pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ako bi pojednostavnili stvar i naglasak dali samo na najvažnije, da se rehabilitiraju i unaprijede mogućnosti raznih specifičnih djelova društva, ne samo građana nego i praksi i poslovanja, a naročito u vezi stavrnih širih (evropskih) tendencija, onda se puno lakše i plodotvornije otvaraju razne minimalističke logike, koje bi još lakše sjele po prilično ignoriranoj tradiciji i tzv. nižoj praksi, koja obje kraka negdje stoje lošije ali u većini toga puno bolje od "nadgradnje". Usput rečeno, ne kao nevažno nego će to biti sve više i kategorički imperativ.

Ad srpske manjine, kao što Pupovac i drugi samo ponekad kažu, ključna je najelementarnija normalna građanska nazočnost i participacija, puno više obične normalnosti od specifičnosti. A to očigledno znači sve i svašta što nije dominantno, pretežno paradoksalno a što zapravo nije, pa je vjerojatno više kao zbilja u iznimno izmučenom Vukovaru nego sve drugo, gotovo sigurno ne dvostruki glas i višestruko stranaačko i ostalo (hrvatsko, srpsko, balkansko, evropsko, osječko, kninsko ...) vođenje politike nego suprotni smjer.

Ostale manje su specifičnije pitanje, ali suma sumarum ima sličnosti.

U vezi nacionalnih manjina je važna i ukupna logika raznih diskriminiranih i privilegiranih manjina. Obzirom da ni EU multikulturalnim i višeslojnim tendencijama ne ide tečno, ne možemo zaobići činjenicu da smo mi društvo koje, i uz razne nezgode i ratove, vučemo puno dulje i puno više kontraproduktivnih komplikacija oko raznolikosti i specifičnih djelova, koje komplikacije jamče 10 x više od EU a ne osiguravaju ni blizu toga, a i njima škripi i biva kontraprudktivno i mijenjaju vizije.

Pa se očigledno radi o tome da moramo cca 10 x pojednostavniti i reducirati razno, da bi došli bar do stupnja kako je bilo nekad, dok je jahao dr Vlatko Maček, ili kako je npr. po raznim prosječnim EU djelovima. A to pobliže znači:
- podjela na A tvrde stvarne minimalističke i B sve ostale beskrajne kretaivne i neobvezne varijacije u vezi specifičnog i općeg, nešto a la razne brzoreformirajuće zemlje samo još praktičnije i jednostavnije. To bi za tren dovelo i razne hitroreze i jasno odvajanje npr. pitanja nacionalnih manjina na već poznatih nekoliko točki i ostalo kako tko gdje stigne i ima interesa, nakon kojeg reza bi se sve B brzo profilralo tako da bi 95 % postalo čisti dokoličarski trash a 5 % toga bi kreativno eksplodiralo (npr. ad Srba bi eksplodiralo, bez zamorne tehnologije, razno stvarno poslovanje);
- prethodna "zakonska" reforma bi bila značajni uvod u i onako krenulu zrelost i sintezu zajedničkih poslova, koja zrelost i sinteza i sa strane raznih RH divizija i EU i drugih partnera već iznemoglo trči i zaostaje za događajima, pa je samo pitanje trenutka kada će i onako lipsati od silne nužnosti nužnosti koja nije nužna i forsanja u svim zamislivim i nezamislivim smjerovima. Tu su npr. značajne razne nenamjeravane banalnosti, ne samo banalnosti zla nego i neodljivosti, naročito milijarde i estetske, estetske u smislu već krajnjeg iscrpljivanja u kreiranju i održavanju slika koje nikada nisu pouzdano kotirale na tržištu a niti dovoljno odgavaraju bilo čemu. Pa sve to naprosto treba prepustiti slobodnom poslovanju pod B, bez i kune iz zajedničke kase i uz potraživanja zajedničke kase za prekomjerno uzete predujmove za neizvršene poslove, dok sve ono jako suženo, niti 10 % toga treba čvrsto ojačati pod A.

To su neke, vjerojatno niš koristi i apstraktne naznake, ali koje ipak imaju balgu komunikaciju sa globalnim razvojem igre. Za bolje razumijevanje, ima veze ovo iz linka, gdje predsjednik opravljene Njemačke naglašava da je za daljnje naprdovanje i efiksnosti i pravednosti zaboravljena i zapostavljena sredina. Kod nas je već vječnost ne samo zapostavljeno nego konstantno udavljeno sve navodno između i ni amo ni tamo, niti jako specifično niti jako ekstremno, a pod tim se zapravu kriju osnove društav is vih poslovanja, pa su i nehotice diskriminirane osnove a razna forsanja raznih specifičnosti su se svela na nekretnine, cash, jeftinu estetiku i sve zamorniju davež, što sve skupa ne samo da nije ekonomično i funkcionirajuće nego i rapidno gubi vriejdnost na tržištu, do mjere da za godinu dana ni najjače pojave neće uspjeti zadržati "tržišnu vrijednost" iznad nule. dakle, ne problem neprojektiranog i neizgrađenog društva, nego puno ozbiljniji problem, prekomjerno projektiranog i građenog društva, kardeljizam, maoizam, pop-kulturni trsah postmodernizam ... sve i svašta, odavno iznad bilo kakvih svejstkih relacija i praksi. I još k tome ne da se profilira, nego kardeljistički raste, a drug Tito je odavno mrtav i ne može pojednostavniti smjernice, dok mlijuni njegovih replika ne razumiju niti to da ni njemu to nije išlo tek tako, pa je kontraproduktivno toj masi pokazivati i očigledno, npr. sada da se ciklone milijardi obrću te da nema vračeva ni vođa koji to mogu obrnuti (zato ni ovo ne cilja na pritisak na te mase, nego više na rehabilitaciju i opuštanje, kao neka informacija o novim poslovnim okolnostima i značajno manjim poslovnim mogućnostima, da se ne bi zavaravali time da svi nudimo sve, brda i doline).

Köhlerova vizija Njemačke u 2020.
http://www.dw-world.de/dw/article/0,2144,3420001,00.html

Nisam, međutim, sigurna koliko bi dvosturko pravo glasa prekinulo ovu situaciju da zastupnici/e nacionalnih manjina uvijek pristaju uz vladajuću stranku.

moje je misljenje da bas zbog nacina na koji su birani, pripadnici nacionalnih manjina (i dijaspore btw) nemaju legitimitet za drugacije ponasanje. dakle ne radi se o broju glasova s kojim su izabrani u parlament, vec o nacinu. manjine ulaze u parlament po nacionalnim, a ne politickim kriterijima. dakle, manjinski predstavnici (i predstavnici dijaspore) imaju legitimitet zastupanja u nacionalnim, ali ne i politickim pitanjima. i to zastupnici manjina (za razliku od zastupnika dijaspore) redovito cine, priklanjajuci se vecini u saboru. no, to je sve u biti jedan izvitoperen nacin politickog djelovanja, te bi nacionalna pitanja - i zastupnike koji po tom principu bivaju birani (manjine + dijaspora) - trebalo preseliti iz parlamenta u odgovarajuci saborski odbor sa posebnim ovlastima (vrsta suspenzivnog veta na odredjena pitanja iz tog djelokruga).