Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo je laičko pučko, dosta brzo našvrljano i lišeno bujnog stila, pretpostavljanje o tome što li se moglo zbivati u glavi 48-godišnjaka, upravo stropoštanog niz strme stepenice političkog Pantheona:

U jednoj zemlji brdovite konfiguracije i još brdovitijeg čobanskog mentaliteta bio jednom jedan mladi zaneseni tip. Živio je, pa životario, pa opet živio, pronašao finu curu i dovukao njenu bijelu čipkastu poštirkanu panonsku kiklju do oltara. Uskoro se čuo i topot dječjih tabančića. Trebao je to biti posve običan život, život s svim usponima i padovima, radostima zbog dječjih uspjeha u školi, zbog ženina jedra osmijeha, zbog plaćice koja još uvijek sjeda svakog prvog u mjesecu i zbog fiš paprikaša s legama nakon ribičije. U startu je izgledalo predobro da bi moglo i potrajati.
Uskoro je nad salaš došao tmasti oblak. Zašutjele su violine, smirila se žica bisernice, stari bajs se pokrio konjskim ćebetom a zagrmjele ognjevite orkanske orgulje, zaurlale dragačevske trube i zatutnjali bubnjevi tenkovskih gusjenica. Navalilo susjedno pleme i počelo je drž' - ne daj. Bilo je raznih priča što i kako je naš bećar prošao ta olovna vremena ali onako naočit i premlad, pa si u prošlosti nije mogao niti stigao prišarafiti kakav masniji biljeg, zapeo je za oko najuzornijim sinovima dominantne partije te ere. Ta se partija nakon odlaska utemeljitelja i manje krize uspjela konsolidirati i opet se iskrcala na nacionalni Mars, zašarmirala Veneru i, uopće, prigrlila Sunce kao svoje rođeno.
Pet godina kasnije sjedio je, već malo prosijed, naš junak na kauču i s daljinskim u desnoj ruci i unapetitlih slaninom u lijevoj, šaltao kanale kako bi otpuhnuo unutarnji žamor nakon još jednog dana u kojem su gospodarii revolveri i umirale sirote djevojke. Okrenuo je na RTL a kad tamo:
"Smijenio sam ministre... postavio sam ministre... ne zanimaju me bivši, oni su prošlost... krećemo u obračun... truć, trać, ser, piš, blej, blej...".
"Čekaj malo, baja. Lijepo je to da ćeš s novim nemilosrdnim mušketirima osobno zabiti harpun u čelo mafijaške hobotnice, ali, nakon svega što smo prošli zajedno, a bilo je i lijepih trenutaka, nije zgodno da me odjebeš kao staru šlapu. I meni je jasno da smo dosta toga zagovnali u tandemu, pa, mogao si me, brate mili, pozvati na kavicu kod Džamije i da to sve malo finije odšpanamo. Stari moj, nisam li mogao ja recimo službeno u mikrofone izraziti sućut tim obiteljima, zahvaliti se suradnicima i stranačkim kolegama, nasljednicima poželjeti više sreće i više znanja nego što sam ja ikad imao i naravno potpisati pred kamerama svoju neopozivu ostavku. Da odem onako, u nekom kakvom takvom stilu, još jučer sam bio tvoj, Jarnjakov i Hebrangov ljubimac, a ne ovako da me pljuneš kao zadnje smeće i da glumataš kralja Artura koji je onkraj okruglog stola porazbacao nedorasle vitezove. Sjećaš li se, ratni druže, da sam puno toga u ovoj našoj sve manje slatkoj vezi preuzimao na sebe. Jebemu mu mater. Sjećaš se kad je gorilo, ne samo makija nego i vatrogasci, da si se baš ti nekom negdje prišmajhljavao i slao kanader pod Akropolu, da s ovim usranim kamionima i avionima mene jebu i oni vjetropiri na pollitika.com i kumica na placu od koje kupujem matovilac a radio sam onako kako si mi ti šapnuo, pa nisam baš ja neki svemoćni genijalac da osobno postavim sve te čudake za šefove policije, rasčetvorili su baš mene kad se rušio salonski helikopter i pobio one ljude, kad neki Hummer malo brže prođe Slunjem meni su se napijali krvi a ti si se zavukao Amerima pod skute, a kad sam se krenuo skućit navalilo na me' kao da tjeram starog gazdu iz Kulmerovih dvora a ti živiš u kući bez prizemlja. Znam da si si još iz Innsbrucka dobar s Pilašom pa mi nekako..., ma boli me patka. Jebate, još ću na kraju ja ispast kriv i za tungusku repaticu, lemans braders, za het trik valkota u Maksimiru, visoku cijenu kokaina, za nedostatak deterđenta u Pakracu,... Kenjam ja na sve te tvoje spinove, te neke šatro majstorije i ko fol konačne odlučnosti da se popu veli pop a bobu bob. Još se sjećam onog tvog vica o Australcu koji je kupovao novi bumerang. I da znaš, nemoj me trpat u nikakve nadzorne odbore i ambasade. Svega mi je puna kapa a i vidim da sam ispao glavni krelac. I što je najgore sam sam si kriv. Ma odoh ja uzgajat svinje, nakrivit šešir i peć' rakiju."
Je li se baš tako odvijao unutarnji monolog u tmurnim mislima opsjednutoj ex ministarskoj glavi, zasad možemo gatati u socu od kave, bacajući grah ili rune.