Neovisni, ali ne i neutralni"Copy - Paste" sudac, strana -6-
Sudski savjetnici nikada nisu spominjani u medijima kada se raspravlja o sudbenoj vlasti.
To je zato što rade samozatajno, obično u nekoj lošijoj prostoriji suda daleko od očiju javnosti, a njihova imena spominju se tek kod javne objave rezultata natječaja za nekog suca. Zajedničko im je da stječu iskustvo, da rade puno, a sve to u ostvarenju cilja da jednog dana postanu suci. Ministarstvo voli sudske savjetnike. Čim se malo izvješte, rade posao kao i suci, a sve to za 50% manju plaću od suca u istom sudu. Isplati se Proračunu.
Podnose to, jer približava se dan kad će biti objavljen natječaj za suca u tom ili drugom sudu, a to znači ostvarenje sna. Neki znaju da će postati suci, drugi ne znaju. Uzdaju se da će njihove osobne kvalitete biti nagrađene povjerenjem Države i imenovanjem za suca.
U sudu u kojem sam bio, radio je i sudski savjetnik. Bio sam mu «mentor». Marljiva, pametna i časna osoba. Oženjen, otac dvoje djece. 4.500 kuna mjesečno bila je cijena njegovog višegodišnjeg rada na formalnim poslovima sudskog savjetnika, a u naravi obavljao je poslove suca.
U jednom trenutku raspisuje se natječaj za suca u obližnjem mjestu. Objavljen u Narodnim novinama.
«Javi se», rekoh mu.
«Nemam nikakve veze», kaže savjetnik.
«I ne treba ti. Sjajno radiš, a ne misliš valjda da bi jednog dana kao sudac mogao rješavati predmete iz područja korupcije, uz opterećenje da si primljen preko veze», kao hrabrim ja kolegu.
Javio se na natječaj.
Državno sudbeno vijeće nije ga imenovalo za suca.
«Ništa zato, tek si počeo, bit će prigode», tješio sam ga.
Drugi dan pokazao mi je podatke o sucu koji je umjesto njega imenovan. Uopće nema uvjete za imenovanje. Imenovanom sucu nedostaje gotovo pola godine staža, kao jedan od kumulativnih uvjeta za imenovanje.
Podnio je «Zahtjev za zaštitu ustavom povrijeđenog prava Upravnom sudu Republike Hrvatske» i o istom izvjestio Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.
Dok je još postupak pred Upravnim sudom bio u tijeku, suca koji to po Zakonu o sudovima nije mogao biti, Ministrica imenuje za predsjednika Suda.
Sudac, ujedno i predsjednik Suda počeo je raditi, odnosno suditi građanima. Po Ustavu i zakonu, kako to i prisega nalaže.
Nedugo potom u hvalevrijednom vremenu Upravni sud Republike Hrvatske donosi odluku kojom se poništava odluka DSV-a o imenovanju suca. Obrazloženje odluke Upravnog suda Republike predstavlja školski primjer i abecedu kada se radi o pravnom pitanju natječaja.
Nije nezakonit natječaj, kaže Upravni sud Republike Hrvatske, već je nezakonita odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju za suca osobe koja nema za to zakonske uvjete. Stoga će DSV temeljem postojećeg i zakonitog natječaja od postojećih kandidata imenovati suca na zakoniti način.
«Stari, ulaziš u hrvatsko pravosuđe na velika vrata. Uspio si na Upravnom sudu RH, ukazao si na nezakonitosti, odluka Upravnog suda RH koju si ti inicirao gotovo je antologijska».
Veselio se i sudski savjetnik.
Tako je u jednom trenutku Sud opet ostao bez suca. Čeka se nova odluka DSV-a temeljem postojećeg natječaja. Sudbena vlast snalazi se na sve moguće načine. Suci iz drugog suda putuju u taj obližnji Sud i spašavaju stvar. Sude, pišu, nose spise tog suda kući, a sve da se održi sud u svom djelovanju.
Vrijeme prolazi, a DSV još ne donaša odluku.
Tada u Narodnim novinama osvane odluka Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
Poništava se natječaj!
Kako? Zašto? Pa natječaj je i raspisan zato što nedostaje sudac. Možda je razlog namjera spajanja tog suda s obližnjim sudom u svrhu racionalizacije mreže sudova, pa ne treba naravno ni sudac?
Mjeseci prolaze, a nakon nekih 6 mjeseci u Narodnim novinama - natječaj za suca.
«Copy – Paste» prvobitnog natječaja kojeg je poništila Ministrica. Za isti Sud čije imenovanje za suca je poništio Upravni sud Republike Hrvatske.
DSV povodom ovog ponovljenog natječaja za suca imenuje istu osobu čiji raniji izbor je poništio Upravni sud Republike Hrvatske.
Ali ovaj put je građanin postao sudac na zakoniti način.
Novi je natječaj Ministarstvo pravosuđa raspisalo baš u vrijeme kada je imenovani sudac
stekao uvjete za imenovanje.
«Odlazim. Ogadilo mi se», kaže mi sudski savjetnik.
«Ostani barem u Hrvatskoj», rekoh mu.
Nakon nekoliko dana dao je otkaz.
Za hrvatsko pravosuđe zauvijek je izgubljen jedan čestit sudac.
- smogismogi dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 1218 čitanja
Preporučeni dnevnici
Najkomentiraniji dnevnici
Tko je online
Članovi online
- bosancero
- slovnick
- gale
RSS izvor
Komentari
Veoma razočaravajuće.
Veoma razočaravajuće. Naime, i ja sam sudski savjetnik jednoga srednjevelikog hrvatskog suda, i to na određeno. Naš rad upravo tako izgleda-zatrpani u nekoom zapećku, trudeći se dokazati. Naravno, većina nas. Uvijek ima i suprotnosti, a to su obično oni koji "znaju" da će postati suci. I nažalost, takvi najčešće i postaju. Ali to me ne sprječava da obavim svoj posao kako najbolje znam, jednostavno sam takva osoba. Druga strana svega je da nitko ne vidi zašto se ja trudim, kao da sam neka budala koja se bezveze nada boljem mjestu, koje je već unaprijed rezervirano samo za probrane.
Kolega! Veseli me da čitate
Kolega! Veseli me da čitate ove stranice. Prepoznat ćete puno ljudi, koji će Vas svojim razmišljanjima ohrabriti.
Iz činjenice da ste savjetnik, pretpostavljam da ste dovoljno mladi da ćete doživjeti društvenu promjenu u kojoj će se Vaš rad cijeniti.
Savjet: Nikada se nemojte zbog svog statusa ponižavati prema onima koje prezirete. Nikada to sebi ne bi u budućnosti oprostili.
Vaše vrijeme tek dolazi.
Od kada sam pročitala i
Od kada sam pročitala i Vaše ostale postove, shvatila sam da niste toliko mladi koliko sam u početku mislila, s obzirom na Vaše stavove. Godine rada i iskustvo očito Vaš nisu nimalo iskvarili. Vaš uporni romantizam (nazovimo to tako) iznenađuje i daje mlađim generacijama poticaj da ustraju u svojem, zasad sizifskom, trudu, živjeći za tu toliko očekivanu revoluciju.
Samo tako nastavite, neka nas nikada ne pokosi epidemija krize morala.
Pusa!
Pusa!
Gospodine sudac, dobro
Gospodine sudac, dobro jutro! Nisam Vas neko vrijeme proganjao uvredama, ali mi jutros vrag ne da mira. A dnevnik Vam je na samom vrhu.
Gospodine sudac, probudite se. Shvatite. Nemojte i dalje živjeti zablude. Oslobodite se toga. Kako može biti ostvarenje sna- postati sudac? Mudrost je shvatiti, na vrijeme, da čovjek postaje velik tek kada se odrekne prava i privilegije da sudi sebi i drugima. Treba promatrati i razmišljati da bi se shvatilo. Uvijek kada sudimo, griješimo, jer tako ne možemo shvatiti. Suđenjem se ne može shvatiti što su to pravi snovi i kako se ostvaruju. Zato je pravosuđe u nas- korumpirano. Suci, savjetnici, pripravnici, odvjetnici, svi spavaju. U najdubljem, zimskom snu, je ministrica pravosuđa. Ali, ja je ne bih osuđivao, jer je u potpunosti razumijem.
Vaš savjet čovjeku kojega volite i cijenite nije pošten. Vaš savjet da ostane u Hrvatskoj je sebičan. Želite u svojoj blizini gledati vrijednog čovjeka koji u Hrvatskoj cijeli svoj život neće biti u stanju ostvariti apsolutno ništa, a kamoli snove. Odluka da Vi ostanete u močvari pravosuđa, a njega gurnete u još veću propast je kukavička.
Upravo jutros sam pročitao jednu priču (hvala tyche ). Priča je i smiješna i poučna. Ja ću je parafrazirati za naše potrebe:
Jedno jutro otac zove sina ispod prozora: Ustani, moraš poći na Sud.
Sin se odazove riječima: Pusti me tata! Ne idemi mi se na Sud! Dat ću ti bar tri razloga zbog kojih ne želim jutros na Sud! Tamo je strašno dosadno, gnjaviti će me bezdušno i u postelji mi je puno ugodnije! Otac je poludio : Sine, ti nisi normalan! Moraš poći na Sud. Dat ću ti bar tri razloga zbog kojih moraš smjesta poći! To je tvoja dužnost, potpisao si poziv da ćeš ići i ti si Predsjednik suda, sine!
Mudrost je shvatiti, na
Mudrost je shvatiti, na vrijeme, da čovjek postaje velik tek kada se odrekne prava i privilegije da sudi sebi i drugima.
Ovo je lijepa demagogija, ali, da prostiš, u stvarnosti je bullshit. Čovjek očito postajanje sucem doživljava kao vrhunac svoje profesionalne karijere. To ga ne čini niti lošim čovjekom, niti malim čovjekom niti nemudrim čovjekom. Bit suca jest da sudi, to mu je posao, to je poanta njegovog zanimanja. Stoga je, pa makar pjesnički, bolje da se za to mjesto natječe osoba koja ispunjava kriterije za taj posao nego netko tko ne ispunjava te kriterije. Druga je stvar kako se ova priča uklapa u nastavak tvog posta...
Trebao bih se osjećati
Trebao bih se osjećati jadno zbog ovoga što ću sada učiniti. Zapravo bih trebao biti umoran od objašnjavanja. Ali nisam ni umoran, ni jadan. Moje je životni izbor biti prosvjetitelj.
Sviđa Vam se moja rečenica? Ako je lijepa, je li istinita? Ako je lijepa i istinita zašto je demagogija? Može li demagogija biti lijepa i istinita? Stvarno ne znam, i trebam Vaše odgovore da bi znao.
Ima još toga što u Vama ne razumijem. Što može biti demagogija u stvarnosti koja je- sranje? Što je sranje u ovom slučaju: demagogija ili stvarnost? Iz Vaših riječi bi ja mogao pretpostavljati Vaše odgovore na ova pitanja, ali neću pretpostavljati. Vi mi recite istinu.
Vaš cijeli komentar je jedna velika demagogija. Koje uopće niste svijesni. Niste Vi krivi za to. Tako su Vas naučili, tako su Vam cijeli život govorili i Vi cijeli život pretvarate u demagogiju. Zato u svemu vidite demagogiju. Osim vlastite. Trebalo bi Vam puno objašnjavati, što nije naročito teško, ali je besmisleno. Vi ne možete ništa shvatiti. Tako ste uvjetovani i prevareni da Vam je shvaćanje- umrlo.
Nije li iz mojih komentara očito da ja postajanje sucem smatram sranjem, a ne ostvarenjem snova! A Vi sada tome dodajete tvrdnju kako je čin postajanja sucem VRHUNAC PROFESIONALNE KARIJERE. Pa zaboga, zašto se onda suci bune kada dobiju nogu i budu otjerani iz sudnice? Pa već su postigli vrhunac karijere prije nego su počeli raditi poantu! Nema vrhunca vrhunaca! Dakle, gotovo je i prije nego je počelo. Trebalo je u trenutcima euforije i slavlja znati i razumjeti da je to kraj svake nade i neosnovana očekivanja.
Međutim Vi ste apsolutno u pravu kada tvrdite to što tvrdite. Vi ste točno opisali sranje stvarnosti i bolje od bilo kojeg suca ili odvjetnika . Vi točno pogađate da sranje stvarnosti te nesretne i nesvjesne ljude ne čini ni malima, ni lošima, ni nemudrima. Čini ih krajnje blesavima. A zašto? Baš zato što ne shvaćaju poantu svoga zanimanja. Nije posao sudaca da sude! A, ne, ne! Njihov posao je da razumiju. Da imaju uvid.
Da imaju uvid u sranje stvarnosti. Ne ograničene , nego cjelovite stvarnosti. Ili sranja, kako god hoćete. Kako suci mogu suditi bilo kome ako nemaju cjeloviti uvid? Kako mogu suditi drugima, a ne razumjeti sebe? Kakva je sad ovo demagogija? Nije više lijepa, a? Sada je brutalna! Uvredljiva? Kako istina može biti brutalna i uvredljiva?
A kakvo je sada ovo sranje s ispunjavanjem kriterija? Kakva je sada to farsa i demagogija? Čijih kriterija? Kakvih kriterija? Kakvi su to ljudi koji mogu ispuniti mafijaške kriterije? Jesu li to ljudi ili marionete? Jesu, i to na vrhuncu karijere baš onda kada marionete- postanu.
Molim Vas da se o ovaj komentar oglušite. Ne budite naivni. Tko muči, dvoje uči. Ovaj komentar i tako i tako nije namijenjen Vama. Namijenjen je "ekipi".
Demagogijom konkretno
Demagogijom konkretno smatram to što svojom izjavom impliciraš da svaki čovjek mora težiti tome da postane "velik". Jer ako ne radi na tome da postane velik, tada je on "nesposoban shvatiti", te je samim time promašio svoju bit kao čovjek. Jer, kao, podrazumijeva se da svaki čovjek treba postati velikim i da svaki čovjek treba "shvatiti". Ovo u praksi ne stoji. Antropologija nas uči da biti čovjek znači postajati čovjekom. Da je tako lako objasniti što znači postajati čovjekom tada ne bi oko toga bila potrebna višestoljetna filozofija. Ali svakako to ne znači samo i isključivo postati velikim čovjekom. Bit čovjeka možeš ispuniti i ako ne "shvatiš".
A Vi sada tome dodajete tvrdnju kako je čin postajanja sucem VRHUNAC PROFESIONALNE KARIJERE.
Priznajem, ovdje sam se malo neprecizno izrazio... Nije poanta u samom činu, nego u djelovanju obavljanja funkcije suca kao čin priznanja profesionalne stručnosti, ukazanog povjerenja u savjesno i pravedno donošenje odgovornih odluka. Što je u teoriji jako bitno. Smatram da je u današnjem društvu sudstvo neophodno. Zakon je neophodan. Suci su neophodni. Ako hoćeš možemo se naći na kavi i raspraviti o ovome, ali razuvjerit me nećeš :)
Having said that...
Nije posao sudaca da sude! A, ne, ne! Njihov posao je da razumiju. Da imaju uvid. Da imaju uvid u sranje stvarnosti. Ne ograničene , nego cjelovite stvarnosti. Ili sranja, kako god hoćete. Kako suci mogu suditi bilo kome ako nemaju cjeloviti uvid? Kako mogu suditi drugima, a ne razumjeti sebe?
Posao suca je... ne, ne, ne... Bit suca je da sudi. Da dijeli pravdu. Da provodi slovo zakona. To je to. Ni više, ni manje. Nažalost, zakon je često neprecizan pa bi zbog toga bilo jako dobro, ali ne nužno, da sudac vidi "širu sliku" situacije. A to je pojam bitno uži od onoga što ti smatraš pod "shvaćanjem". Za suca je nebitna cjelokupna "stvarnost", bitan je samo jedan dio te "stvarnosti".
Svaki čovjek je nesavršen. Svi suci su neki ljudi. -> Svi suci su nesavršeni. As simple as that. Zato se za suce obično uzima ljude koji imaju neko radno iskustvo. Koji predano i odgovorno rade svoj posao. Koji zadovoljavaju kriterije. Nema ničeg mafijaškog u tome. Ali opet ističem kako sve ovo stoji u teoriji, dok su u praksi stvari drugačije. Ovo što se dogodilo savjetniku iz teksta nije u redu. Smeta mi. I mislim da bi svakome trebalo smetati. Makar nominalno. Kao čovjeku.
Nije pošteno što ste se
Nije pošteno što ste se oglušili o moju molbu da se - oglušite. Bilo bi bolje za sve.
Sada bih vas mogao napasti da ste Vi osobno sudac. Jer ovako se izražavaju suci. Oni sve znaju, ali ništa ne razumiju. Neću Vas napasti. Zato što znam pouzdano da niste sudac. Vi ste loš odvjetnik sudaca. Dokaz? Pa činjenica je da nitko od sudaca ne bi potpisao ovakvu obranu. Ne drži vodu.
Prvo, da se razumijemo. Kada o nečemu raspravljamo moramo biti precizni. Da li govorimo o tome kako su stvari propisane, kakve su u praksi ili kakve bi mogle biti? Nemoguće je polemizirati miješajući nivoe.
Drugo, ovo nije arena, da bi netko imao potrebu uvjeravati ili razuvjeravati bilo koga. To naprosto nije pametno činiti, jer je neizvedivo. Čak i uz čaj ( ne pijem kafu).
Treće, polemiku nije moguće voditi ni s osnove potpuno drugačijih uvjetovanosti i stavova. Među nama uopće nema dodirnih točaka što se tiče teme pravosuđa. Vi vjerujete pravosuđu, zakonima, sucima, dakle ljudskim faktorima, a ja vjerujem isključivo prirodnim zakonima.
Četvrto, ja imam uvid, a Vi ga nemate.
Mene u pravilu zanimaju stvari onakve kakve bi mogle biti. Zato će mo teoriju i praksu ostaviti po strani. I Vama je jasno da nešto u tom odnosu teorije i prakse nije u redu.Što nije u redu najbolje se vidi kada se shvati kakve bi stvari mogle biti.
Ljudski zakoni su toliko štetni, nesavršeni i manipulativni, da je njihova provedba uglavnom kontraproduktivna. Prirodni zakoni su takve snage da su nepogrešivi, pravedni i sveobuhvatni. Prirodni zakoni nisu koruptivni. Kada bi suci poznavali i primjenjivali prirodne zakone tada bi po logici stvari, suci i pravosuđe bili suvišni. Jer prirodni zakoni ne trebaju posrednike i tumače. Dakle, kompletna Vaša teorija je suvišna. Mene zanima još jedna stvar: kakva je svrha sudskih presuda ljudima koje je priroda već kaznila za ono što su napravili nepošteno i zlo? Možete misliti što hoćete o ovome, ali promislite: koliko bi bilo manje društvene štete da nema korumpiranog pravosuđa? Samo pogledajte Vaše nelogične konstrukcije- nesavršene zakone bi trebali provoditi iskusni,ali nesavršeni suci; nesavršeni suci odgovorno rade i ispunjavaju kriterije; nesavršeni suci ne trebaju uzimati u obzir cjelokupnu stvarnost, nego samo dio. Stanite!
Što kaže Ustav? Zašto ga suci ne poznaju i ne primjenjuju? Ima li svaki optuženi pravo na pošteno suđenje? Da li suci mogu kažnjavati za nešto što nije učinjeno, odnosno nije odgovornost optuženog?
Ustav je vrlo jasan.Zato ga suci ne žele primjenjivati. Krše ga na štetu optuženih, jer im je tako lakše, a i policija to traži od sudaca.
Dakle bit sudaca je pokvarenost i nestručnost. Iako svaki optuženi ima pravo na pošteno suđenje, ni jedan optuženi ga ne dobije. jer suce prosto rečeno ne zanima cjelokupna stvarnost. Pa tako na suđenjima nije olakotna okolnost da su ljudi u školama masovno izmanipulirani, da ih se nije naučilo ničemu vrijednom, da nisu odgajani i obrazovani u duhu vremena i na vrijednostima, da ljudi uopće ne znaju što je karakter i kako se postiže. Nemoguće je sucima baviti se nečim što niti razumiju, niti smiju razumjeti. Razumijevanjem bi srušili sistem korupcije i organiziranog kriminala. Tko je kriv i odgovoran što posljednjih trideset godina iz školskih klupa nije izašao ni jedan jedini normalan učenik? Učenici? Roditelji? Škola? Ne, svi predsjednici Vlada i njihovi ministri obrazovanja. To su pravi zločinci.
Razumijete li sada što Vam govorim? Suci divljački osuđuju lažno optužene ljude za onaj dio krivnje koji nije njihov. Nije učenik kriv što su mu dali pogrešne savjete u školi, nije vozač kriv što ga u autoškoli nisu osposobili,, nije, nije, nije. Dalo bi se nabrajati do ujutro.
Vrlo je logično- korumpirano sudstvo neće nikada suditi korupciji. Ono će se uvijek baviti korupcijom. Zato bi bilo bolje da ga ni nema.
Znate li da bar 95% naplaćenih ili prijavljenih prometnih prekršaja nikada nije počinjeno, a da policija i sudovi uredno deru naivne neznalice od vozača. Masovna pljačka. I kada postavite pitanje policiji, na temelju pravomoćnog sudskog oslobađajućeg rješenja, o čemu se radi, odgovor Vam je da to nije istina. Po logici: Idemo dalje!
"Tko je kriv i odgovoran
"Tko je kriv i odgovoran što posljednjih trideset godina iz školskih klupa nije izašao ni jedan jedini normalan učenik? Učenici? Roditelji? Škola? Ne, svi predsjednici Vlada i njihovi ministri obrazovanja. To su pravi zločinci.
Razumijete li sada što Vam govorim? Suci divljački osuđuju lažno optužene ljude za onaj dio krivnje koji nije njihov. Nije učenik kriv što su mu dali pogrešne savjete u školi, nije vozač kriv što ga u autoškoli nisu osposobili,, nije, nije, nije. Dalo bi se nabrajati do ujutro."
U tvojim očima dakle nitko ne odgovara za svoje postupke, svi smo mi samo djeca krivih roditelja, učenici krivih učitelja... Zar nitko od nas nije odgovoran za svoje postupke, nemamo li autonomiju volje, intelekt??? Zar smo životinjice? Dabar i svizac.
Zato što znam pouzdano da
Zato što znam pouzdano da niste sudac. Vi ste loš odvjetnik sudaca.
Ni jedno ni drugo, inženjer. Pravnici mi se općenito gade, želudac mi se okreće od njih, a pesnice refleksno stišću kad god pomislim na njih i birokrate. Pa opet, ti me tjeraš da se u jednu ruku ponašam kao njihov apologet. Ti zločesti, zločesti čovječe! :P
Mene u pravilu zanimaju stvari onakve kakve bi mogle biti.
Mislim da upravo odavde potječe naše razilaženje u stavovima. Za razliku od tebe koji, prilično umjetnički ako smijem reći, polaziš od toga kako bi nešto trebalo biti pa se potom zgražaš nad tim kako to trenutno jest, mene najprije interesira u kakvom je stanju nešto trenutno, a nakon toga me zanimaju uzroci zbog čega je nešto uređeno baš tako kako jest, te eventualno kako to dopuniti tako da ispuni svoju svrhu. Nakon svih bitki, ratova, mučenja, bolesti, boli i patnje koju su ljudi kroz povijest nanosili jedni drugima, mislim da je potpuno bespotrebno obrazlagati čemu služe pisani ljudski zakoni.
Ljudski zakoni su toliko štetni, nesavršeni i manipulativni, da je njihova provedba uglavnom kontraproduktivna. Prirodni zakoni su takve snage da su nepogrešivi, pravedni i sveobuhvatni.
Ako pod zakonima prirode smatraš preživljavanje najspremnijih i izumiranje nemoćnih, tada se nikako ne mogu složiti s tobom. Čvrsto smatram da pravo na život ima svaki čovjek koji želi živjeti, a ne da se nemoćne ostavi kao hranu crvima. To možda jest prirodno i evolucijski, ali nije čovječno. Nehumanim ću smatrati svakoga tko se, kad su ljudi u pitanju, poziva na na zakone prirode. Ako ti je potrebno objašnjenje pročitaj aktualnu temu na http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=400629 pa reci toj curi u lice da mora umrijeti jer zakoni prirode to nalažu.
U stvari, ajde mi molim te definiraj te tvoje prirodne zakone. Mene baš zanima, a pretpostavljam i barem jednu od tri osobe koje su dale strelicu gore za moj post, koji su to prirodni zakoni. Je li to stvarno obuhvaća i zakon jačega?
Mene zanima još jedna stvar: kakva je svrha sudskih presuda ljudima koje je priroda već kaznila za ono što su napravili nepošteno i zlo?
Kako to misliš "koje je priroda već kaznila"? Kaznila ih čime? Ubrzanim rastom noktiju? Većim podbratkom? Leukemijom? Ili ih je možda priroda natjerala da naprave zlo? Podzemne vode? Položaj zvijezda? Možda Vrag? Bog? Buda? Veliki Manitu?
... nesavršene zakone bi trebali provoditi iskusni,ali nesavršeni suci; nesavršeni suci odgovorno rade i ispunjavaju kriterije; nesavršeni suci ne trebaju uzimati u obzir cjelokupnu stvarnost, nego samo dio.
Točno i upravo tako. Pravni sustav nije idealan, ali je najbolji kojeg imamo. Nije uopće stvar u vjeri u pravosuđe, zakone, suce. Pa ni ja osobno nemam niti jedno pozitivno iskustvo s pravosuđem! Djelomice zato što sam se klonio velikih sranja. Ali, kada me nitko ne bi mogao sankcionirati, onda bi mi, ne daj Bože, moglo pasti na pamet zvjerski mučiti vodeće HDZ-ovce, laktom nokautirati sve one smrdljive starce u tramvajima, zalijepit peščurinu onoj kozi na referadi svaki put kad mi digne živce (a to je često) i sabotirati kočnice svakom džikanu cajkašu koji po autocesti vozi 250+ km/h. Jer zakoni prirode me sigurno neće niti spriječiti da to napravim niti sankcionirati kad to napravim.
Što kaže Ustav? Zašto ga suci ne poznaju i ne primjenjuju? Ima li svaki optuženi pravo na pošteno suđenje? Da li suci mogu kažnjavati za nešto što nije učinjeno, odnosno nije odgovornost optuženog?
Ustav je vrlo jasan.Zato ga suci ne žele primjenjivati. Krše ga na štetu optuženih, jer im je tako lakše, a i policija to traži od sudaca. Dakle bit sudaca je pokvarenost i nestručnost.
Ovdje ti logika ne stoji. Čisto zato što stalno impliciraš da se radi o svim sucima, o cijelom skupu ljudi koji su suci. Ima sudaca koji nisu takvi. Jest da ja znam samo jednu takvu (sutkinju), ali sigurno ih postoji još. Takav je predmnijevam i savjetnik iz posta. Osobno sam sklon povjerovati da je nezanemariv postotak nepoštenih postupaka o kojima pričaš. Isto tako sam posvjedočio ogromnom nesrazmjeru odrezanih kazni u odnosu na počinjena zlodjela. Ali ne možeš si uzet za pravo da toliko puno generaliziraš.
Pa tako na suđenjima nije olakotna okolnost da su ljudi u školama masovno izmanipulirani, da ih se nije naučilo ničemu vrijednom, da nisu odgajani i obrazovani u duhu vremena i na vrijednostima, da ljudi uopće ne znaju što je karakter i kako se postiže... Tko je kriv i odgovoran što posljednjih trideset godina iz školskih klupa nije izašao ni jedan jedini normalan učenik? Učenici? Roditelji? Škola?
Zato što to društvena manipulacija nije olakotna okolnost na sudu. Loše školstvo nije nije olakotna okolnost na sudu. Loš odgoj nije olakotna okolnost na sudu. Loše obrazovanje nije olakotna okolnost na sudu. To što imamo vladu od k*rca nije olakotna okolnost na sudu. Olakotna okolnost je to što sam u afektu ubio curinog jebača dok mi je pričao kako mu ona dobro guta. To što sam opljačkao Kalmetinu vikendicu jer mi je trebao novac da izliječim Ivu Prenđu. To što sam u samoobrani na Ribnjaku nožem izbo agresivnog BBB-a koji me napao letvom. To su olakotne okolnosti.
Ne, svi predsjednici Vlada i njihovi ministri obrazovanja. To su pravi zločinci... Suci divljački osuđuju lažno optužene ljude za onaj dio krivnje koji nije njihov. Nije učenik kriv što su mu dali pogrešne savjete u školi, nije vozač kriv što ga u autoškoli nisu osposobili, nije, nije, nije. Dalo bi se nabrajati do ujutro.
S ovim se djelomično slažem, ali ovdje problem nije u sucima već u društvu u cjelini. Sudac nije Svemogući Bog i Batina da kroji društvo po volji, nagrađuje pametne i lijepe, a zločeste političare odstranjuje kako kukolj. Sudac je tu da spriječi čovjeka da jednom kad ubije curinog ljubavnika da drugi put ne ubije tetu na referadi. Jednom kad u Makarskoj gradskoj zoni autom pregazi dvije curice da se drugi put ne zabije u majku petoro djece. Jednom kad se analno rukuje sa ženom da se s drugom ne poželi, protiv njene volje, rukovati na razini spolnih organa.
Slažem se da društvo snosi dobar dio odgovornosti za mnoge loše pojave u društvu. Ali ne možeš očekivati da se ozbiljnije društvene promjene dogode preko noći. To je dugotrajan proces za koji je potrebno puno strpljenja, a ne da sad odmah ukidamo i zanemarujemo ono pozitivno samo zato što je nesavršeno. Kada bude spremno, društvo će samo riješiti barem dio nesavršenosti. U međuvremenu, uvjerio sam se da svaki narod ima točno onakvu vlast kakvu zaslužuje. Možda ti to pruži nekakvu utjehu, da smo đubrad kao narod umjesto đubre svatko ponaosob.
Za hrvatsko pravosuđe
Za hrvatsko pravosuđe zauvijek je izgubljen jedan čestit sudac. Nije hrvatsko pravosuđe ništa izgubilo jer takvog nisu ni tražili.:)
Izgubili smo postenog i
Izgubili smo postenog i cestitog suca,ali nismo korumpiranu i pokvarenu ministricu.Evo odgovora u ovom dnevniku zasto je Ognjen Simic bolji kardiokirurg nego Ika Saric sutkinja.
Kakve blage veze ima
Kakve blage veze ima sutkinja Ika Šarić s opisanim slučajem iz dnevnika?
nemesis
A Vi niste čuli da će Ika
A Vi niste čuli da će Ika Šarić, kada se Ana Lovrin potroši, postati ministrica? Njena sječa prašume na pogrešnom mjestu je najbolja kvalifikacija za ministricu. Bez obzira tko će stolovati u Vladi!
Ima jer je izabrana na isti
Ima jer je izabrana na isti nacin kao i pomenuti (e neimenovani)u dnevniku.Pravosudje je u gorem stanju od zdravstva.Pravosudje bi prvo trebalo pomesti ispred svoga praga,pocev od ministrice pa na dalje.Citava zemlja bruji o , najblaze receno,nepostenom premijeru,ali kod nas vazi da "vrana vrani oci ne vadi".A da ne ponavljamo stotine i stotine nezakonitih presuda,oslobadjanja kriminalaca,godisnjih odmora mafijasa,zastara itd,itd.Sutkinja Saric je dio tog i takvog sistema i utoliko ima veze sa opisanim slucajem iz dnevnika.
Da li Ti tvrdiš da je
Da li Ti tvrdiš da je sutkinja Ika Šarić izabrana na mjesto sutkinje iako nije zadovoljavala uvjete za to mjesto, na namještenom natječaju i da se uz nju na isti natječaj javio netko tko je uvjete zadovoljavao, a nije prošao?
nemesis
Nemesis.Ti vrlo dobro znas
Nemesis.Ti vrlo dobro znas da se suci biraju po podobnosti.To je pravilo,i Ika je izabrana po tom pravilu.Postala je slavna po presudi Norcu.Da li mu je ona presudila?To ne bi mogao izbjeci niti Lozo,a niti onaj kreten iz Gospica.
Prisiljen sam intervenirati
Prisiljen sam intervenirati u ovoj Vašoj prepisci, iako se ne volim nametati bilo kome ni kao odvjetnik ni kao tužitelj. Naprosto je ova Vaša izopačena logika u najmanju ruku nedopustiva. Što želite, krajnjim banaliziranjem rečenoga i bukvalnim tumačenjem natjerati tenora da javno prizna kako nema informacije da je neka sutkinja nezakonito izabrana? Greška Vam je u pojednostavljenom shvaćanju korupcije. Korupcija je najmanji problem u svom formalnom dijelu, u samom aktu namještanja unaprijed dogovorenog ishoda. Korupcija je strašna zbog činjenice da u korumpiranim društvima svi u toj korupciji sudjeluju, manje ili više, svjesno ili nesvjesno. Nema iznimaka! Korupcija je stanje svijesti!
Nije li sudjelovanje u korupciji raditi mjesec dana za 2000 kuna? I još se bojati da ti netko to ne oduzme? Nije li korupcija mirno gledati kako nam škola uništava djecu? Nije li korupcija mirno gledati kako će nam netko u prometu ubiti dijete? Nije li korupcija cijeli život spavati zimski san i ne probuditi se? Nije li korupcija primati ogroman novac svaki mjesec za borbu protiv korupcije, a svjesno je proizvoditi?
Vidite, ne treba biti ni pametan ni mudar da se zaključi kako neovisno pravosuđe ne bi smjelo biti korumpirano. A ono to jest, čak i najviše u cijelom društvu, baš zato što se kod prijema sudaca u službu jako pazi da to budu beskarakterne osobe, spremne izvršiti i najprljavije naloge.
Pripravnik iz ovog dnevnika nije podoban za suca jer je iskazujući vrijednosti i pošten pristup poslu najavljivao da bi mogao postati opasan presedan za sistem korupcije. Dakle nije stradao zbog onoga što jest, nego zbog onoga što bi mogao postati- prijetnja korupciji. Ne mali broj je onih odvjetnika vlasti koji strogo paze da se sistemu ni slučajno ne dogodi gaf da pravi čovjek dođe na pravo mjesto. Taj bi za tren uništio korupciju kao kulu od karata. Stoga je izuzetno važno za opstanak korupcije da suci budu visoko korumpirani. A nije li to najlakše postići tako da se biraju isključivo nesposobni i beskarakterni?
Molim Vas da mi ne protestirate na spominjanje beskarakternosti. Prvo
proučite što je karakter i kako se uči, a potom mi možete odgovoriti na pitanje zašto se etika karaktera ne podučava u školama? A kako se može postati ono što se nikada ne uči? Po duhu svetome?