili trgovački izbori za predsjednika RH? od aluzija komentara 1
  11. pudlice i ostali psi od drvosjek komentara 59
  12. Lalovac "u ništa" od marival komentara 28
  13. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 12
  14. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 28
  15. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 11
  16. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  17. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  18. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 74
  19. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 70
  20. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 41
  21. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  22. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  23. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  24. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 39
  25. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 93

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Fantom47
  • grdilin
  • indian
  • Laganini
  • rupert
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness