Neovisni, ali ne i neutralni(R)evolucionari, na posao
Dok su elitne snage i beskrajna vojska zauzeti važnijim pitanjima i zaradama, male snage pollitika.com odolijevaju izazovima. I kada izgleda sve je potonulo, kao feniks iskrsavaju rifovi, glazbenici se opet dižu iz puste i mrtve zemlje te pomalo lože ...
Da bi zabava pustila malo znoja, a kapi znoja urodile finim plodovima, evo malo posla kojeg dugo nismo prakticirali.
Idu lokalni izbori, za koje je sve više nego obavljeno. Ali, nekih skoro 40 godina se nije stvarno radilo na onome gdje smo, šta smo, šta bi stvarno htjeli, mogli i što nas zbilja uzbuđuje. A to je u znatnoj mjeri nešto što je minimalistički neizbježno, pa se sastoji cca 90 % od takvog minimalizma podataka i planova, više sanacije i reciklaže nego onog drugog, i 10 % najfinije kreacije, ravne onoj kojom se npr. igraju finije igre i kreiraju djeca.
To se nije stiglo, zbog važnih i prevažnih stvari. A sada je i onako došlo i uvuklo se u naš dom i krevete, jede našu hranu, koristi se našim stvarima, i nema smisla bježati od toga, kada je to i onako naša zbilja.
Sve je u malo većoj zbrci nego tada, prije 40 godina, kada smo se zadnji put time zbilja bavili. Zato treba malo pažnje na minimalno sređivanje toga, ne samo podataka i slika nego i računa i svega. A ima jako puno mijesta i područja, neodoljivih, koja izgledaju kao prije II svjetskog rata pa i lošije, uz nešto šarmantnih bora i sjedih dlaka.
Ono što je posao za ove (r)evolucionare nisu geodetska i druga snimanja i obrade postojećeg stanja, i to je stiglo na red ali to će obaviti profesionalci za sitnu paru. Posao su nezahvalna bavljenja sa onih 90 % pitanja izobilja poslovanja, novaca i dobara, preplata i dugova, te tesanja one i onako istesane tvrde bukovine šta se mora i može, znojenje jednom rječju. A kada se to obavi, u strogoj radnoj disciplini mašte i znoj na sve strane, nakon malog osvježenja se dalje radi na onih delikatnih 10 % kreacije.
Posao se, naravno, obavlja pod uobičajenim uvjetima, u kojima je sve moguće i dopušteno ali većina toga ne pomaže ništa, osim samog rada i znojenja. Izvjesna nevičnost tome poslu, nije se radilo 40 godina a neki djelovi još i više, nisu nikava izlika i žalbe ne pomažu. Možemo se žaliti sami sebi što smo se dali odvići od toga, ali istovremeno razmišljati o zaradama i plodovima, jer dok to radimo materija i ne sluti šta joj se sprema.
Neke okvirne natuknice, ono što svi znaju. Postojeći napredak je došao do svake točka i skoro svaka točka je najmanje nečim zahvaćena, a mnoge su i više puta masovno oplođene pa i silovane. No to ne znači ništa. Polazi se bez predrasuda, usredotočeno na sve i bez obveze na išta, pa kuda se stigne. Minimalizam kao načelo je jasan, minimalna obrada stanja, naročito obratiti pažnju na preplaćeno te na dužnike kao bogate izvore financiranja i razvitka. Za daljnje poslovanje je, logično, poželjno doći do nekih jasnih i jednostavnih vjerodostojnih polazišta o sanaciji i reciklaži, stanju preplate i dugova, šta se hoće i može, šta bi se željelo vrlo rado, šta se nudi ... sve minimalno sređeno i povezano sa nešto širom materijom.
P.S. Posla kao u priči. Mogućnosti poslovanja još više. Zarade na zaradama se smješe, kao i povrati dugova. Da se kombinirati, malo rada malo hlada ... I nema nikakvih opterećenja ni bojazni da će netko drugi obaviti taj posao, pa i da će banuti kakav vođa i odvesti nas u obećanu zemlju. A čvrsto pravilo da se sve traži brzo, kratko i bez ikakvog zastoja, pa i pravilo da je razno čvrsto tako i tako, kao da ih nema, naprosto se s time ne može uspostaviti veza, ili je negdje u materiji koja se obrađuje.
- ap dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 1057 čitanja
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
Članovi online
- bosancero
- slovnick
- gale
RSS izvor
Komentari
Za snage koje se pripremaju
Za snage koje se pripremaju za praktičnu lokalnu politiku i izbore (Oštrić za Zagreb itd.).
Praktična tehnologija lokalne politike i prakse je desetljećima ista, i dalje nepromjenjena, gledano kroz dokumente o planovima i odlukama, kontroli, izvješćima o izvedenom itd.
Apsolutno dominira napredak, kao planirani i izvršeni razvitak, rast i drugo općenito napredovanje. Npr. u slučaju Zagreba su i oni dokumenti, rasprave i zaključci o izvršenju planiranog koji u sebi sadrže daa je izvedeno 7 % i manje planiranog u značajnim pozicijama ipak globalno konstatirali i zaključivali da je izvršen napredak. I općepoznate svinjarije kao izgradnja Bolnice Blato, sanacija Jakuševca, radovi na stadionu i razno oko infratsrukture i naročito stalne masovne neuredne i bespravne gradnje, uključujući od strane grada, također u 95 % toga i u ključnom sadrže nedvojbeni napredak, jer se on izrazi u odnosu na uvodno ili negdje utvrđene nezgode, teškoće i slično.
Također dominira nedvojbena izvrsnost svega - ideja, planova, redoslijeda prioriteta i izbora rješenja, koncepccija ... Pogreške, teškoće i ostalo se navedu negdje, ali kao nužna podloga za istaći u preostalog 95 % teksta i praktične politike da je to više nego primjereno rješeno. Nema niti slabosti, dvojbi i sličnog.
Također dominira impresivni razvitak sa raznim poddjelovima rasta i razne optimizacije, harmonizacije i čega sve ne sa čim sve ne, i na djelovima osnova iz tridesetih godina 20. st. (npr. vodoopskrba, bolnice, urbane osnove .. ), siromašnih pedesetih (magsitralni vodovi kanalizacije, ulice i ceste ... ) i naročito šezdesetih (praktički sve). Svi prostorni djelovi se nonn stop planiraaju sa zavidnim raznolikim razvitkom i rastom, čak i u doba rata i poraća devedesetih.
Tehnološki domnira i save as tehnika, uz dužne korekcije i dodavanja, te iznimno zavidni stupanj usklaađenost, tj. štancanjaa jednog te sitog za veoma različita područja i situacije.
I prije potpunog usklađenja sa EU je sve već EU usklađeno, na tu poznatu tehnologiju su dodani mali dadaci i izvršene male korekcije, kao što se je to napravilo bezbroj puta.
Takav tehnološki ritam naoko ne ostavlja nikakve mogućnosti osim tako. Međutim to vara, ta tako usklađena praksa je od sedmadesetih na ovamo razvila takvu impresivnu raznolikost izražavanja da i najiskusnijim stranim partnerima, onima koji tu ordiniraju po više od 10 godina, od sve boljeg upoznavanja zastaje dah, što više znaju i osjećaju to više znaju i osjećaju da im nedostaje poznavanja. Ali ne amo oni, for je u tome da sve to skupa nadilazi i naše najprekaljenije snage, ne u nekim zakučastim djelovima nego baaš u najelementarnijoj praksi. Npr. nakon toliko desetljeća definitivno znamo da smo nemoćni oko znanja o šahtovima i priključcima, ulicama i infrastrukturi u njoj, o katastarskom sređivanju podataka, o elementarnoj organizaciji "sustava", naročito o logici novca i poslovanju s njim i bilo čemu pouzdano planiranom i odabranom, obzirom da se to odvija, kao što svi vide, preheraklitovski, kao vatra iznimno živa koja se non stop, 24 sata dnevno mijenja, ovisno o složenom kretanju i manevrima divizija, jednako od nekoh udaranja pečata ili malog kopanja kao i oko velikih gradnji i raznog.
Ali, s druge strane to, kao jing-jang, prati disciplina u vidu istih likova i pojava, da li se one zvale krupni kapital i klike ili isti prije udruženi rad, samoupravaljanje.
Nove, posve nove pojave, prvi put nakon niza desetljeća, su slijedeće blagotvorne nijanse:
- opuštanje. To dolazi što od iznimno duge angažiranosti i zadovoljstva napravljenim, što od sve veće adaptiranosti na ambijent i njegove blagotvorne djelove, što od najednom rastuće masovne spoznaje da je sve što je teklo i što jeste svee više u skladu sa vlastitim doprinosima a ne samo od nadnaravnih sila i čuda, da imamo šta smo svi zajedno dugo kreirali, htjeli i kako smo smjerali, da nije manje nametnuto nego što se je mislilo;
- nove poslovne spoznaje i preorjentacije, naročito u vezi iskustava da što više napraviš i što više to hraniš da si u većim minusima i na većim udarima, doslovno na streljani, da će to rasti a da otvaranje bitki u 2008.g. koje su se vodile i trebale jače voditi davno ne samo gubi smisao nego je i kontraproduktivno i sve se manje može ili ne može, dok se otvaraju volje i mogućnosti za nešto drugo, za promjenu igre.
U navedenom smislu je veoma blagotvorno doba za blaga prebiranja po dosadašnjem i budućem poslovanju, blaga ćaskanja uz dosta zastoja i prebiranja, ničim opterećena i što slobodnija pipanja duha i zbilje, manje od minimalizma koji i onako stiže sam od sebe, ali ipak nešto. Npr. u Zagrebu je zadnji ozbiljni plansku sintezu 1970.g. završila uigrana ekipa od cca 120 osoba raznih struka, iskustava, dobi, nacija, nazora ... temeljem puno širih bavljenja i rasprava. Od tada nije poznata nikakva cjelovita rasprava o cjelini, pa ni ad hoc, samo bezbroj togaa po nekoj veoma djelomičnoj i trenutnoj logici, jer su tekle i teku prevažne stvari da bi se na to gubilo vrijeme a uz to je stiglo izobilje privlačnijih zanimacija od znojenja po složenijoj materiji.
Za početak možda slijedeće - da nakon toliko dugo razvitka na najvišim i nikad dohvatljivim razinama malo "spustimo loptu" i osmotrimo jednu dionicu (etapu, petoljetku) opuštanja, osvježenja i ciljanog minimalizma, nazovimo to rekreacija i rehabilitacija, uključujući djelove za zabavu djece i mladih (ako može ne odmah i pse i mačke, sada za promjenu od svega malo ljude, makar je sebično).
Npr. osnovna postorna
Npr. osnovna postorna strategija Zagreba.
Od tog zadnjeg koncipiranog i već više od pola toga dovršenog stanja 1970.g. se stvarno nije povukla crta a još manje razradilo to stanje i nije promislilo niti napravilo ama baš ništa novo, osim raznih igri u okviru toga, što su nedavno neizravno priznali čuveni strateg Dakić a i arhitekti prvim otvaranjem javnosti i tribinama nakon vječnosti, te d se ni o čemu ništa ne zna, tako da se sada uz ostalo radi više o tome da li će jedne te iste udružene "stručne" i višedisciplinarne snage (Jure Radić je sve i svašta i sve snage) i bekrajne divizije onačno uspjeti nešto ili odmoriti nakon 40 godina iznimnih naprezanja.
Po svemu sudeći ovo drugo, a tko će biti šerif manje je važno jer se radi o "višoj sili". Umjesto da će tečno ići njihove velike udružene ideje ogromna prometnica tangenta pod Sljemenom (Kincl i drugi), tunel, razni tuneli i vijadukti po gradu, beskraj mostova i sto čuda bez i jedne niti i rečenice o osnovnoj orjentaciji i logici, svjedoci smo da se već nezadrživo dešavaju ovakve stvari:
- na pozicijama koridora ucrtanih 1970.g. se, gleda najednom čuda, otkriva svakim danom sve i svašta, kao npr. da koridoru Jadranski most-Šarengradska ogromna zgrada zid, da je nemoguće spojiti velike ceste jer nikada nitko nije nacrtao petlje i tu je niklo sve i svašta, pa se sadaa pokušavaj spajati liftovima i alpinistički;
- umjesto sređenih ulica i infrstruktura, kako je stalno u svim dokumentima bilo, najednom nema togaa ni blizu i izranja svašta, boli glava. Onda se ppokuašvalo po formuli "socijalizam je prošao, neka sređuje kome to treba", pa se sada ipak spoznaje da su "socijalizam" i "kapitalizam" za to uzeli lovu i sve i da je to njihova obveza a ne samo pravo, tako da sada beskrajne socijalističke i kapitalističke snage, što su u samo 99,9 % jedne te iste snage, zdvajaju i tek je nešto budala na prste ruke, na koje su do proljeća 2008.g. tekle hajke za konačno istrjebljenje, bilo u pravu kada je uočilo i signaliziralo tu sitnicu, uznemirujući napredovanje, te da najednom nikome ništa nije jasno i ništa se ne zna;
- i onda nešto još luđe, da je npr. besmisleno graditi mostove preko Save, npr. Jarunski i Bundek, jer tu i onako moraju doći brane, koje su ujedno i mostovi i regulacije vode i brane za elektrane, te da ne što s tim još veća "viša sila" a to je, nisu to mostovi kao Domovinski koji se može dovršiti i malo koristiti da drži vodu, ovi i ako se dovrše ne vode nikuda jer izranjaju naznačene "barijere" pa mogu manje nego neki pontonski kojih HV i onako ima i vježba.
Iz toga ipaka proizilazi da će uskoro krenuti vječno aktualni projekt Sava, sa branama i prometnicama istok-zapad na trasi sadašnjih nasipa, koji su i onako bili planirani kao da hoc privremeno rješenje od poplave dok se to ne napravi.
I s time vezano sto čuda, beskrajne milijarde i slične sitnice, zadnji bazen pitke vode Jakuševec i sve sjeverno do Velike Gorice, nad kojim pleše brdo Jakuševec i ispušta vodu i plinove i sto čuda.
Dakle, " viša sila" vodi Zagreb u brutalno smirivanje stvari, odmor za beskrajne ratnike i njihove štabove, početak inventure, najprije po beskrajnim mozgovima i bespućim svijesti a potom i oko novaca i svega i, ovisno o tome, razna zanimljiva bavljenja, istovremeno od minimalnog sređivanja podataka i penologijom s tim u vezi, proučavanja karata i Zagreba općenito, viziranjem i osvjetljavanjem raznih točki, žarišta pojave i onim drugim, prostorima za provod zraka, malo hlada za žegu i nešto malo prostora za djecu, omladinu i starce kada je zima, a nešto i oko iznemoglih mlađih i srednjih snaga, koje u socijalno osvještenoj sredini sa najviše stambenog i poslovnog prostora u Evropi i svijetu gube dah u hrvanju sa 2.300 EUR/m2+kamate+sve drugo, dok se mi ostali zabavljamo neopterećeni takvim davno prevladanim nijansama...
Tko uskoči u pukotine koje otvaraju "viša sila" s jedne i minimalizam s druge strane, taj može računati na ulazak u prostore tih izglednih tajni a tko ovaj put ne stigne neće mu pomoći ni Tito ni Mao ni Marina MD ni Bandić ni Sanader ni Mesić a Čačić, henesijevci, akdemska "elita" i ostale "elitne" snage i onako nisu imali razumijevanja za diletante, kako to dragocijeno podučava bijesdrugi i kako to teče od 1941.g. na ovamo.
Na rubovima rubova tih pojava se uočavaju sitnice:
- avangarde su nešto najednom bez rječi ili uzmuvane;
- beskrajne količine milijardi se kreću ali najednom zaobilaze i najsitnije račune, dramatično je već na plaćanju geodeta a taksene marke se definitivno zaobilaze i prepuštaju budalama;
- interne rasprave po partijskim ćelijama se odvijaju po pravilu većeg i jačeg čopora, dok misleće snage izbacuju kroz prozor, tj. ćelije su zauzete internim odnosima i prelaze u ilegalu;
- religijska praksa pojačana, ali tako da su beskrajna stada apostoli i svećenici beskrajnih religija a predmet obrade intenziteta kao Cosmopoliten Life 167. put je svaka točka gdje ima i bilo kakve šanse ..
iz čega se da zaključiti da je maoizam pao ali da nove snage oklijevaju pozabaviti se time (što je vjerojatno lukavo, možda će to bolje srediti Bandić i njegove preživjele snage a vjerojatno će se ovaj put tako pažljivo bolje odigrati kakvi potezi u tom složenom šahu).
(I 'm begining to see the light ....)
Bilo bi dobro da u igru uđu
Bilo bi dobro da u igru uđu javno neke detaljnije brojke(izborna obečanja) i to po županijama: koliko će se ljudi zaposliti,koliko će se uložiti, u što, izvozni programi...
Ukratko neki normalni(detaljni) izborni lokalni programi svih stranaka koje konkuriraju.
Mislim da bi to trebalo isfurat kao nešto što je "in" "moderno".
Svi bi profitirali ...
Opet ništ' ne kužim.
Opet ništ' ne kužim. :(
Zoran Oštrić
Ap kaže Lokalni izbori su
Ap kaže Lokalni izbori su po mnogima već završeni
prevedeno, Ivo gubi lokalne izbore, a oni glavni dolazi prije roka...
Ne gubi. Ne nadaj se. Ah,
Ne gubi. Ne nadaj se. Ah, možda su ankete pokazale nešto...no koga još svrbe prepone oko namještenih anketa?!
Ovako to treba poredati i
Ovako to treba poredati i shvatiti: Ne, ne! Gubi! Nadaj se! Još bolje je bez interpunkcije: Ne ne gubi nadaj se. Svatko može staviti zareze kako mu odgovara. I svi su u pravu.
Poveznik Pitija iz Delphija
Poveznik Pitija iz Delphija ili iz Jutarnjeg lista? :):):)
Sve do jednom..... a naj
Sve do jednom..... a naj gori revanšizam je kada 'Svoj svoga' uzme na red..... jer to je zbog IZDAJA!!!!!
Neprijatelj iz druge države ili nacije..... je nitko iništa.... znamo tko je i zašto to radi protiv nas.....a naše izdajice koji nam uništavaju državu i narod zbog svojih osobnih interesa.... oni će platiti takvu kiriju da čak i Musolinijeva sudbina će biti na kraju humana.... u usporedbi sa ovom koju predviđam za naše izdajnike....
Osobno se nadam kako nećemo si dozvoliti to..... ali smo na dobrom putu..... do mržnje.... i revanšizma.... a gorivo se sipa na vatru već godinama!
Jakša
Malo lupam po bubnjevima,
Malo lupam po bubnjevima, najavljujući da je stiglo doba nakon 40 godina malo zbilja raditi oko stanja te prostornih i drugih planova (zadnji stvarni GUP Zagreba cca 1970.g., uz matičnu ekipa od cca 120 stručnjaka pod vodstvom Josipa Uhlika sudjelovale šire snage, sve poslije je farsa od rada i rezultata, koja eksploatira tadašnji rad i više nego preserava se).
(R)evolucionari na polltika.com su se zagrijali pa pomislih, malo bubnjeva.
Lokalni izbori su po mnogima već završeni, prostorni i drugi planovi još i više a ostanju poslovanja i onih 10 % kreativnog nitko i ne razmišlja. Međutim nije tako. Anuška je prolila ulje (zejtin - ovisno o prijevodu, Majstor i Margarita), vrag koji je stigao u naše krajeve je vidljiv svako malo, pa i na mijestima gdje čovjek nikada ne bi pomislio ...
Ove zabave su u ok, samo sada bi tu dobro došlo malo znojenja oko onoga što je i onako tu pred nama.
Npr. ad Zagreb, da li ste vi uopće počeli razmišljati šta ako ljubav među dioničarima IGH d.d. ne daj bože popusti i da, stim u vezi, plinovi i pusta voda i jednom trenutku pravog osjećanja rastvore utrobu umjetnog brdašca Jakuševec, autorsko i izvedbeno djelo IGH d.d. i svih udruženih snaga? Mislim, ako se pokažu utroba i probavne smetnje napretka, kao prije PUTO i razno što sve više smjera.
Ad Splita, šta ako krenu oružani sukobi oko Karepovca, kao umalo po makarskom primorju, i šta ako se rat prenese na afganistanksa ppodručja Lećevica itd.?
Ovi (r)evolucionari sigurno jedva čekaju da se pozabave raznim takvim praktičnim poslovima. S njima je veći problem kako ih malo prikočiti, da sve ne obave i rješe od jednom, malo rada malo hlada. Nisu to likovi kao stari (r)evolucionari, koji će čekati po 30 i više godina dok potpuno srede estetiku i kozmetiku, svoje slike među slikama, da se time malo pozabave. Zato moram bubnjati kao po jajima ili u minskom polju, nježno i pažljivo, da ne nastane preveliki cirkus.
Malo lupam po bubnjevima,
Malo lupam po bubnjevima, ..... ap, moraš uzet u obzir da ima i gluhih koji te ne ćuju pa nebi bilo zgoreg malo i koji dimni signal poslati...... ono da se vidi, a ako ima (a ima) i onih koji malo slabije vide, uzmi u obzir da će nekima tribat i crtat isprid nosa.....
Grad naš već gori, stiže
Grad naš već gori,
stiže do nas već žar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!
silverci
bravo Silvere, gospon
bravo Silvere, gospon Zrinski...
''Sad, braćo !
Pun'mo puške, samokrese,
naše grome, naše trijese,
neka ore, ruše more !
Brus'mo ljute nase mače,
neka sijeku jače, jače !''