Neovisni, ali ne i neutralni

Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.

Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.

Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.

Daleko od toga da smijenjene ministre smatram kompetentnim za svoje resore ili da smatram da su nepravedno smijenjeni budući da se radi o osobama koje svojim dotadašnjim životnim putem i profesionalnim postignućima u jednoj ozbiljnoj državi ne bi ni mogli biti kandidati za te dužnosti, ali kod nas je sve moguće.

Od novih se ministara, kao "nestranačkih profesionalaca" očekivalo da će u svojim resorima podići profesionalne standarde, poboljšati učinkovitost i omogućiti bolje funkcioniranje pravne države.....

I što se dogodilo ? Nije se dogodilo ništa, u oba resora nisu vidljivi nikakvi pomaci nabolje, naprotiv....

U policiji se nije dogodilo ništa posebno, nikakav vidljiv pomak nabolje, osim početnih par kozmetičkih promjena, najavljenih i opjevanih po medijima. Nakon toga je sve stalo. I dalje se ne zna tko je premlatio novinara Dušana Miljuša, ne zna se tko je naručio ubojstvo Ive Pukanića ni zašto, ubojstvo Ivane Hodak poprima sve obrise tragikomične farse, i dalje se pljačkaju banke i kladionice..... drugim riječima, ako su ovo bili kriteriji za smjenu dotadašnjeg ministra Rončevića, nije se promijenilo ništa, makar ne nabolje.....

Novinar Dušan Miljuš dobio je pohvale i prestižne novinarske nagrade, više se u medijima ne broje dani od njegovog premlaćivanja, nitko javno više ne postavlja to pitanje, a on sam barata podacima koji mu ne mogu, kao novinaru, biti lako i zakonski dostupni....

U slučaju ubojstva Ive Pukanića, rijetki su se usudili upitati da li je Tomislav Karamarko, kao čelnik tadašnje SOA-e, znao ili po svojoj dužnosti mogao znati za pripremu tog ubojstva od strane kriminalnih skupina, što je jedna od temeljnih zadaća agencije kojoj je on bio na čelu..... umjesto da ga se pita što su znali ili što su poduzeli, o toj temi vlada medijski muk........

Ubojstvo Ivane Hodak ne želim posebno komentirati budući da se i za taj slučaj može postaviti slično pitanje. Ali ono što me posebno neugodno iznenadilo je svjedočenje djelatnika MUP-a na suđenju za to ubojstvo. Način na koji su odgovarali na jednostavna i logička pitanja mi izgleda kao da se sprdaju s pravnom državom, od razlike u iskazima pa do famozne rečenice jednog inspektora koji je odgovorio kako nisu izuzimali tragove zato jer nisu smatrali za potrebno. Da nije u Hrvatskoj, bilo bi prestrašno.... čisto izrugivanje ili totalna profesionalna nesposobnost....

I sad, kako da bilo tko povjeruje u izjave MUP-a u svezi bilo čega ? Ministar je odabrao lukavu taktiku, ne daje izjave, valjda čovjek smatra da je još uvijek tajni agent u sjeni i svu komunikaciju prepustio glasnogovorniku, koji dobiva nagrade za komunikaciju s medijima..... ali još uvijek crveni kad laže.... divota.......

U ministarstvu pravosuđa je stanje još gore, svaki nam dan stigne neko iznenađenje u vidu pravosudnih afera koje nisu moguće ni u nekoj latinskoj banana – državi. Bloger biva osuđen za tuđe natpise, supruga sudi suprugu u imovinskom sporu...... Da li postoji još neka sramota koju nam naše pravosuđe nije u stanju prirediti? Da li se smanjio broj predmeta, da li su uređene zemljišne knjige, postoji li u ovoj zemlji pravna sigurnost i ako postoji za koga ?

Dakle, ovo je stanje nakon godinu dana rada "nestranačkih stručnjaka", čija su stručnost, profesionalnost i poštenje opjevani u medijima. Da li ste vidjeli kakvu suštinsku promjenu u resorima koji oni vode ? Da li se osjeća da su uveli profesionalne standarde u policiji i pravosuđu, da li su te resore oslobodili utjecaja politike, osobiti one neformalne, kao što su to najavljivali u medijima ? Osjeća li se građanin sigurnije na ulicama, osjećaju li građani pravnu sigurnost ? Odgovore ostavljam vama, kao i zaključke....

Ono što me najviše iznenađuje je činjenica da nitko u javnosti ne postavlja ova pitanja, niti sam ih čuo u Saboru, kako od stranke na vlasti, tako ni od oporbe.... ili ih ta tema ne zanima ili ne bi željeli čuti odgovor.....

O ovim pitanjima vlada medijski muk, kao da je netko, tko je Rončeviću i Lovrinki gledao svaku dlaku, sad odlučio da se ovim ministrima ne gleda ništa, čak ni balvane koji vire.

Često puta čujemo da su mediji korektiv vlasti i da nije bilo medija ne bi bilo puno otkrivenih afera, s čime se u načelu slažem. Ali, intrigira me mogućnost da su mediji samo sudjelovali u smjeni prethodnih ministara i da sada sudjeluju u zavjeri šutnje o radu sadašnjih.

Ako ta mogućnost postoji ona ukazuje da se u Hrvatskoj političke promjene mogu voditi i iz neformalnih centara moći, koje, za razliku od političara nitko nije izabrao na izborima..... Nadalje, ako je tome tako...... gdje to vodi ? Da li će se na taj način kompromitirati i onaj dio novinara koji pošteno radi svoj posao vjerujući u pravo javnosti da zna i demokraciju ?

Zaista, ne znam ni ja..... osjećam samo stihove hrvatskog pjesnika Petra Preradovića: "Stalna na tom svijetu samo mijena jest", odnosno, smjenjuje se da se ništa u suštini ne mijenja..... A dokle ?