"Zagreb 2009 kao izazov" (3) - new deal (novi posao), dosadašnje upravljanje i Zagreb su već pali

• Dnevnik ap - Pon, 16/03/2009 - 20:47
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 129 dodaj komentar

Struktura problema i spirale su takvi da je Zagreb pao već prije godinu i pol, i to ne ni blizu samo od Bandićevog upravljanja nego od puno duljih i širih jednih te istih upravljanja. Osim domaćih spirala zahvatile su i svjetske. Bandić i ne upravlja, samo bitno sudjeluje kao bitni član puno šire i dulje zbrke i problema, koja stalno napreduje, napredak je očigledan fizički i svuda, samo to ni njemu ni ikome drugome nitko nije stigao objasniti. Kako i bi kada se nitko nije, pa ni ja, stigao prije malo više pomučiti na tu temu, život prepun beskrajnih osobnosti i sposobnosti nameće takav tempo i dramatiku da tu pada svatko tko je izložen (npr. i jedan turbosposobni i već u socijalizmu bogati Čačić) a akademski odličnici iz debelog hlada šute. Nas, koji smo u svemu tome mravi za masakriranje, spašava samo to što smo ovladali nadnaravnim tehnologijama, npr. kada pažnja malo popusti legnemo izvan toga svega te, drijemajući i halucinirajući od umora, odozgor malo bacimo oko i uočimo poznata komešanja - spirale, mobilizacije divizija i sveopće juriše na neodoljive predmete žudnje, ali i one razne druge zanimljive djelove.

Program "Zagreb 2009 kao izazov" je kompatibilan sa za sada jedinim programom u izborima za Zagreb, programom "Zagrebački treći put" Zdravka Gracina, tako da prekriva djelove koje slabije prekriva taj program, dajući prednost i naglasak na brze provedbene mjere. Duge presamoupravne, preliberalne i predemokratske seanse su i onako pale a da od njih praktične ne osta ni slova, pa je vrijema za nešto drugo.

Dosadašnje upravljanje i Zagreb su pali zbog kardeljističkog sustava nadgradnje gluposti i muljanja nad svim

I nakon što su bar devedesete javno apsolvirane te sam HDZ smjenio protivno izborima instaliranu Marinu MD, i nakon što bezbroj pokazatelja pa i mojih ukazuje na šire, fokus svih fokusa je na korupciji i pljački, neizbježnoj rubnoj pojavi sustava na koju je od u zadnjih 35 godina na nefunkcionalne i podosta besmislene stvari približno potrošenih 1.200 mlrd kuna vjerojatno otišlo više od 200, ali tako da je bar 50 koliko toliko smisleno i korisno reinvestirano, pa makar na posjete Havajima i nešto erotskih zabava. Tako za fokus svih fokusa ostaje još fokusirati šta je sa rezultatima ostalih 1.000 mlrd kuna - a potpuni je zastoj sa puno raspadanja, svuda gdje pipneš ili gdje oko krene odmah boli glava, dugovi, nikakve šanse te sluđene kulturnorevolucionarne divizije, koje još uvijek grčevito drže parcelice za nekoliko nebodera i ne mijenju za kakvo malo kukuruzište u Slavoniji (g-news). Tko će i kako zbrinuti tu sitnicu i ta poslovanja u takvoj atmosferi i navikama?

Kardeljističke zajebancije sedamadesetih na sve i nad svim nisu došle tek tako. Bilo je puno razloga kojima ni Kardelj zajedno s Tomcom nije mogao doskočiti, a onda su na to Kissinger i Nixon uvalili staru foru, novac za oronule saveznike Tita i Kardelja. Izvršene su čistke svega zadnjeg što misli, zna i može, uključujući najbolje preostale partizane, dalmatinske i druge, pa kako ćeš dalje kao novu etapu avangarde prodavati pamet i partizane. Šezdesete su izborile legitimitet slobode, zabave, seksa i raznog, što Titu nije bilo strano ali je znao da je podanike i naročito bliže drugove držao čvrsto daleko od toga. Kao i uvijek, trebalo je nešto zavrtiti da rulja radi, ako ništa drugo držati je u disciplini. I jasno je da je tako trivijalno rješenje kao nadforsanje nad sustavom koji ostaje isti, koje nadforsanje troši lovu na zajednički/tuđi račun, došlo kao jedino i neizbježno. To je avangarda inače radila, samo je taj put stizala pojačana lova, pa je za nagradu bilo zgodno uključiti što šire i kvarnije snage te malo razraditi forsanje.

Provedbena razrada takve sustavne nadgradnje je tekla u praksi. Najdiscipliniraniji Zagreb (čistke od svega i za Holjevca su bile temeljite, uključujući tehnologiju) je imao čast biti vodeći i izniman, počevši od banalnosti zla pretvaranja velikog programa stambene izgradnje u samoupravni, koja banalnost zla je krenula najbanalnije promjenom pojma u drugi pojam, čime već ništa više nije bilo važno među sudionicima jer nikavih granica ni međusobnh obveza nema i sve se plaća tko zna od kuda, potom banalnim osnivanjem paratijela za koordinaciju i usmjeravanje, potom idejama poboljšanja i brzo 5 % na sve gore te bujanje SIZ-ova i za-druga i paratijela parasustava DUSI (društveno usmjerena stambena izgradnja), odnosi se na sve a odmah je nad svim te za tren i po defaultu ide napuhivanje i širenje na sve drugo, pod vodstvom oduševljene partije osvježene mladim i starim mesom te sve više i svim prožetim strukturama, brzo i nove stoke sitnog zuba - "jesu krali al su i nama dali". To je bilo doba kada je Krleža, iako oronuo, ljubio ruke Milki Planinc, a ona s pravom uživala, nitko toliko nikad nije sagradio količinski, ni Holjevac, a Marina MD, Bandić i Čačić zajedno nisu joj ni do čička, samo što je ista Milka kasnije održala ekspoze o pogrešnom investiranju i ekonomskoj krizi od toga.

Samo onaj tko nema nikakve veze sa duhom i tjelesnim, bez duše srca, bez pročitane drame i bilo čega, prirodno i društveno bez zora za širu scenu, ne može u tom procesu i napredovanju vidjeti iznimnu svjetsku dramu, koja i sada po svemu nadilazi svjetske drame, za koje svjetske drame iz ove perspektive nije jasno oko čega se oni uzbuđuju - pa mi poslujemo non stop u puno dramatičnijim oklonostima, sve te relacije i problemi što njih muče nama su tek manji redovni dio puno impresivnije priče. Npr. kod nas, i dok su novci tekli potocima, prije godinu i pol od tko zna koje promjene zakona i planova, izvršenih da ide tečnije, stali su procesi te nastale blokade, dok oni za tako nešto nikad nisu ni čuli. Kod nas i kada se čuje da se kuka i dramatizira, i najsvjesnije elitne strukture podrazumijevaju da se sve nastavlja bez drama, na koncu konca i iskreno priželjkuju, jer život je život i treba okretati (pa tako npr. idu Terme by Zagreb-INA-RH-Mađarska pod vodstvom Bandić-Mesić-Sanader i koordinacijom dvoje najboljih novih kadrova, samo igrom slučaja i genetski tip top).

Današnji razvijeni svijet iz ove perpektive je nerazumljiv, jeftino melodramatičan.

Zagrebački svijet je jako, sve više, pod uticajem tih svjetskih modnih kretanja, sa prejakim osobnostima i odlučnošću većom nego 1968.g. (sve bitno i baš sad) osim u djelu poslovanja, u kojem djelu je i dalje kardeljistički dosljedan i čvrst, prekolektivan kao homogeno krdo, apsolutno neosjetljiv na bilo kakve podražaje s tim u vezi (dok ne opali po glavi).

Samo na djelu tzv. kapitalnih projekata Zagreba sada je završno potonuće doživjelo bar 50 mlrd kuna i puno spiralno vezanog a to je, kao i sustavni djelovi, sve tijelo i priča duga po 20 godina i više, pa je Bandić krivlji jer je svježiji, kao i državna Vlada za razno, ali pada ne zbog toga nego zbog potonuća duljeg sustavnog tijela i priče. U tzv. sitnijim sustavnim tijelim i pričama, tako sitnim da na sve strane tonu milijarde, zadnjih više godine završna potonuća je doživjelo puno više milijardi i sve skupa ključno generiralo spirale varirajućih neodvojivo vezanih partnerskih na vrbi svirala 150-300 mlrd kuna, za što sve skupa nema ni SF druge šanse osim da će se, ako ovako nastavi, definitivno ispuhnuti i propasti bar 80 % toga. Ako pak new deal i brza reanimacija od nadutosti i svega prorade, mogu preživjeti i ukupno se može spasiti puno toga više. Zato bi objektivno najveći borci za programe "Zagreb 2009 kao izazov" i ZTP trebale biti beskrajne kardeljističke divizije, njihovi kreditori i sponzori uključujući EU moderatore, njima zvono zvoni najviše. Ako se ne trgnu tonu sve dublje u tom živom blatu, bez ikakve ideje pa bez ideje i bez moći kako zaustaviti to i pokušati bilo šta, čvrsto kalkulirajući zaradama od kakvih sitnih dvadesetak mlijuna EUR-a na malim paracelicama koje su spiralama zamjena i nauhivanjem u GUP-u iz ničega dotjerali na samo par Adobe Photoshop nebodera i nakon toga kao dio tako turbomoćne industrije napuhuju međusobno živce i sve oko sebe.

Ljudski "faktor" u sadašnjem trenutku - problem i ključ

Ljudski "faktor" se fantastično drži pod dugim kulturnorevolucionarnim udarima. Istodobno su superizdržljivi Kinezi padali i plazili po podu.

Ljudski "faktor" izvan određene kategorije je skup preraznovrsnih osobnosti i sposobnosti, ono što ne možeš svrstati u neke grupe, stališe, klase. I ja sam tu, uz napomenu da se krećem kroz ostale stališe/klase ovisno o raznom, pa npr. i tome da li se tko od dužnika javi i ipak nešto plati, i 10 % dugova ili ispravki krivog me diže klasu dvije, a da se sve izravna.što naravno neće, bio bih realno najviša klasa/stališ, ona koja je najviše zaradila, pa lako može pokupovati ovu sadašnju navodnu najvišu klasu, koja nikada nije ništa zaradila, platila ni investirala a sve što drži je uzela nečije tuđe, pa je sadašnja tržišna vrijednost svega što ta klasa ima ispod nule i ne bi bilo teško to sve pokupovati, samo šta sa tim jadom i bijedom.

Tzv. radničke klase ili proleterijata, iako fizički djelom ima, zapravo odavno nema kao takve, ako je ikada bilo. Npr. tzv. šljakeri i ta klasa ne samo da su djelom bili i ostali vrhovna vlast i najviša klasa/stališ, nego su kao od šale dodatno i vodeći akademici te razno najelitnije.

Tako je najniža klasa/stališ najsitnijeg zuba. Sadrži šljakere i parašljakere, sitne seljake, najbolje inženjere i stručnjake (one koji rješavaju ključno i globalno pa, kako nisu kardeljistički uklopljeni i ne stignu refundirat ni ono što im plate te potroše pola zarade na posao, plove na malo manje ili malo više od slabije plaćenih šljakera), pojedine intelektualce i umjetnike a i specifične manjine većih grupacija ...Taj stališ je već krajem sedamdesetih nabrao najveći stupanj unutarnjih bolesti od ukupuno nezgodnog života i rada (najreferentnije potvrđeno, uključujući sa strane Kine koja je jako pažljivo proučavala sve ovdje radi sebe). Ova klasa/stališ je i problem ali i ključ daljnjih zbivanja, ruinirana i izdramatizirana do daske ali i uz to jedina grupacija koja i dalje, uz prethodne nerazvrstane, nosi grupni i pojedinačane potencijale znanja, rada, sposobnosti, za ove prilike i minimalne financijske sposobnosti jer zna i može poslovati bez novaca, za razliku od drugi klasa/stališa koji za to nisu čuli ni u snu.

Srednju klasu/stališ čine aparat i partnerski paraaparat sustava. Mali referentići za priključke i potvrde najnormalnije, kao in, u javnim složenim radnim prigodama vode dugi i detaljni tekući razgovor o svojim ljetovanjima i zimovanjima te posjetama naj pop star svjetskim destinacijama, pri čemu Havaji odavno kotiraju pri dnu. I peti partijski ešalon i sitni partnerski psi su uvijek zbrinuti na nivou stan + kućica ili vikendica, + troškovi prosječno ljubavnice ili ljubavnika ili slično + tekući kozmetički odjevni troškovi + doškolovavanje i stalno učenje putem za to dugo ili svježije organiziranih punktova mreža + na sve to dodatni bonusi i redovni znaci pažnje, bez i teorijskih mogućnosti i 1 kune kazne ili nadoknade štete pa bilo šta i kako da se radi, važna je samo adaptirana pripadanost kupleraj sustavu.

Visoka klasa/stališ je sastavljena od najkvarnijih djelova te srednje klase i proleterijata, pretežno gerijatrija i kada nema toliko godina (poslovno zovu kad su slomljeni, poslovi idu ali je sve u 3pm, naročito živci i mozak, nema cijene koju ne bi platili, samo što nema tako čarobnog napitka i znanja koji sve to rješe i samo što nikada ništa nisu platili nikome, pa ni vlastite zube ni hranu), pa se dešava proces da buldozi i hijene, koje su kao mladunčad unutar sebe uzgojili, sve opasnije i odlučnije rade na gaženju tih svojih roditeljskih patrijarha i preuzimanju svega u cilju konačno slobodnijeg i zabavnijeg života, Paris Hilton itd., jer su do sada bili izvrgnuti zbilja nepodnošljivom mučenju sa svih strana, uključujući manje više dopisne škole.

Potreban je new deal program i njegovo financiranje sa 10 % novaca (sav raspoloživ novac za tzv. kapitalne projekte koji svi staju i idu u reprogram), 30 % kriza, 40 % derivati napuhanih balona i nadutih mješina, 20 % krediti, obveznice, paraobveznice

New deal je potreban zbog toga što je sve to puno dublji glib nego što svi zajedno možemo pojmiti i znati, pri čemu je osnova poznata a znakovi još dubljeg jasni i nedvojbeni, ukazuju na spirale i spirale kojima su mnogi vični ali parcijalno, što će se polako pokazivati sve više, pri čemu je ono što je potpuno jasno i očigledno svima i više nego dovoljno - zastoj i pad je krenuo prije godinu i pol a očekivanja velikog izvlačenja i uzleta na EU magiji nekretnina i općenitog buma su se pretvorila u maljeve koji snažno udaraju fizički po glavama pojava i nabijaju pojavu sve dublje u glib, a glave izudarane maljevima približava sve bliže živom blatu. Kamo sreće da će najnovija fora Terme i wellnes u tome makar iluzionistički izvući sve to, bili bi to vrhunski uvjeti za šalu, ali takav SF ne postoji ni u Monthy Payton ili James Bond filmovima.

Financiranje new deal će ići kako je prikazno. Polazni dio novaca je koliko ima, pa makar samo 100 milijuna kuna godišnje, od novca koji bi išao na tekuće duge kapitalne projekte, a koje će i sami akteri uskoro zaustaviti, Bandićeva kampanja uz pomoć objava Vlade i ostalog će se na kraju pretvoriti u mahanje tim zaustavljanjem te da će se boriti za svoj narod (btw, Al Capone i ekipa 1929.g. u Chicago-u su, zajedno sa svojim gradonačelnikom, za razliku od elite i partnera Josepha Kennedya, poveli borbu za svoj narod - besplatne kuhinje itd.).

U krizama se kod nas poslovalo tako da oni koji bolje znaju naprave puno jeftinija rješenja, žrtve financiraju bar 60 % toga i neprimjereno skupljeg pa stradaju ... U pravom programu i projektima su svi opstali kada su kao žrtve isfinancirali 30 % cijene, samo sve i ama baš sve krajnje najbolje i uz disciplinu, sve odmah i bez ikakve dvojbe uključujući plaćanje, kao ovdje ovih 10 + 20 = 30 %. U takvim uvjetima se žrtve trgaju doći u takve prakse, jer u preteženima gdje finaciraju 60 % i više ginu i nemaju šanse za opstanak. Zato je ovih 30 % premija, koju zaslužuju samo najbolji i najzaslužniji, u pravilu oni koji nisu praznili zajednički kase nego samo punili, oni koji do sada nisu bili preteženi partneri.

Ključni dio priče je onaj za partnere, financiranje 40 % derivatima napuhanih balona i nadutih mješina, što je kod nas krizno nehotice uobičajeno ali nikada osvješteno a još manje projektirano, izvedbeno razrađeno i primjenjeno, osim u sitnim zanemarivim djelićima. Bez ovakvog new deala i sada to kao i uvijek ide, samo kao završnica dugog puta opisanim zbijanjem u živo blato, napreduje samo u pogrešnom smjeru. Ovaj dio programa sadrži slabost maljeva koji udaraju, drenažu i sušenje blata te postupno izvlačenje iz dubokog gliba putem samopomoći. Naravno da je tehnološki postupak složeniji i da neizbježno uključuje, po načelim programa, sve sastavno, a to je sve što zbilja jest, pri čemu su partneri vezani s gradom u spirale nekretnina, financija, radova i svega, naravno vezano sa GUP-om i svim. Spirale u koje su zarobljeni izgledaju turbonadmoćne, pa i one tome vičnije nakon jeze i grčeva tijelu već hvataju grčevi i led mozga. Do jučer naj naj osobnosti postaju strava.

Na 20 % kredita, obveznica, paraobveznica i sličnih izvora se u početku ne može računati, jer je Zagreb potrošio ne samo taj rejting nego za puno dulje, a prilike su se pogoršale. Ali kada new deal i program krenu i bez toga, brzo će se gibati u posve suprotnom smjeru - to novo je nešto na što ni u ovim okolnostima neće moći ostati hladna evropska motrišta ni evropska financijska izvorišta, ni sada kada grčevito paze na svaki mlijun EUR-a. Osim turbokonkurentnosti programa i provedbe, tu su na raspolaganju moguće ključne i strategijske odluke pogodovanja za sigurnu tekuću i buduću korist - sam projekt Sava se može i dovoljan je za "žrtvovati" tako da ide i rješava krizu i strategijske dobitke za buduće a da financijer tih 20 % počne sa počekom zarađivati brzo i zaraditi kao nigdje. Ako konkurencija izvuče iz slamarica domaći crni i drugi kapital i bolje uvjete odlično, ali polazno dno je da ničeg neće biti te da se se može i isplati "žrtvovati" dobit koja bi došla 2025.g. ako bi sve bilo perfektno, neke zaradi onaj tko će u ovim vremenima svoje novce uložiti u Zagreb, kojima novcima će se Zagreb iz gliba izvući i otvoriti bolje priče.

Osnove new deal programa, uključujući veliki projekt Sava koji kreće za 3 mjeseca nakon izbora

Projekt Sava je stari program i okvirno uobličen, nesporan za svakoga, samo stalno navodno nisu bila pogodna vremena. I nisu, pa su zato sada jako pogodna, onih kojima to nije sjedalo sve je manje a onih kojima sjeda svakim danom sve je više, a valovi jako rade u tom smjeru.

Ovdje nije težište na samom projektu, koji je složen i koji će se još dugo rješavati i razrađivati te izvoditi, sve po pravilima sve najbolje pa i evropske konkurencije rješenja u već jako jasnim okvirima. Ključno u tome je što se sve to treba postići tako da omogući brzi početak, za tri mjeseca bageri i razno, najjeftinije a da ništa bitno nije u pitanju, manje bitno lako može jednog lijepog dana ili nikada, kao spomenika da se ne mora trošiti baš na sve, krajnje najbolje i najjednostavnije organiziramo tako da može fleksibilno uključivati i isključivati više toga a da ništa ne trpi, za što je projekt kao takav jako jako zahvalan... Obzirom da su mi neki od onih koji su vodeće radili na tome kolege i prijatelji, osim javno dostupog izvršio sam mala živa preliminarna bavljena time.

Taj projekt sadrži posla za najmanje 10.000 ljudi a može doseći i 40.000, a što je još važnije.najmanje 10.000 raznih u područje trošenja velike love zalutalih osobnosti će preparkirati na primjerene položaje, one koji su svih ovih godina upropastili bar 300 mlrd kuna a da o tome nemaju pojma, ili ono malo što imaju dobro im dođe kao prilog zabavi, dok usred dana glazba svira u živo a poneka slabo plaćena i uhranjena dama popuši slavljeniku.

Osim toga new deal sadrži i puno drugog raznovrsnog, svega onoga što je inače stalno trebalo i treba raditi a nije i sada gori, samo povezano u zajedničkom povezanom poslu, sve najkraćim i najbržim putevima. Ovdje iznosim samo stručne poslove za sitne novce a ostalo nekom drugom prilikom:
- geodetska obrada nekontroliranog prostora kao invazija kreće odmah i na sve. Nakon dodatnih na već izvršene konzulatacije sa vodećim stručnim poznavateljima katastra i gedoezije, odmah po svemu do granica na Kupi i sjeverno Medvednica te Sava od granice sa Slovenijom daleko nizvodno, znatna neobrađena područja i sadržaji, uključujući najveće i vitalne prometnice ... Osnova katastra se i onako ažurira pa i na internetu, a sada bi se tako radilo i sa radnim procesom, jer se već sa terena i onako šalje ali sada ne u urede nego u središnju bazu, tako da je sve odmah dostupno radno a potom i zvanično;
- istraživanja pitka voda odmah sve dalje i do kraja, s tim u vezi napad na pitanje koliko Jakuševac truje preostalo pitku vodu;
- ostale divizije stručnjaka napadaju sve drugo, sav prostor i sadržaje;
- paralelno akcijom će se stimulativno-prisilnim mjerama otvoriti i dovršiti procesi minimalnog sređvanja zgrada po dugim zahtjevima zakona, gdje se dešava desteljećima da se to ne radi pa ni sitno minimalno a opasno, kao provjere bitnih točki struje i plina, a milijarde nezakonito troše na razne posve nepotrebne nezakonite egzibicije. Ovom malom gestom će se ujedno udariti presing državi i svim ekskluzivno izmišljenim od vega imunima oazama kao Sveučilište i razno, koji imaju mnoštvo zapuštenih zgrada, troše milijarde a nered i dodatni troškovi rastu;
- paralelno s ovim i vezano na ovo ide proces humanizacije uprave. Karakter posla se jako mijenja za puno zaposlenika i u ovim new deal uvjetima se prebacuju na humani režim rada za plaću. Umjesto da kao do sada rade razno besmisleno, u vezi prehodnog rade konkretno, ono što se lako da kontrolirati u radnim procesima, pa se uvodi sloboda radnog vremena, u vezi djece i ostalog mogućnost rada i doma i bilo gdje a i djecu mogu držati sa sobom (organizira se), nepotrebna putovanja i troškovi se vode na najmanju moguću mjeru ... To će samo po sebi izvršiti veliku transformaciju unutar uprave, bez ikakvog bavljenja zamornim reformama.

I za kraj, sve ovo nije nikakva fikcija, tako se inače, pa i puno zahtjevnije radi kada se radi ozbiljno. Sve navedeno je samo sredina između onoga šta se radilo do sada i kako se bolje radi, samo koncepcijski postavljena kao new deal (novi posao) u novim uvjetima. Mi kojim smo vični projektirati, rješavati i voditi složene projekte u uvjetima bez ikakve sustavne podrške a sa svim vrstama sustavnih zapreka i problema te dodatno, za nagradu, sa cca 70 % vremena i sadržaja nepotrebne daveži, bi u ovakvim uvjetima prodisali kao na finoj rekreaciji, ni dekadentno ni naporno, taman, a svi oni koji su vični radu bi pod ovakvim uvjetima dali sve od sebe obzirom da im je poznata alternativa u odnosu na ovu ozbiljnu i široku koncepciju. Pod sličnim okolnostima i na sličan način su se u uvjetima krize i u prijašnjim ciklusima pokretali i vodili uspješni valovi opravka i razvitka Zagreba. Naši učitelji i mentori su bili klučni u snagama koje su sagradile sve važno šezdesetih i prije a njihovi ono tridesetih. Mi smo rješili sve teže i složenije kasnije, ostalo je lupetanje i štancanje nedoličnog, ekonomski i civilizacijski krahiralog.

Sada je vrijeme koje više ne pita da ili ne. Nema ni vremena za promjene radi promjena nakon niza desetljeća promjena radi promjena da bi sve bilo isto i da bi se propadalo na isti način. Alternativa nečemu a la ovo i ZTP nema.

• Dnevnik ap - Pon, 16/03/2009 - 20:47
  
• Komentari 129
• 4379 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar