Neovisni, ali ne i neutralni

Po prvi puta sam se stvarno potrudio nekoliko puta pažljivo pročitati ovaj dnevnik i komentare. Znao sam što mi nije jasno, ali da ne bi bilo zamjerki kako ja ne razumijem što je rečeno, htio sam i znati i razumjeti.

Evo što sam otkrio, a da ni malo nije bilo teško. Htjeli Vi to priznati, Smogi, ili ne, Vi još uvijek niste rasčistili neke dileme i strahove koji Vas muče. Želite li krenuti naprijed, ne osvrćući se na prošlost, morati će te se obračunati sa tri neprijatelja koji Vam stoje na putu. To su neodlučnost, sumnja i strah.

Ovo sramotno i podmuklo trojstvo je vrlo usko povezano: tamo gdje je jedan, lako se nađu i ostala dvojica. Jedan drugoga hrane i rastu neopaženo i zato su vrlo opasni. Još opasnijima ih čini činjenica da su često sakriveni u podsvjesti, gdje ih je još teže otkriti i iskorijeniti. Ali, želite li naprijed, morati će te proučiti, analizirati i razumjeti ove sablasti, kako bi ih mogli uspješno savladati.

Strah je stanje uma. A stanje uma je isključivo u Vašem krugu utjecaja i podređeno je Vašem nadzoru i upravljanju. Jedino čime u potpunosti možete upravljati su Vaše misli. Dodate li tome i činjenicu da sve što čovjek stvara započinje u obliku misli, došli ste do recepta pomoću kojega je moguće prevladati strah.

Zašto Vam sve ovo govorim? Zato što je od iznimne važnosti za sudbinu svakog čovjeka da razumije kako je strah onaj prekidač u našoj glavi koji nas čini nesretnima i neuspješnima. Naime, pod uticajem straha čovjek ne posjeduje sposobnost upravljanja vlastitim umom niti može birati između otvaranja uma samo odabranim misaonim poticajima i zatvaranja uma za slučajne misaone poticaje koje odašilju drugi mozgovi. Strah je jedini razlog što ljudi obično žive i misle tuđe životne scenarije, a ne svoje. U lažnom uvjerenju da je – obrnuto.

Međutim, odlična je vijest da čovjek može prekidač straha u svojoj glavi jednostavno- isključiti. Strah nikada nema realnu podlogu izvan nas, u stvarnosti i budući je isključivo proizvod naših misli, mi strah možemo svjesno i namjerno isključiti. Izbaciti iz svoje glave.Često nije potrebno više od toga da se suočimo sa simptomima straha, prepoznamo ih i izbacimo. U Vašem slučaju Vi izražavate simtome dva univerzalna straha- straha od siromaštva i straha od kritike. Oba su jednako pogubna za osobna postignuća čovjeka. Njihovi simptomi su vrlo slični. Hinjena ravnodušnost, neodlučnost, zabrinutost, pretjerana opreznost, oklijevanje, nedostatak sabranosti, kompleks manje vrijednosti, nedostatak poduzetnosti i ugroženost osobnosti. Ovo posljednje mi se čini najvažnijim, jer ukazuje na nedostatak jasnog izražavanja mišljenja, naviku izbjegavanja spornih pitanja umjesto izravnog suočavanja s njima, te slaganje s drugima bez pažljivog razmatranja njihovih mišljenja.

Na temelju svega što ste do sada rekli putem dnevnika i komentara, meni nije jasno što ste Vi zapravo odlučili o svojoj budućnosti. Nije očito što ste odlučili: čekati sudsku presudu u svoju korist kako bi se, doslovno i figurativno rečeno, mogli vratiti u život iz kojega ste nasilno izbačeni ili je Vaša odluka boriti se protiv besmislenosti života kakva ste nekada vodili. Ja bih rekao da ste Vi izabrali nešto između, što je pak, najgore rješenje. Bolje rečeno neizvedivo rješenje.

Vi više nikada nećete doživjeti povratak u sudnicu, niti bi tako nečemu trebali težiti. Ni zadovoljstvo dobivanja sudskog spora Vam ne može biti dovoljna satisfakcija za sve ono što ste proživjeli. Smisao prilike koju ste dobili brutalnim i nezasluženim isključenjem iz života je u nečemu puno većemu. Ima dosta naznaka da Vi to slutite, ali još niste načistu sa razumijevanjem što bi to veliko moglo biti. Siguran sam da Vi još ne razumijete kakvu genijalnu priliku u životu ste dobili da zastanete, dobro promislite, donesete ispravne odluke i krenete djelovati. Potpuno suprotno svemu onome što ste cijeli život radili. Prestanite služiti pravosudnim vlastima i počnite služiti sebi, svojima bližnjima, pa i svim građanima Hrvatske. Vaša je građanska dužnost djelovati tako da se izborite da više nikada i nitko u Hrvatskoj ne doživi ono što ste doživjeli Vi ili onih nesretnih 1800 branitelja, koje spominjete. Moj savjet nije da se bavite osvetom, već odlučnim, hrabrim i dosljednjim razvaljivanjem divljačkog društvenog sistema. Imate sve potrebne predispozicije da to uradite vrlo efikasno i uspješno. Najveća Vam je prednost što odlično poznajete sistem iznutra, točno znate njegove mane i slabosti, stručni i iskusni ste do mjere koja tom sistemu znači doslovce posljednju brokvu u mrtvački sanduk.

Nekoliko važnih činjenica nikada ne smijete smetnuti s uma. Odlučite li se boriti protiv sistema, nemojte ni slučajno računati ni na čiju pomoć. Nitko Vam neće dati podršku, a vidjeti će te kako će Vas izdati i oni za koje ni u snu niste mogli misliti da bi Vas mogli napustiti kada je najteže. Ono što Vam je najpotrebnije je da budete slobodni. Pa makar i od pomagača. Ne smijete željeti da Vam se plješće, da budete privlačni, da svi mali majmuni trče za Vama. Ne treba Vam to. Probudite se! Možete biti blaženo sretni i sami. Netko tko pred sobom ima postavljen cilj ne treba skretati pogled s njega na strašne okolnosti. Tako zapravo strašne okolnosti i ne postoje.

Postoji još jedna iluzija- iluzija da je važno biti poštovan, cijenjen i voljen, da je važno nečemu ili nekome pripadati. Nije istina. U našoj prirodi je da težimo slobodi, a ne pripadanju.

Društvo ni najmanje neće biti oduševljeno Vašim otvorenim očima i shvaćanjima. Kada presječete sve veze koje su Vas cijeli život sputavale i činile marionetom, postat će te izuzetno opasni, jer Vas se više neće moći kontrolirati. Govoriti istinu, zastupati istinu, biti neustrašiv i nezaustavljiv je najgora moguća noćna mora za sve manipulatore ovoga svijeta.
Nemaju pravog odgovora na pojavu čovjeka koji se riješio svog ropstva.

Vaš utjecaj će rasti proporcionalno suprostavljanju na koje će te nailaziti i s kojim će Vas društvo pokušati obeshrabriti. Paradoksalna je činjenica da će te biti sve moćniji, što otpor Vašem djelovanju bude veći. Nikakva podrška, nagrada ili pomoć Vam ne može osigurati autoritet poput otpora.

Od iznimnog značaja za uspjeh Vaše misije je važno shvatiti kojim putem treba poći. Moje je mišljenje da je za nekoga poput Vas idealno mjesto djelovanja sudnica i to u dvostrukoj ulozi: branitelja nepravedno i neosnovano optuženih i tužitelja sistema. Braneći nemoćne i slabe, imali bi priliku raskrinkavati nasilje i nepravdu. Vrlo brzo bi se pokazala sva bijeda i neodrživost pravosudnog sistema utemeljenog na isključivoj zloupotrebi ovlasti i položaja. Ono što Vi zovete nepoštivanjem trodiobe vlasti u praksi ima puno zorniju sliku patnje, boli, nepravde i moje je mišljenje da je puno vrijednije boriti se protiv toga, nego zlo analizirati, proučavati i objašnjavati. Što će Vam to? Zar nije bilo previše analiza? Zar nije cijela poplava analiza uzrok da nema rezultata, da nema djelovanja?

Pogrešno ste ocijenili ulogu i značaj medija u Vašem slučaju, ali i općenito. Niste Vi stara ili prežvakana vijest za medije, nego zabranjena odnosno nepodobna osoba. U posvemašnjoj i sveobuhvatnoj korumpiranosti društva, posljednje što bi novinari voljeli objaviti je njihova nečasna i nemoralna uloga manipulatora javnim mišljenjem. Oblikovanjem javnog mišljenja onako kako to nalažu navodno „viši“ interesi, mediji su srušili sistem svih vrijednosti i umjesto njega instalirali crnu kroniku. Zato mislim da nemate velikog izbora: morate ostati lojalni pollitici.com do kraja. Naime, drugim medijima ja nikada ne bih davao informacije i intervjue, nego bih sve zainteresirane upućivao da ono što žele pronađu na pollitici. Ovoga trenutka nitko od medija u Hrvatskoj ne bi dao pišljiva boba za Vaše mišljenje. Zašto bi Vi sutra imali obzira ili razumijevanja za njihove potrebe? S druge strane, jedino na pollitici ste prihvaćeni bez ikakva uvjetovanja, pa i sa neskrivenim simpatijama. Treba li baš sve u životu dovesti u pitanje i relativizirati?

Spominjete reformu pravosuđa, koja po Vama nije moguća bez društvene reforme? Dajte malo bolje promislite. Da li je reforma nečega tako trulog i korumpiranog uopće izvediva stvar? Vi držite da bi reformu trebala osigurati politika? Dvije najviše korumpirae djelatnosti u državi bi se trebale međusobno reformirati? Shvaćate li o kakvoj stravičnoj zabludi je riječ?
Zapamtite da su reforme i programi floskule nesposobnih i korumpiranih kojima zajebavaju ljude. Kada ste imali prilike doživjeti uspješnu reformu? Kada je izvanjsko djelovanje promijenilo unutarnju trulež? To se nikada u ljudskoj povijesti nije dogodilo, jer to naprosto nije prirodan način funkcioniranja stvari. Ozdravljenje mora doći iznutra. Pravosuđe, politika i društvo moraju priznati da su teško oboljeli i tražiti ozdravljenje unutar sebe, a ne ozdravljenje drugoga. Da bi opet, pravosuđe krenulo putem ozdravljenja, svaki pojedinac u tom sustavu mora napraviti isto- promijeniti sebe i svoju svijest. Je li to moguće očekivati da će se dogoditi spontano i temeljito? Ne bih rekao i zato mislim da će stvari ostati na stranputici do konačnog kraha i propasti. Jedino pametno i pošteno što netko poput Vas može napraviti je pomoći da taj kraj besmisla dođe što prije. Ne radi destrukcije, nego radi mogućnosti što bržeg početka građenja poštenog i normalnog sistema.

Kažete da ste izgubili sve i da više nemate što izgubiti? Koliko god Vi to ozbiljno i iskreno mislili, opet niste u pravu. Što ste izgubili? Niste izgubili ništa, a dobili ste strašno puno. Izgubili ste titulu, a dobili priliku da budete slobodan čovjek. Izgubili ste posao , a dobili priliku da radite korisnije i produktivnije nego ikada u životu. Htjeli su Vas uništiti kao čovjeka, a dobili ste priliku da uništite sistem. Što ste izgubili? Nije to pravo pitanje. Pravo pitanje za Vas je da li će te dobivenu priliku iskoristiti. Kažete da ste spremni raditi besplatno? Evo Vam posla. Napišite žalbu na prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru protiv Miljenka Strička za slučaj Ledenik i činjenicama će te srušiti sve oblike vlasti i medije u Hrvatskoj. Srušiti će te im sve mostove za povratak na prijašnje stanje i morati će priznati kapitulaciju. Dati ću Vam sve potrebne dokumente i činjenice, i samo jedan uvjet: da ništa ne smije biti lažno, utemeljeno na manipulaciji strukom ili činjenicama. Pouzdano znam da bi Vaša žalba srušila pravosudni sistem, odvjetničku praksu, Državno odvjetništvo, policiju, praksu kršenja ljudskih prava i sloboda, sistem obrazovanja u Hrvatskoj. Mediji bi slobodno mogli zatvoriti svoje butige, jer im više nitko ne bi poklonio povjerenja koliko je crna ispod nokta. Pozivali ste na akciju? Evo Vam prilike.

Za mene nema nikakve dileme. Vaš jedini sugovornik ubuduće treba biti Evropska unija i Evropska komisija. Sve čime raspolažete treba slati na znanje i ravnanje Evropi. Njima konačno treba oduzeti mogućnost da diplomatski odgovaraju: „Slobodni smo Vas izvjestiti da nam naš položaj i uloga, u približavanju Hrvatske EU, ne dopuštaju arbitriranje u individualnim slučajevima.“ Dajte im masovne slučajeve kršenja ustavnih i ljudskih prava i sloboda, pa da onda vidimo kako će cipelariti mafiju na vlasti.

Znam da promjena paradigmi može biti nagla i trenutna i znam kolika je moć promjene paradigme. Međutim, znam kako je ovim putem i na ovaj način vrlo teško očekivati da bi se mogla dogoditi. Svejedno, ne očekujući ništa, učinio sam ono što sam smatrao svojom dužnošću.. Kako će te postupiti i što će te odlučiti ne ovisi o meni. Sve što sam Vam rekao je plod mog životnog iskustva, koje je u mnogočemu puno strašnije od Vašeg. Ali, zar je to važno? Ja mislim da nije važno koliko mi patimo, već je važno misliti na one koji dolaze poslije nas. Hoće li oni morati ponovno prolaziti kroz naše patnje, samo zato što smo mi bili sinje kukavice suprostaviti se elementarnom zločinu i sramotnoj manipulaciji?

„ Kakvi Vam se osjećaji javljaju kad ste u dodiru s prirodom ili kada ste uronjeni u posao koji volite? Ili kada razgovarate s nekim u čijem društvu zaista uživate u otvorenosti i bliskosti bez navezivanja. Kakvi Vam se osjećaji javljaju? Usporedite te osjećaje s osjećajima koji se javljaju u Vama kada pobijedite u nekoj raspravi, ili kada pobijedite u nekoj utrci, ili kada postanete popularni, ili kada Vam svi plješću. Potonje osjećaje nazivam svjetovnim osjećajima, a one prve nazivam duhovnim. Mnogi ljudi osvajaju svijet i gube svoju dušu. Mnogi ljudi žive prazne živote, živote bez duše, zato što se hrane popularnošću, odobravanjem, hvalama ( ocjenama- moja opaska), s „ja sam O.K., ti si O.K., s „gledaj me“, „slušaj me“, „podupri me“, „cijeni me“, time što su šefovi, time što imaju moć, pobjeđivanjem na utrci. Hranite li se i Vi time? Ako se time hranite, onda ste mrtvi. Izgubili ste svoju dušu. Hranite se drugačijom, hranjivom tvari. Tada će te vidjeti preobrazbu. Dao sam Vam cjelokupan program za život, zar ne?“.- A. Mello