Neću se više referirati na Marinkovića. Kako je ova tema, htjeli ne htjeli, i dalje aktualna, navodim dalje svoja razmišljanja o zbivanjima i ideološkim prijeporima, prvenstveno 1989.-1991.. Bio sam svjedok i sudionik, te sam i kasnije o tome razmišljao i nastojao nepristrasno razumjeti ono, što je sad povijest.
S jedne strane, postojala je pragmatična potreba "pomirbe", da se ne produbljuju raskoli u hrvatskom narodu, s obzirom da je sa srpske strane, nakon "čišćenja" svih Miloševićevih protivnika u "antibirokratskoj revoluciji" prijetio ujedinjeni, izrazito agresivni velikosrpski pokret. Tu su potrebu u prvim mjesecima 1990. prihvatili i vrhovi SKH, kao i HDZ-a i stranaka koje su ušle u koaliciju, koja je "narodni sporazum" stavila i u ime.
Komunisti su proveli fer izbore i mirno predali vlast izbornom pobjedniku. Nova vladajuća stranka preuzima je sve poluge vlasti, dovodi svoje kadrove (ili stare, koji su hitro promijenili stranu), ali uglavnom nije provodila politički revanšizam (neku "lustraciju" u širem smislu). S obzirom na navedenu prijetnju iz Srbije, na čiju se stranu svrstao i vrh JNA, to ne bi bilo pametno. Osim toga, većina kadrova koji su tada bili na vodećim funkcijama bili su mlađi, kao Račan, stupili u politiku doduše nakon čišćenja 1972, ali osobno nisu za progon proljećara bili krivi, ili su bili suzdržani u politici, bavili se ekonomijom kao Ante Marković, i moglo se očekivati da će prihvatiti novu situaciju i biti lojalni. Mnogi stariji su se povukli u mirovinu, drugi su izgradili nove karijere van politike (npr. Drago Dimitrović, jedan od najzaslužnijih za mirnu demokratsku tranziciju). Čak i da nije bilo te vanjske prijetnje, s obzirom na okolnosti, politički progoni ne bi bili dobra politika - naprosto bi se gubilo vrijeme. Bilo je naravno onih koji su zbog toga bili frustrirani.
Posebno pitanje, koje se do danas često spominje, su obavještajne službe, njihovi profesionalci i suradnici. Njima je ponuđeno: pređite na našu stranu, trebamo vašu stručnu pomoć u borbi protiv vaših bivših kolega. Mnogi od njih to su i napravili (čuveni Josip Perković, ali i drugi, čija imena ne znamo). Takva je bila situacija. Nije pravedno, moralnost je upitna, ali bilo je korisno. Bez obzira što im se zamjeralo iz prošlosti, i bez obzira na političke probleme koji su kasnije nastali s obavještajnim službama, cijelo "obavještajno podzemlje", generalno, oni su ostali lojalni novim vlastima i novoj državi. Progoniti ih naknadno ("lustracija" u užem smislu, koju se često zagovara) ne bi bilo pravedno; iznimka može biti konkretan slučaj kao ubojstvo Stjepana Đurekovića - naime, tu su bili prekršeni i njemački, i tadašnji jugoslavenski zakoni. Uostalom, danas su velikom većinom već neaktivni. Takve se stvari događaju pri smijeni režima, npr. 1941.. je većina Hrvata koji su bili jugoslavenski žandari prešli u službu nove vlasti kao "oružništvo".
Nevolja je, da HDZ svojom ekonomskom politikom ubrzano generira nove podjele, a kasnije i upornim inzistiranjem da jedino HDZ ima zasluge za osamostaljenje i raznu pobjedu. Nemali dio "kadrova" iz 80-ih pretrčao je novim pobjednicima i dobro se snašao, ali ne vidim da je to samo po sebi problem. To je ipak normalno, imali smo i ranije ograničenu tržišnu privredu, menadžere, stručnjake idr. koji su obavljali stvarne poslove.
Konačno, u ratu, uistinu je postignut visok stupanj jedinstva, bez obzira u kojoj vojsci bili očevi i djedovi. Postojala je valjana osnova, da se stare podjele ako ne posve prevladaju, onda ipak potisnu i da se generira novi osjećaj jedinstva, unutar kojeg će podjele prema svjetonazorskim i političkim preferencijama biti normalna, "civilna" stvar, uz toleranciju i uvažavanje demokratskih načela. Umjesto toga, podjele se stalno iznova generiraju.
Osim dubokih socijalnih pdojela koje je generirala koncepcija koju je HDZ provodio, treba se vratiti na Tuđmanovu retoriku "pomirbe", na "sintezu" koju je on nudio kao ideološki konglomerat nasljeđa pravaštva, HSS-a i onog dijela komunista, koji je bio za Hrvatsku. Pratio sam to i razmišljao, imam svoje zapise iz 1990., prije nego što postaje jasno da nas čeka rat.
Istakao bih ovdje dva problema s tom koncepcijom. Prvo, komunizam se vrednovao jedino po tome, je li bio za hrvatsku državu; a to nije ono, što je za komunizam kao pokret bitni cilj i pokretačka energija; u nacionalnom su pitanju lavirali, bili pragmatični, nisu imali ništa protiv postojanja raznih nacija (inter-nacionalizam nije anti-nacionalizam), ali nisu im ni bitne. Ono što je pokretalo ljude generacija između Tita i Tuđmana da postanu komunisti, bila je žudnja za socijalnom pravdom. Povijesno, upravo na tome je komunizam skrahirao.
Taj je motiv naprosto odbačen, proklamirano je kao normalno i domoljubno da postoje velike razlike u bogatstvu, da postoji bogata elita, koja vuče prosti puk za sobom. Sjećam se npr. jednog teksta, u kojem se argumentiralo da je upravo Franjo Tahi, a ne Matija Gubec, pravi primjer za ugled iz povijesti. Više sam puta, usred rata, čuo mudra objašnjenja kako je sad kapitalizam, jedini stvarno produktivni sloj društva su poduzetnici, radnici su "stoka sitnoga suba", pasivna masa koja ovisi o dobrim poslodavcima, nema pravo ništa zahtijevati preko onoga, što im ovi dragovoljno daju (retorika snažno prisutna i danas, umjesto one demokratskoga kapitalizma o savezništvu rada i kapitala). U ime navodne ekonomske efikasnosti kroz privatizaciju, ekonomska je pravda sasvim zanemarena. Ustaše su 1930-ih godina bili motivirani žudnjom za nezavisnom hrvatskom državom, komunisti za socijalnom pravdom. Motiv prvih u potpunosti je prihvaćen, čak divniziran, a motiv drugih negiran. Tu nije bilo ideološke pomirbe. Od svih ljevičara (i onih kao ja, koji nikad nisu ni bili članovi SK) tražila se kapitulacija u tom osnovnom pitanju.
Drugi je problem da se promovirala "pomirba" između neprijatelja iz 2. svjetskog rata. A tada su se sukobile dvije grupe ekstremista, slične u svojim metodama. Jedni su se borili za samostalnu hrvatsku državu, drugi za socijalizam, ali zajedničko im je bilo da su i jedni i drugi bili spremni na masovno nasilje, državni teror i despociju, da osvoje i osiguraju vlast. I jedni i drugi sličnim su riječima osuđivali zapadnu (liberalnu, parlamentarnu, "građansku", "formalnu") demokraciju. I jedni i drugi smatrali su da je dobar način vladanja državom da njihov pokret preuzme svu vlasti i potpuno kontrolira sav politički, društveni i ekonomski život - ono što je nazvano totalitarizam (pojam koji su talijanski fašisti sami za sebe koristili).
Ako se samo oni pomire - kod velike većine umjerenih to može izazvati nelagodu. I zaista su tendencije preziranja "formalne" demokracije i zaštite ljudskih prava bile snažno prisutne 1990-ih (naravno i kasnije, a i danas je prisutna slična retorika). Politički protivnici stalno su prokazivani kao neprijatelji, "vragovi raznih boja", "prodane duše", tipični govor totalitarne ideologije. Kad su građani Zagreba znatnom većinom smijenili HDZ, Tuđman je javno rekao da neće dozvoliti "oporbenu situaciju" (tj. da oporba postane vlast) i dvije godine je Zagrebom upravljala nametnuta, od Tuđmana imenovana gradonačelnica. Tijekom 1999. bilo je jasno da će HDZ izgubiti izbore i bili smo nervozni, sumnjajući da bi Tuđman mogao slično postupiti ("ki bi da bi"). Na sreću, te se tendencije nisu potpuno razvile, vlast je predana mirno.
S jedne strane dakle: pragmatična politika "pomirbe", koja je uza sve nelagode i zamjerke imala snažno opravdanje i pokazala se uspješnom. S druge - "pomirba" se ideološki zasnivala na tuđmanovskoj "sintezi" koja se međutim oslanjala na ideologije iz doba Tuđmanove mladosti i značila opasnu redukciju u području ideja o socijalnoj pravdi, ljudskim pravima i pluralističkoj demokraciji ("poliarhiji"). Tu smo zaglibili u ideološku močvaru, i danas još trpimo ozbiljne posljedice.
ta mirenja i pomirbe .. i
ta mirenja i pomirbe .. i slicne bedastoce.. trebaju narodima i drzavama, nacijama.. svejedno
koji se trude stoljecima, ne samo godinama uporno zivjeti u proslosti umjesto
da krenu zivjeti i raditi danas onakvi kakvi jesu danas
da bi mozda sutra imali neku buducnost.
ta upornost u vracanju zbog takozvane pomirbe, desecima godina unazad je na neki nacin laz.. skrivanje ciste pohlepe.. te po mom misljenju samo zelja za zivotom bez rada na proslim zaslugama.. za narod i drzavu/e.. a sto ih je vise to su i reparacije zasluga vece..
mi smo tako drzava i narod koja placa zasluge nekih imaginarnih vrijednosti i stvarne stete za par drzava ovih teritorija, pa tako optereceni kao narod stenjemo placajuci svima sve zasluge i stete koje je netko iz proslosti izgleda u nase danasnje ime pocinio, umjesto da akumuliramo nesto danas i ulozimo u svoju buducnost bez zasluga
to mozemo postici ne dajuci nikom vise nove, ne umnazajuci stare.. naprosto hodajuci i ostavljajuci proslost prosloscu.. a nas u danasnjem danu ili mozda u nekoj stvarno zasluzenoj buducnosti bez zasluga
i svi bez zasluga jednom pocnemo bolje zivjeti
lunoprof
(Luna)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoUzor pomirbe i pragmatike:
Uzor pomirbe i pragmatike: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/t28169.lt.html
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoshit nema edita pa moram
shit nema edita pa moram naknadno...
Vidi kako ljudi ne znaju tko je bio Aleksandar Bajt:
http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=100041824
http://www.njuskalo.hr/literatura-knjige/samoupravni-oblik-drustvene-svo...
http://www.vreme.com/arhiva_html/460/09.html
doista je dirljivo slusati hrvatske vazda mulce: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/moralno_obvezan_hho_upozorava_na_t...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoobaladaleka: Ne shvamać kakve ovo ima veze s temom dnevnika?
u prvom komentaru je članak o promoviranju jednog Slovenca u četničkog vojvodu. U Sloveniji je bilo četnika, tj. pripadnika "Jugoslovenske vojske u otadžbni", tzv. "Plava garda". To je poznato, kao što je bilo i nešto Hrvata u JVUO (Rijeka i Primorje).
U drugom komentaru spominje se Aleksandar Bajt, ugledni ekonomist, koji je prije 15 godina opisao svoje avanture u doba Drugog svjetskog rata u debeloj knjizi "Bermanov dosje". Knjiga je prevedena na srpski i dostupna na netu u pdf-u. Vrlo je zanimljiva, pročitao sam je, puno zanimljivija literature od suhoparne stručne "Samoupravni oblik društvene svojine", gdje je pokušavao ideju samoupravnog vlasništva racionalno utemeljiti - političari ni tada ni danas nisu čitali takve dosadne studije.
Pa se onda HHO, umjesto da se bavi stanjem ljudskih prava u Hrvatskoj 2012, pjeni zbog toga što neki velikosrpski propagandisti i dalje drobe o 700.000 žrtava Jasenovca. Te su tvrdnje mnogi argumentirano pobijali, uključivo i mene (članak za jednu agenciju sa sjedištem u Švicarskoj 1990, bio objavljen na njemačkom i engleskom i više polemika po netu kasnije, na sprpskoj wikipediji idr.), pa ćemo to i dalje činiti, te nema potrebe da se državna tijela time bave.
Ni jedno ni drugo nema veze s nacionalnom pomirbom Hrvata.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKako nema veze. Dajem samo
Kako nema veze. Dajem samo natuknice kako se bez pretjerano halabuke provodi nacionalna pomirba u Srbiji. Cetnici su de facto rehabilitrani u potpunosti. Kod nas nitko niti ne trazi parelelnu pomirbu, no umjesto toga dominira umjetno skovani buzzword "pomirba sinova ustasa i partizana". Takvih buzzwordsa ima jos a blokiraju svaku normalnost u stvarnosti (dijeljnje Bih, dogovorni rat,...). Problem pomirbe (i ostalih buzzwordsa) nije uopce u meritumu vec u samom postojanju buzzwordsa i njegovom koristenju u ideoloskoj matrici.
Nije da nakukavam, ipak ima neke i koristi od ovih buzzwordsa - u sekudni prepoznas poziciju sugovornika - sto je dragocjeno i spara vrijeme.
PS Dok mi raspravljamo (bolje receno blebecemo) je li morlano ili nemoralno miriti sinove ustasa i partizana, dotle po Srbiji (a da i ne govorimo u Sloveniji) nicu vojvode kao poslije kise. To za mene znaci biti (hrvatski) idiot.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@obaladaleka: To za Srbiju je točno, ali ne slažem se za Hrv.
Cetnici su de facto rehabilitrani u potpunosti.
Točno. PMSM, neopravdano. Međutim, ne vidim da iz te poznate činjenice slijedi ono što ti kažeš za Hrvatsku:
Dok mi raspravljamo (bolje receno blebecemo) je li morlano ili nemoralno miriti sinove ustasa i partizana, dotle po Srbiji (a da i ne govorimo u Sloveniji) nicu vojvode kao poslije kise. To za mene znaci biti (hrvatski) idiot.
Nisam siguran što si htio reći sa Slovenijom, s obzirom da je ovaj primjer Slovenca - četničkog vojvode ipak izuzetak.
Međutim, ne shvaćam zašto misliš da smo idioti, ako o tome raspravljamo? Što bismo trebali? Potpuno abolirati ustaški pokret od povijesne osude?
I u Srbiji se ipak raspravlja i dalje. Ljudi sličnog svjetonazora kao ja, uostalom i neki koje osobno poznam pa smo i surađivali, protive se rehabilitaciji četništva. Jesu li i oni, po istoj logici, idioti?
No kad si već spomenuo, komentirao bih malo sličnosti i razlike između hrvatskog i srpskog slučaja.
Postoje bitne razlike u povijesnoj perspektivi. Četnici se rehabilitiraju uz tezu, da su bili antifašistički i narodnooslobodilački pokret. Ima za to određenih elemenata, ali znatno prevladavaju oni drugi, po mom sudu, i mnogih drugih, uključivo profesionalne povjesničare (po mom sudu, one objektivne).
S jedne strane, Draža i njegovi politički savjetnici težili su oslobođenju samo Srba od njemačke, talijanske i bugarske okupacije, a spremali (pa i na terenu počeli provoditi) surovu, kolektivnu osvetu Hrvatima i muslimanima zbog njihove navodne izdaje.
S druge strane, kad dolazi do sukoba s komunistima odnosno partizanima, traže oslonac u okupatorima i s njima otvoreno surađuju (već na prvom sastanku s Nijemcima u Divcima, studenoga 1941., Draža otvoreno traži oružje i municiju za borbu protiv partizana, zajedničkih neprijatelja)..
Na strani četničkih apologeta, neki radikalni bjesno napadaju komuniste kao smišljeno antisrpske (Bakarić i Hebrang dogovarali s Budakom i Lorkovićem legalizaciju Komunističke partije NDH, Bakarić smišljeno vodio ustanak u Lici tako da što više Srba strada, Tito digao ustanak u Srbiji s ciljem da što više Srba strada...), dok su drugi pomirljiviji i priznaju da su i oni bili antifašistički i narodnooslobodilački pokret, svaljujući međutim na njih prvenstvenu krivicu što je došlo do raskola i nepoštedne borbe sa četnicima.
U Hrvatskoj, teško je zamišljivo da netko proglasi ustaše antifašistima. Tuđman je u svojoj koncepciji "pomirbe" ustaše i ustaška načela implicitno isključio.
Pa ipak, podjele nisu prevladane, a po analizi koju nudim u ovom dnevniku, bitni problem je "ideološka redukcija",. koja proizlazi iz Tuđmanovog suženog povjesničarskog prilaza, koji zamjeruje pola stoljeća povijesnog razvoja, uključivo razvoj ideja: na osnovama pretpostavki iz 1930-ih, kad se oblikuju tri značajna hrvatska politička pokreta, pomirba nije moguća.
Povijesna situacija je pak 1990-ih, iako postoji kontinuitet u postojećim institucijama (JNA je formlani produžetak NOVJ/JA idr.), bitno drugačija. Stinovi i unuci ustaša i partizana zajedno su se borili, i mislim da se naprednijom retorikom, posudivši nešto od V. Havela npr. (ne u potpunosti naravno, ipak je situacija bitno drugačija), moglo znatno bolje stvarno prevladati diobe iz prošlosti.
Ovako smo svjedoci, da se stalno obnavljaju. Katarzu nismo prošli. Mogle bi se dapače podjele opet bitno produbiti, s obzirom na svjetsku situaciju, krizu globaliziranog kapitalističkog sustava, sličnu onoj 1930-ih, kad su se nudili dva totalitarna pokreta kao alternative.
Zato mislim, da promišljati koncepciju nacionalne pomirbe nije gubljenje vremena. NIsmo mi i Srbi nipošto jedine nacije koje imaju taj problem.
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasaoPovijesna situacija je pak
Povijesna situacija je pak 1990-ih, iako postoji kontinuitet u postojećim institucijama (JNA je formlani produžetak NOVJ/JA idr.), bitno drugačija. Stinovi i unuci ustaša i partizana zajedno su se borili, i mislim da se naprednijom retorikom, posudivši nešto od V. Havela npr. (ne u potpunosti naravno, ipak je situacija bitno drugačija), moglo znatno bolje stvarno prevladati diobe iz prošlosti.
Ovako smo svjedoci, da se stalno obnavljaju. Katarzu nismo prošli. Mogle bi se dapače podjele opet bitno produbiti, s obzirom na svjetsku situaciju, krizu globaliziranog kapitalističkog sustava, sličnu onoj 1930-ih, kad su se nudili dva totalitarna pokreta kao alternative. U ovisnosti od pojedinacne inspiracije, ali kada se citirano do kraja ogoli manje vise svaki sugovornik kojeg sam ja ikad cuo po ovom pitanju ovakvo sto govori.
Ono sto je zbunjujuce jest da se oko svega toga ipak sugovornici uspijevaju bjesomucno svaditi. (Svi su deklarativno protiv bilo kojeg zlocina, svi su da se svi kazne, ali i svi imaju 100 izgovora za svoju stranu i jezicavi su prema drugoj)
Medutim to je istovremeno korijen zbrke jer se izostavlja uvidjeti da je tzv problem "diobe iz proslosti" puno manji problem nego je problem kako se taj kakti uoceni problem pokusava rijesiti - naime - beskonacnim natezanjem koje ne rjesava problem nego ga multiplicira.
Ono na sto ja dakle ukazujem jeste problem kako se ovaj proglaseni problem uopce pokusava rijesiti (kao sto se borj prekomjernih branitelja ne moze rijesiti objavom registra branitelja, ...). Kod nas se taj problem pokusava rijesiti beskonacnim recikliranjem poznatih, manje poznatih i fabriciranih prica, u Srbiji izravnim de jure zamahom uz produciranje pozeljne povijesti.
Ja sam za to da se tezi upravo suprotnom od pomirbi povijesno utemeljenih podjela. Ja sam da se posteno i nepristrano i u okviru danasnjeg vremena konstatiraju bitne razlike i na njima ustraje.
Zdravorazumskim pokusajima da se prevladaju povijesne podjele pomirbom mi podjele uskrsavamo danas, umjesto da se prevladaju i natruhe prezivjelih metoda i jednih i drugih iz tog povijesnog vremena.
Nije nas problem utjecaj povijesnih podjela, koliko su problem prezivjele natruhe ponsanja koje su i bile razlog podjela.
Dakle umjesto da se lupeta o pomirbi treba jasno raditi oko toga sto je lose, a prezivjelo je sve povijesne kusnje (npr forsiranej kulta licnosti, kontrole medija, uzurpacija vlasti, nepotizam, dibidus vanjska politika, civilizacijsko zastranjenje,...).
U ozivjelom cetnistvu u Srbiji upravo se radi o forsiranju pomirbe, a ne otklanjanju losega i suocavanju s njim, stoga su moje natuknice iskljucivo realno upozorenje zagovrnicima pomirbe koja ne ide bez manje ili vece falsifikacije i ignoriranja stvarne povijesti. (a glavna je povijesna lekcija da se to vrati kao bumerang).
PS Teorija pomirbe pruza mogucnost ingeniozne rasclambe povijesnih uloga svih ukljucenih strana, katarzi, nijansi i takav govornik je u pravilu u startu nevideno zanimljiviji i "superiorniji" od bilo kojeg drugog govrnika koji upozorava na kakvu prezivjelu banalnost bilo koje od strana. (npr tko jos moze u ovom kontekstu jos podrzavati samoupravljanje s obzirom na paradigmu Bajt, a ti me jos pitas kakve to sve ima veze)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@obaladaleka: Ovaj moj dnevnik je pokušaj...
... da se izađe iz "začaranog kruga" vječnog natezanja.
problem kako se taj kakti uoceni problem pokusava rijesiti - naime - beskonacnim natezanjem koje ne rjesava problem nego ga multiplicira.
Ne vidim međutim da oni koji sudjeluju u tom natezanju stvarno žele RIJEŠITI problem Naprosto se ukopaju i brane svoju stranu.
Vidi se i u ocjenama ovoga dnevnika kako ljudi s obje strane odbacuju pokušaj drugačijega diskursa - devet minusa od ljudi inače oprečnih stavova. A to nije nešto marginalno, te tenzije stalno u društvu tinjaju i stalno se iznova ljudi svađaju. Nije riješenje, očito, ni da se naprosto mahne rukom i kaže kako imamo važnijih problema. Moji tekstovi o ustašama, partizanima i četnicima izazivaju više pažnje nego oni o ekologiji, energetici, financijama, društvenim pokretima itsl..
Kod nas se taj problem pokusava rijesiti beskonacnim recikliranjem poznatih, manje poznatih i fabriciranih prica, u Srbiji izravnim de jure zamahom uz produciranje pozeljne povijesti. (...) Zdravorazumskim pokusajima da se prevladaju povijesne podjele pomirbom mi podjele uskrsavamo danas, umjesto da se prevladaju i natruhe prezivjelih metoda i jednih i drugih iz tog povijesnog vremena. (...) U ozivjelom cetnistvu u Srbiji upravo se radi o forsiranju pomirbe, a ne otklanjanju losega i suocavanju s njim, stoga su moje natuknice iskljucivo realno upozorenje zagovrnicima pomirbe koja ne ide bez manje ili vece falsifikacije i ignoriranja stvarne povijesti. (a glavna je povijesna lekcija da se to vrati kao bumerang).
Moram priznati da mi izmiče u čemu je točno poanta. Posve se slažem naravno da treba odbaciti metode i jednih i drugih (ali i trećih, rekao bih, jer nije ni HSS tu bez grijeha - Maček je vladao autokratski, osobnom vlasti bez tijela stranke, nazivan "vođom", kasnije neoprostivo pasivan). Moj tekst (drugi dio, o ideologiji) ide u tom smjeru.
zašto misliš da "pomirba ne ide bez falsifikacije povijesti"? Nije li upravo dnevno iskustvo, da "nepomirljivi" falsificiraju povijest (Srbi sa 700.000 žrtava Jasenovca, antikomunisti sa "Tito pobio 1,1 milijun ljudi", boljševici negiranjem osvete nad zarobljenicima i terora nad političkim protivnicima...)? Trebamo li odustati od ideje da je moguće dobiti objektivnu sliku povijesnih zbivanja, u stilu postmoderne dekonstrukcije? Moje je mišljenje da ipak trebamo ustrajati na realnom, pluralnom sagledavanju, povjesničarskom a ne političkom, te onda i ocjeni, mimo apriornih apsolutnih sudova o dobru i zlu, ali i mimo nasilnog izjednačavanja i "apsolutnog relativiziranja".
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoOvaj "dnevnik" je takvo smeće
Ovaj "dnevnik" je takvo smeće da ne zaslužuje ni cijeli red komentara.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHrvatska se početkom
Hrvatska se početkom devedesetih podjelila na nacionalšoviniste i socijalšoviniste koji su osamdesetih ojačali u redovima SKJ.
U zadnje vrijeme fronta nacionalšovinista mjenja smjer u socijalšovinizam a počinje se buditi i marksistička scena pa postoji mogućnost da se dio socijalšovinista odreknu svoje vjere i okrenu k Lenjinovim idejama. (hm, ova zadnja fronta...nisam još sigurna....ima ih tri do pet osoba....ne mogu pamtiti te velike brojke)
Socijalšovinizam je oznaka za oportunističku i nacionalističku struju u međunarodnom socijalističkom pokretu.
Socijalšovinističke tendencije javljaju se za I sv. rata,kada je većina lidera II internacionale stala na stranu nacionalnih buržoazija i glasala za ratne kredite.Socijalšovinisti podržavaju imperijalističku politiku vlada svojih zemalja,propovjedaju klasni mir radnika sa "svojom" buržoazijom i tako zapravo izdaju i socijalizam i domovinu.Lenjin je upozorio na to da je "klasna osnova socijalizma i oportunizma ista:savez malog sloja privilegiranih radnika sa svojom nacionalnom buržoazijom protiv mase radničke klase".Socijalšovinizam u nešto modificiranim oblicima,postoji i danas unutar različitih socijalističkih partija i očituje se posebno u odnosu na radnički i nacionalno-oslobodilački pokret u tzv. "kolonijalnim" i "tranzicijskim" zemljama."Specifična varijanta socijalšovinizma bio je i staljinski princip "vodeće" nacije što je u biti podvrsta šovinizma.
Nedavno svrgnuti tuniški predsjednik-diktator Zine el-Abidine Ben Ali i njegova svrgnuta stranka (RCD) bili su do siječnja 2011. godine članovi međunarodne "socijalističke" organizacije - II Internacionala.
RCD je bila članica II Internacionale od 1970. godine.RCD je u lipnju 2009. također potpisala sporazum o suradnji sa skupinom Europskih pučkih stranaka (skupina EPP) i to lideri II Internacionale nisu uopće primjetili kao sporno njihovim načelima opisanih u programu.Inače,EPP je najveća i najutjecajnija politička grupacija u Europskom parlamentu. To je skupina stranaka koje pripadaju desnom centru.Primjetili su Ben Alijev socijalšovinizam,ali ne i svoj, tek kada je pobuna naroda u Tunisu postala širokih razmjera.Uvidjeli su da je Ben Ali,konačno poražen pa su u svom vječno oportunističkom stilu konačno donjeli "odlučnu" odluku.Mjesec dana nakon te odluke,u veljači 2011. ta globalna organizacija "lijevog" centra koja okuplja i mnoge Laburističke i Socijaldemokratske partije Svijeta isključuje iz članstva čak i drugu partiju,egipatsku NDP,(Nacional demokratsku partiju) na čelu sa Hosnijem Mubarakom.
Da,napomenem, Socijaldemokratska partija Hrvatske je članica te "socijalističke" II Internacionale.Ni u slučaju SDP-a lideri te organizacije godinama nisu uputili nikakvu kritiku na koketiranje SDP-a sa desnim ideologijama i sa pretjeranom politikom koja se zalaže samo za interese tajkuna, vlasničke interese a radnicima prodaju spiku o reviziji privatizacije koja je u startu bila nemoralna jer je sam zakon iz 1989 godine nemoralan. Naravno, ne reagira ta međunarodna institucija "radničkog" pokreta jer imaju reflekse kao crknuti konj. Namjerno. Što bi drugo radila birokracija nego glumatala da nešto radi.
Popis članica II Internacionale http://www.socialistinternational.org/viewArticle.cfm?ArticlePageID=931
- odgovori
-
- -1 votes
Tko je glasaoO čem guska sanja. Ma koju si
O čem guska sanja. Ma koju si ti sisu sisala da mi je znati pa si tako pametna postala?
Jedino imaš jedan mali problemčić koji te odaje. žar s kojim govoriš protiv sviju onih koji ne misle isto kao ti i tvoja ekipa jasan je znak da bi vi kad biste sutra došli na vlast prema nesitomišljenicima postupali jednako kao što su Hitler, Staljin i Tito postupali prema svojim "neprijateljima".
idi se leči bre ženo ili si nađi muža pa mu rodi djecu, kuvaj im i peri ih da spoznaš bit života.
- odgovori
-
- -5 votes
Tko je glasao"Hitler, Staljin,
"Hitler, Staljin, Tito"...Kada vidim ovaj apsurdni i omiljeni niz crvenbjelplavog papagaja koji to ponavlja odmah znam da je papagaj imao prste u pekmezu načinjenog od lopovske privatizacije, ratne dobiti, pljačke tj. otimačina stanova "narodnog neprijatelja", ubijanja civila ili zataškavanja zločina zbog kojih amnestirana kriminalna kopilad dobivaju od mafije na vlasti sve moguće privilegije i plehovlja jer su takvi najbolji zaštitari ove pespravednosti protiv koje ćemo se sa silom obračunati i to slično kao što je predložio Tito na V zemaljskoj konferenciji ...Tito nam može biti samo savjetnik ako malo pročitamo nekaj o njemu....
Stanje u brodogradilištu Kraljevica...TITO....
U Kraljevici Josip Broz prvi put pokazuje svoju umješnost u radu među radnicima. Trenutak je bio povoljan, s obzirom na raspoloženje radnika koji su u to doba dobili i potvrdu od strane vlasti da su njihove žalbe opravdane. Do njegovog dolaska u brodogradilištu, koje je tada nosilo naziv Jugoslavenska brodogradilišta d.d. i bilo u sastavu koncerna Banke za pomorstvo, nije postojao sindikat niti patijska ćelija. Borbeniji radnici brzo su dobivali otkaz, bivali uhićivani i protjerani, a sindikalne podružnice su se raspadale jer radnici nisu mogli plaćati članarinu.
Isplata radničkih plaća je stalno kasnila, često i po deset tjedana. U brodogradilištu se radilo na održavanju i popravkama ratnih brodova, pa je uprava tvrdila da Ministarstvo vojske i mornarice ne plaća redovno obavljene radove. Kako dokazuju dokumenti nađeni poslije drugog svjetskog rata u arhivama tog ministarstva i Ministarstva socijalne politike, istraga, potaknuta radničkim žalbama u ljeto 1925., pokazala je da ta izlika nije bila točna. Ne samo to, nego je uprava prikazujući pretjerane troškove osiguravala vlasnicima znatan ekstra-profit. Inspekcija rada u Zagrebu je u kolovozu 1925. naredila upravi da radnicima isplati zaostale nadnice. Uprava je to odbila i poslala žalbu Ministarstvu trgovine i industrije u Beogradu, sa molbom »da se ovakav postupak Inspekcije u buduće ne ponovi, jer se radnici radi ovakve malenkosti pozivaju na takve odluke i onemogućuju našim organima održavanje reda i discipline.« (Dedijer 1, str. 115-119)
Josip Broz zaposlio se u brodogradilištu ubrzo nakon tih događaja, 21. rujna 1925. Jedan od poslova na kojima je redio bila je ugradnja hidroavionskog motora u veliki motorni čamac tadašnjeg ministra financija i "tajkuna" Milana Stojadinovića, koji je nakon Prvog svjetskog rata, zahvaljujući prijateljstvu sa šefom Radikalne partije Nikolom Pašićem, umješnim špekulacijama od pukog siromaška postao jedan od najbogatijih ljudi u državi.
Sindikalni uspjesi i štrajk [uredi]
U roku od nekoliko tjedana, Broz uspjeva organizirati osnivanje sindikalne podružnice i izbore za radničke povjerenike, te biva izabran za jednog od dvojice povjerenika. Broz pri tome vodi borbu ne samo protiv poslodavaca, nego i protiv političkih protivnika frankovaca i radićevaca, koji također nastoje ostvariti utjecaj na radnike i privući ih u sindikate koje oni konroliraju. Većina radnika upisala se u Nezavisne radničke sindikate, koji su bili pod kontrolom komunista. Slijedećih godinu dana Broz radi u sindikatu na raznim poslovima: zastupa radničke zahtjeve prema upravi, organizira prikupljanje dobrovoljnih priloga za bolesnike, nabavlja tambure za umjetničku sekciju Radničkog sportskog društva Sloga, te potajice obavlja i komunističku agitaciju. Sa petoricom radnika (nisu svi radili u brodogradilištu) osniva partijsku ćeliju, koja do tada u Kraljevici nije postojala.
Soba u kojoj je živio sa obitelji (supruga i sin Žarko) postaje radnička biblioteka, jer je Broz sa sobom donio 50-ak svojih knjiga, među kojima su npr. Žena i socijalizam od Bebela i romani Gvozdena peta Jacka Londona i Mati Maksima Gorkog, koje posuđuje radnicima. Osim toga bio je pretplaćen na novine Borba i Organizirani radnik i časopis Književna republika kojeg je uređivao Miroslav Krleža.
U ljeto 1926. Broz je na čelu štrajka, koji je u brodogradilištu organiziran zbog opetovanog kašnjenja isplate nadnica. Nakon devet dana štrajka, uprava (na koju pritisak vrši i Inspekcija rada iz Beograda) bila je prisiljena popustiti. Plaće su isplaćene, no Broz već 2. listopada dobiva otkaz. Policija je nastavila istragu u brodogradilištu, uvjerena da su samo komunisti mogli organizirati tako uspješnu akciju. Tek godinu dana kasnije uspjeli su "provaliti" komunističku ćeliju, što će i Broza dovesti u zatvor. http://hr.wikipedia.org/wiki/Titov_%C5%BEivotopis,_1920.-1928.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoVolim vidjet kad citiraju moje stare članke s wikipedije. :)
Samo imaš grešku u poveznici, ispala je točka na kraju pa wikipedija ne prepoznaje.
Titov životopis, 1920.-1928.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoStvarno!? Baš mi je drago da
Stvarno!? Baš mi je drago da znam tko je autor članka. Nije mi drago što neki ne razumiju praktičnu pouku tog članka. Tako se vodi radnički pokret. Sindikalni vođa mora biti borac a ne umreženo dvolično prodano govno. Zar u Grčkoj ne vide primjer ?
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoBoktemazo...
1925. znali su kasniti s plaćama i "često po deset tjedana"...;)))
Glavno da se danas radnicima prigovara "nefleksibilnost" i u smjeru fleksibilizacije namjerava ZOR učiniti gipkijim...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKako
primjeniti načela klasne borbe iz prve polovice dvadesetog stoljeća,doba industralizacije,gdje su kvalificirani radnici,majstori bili svojevrsna elita radničke klase i gdje je bilo mnoštvo radnika jer se dosta radilo manufakturno
---u prvoj polovici 21. stoljeća gdje je sve automatizirano,kompjuterizirano i gdje 4 operatera zamjenjuju 100 radnika ( ili jedan bager 100 lopata).
Obzirom na smanjenu potrebu za radnom snagom ( bankomati su smjenili blagajnice)
postavlja se pitanje -kuda sa ljudima.
Klasna borba ne pije više vodu i zastarjela je. Tada je bila opravdana,Brozu svaka čast što se borio protiv beogradske i drugih buržoazija,ali danas se traže nove ideje.
Potrebno je mijenjati paradigmu. Politika to treba činiti,ali političari neće dok ih ne natjeramo.
Kapitalisti jednostavno ne žele dijeliti dobra za koja misle da im pripadaju.
To je globalni problem,a kod nas ima još naših specifičnih.
Zato,poštovana Evanđelje po Brozu ( i sl.) je neupotrebljivo.
Najbolje je zaboraviti sve što smo učili i čitali od tih autora jer je jednostavno neupotrebljivo na današnjem stupnju razvoja društva.
sve dobro...
- odgovori
-
- 4 votes
Tko je glasaohttp://pollitika.com/sto-nedo
http://pollitika.com/sto-nedostaje-demokraciji#comment-359337
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaohttp://www.youtube.com/watch?
http://www.youtube.com/watch?v=C-Rr4huQqRE Kako vi ne možete shvatiti da postoje klase!? To znači da nemate osjećaj pripadnosti sa najamnim radnicima jer se nadate da ćete "uspjeti" i postati ćete neki gazda. Radnik ne znači da moraš biti samo radnik u plavom odjelu ili rudar. Možeš biti i doktor znanosti!!!!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao@Zoran Oštrić
Hrvatska je danas ideološki oštro podijeljena na antifašističku i (klero)fašističku, a tobožnje jedinstvo iz 1991. je samo privid zasnovan na činjenici da u to vrijeme nitko relevantan nije ponudio drugu hrvatsku opciju.
I HDZ i Koalicija nrodnog sporazuma i SDP nudili su zapravo isto. Nemojmo zaborviti da je osamostaljenje Hrvatske pokrenuto onog trena kad je delegacija SKH napustila 14. Izvanredni kongres SKJ.
Do osamostaljenja Hrvatsakew bi došlo i u slučaju da je izbornu pobjedu 1990. odnio SDP, samo što bi to osamostljenje bilo provedeno bez rata i uz preustroj Jugoslavije bilo ponovnim udruživanjem uz jake elemente konfederalizma ili kao tipične konfederacije s nekim zajedničkim elementima kao što je tržište, monetarna politika, vanjski poslovi, obrana ....
Pa onda nakradna teza o tome da su komunisti bili antihravtski raspoloženi, jer je nesporna činjenica da su upravo oni, kao rješenje nacionalnog pitanja na području Jugoslavije, inicirali i kroz odluke ZAVNOH-a 1943. uspostavili FDH kao nacionalnu državu hrvatskog naroda.
- odgovori
-
- -3 votes
Tko je glasao@Feniks: kao četnički propagandist...
... ti naravno nećeš spominjati sitne detalje o tome ZAŠTO je delegacija SKH napustila Kongres SKJ (a prije nje delegacija Slovenije), i zašto je pritom bila jedinstvena (uključivo Srbe u njoj). Nažalost, realnost je bila takva, da bi rat bilo moguće izbjeći samo tako da se pokori programu preuređenja SFRJ po modelu Aleksandra Karađorđevića ili Draže Mihailovića.
Svakako, stvari su se mogle razriješiti bolje. Juguslaviju su uništili prvo velikosrpski šovinisti, zatim vrh JNA, i tek onda svi ostali.
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasao@Zoran Oštrić
Kako god ti mene "titulirao" isključivo radi pokušaja moje disakvalifikacije, ne možeš argumentirano oboriti nijednu moju tvrdnju. Sve što si ikad u tom smislu pokušao, bilo je pozivanje na proglašene iistine.
I sad tko me to proziva? Čovjek koji teško da je ikad išta korisno učinio u životu i čovjek koji j dosad više put bio na "odmoru" u specijaliziranim ustanovma.
Ja sam četnički propagandist valjda zato što ne prihvaćam proglašene istine, što ništa nisam prihvaćao onako kako mi je servirno, ja sam propitivao i ljude i događaje i na temewlju tih propitivanja donosio vlastite zaključke.
Npr. ja uporno postavljam pitanje zašto Tuđman, ako već nije želio rat, kako vi to tvrdite, nije nikad niti pokušao pokrenuti pitanje osamostaljenja Hrvatske na legalni način, kroz institucije sustava?
A prvi korak u tom smislu je učinjen, Hrvatski sabor je u veljači 1991. prihvatio rezoluciju o preustroju SFRJ, uslijedio je Tuđmanov sastanak s Miloševićem u
Karađorđevu i tu sve aktivnosti staju. Slijedi laprdanje na sastancima "putujućeg cirkusa", ali i osnivanje hrvatske paravojske, prvo stranačke vaninstitucionalizirane (HOS), a potom i institunaciolizirane (ZNG). "Stručnjacima" poput tebe je normalno da se problematika udruživanja i razdruživnja država riješava izvan institucija sustava, vidiš meni nije, jer ja znam što je alternativa, a alternativa je rat.
Odmh poslije sastanka u Karađorđevu osniva se Komisija za razgraničenje između Srbije i Hrvatske u BiH koju s hrvatske strane predvodi prof. Z. Lerotić, a sa srbijanske prof. S. Abramov. "Stručnjacima" poput tebe je normalno da se Hrvatska i Srbija razgraničavaju u BiH. Vidiš meni to nije normalno. I zato sam valjda četnički propagandist!?
I na kraju zašto nigdje u svijetu među upućenim ljudima ne postoji doslovno nitko tko bi potvrdio navode iz proglašenih istina.
- odgovori
-
- -1 votes
Tko je glasao@Feniks: da si ti "četnički propagandist"...
... naprosto je moja ocjena tvojih političkih stavova. Imaš pravo, naravno, uzvratiti koliko god hoćeš žestokom osudom mojih stavova i djelovanja. Nije korektno, ali može se koristiti i "ad hominem" argument, dovodeći u pitanje ne samo stavove, nego i osobu.
Kad međutim napišeš: čovjek koji je dosad više put bio na "odmoru" u specijaliziranim ustanovma, aludirajući na psihijatrijsku bolnicu, to prelazi granice ne samo korektnosti, nego je, bar u načelu, i pravno kažnjivo kao kleveta.
Zasad, da ostane za dokumentaciju da sam to direktno rekao: nikad nisam boravio u psihijatrijskoj bolnici. Ako si kojim slučajem tako nešto o meni čuo, jer bilo je nažalost sličnih kleveta koje su o meni širene, dajem ti na znanje da je to netočno. Zato te molim - nemoj to ponavljati.
U nastavku, pripisuješ mi stavove koji nisu moji, niti nemaju veze s temom dnevnika.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoNe drži vodu
Ja sam četnički propagandist valjda zato što ne prihvaćam proglašene istine, što ništa nisam prihvaćao onako kako mi je servirno, ja sam propitivao i ljude i događaje i na temewlju tih propitivanja donosio vlastite zaključke. A vlastiti zaključci su na liniji "četničkoga propagandista"!
Npr. ja uporno postavljam pitanje zašto Tuđman, ako već nije želio rat, kako vi to tvrdite, nije nikad niti pokušao pokrenuti pitanje osamostaljenja Hrvatske na legalni način, kroz institucije sustava?Radi istoga razloga zbog kojega ne siju pšenicu na poljima Sahare: "Ne drži vodu,... ni jedno ni drugo"!
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoJugoslavija je propala zbog
Jugoslavija je propala zbog gospodarske neodrživosti a velikosrbstvo je posljedica gospodarske krize i neznanje političkih elita da tu krizu rješe pa se iz realne sfere otišlo u iracionalnu-nacionalizam.
Naši nacionalisti su pravdali sve lošije gospodarsko stanje i krizu "činjenicom" da naše devize od turizma idu u Beograd i da smo najjača ( gospodarski) republika i da možemo mnogo bolje živjeti ako ne pomažemo nerazvijene i ne gradimo Beograd.
Srpski nacionalisti su krizu pravdali "činjenicom" da razvijene republike Slovenija i Hrvatska koriste jeftine sirovine iz Srbije za svoju industriju i robu prodaju nerazvijenima i da nedovoljno pomažu nerazvijene
A i jedni i drugi nisu imali prava rješenja za prave probleme pa je rat bio samo posljedica gospodarske krize i neodrživosti sistema.
- odgovori
-
- 7 votes
Tko je glasaoNe mislim da postoje tako jednostavni odgovori
Jugoslavija je propala zbog gospodarske neodrživosti a velikosrbstvo je posljedica gospodarske krize i neznanje političkih elita da tu krizu rješe pa se iz realne sfere otišlo u iracionalnu-nacionalizam.
Teza u duhu (vulgarnog) marksizma, podjelie na ekonomiju kao bazu i politiku kao nadgradnju.Ovo svakako jest dio odgovora, ali ne postoji KJTV (Kako Ja To Vidim) uzročno-posljednična veza.
Zbog gospodarske neodrživosti propao je socijalizam. Međutim, reforma jest bila načelno moguća, a da se cijelis sustav ne uruši - primjer Kine to pokazuje, čini mi se i Vijetnama. Ekonomska kriza i politička blokada mogućnsoti reformi stvaralo je potrebu za ideološki alternativama, za kojima tragaju političke elite, one koje su već na vlasti ili one alternativne. U međunacionalnoj državi, prirodno, posegnule su za nacionalizmom. To je sklop uzroka i posljedica, ali nije jednostavna veza, da se kaže da je nešto "stvarni" uzrok a drugo samo "prividni".
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZoki 1980 je istekao stand by
Zoki
1980 je istekao stand by deal sa MMF-om.A Tito je bas te godine umro.
Nije bilo jasno tko ce ga nasljediti pa je novo zaduzivanje onemoguceno.
Tada su da skrenu paznju zakuhali Kosovo, mijenjali uzaludno premjere ali doslo je ipak do nestasica.
Kako le kriza rasla vise se jahalo na sovinizmu i eto nas konacno i u ratu.
Najlakse se potpali u najprimitivnijim krajevima kao Knin, Obrovac i sl.
Onda su se stupovi socijalizma presvukli u demokrate a lustraciju izbjegli trkeljanjem o pomirbi.
Ali i dalje vlast drze u rukama ljudi iz sjene.
Pogledaj ovaj komsijski film i to ti je isto i ovdle.
http://www.youtube.com/watch?v=dE8x--D5mgM
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoRat se nije mogao izbjeći
zbog velikosrpskih pretenzija.
pa F.T. je isto predlagao konfederaciju,ali mitinzi istine su to potrli,kao recimo onaj na Petrovoj gori.
Čim usporedimo sa Bosnom i Kosovom,dolazimo do toga da tvoja teorija pada u vodu.
Napali bi oni i Makedoniju da se nisu bojali Bugara. Makedonija je ostavljena za kraj.
Sloba je jedino Slovence bio voljan pustiti.alinisu takvi poput tebe.
sve dobro...
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaopomirdba bez pomirdbe
Pomirdba sukobljenih strana . Osnovno je pitanje postoje li sukobljene strane ili su one izmišljene po onoj,, da se turci ne dosite,, U hrvackoj ne postoje nikakve ideološki sukobljene strane važne spomena. Hrvati uopće nemaju nikakvu ideologiju .
Hrvati prihvataju svaku ideologiju koja im po njihovom mišljenju more donjet neku korist .
Ma ko je to u hrvackoj ljevičar ili desničar spreman za ljevičarstvo ili desničarstvo položit život na oltar domovine ???
U hrvackoj zadnje sukobljene strane važne spomena , onako ideološki su bile srbske i hrvacke . I taj sukob uopće nije ima veze sa suprotnim ideologijama ,nego naprotiv sa istim ideologijama , nacionalnim .
Hrvacka je već skoro dvaes godina bez ikakvih ideoloških sukoba . Jedini sukobi su kriminalnog karaktera . Ono ko će više drpnut hdz sa svojim satelitima ili sdp sa svojim . Kako su u te dvi stranke asocialni krimosi tu nemore bit nikakve pomirdbe osim privremene kad se dogovaraju za opljačkat zajedničku imovinu svita.
Ma ko joja još budaletina pada na foru ideološkog sukoba hdza i sdpa . Ka ono hdz na braniku hrvacke od srba i komunista , a sdp na braniku hrvacke od ustaša .
Reka bi čovik di god se osvrneš ugledaš komunistu,četnika ili ustašu. Ma di god se okreneš vidiš lopinu . Upališ televiziju lopina, izađeš na ulicu lopina , pogledaš se u zrcalo opet vidiš lopinu .
- odgovori
-
- 8 votes
Tko je glasaohttp://slobodnadalmacija.hr/H
http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/ar...
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaovidjet ćemo napredak?
dobro, ali
pomirba jest ostvarena, u smislu da nije bilo osvete, revanšizma, ubijanja, zatvaranja
ali
niije u smislu da je uspostavljena jednakovrijednost između dviju totalitarnih ideologija, pa su obje odbačene u ime nečeg trećeg, novog, dobrog, netotalitarnog, građanskog
nego je, nažalost, dijelom kao iskrena reakcija na dugu i isključivu dominaciju jedne totalitarne ideologije, dijelom kao reakcija na agresiju, prenaglašeno odbacivana totalitarna ideologija komunizma, jugoslavenstva, bez pronalaženja izgubljene demokratske građanske uravnotežene alternative totalitarizmu, a neizbježno s naglaskom na nacionalno, većinsko,
pomirba, da u smislu da svi, i djeca ustaša i djeca partizana, trebaju braniti domovinu
ali samo oni koji pristaju uz dominaciju nacionalnog, (bez obzira čija su djeca) mogu ostati na pozicijama visoko na državnoj i društvenoj piramidi, i tu je izgubljena cijela generacija relativno školovanh/obučenih direktora nedovoljnog entuzijazma
u situaciji u kojoj smo bili, ništa neobično, ništa neprirodno
pomirba je opet preskočena kod podjele zasluga za obranu domovine
sve je te stvari hdz pripisivao sebi, zato je opet na djelu klatno povijesti i politike i sad se ne priznaje ni ono što je istina
na kraju se može reći da politički ostaje ono
što izdrži smjenu vlasti
gledano tim kriterijem, pomirba je samo slabašno uspjela
velik dio današnjih problema, rezultat je neuspješne pomirbe
od presuda haškog suda, do uništenih preduzeća
s druge strane kao nusprodukt neuspjele pomirbe dobili smo relativno jasne jezgre političkog lijevog i desnog centra
koje će se smjenjivati na vlasti,
vidjet ćemo hoće li to donijeti napredak
luka
- odgovori
-
- -1 votes
Tko je glasaoPomirba drugova i gospode?
Kako poantu dnevnika vidim u opasnoj redukciju u području ideja o socijalnoj pravdi, ljudskim pravima i pluralističkoj demokraciji ("poliarhiji") suglasan sam da smo tu zaglibili u ideološku močvaru, i danas još trpimo ozbiljne posljedice. Dodao bih: ne samo da trpimo ozbiljne posljedice, mi smo u 22 godine otpisali socijaldemokratske ideje i danas, mada s vladom lijevog centra na vlasti, mi smo s dvije stranke krupnog kapitala (HNS, i IDS), te PRVIM podpredsjednikom vlade zaglibili u neoliberalnu ideologiju,uglavnom neosjetljivi na socijalna pitanja. Pojednostavljeno, u doba socijalizma zvali su me "drug Weiss" a živio sam dosta godina kao gospodin, a danas me oslovljavaju kao "gospodin Weiss" a živim više-manje kao drug proleter!
Inače, priznajem da priču o pomirbi unutar hrvatskog naroda ne razumijem - ona je nemoguća s klasnog aspekta, ona je nemoguća s aspekta interesnih grupa. Dok je interesnih grupa, politološki gledano, nema pomirbe RAZLIČITIH interesa. Ukratko, ni socijalna ni nacionalna pomirba nisu mogući, pogotovo u životnoj svakodnevici!
Lj.R.Weiss
- odgovori
-
- 3 votes
Tko je glasaoSve za pet, osim...
Drugi je problem da se promovirala "pomirba" između neprijatelja iz 2. svjetskog rata. A tada su se sukobile dvije grupe ekstremista, slične u svojim metodama. Jedni su se borili za samostalnu hrvatsku državu, drugi za socijalizam
Mislim da ipak postoji "mala" razlika između ustaša i partizana.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNaravno, postoji značajna razlika!
Ali nisam htio u to ulaziti ovdje, da bih se fokusirao na neke momente koje sam htio istaknuti.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoNDH samostalna???
Pa NDH je bila njemačka i talijanska kolonija, a ni Mađari su također uzeli komad. Kakva nezavisna. Zavisna 100 posto. O ideologiji ne govorim, o zločinima također. I jedni i drugi su krivi za zločine, ali nemojte govoriti o tome da su se talijanski plaćenici i njemački sluge borili za nezavisnost. Partizani bar nisu bili zavisni od svojih ideoloških idola, pa su SSSR i Staljina ipak ostavili, a ustaše su do zadnjeg daha služili Hitleru.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoZavisnost
NDH nikada nije profunkcionirala u normalnim uvijetima (npr. stalno je bila u ratu).
Mislim da je komentar o nezavisnosti partizana više nego deplasiran. To što su se kasnije odrekli Staljina ne umanjuje činjenicu da su ga sljepo sljedili do Teheranske konferencije, pa im tako ni savezništvo s Hitlerom uopće nije smetalo do 22.6.1941., da su bili nezavisni mogli su datum ustanka uglaviti za bar +/- tjedan dana.
->Pointer
- odgovori
-
- -2 votes
Tko je glasaoNe bih se htio zaplesti u n-tu diskusiju ustaše - partizani,
jer to nije tema ovog djevnika. Ali ipak pripomene o povijesnim činjenicama, bez vrednovanja.
1 ) Postoji dovoljno dokaza da Tito i jugoslavenski komunisti nisu SLIJEPO slijedili Staljina uoči rata i tijekom rata. Tito je bio vjeran Moskvi, ali je na terenu dozvoljavao sebi autonomnu politiku i odlučivanje u okviru opće strategije (a jednako je kao vojskovođa dozvoljavao i očekivao do podređenih mu zapovjednika).
2) Sporazum Staljina i Hitlera itekako je smetao komunistima i njihovim simpatizerima u cijeloj Europi, izazvao je mnogo teških nedoumice, a isto je bilo i među fašistima i njihovim simpatizerima. U razdoblju 1935.-1939, smrtno neprijateljstvo fašista i komunista jedna je od ključnih političkih činjenica tadašnje Europe. Treba međutim napomenuti da su i Francuska i Velika Britanija samo godinu dana ranije sklopile sporazum s Hitlerom i žrtvovale Čehoslovačku, računajući da će Hitler dalje svoje osvajačke ambicije usmjeriti na istok, kako je uostalom i zacrtao u "Mein Kampf". SSSR je tada bio spreman stupiti u rat na strani Čehoslovačke, ali Poljska je bila njemački saveznik, nije dala dozvolu za korištenje svojeg teritorija za tranzit, za što je u proljeće 1939. i nagrađena dijelićem teritorija kad je Čehoslovačka konačno okupirana i raskomadana.
3) Masovno uvjerenje je bilo, na obje strane (a i među neutralnima) da je to samo privremeni tektički dogovor i da će neminovno doći do sukoba, samo je pitanje tko će prvi napasti. (Izgleda da je Staljin bio jedini čovjek u Europi koji je u sporazum stvarno vjerovao. :)) To je bilo uvjerenje i vodstva KPJ. Ono je vršilo intenzivne pripreme za ustanak od samog kraja travanjskoga rata, da bude spremno kad Moskva da signal. To danas čak i neki profesionalni povjesničari pokušavaju negirati (npr. da "Majsko savjetovanje" u Zagrebu uopće nije održano - nema zapisnika, jer je dokumentacija CK KPJ iz tog razdoblja bila izgubljena prilikom povlačenja iz Užica krajem 1941.), ali ima dovoljno dokumenata, svjedočenja i indicija da je stvarno bilo tako.
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasao50%
Slažem se , neka ovo ne bude rasprava komunizam vs ustaštvo.
Samo sam morao reagirati na na Žakijev komentar. Tako je i tvoja neutralnost malo narušena jer si reagirao na moj komentar, a ne Žakijev.
Ova tema pomirbe pragmatike i ideologije mi je posebno zanimljiva jer je svakodnevna. Npr. svi smo vrlo često pred odlukom hoćemo li raditi posao koji nas ispunjava ili onaj od kojeg ćemo bolje zaraditi...
Glede toga da se vratimo na početnu temu mislim da ne postoji (ili ih je vrlo vrlo malo) neki entitet (bila to država, pojedinac, poduzeče, čak i Crkva) koje je 100% pragmatično ili 100% idealističko. Sve su to nekakvi omjeri i kompromisi. Glede toga Hrvatska država je pomirbom u 90tima pragmatiku u daleko većoj mjeri pretpostavila ideologiju što ne smatram niti posebno dobrim niti posebno lošim izborom. Jer u tim relacijama možemo govoriti jedino kada izbora ima. Kada ti se većina stavri svodi na biti ili ne biti ideologija završava u 2. planu.
->Pointer
- odgovori
-
- -1 votes
Tko je glasaoNije neobično da ovakav komentar...
... minusiraju slijeva i zdesna, iz oprečnih motiva. :)
To je izraz crno-bijelog promatranja, koje ne podnosi nijanse. A ja se nastojim precizno izraziti. Napisao sam:
Ustaše su 1930-ih godina bili motivirani žudnjom za nezavisnom hrvatskom državom, komunisti za socijalnom pravdom
MOTIVIRANI ŽUDNJOM... Faktički, ono što su postigli 1941. -1945. ni u jednom trenutku nije bila STVARNO nezavisna država. Ovaj dnevnik nije o ustašama ni o NDH, pa nisam to razrađivao.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao